Ta je uvijek glavna materina, narodna i mudra, kada želi s puno ljubavlju i sućuti zaključiti podugački razgovor o nečijoj nevolji, teškoj sudbini koja ga je zadesila, o situaciji u kojoj se nitko ne želi naći. To je rečenica koja te momentalno prizemlji. Skontaš dubinu, valjda od kombinacije teških riječi od kojih je sastavljena. Zastrašujuća […]
Danas jesi, sutra nisi. — RUŽNO PAČE
Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca? Koliko poznajemo njegov životopis? Svjedočanstvo svetosti je uvijek živio. Danas ne živimo u komunizmu i molim dragoga Boga da se to više nikada ne dogodi našem narodu, a i da u svijetu prestane to bezboštvo. No, koliko smo odmakli od tog vremena u našim razmišljanjima i ponašanju? […]
Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca? — Svjedočanstva & Vjera
On the occasion of the 60th anniversary of the death of Blessed Cardinal Alojzije Stepinac, the Croatian Catholic University and Interfilm held at the Croatian National Theatre in Zagreb on Saturday, February 8, the premiere of the new documentary film “Stepinac: The Cardinal and His Conscience”, authored by Croatia’s acclaimed writer, journalist, screenplay writer and […]
Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future
EGZORCIZAM OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAMINTERVIEW: IVAN VINKOV, SVEĆENIK EGZORCISTOPSJEDNUTOST NIJE PSIHIČKA BOLEST NEGO DEMONSKI UTJECAJ Prošle godine predstavljena je knjiga Opsjednutost i egzorcizam isusovca Ivana Vinkova, svećenika koji živi i djeluje u Beogradu, prije nekoliko mjeseci jedno vatikansko učilište uvelo je predavanja o egzorcizmu, no ostaje činjenica- pojmove demonologije, opsjednutosti i egzorcizma-obavija neobjašnjiva višestoljetna šutnja, čak […]
OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAM — Svjedočanstva & Vjera
Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom. Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna + U ime Boga Oca, + U ime Boga Sina, + U ime Boga Duha Svetoga, + U […]
Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri! — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
- VELJAČE- Blaženi ALOJZIJE STEPINAC, biskup i mučenik (1898.-1960.)
Alojzije Stepinac je peto od osmero djece u poboznoj i radisnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penic. Rodio se 8. svibnja 1898.g., u selu Brezaricu u zupi Krasic, cetrdesetak km. od Zagreba.
Krsten je slijedeceg dana na ime Alojzije Viktor. Pucku skolu zavrsio je u Krasicu, a od 1909., kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotorija pohadjao je gornjogradsku gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svecenistvo. Maturirao je 28. lipnja 1916. u skracenom skolskom roku, nakon cega je mobiliziran u austrijsku vojsku.
Nakon sestomjesecnog casnickog tecaja u Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918.g., pao je u talijansko zarobljenistvo, odakle se kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918., a vec iduce godine u proljece 1919., bio je demobiliziran.
U jesen 1919.g. upisao se na Agronomski fakultet Sveucilista u Zagrebu, ali ubrzo napusta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katolicke mladezi. Po zelji svoga oca neko vrijeme razmislja o zenidbi.
Ljeti 1922.4.g., napokon se odlucuje za svecenicko zvanje. U jesen ga nadbiskup Antun Bauer salje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum, te od 1924. do 1931.g. studira u Papinskom sveucilistu Gregoriani. Zaredjen je za svecenika u Rimu, 26. listopada 1930. godine.
Svoju Prvu mladu Misu slavio je u crkvi Santa Maria Maggiore, a uz njega je mladji kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebackoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Seper. U srpnju 1931.g. kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraca se u domovinu. U punom je jeku u tadasnjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti, da oslabi Katolicku Crkvu.
U nadbiskupskom dvoru obavlja sluzbu ceremonijara. U nekoliko zupa bio je je krace vrijeme upravitelj, da razrijesi sporove izmedju vjernika i svecenika. U slobodno vrijeme se posvecuje karitativnom radu, te nadbiskup Bauer na njegovu incijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934.g. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmladji biskup na svijetu s 36 godina, i nepune 4 godine svecenistva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934.g., zaredjen je za biskupa u zagrebackoj katedrali. Nadbiskup ga odmah ukljucuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
Nakon smrti zagrebackog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937.g., preuzima izravnu upravu zagrebacke nadbiskupije, a uskoro i predsjednistvo tadasnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Kao pastir Crkve nastoji se sto cesce izravno susretati s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promice svestranu duhovnu obnovu, osobito Euharistijsku i Marijansku poboznost.
Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te sto aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katolickoj akciji. Zalaze se za dobar katolicki tisak (pokrenuo je katolicki dnevnik “Hrvatski glas”). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma, a osniva i mnoge nove zupe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda ukljucuje u izravni pastoral gotovo sve redove i Druzbe.
U Brezovici osniva prvi Karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.-1941.), sto je zbog rata odgodjeno, sve do proslave na Mariji Bistrici 1984. godine.
Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemacke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Drzava Hrvatska oslonjena na sile osovine. Alojzije se u to vrijeme ne veze ni uz koju politicku stranku ili pokret. Dosljedan je u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju. Sa svom slobodom i neustrasivoscu javno osudjuje rasna, ideoloska i politicka progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima, hrabro zahtijeva postivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evandjelju, neumorno osudjuje zlocine protiv covjecanstva i sve druge nepravde.
Odmah po donosenju rasistickih zakona, vec u travnju 1941.g., upucuje najostriji prosvjed vlastima. Spasavao je progonjene Zidove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste. Vec u prvim mjesecima nakon osnutka Hrvatske Drzave hitno intervenira i porucuje: “Po katolickom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivce, koje su drugi pocinili.” A 25. listopada 1942., u Zagrebackoj katedrali izjavljuje: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na zivot dostojan covjeka, i postupak dostojan covjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili ugladjeni Europejci, bili omrazeni Zidovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: ‘Oce nas koji jesi na nebesima!’ I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast moze nijekati?” Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao sprijeciti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatraze prijelaz – da bi taj nacin spasili zivot – prime u Katolicku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer ‘kad prodje ovo vrijeme ludila i divljastva, ostat ce u nasoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok ce se ostali, kada opasnost prodje, vratiti u svoju’.
Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak svecenika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugrozenim Hrvatima, nego i svima drugima. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fasistickih i nacistickih progona, postao je vlastima nepocudna osoba. Hitlerov je Gestapo pripremio plan da ga ubije, a vlasti su vise puta trazile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.
Nakon zavrsetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u citavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunisticka partija zadojena boljsevickom ideologijom, osobito militarnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je vec 17. svibnja 1945.g. uhicen, a u zatvoru je prebivao do 3. lipnja. Vec sutradan 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz tog razgovora, a osobito iz razgovora sto ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katolickoga klera u Zagrebu bilo je jasno da novi rezim hoce “Narodnu Crkvu”, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Alojzija znacilo, dirnuti u srce katolickoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani zestoki progon Crkve, koji se okomio ne samo na biskupe i svecenike nego i na vjernike.
Razmahala se nevidjena medijska kompanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta ce kompanja potrajati s razlicitim intenzitetom, sve do povijesnog silaska komunizma s europske politicke scene.
U rujnu 1945.g., Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde sto ih je nova vlast pocinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih gradjana.
Uslijedio je jos bjesnjiji progon, usredotocen na zagrebackog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Pocelo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zapresicu kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da vise ne izlazi po pastirskom poslu. U sijecnju 1946., vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya cak zatrazile da ga Sveta Stolica makne iz sluzbe zagrebackog nadbiskupa.
Nakon sve zescih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhicen 18. rujna 1946.g., te je 30. rujna izveden pred montirani politicki sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana, nego optuznica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je Svetinje, on spreman poloziti i zivot. Na temelju iznudjenih izjava i laznih svedocanstava, cak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osudjen 11. listopada 1946., na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te daljnjih 5 godina lisenja svih gradjanskih prava. 19. listopada 1946., odveden je na izdrzavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavu, gdje je bio do 5. prosinca 1951. godine.
Bilo mu je doduse dopusteno slavljenje Mise i citanje teoloskih knjiga, ali je drzan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponizavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, sto je uvelike narusavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatocenika osudjenih na likvidaciju. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951.g., bio je premjesten na izdrzavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krasic.
U zatocenistvu, 12. sijecnja 1953.g., imenuje ga kardinalom papa Pio XII., na sto su vlasti prekinule sve diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Alojzije nije mogao u Rim po kardinalski grimiz, a po smrti pape Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da ce se moci vratiti u domovinu, a zelio je po svaku cijenu ostati sa svojim hrvatskim ispacenim narodom.
U zatocenistvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuce stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svecenicima i vjernicima vise od 5. 000 pisama, od kojih je sacuvano oko 700. U pismima, kao covjek zive vjere i nepokoljebive nade, te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tjesi i potice, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na sudjenju, i u cijelom zatocenistvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuzivale. Molitva za neprijatelje i prastanje svima, stalna je tema njegovih izjava i pisama, kao i triju oporuka.
Od proljeca 1953.g. kobno su se razvijale, vec od Lepoglave, “policitemia rubra vera”, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolnicke njege, premda su lijecnici, strogo kontrolirani od rezima, cinili sve sto su mogli. Odbijao je svaku povlasticu lijecenja koja bi mogla znaciti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred rezimom, te tako pokolebati kler i druge ljude u vjernickoj izdrzljivosti. Tako su sve tezi bolovi postali dio njegova zatocenickog zivota, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.
Blazeni Alojzije Stepinac sveto je umro 10. veljace 1960. godine, jos za vrijeme izdrzavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mucenickom rjecniku kaze “ex aerumnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali moleci za progonitelje i s Gospodinovim rijecima na usnama: “Oce, budi volja Tvoja!” Njegov krepostan zivot i mucenicku smrt Bozji je narod prepoznao i castio vec za zivota, a osobito nakon smrti, unatoc komunistickim zabranama i progonima.
Sahranjen je u Zagrebackoj katedrali. Njegov je grob neprekidne molitve i izvor milosti.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blazenim 3. listopada 1998.g. u hrvatskom nacionalnm marijanskom svetistu u Mariji Bistrici. Mjestu, u kojem je nas kardinal Alojzije za zivota i pastoralnog rada, ostavio svoje srce svojoj Majci Mariji, Kraljici Neba i zemlje.
IME je franackog porijekla i znaci: SLAVAN U BITKI.
ZASTITNIK je: PROGONJENIH, ZATVORENIKA, BOLESNIKA.
ZASTITNIK je i: grada ZAGREBA i cijele HRVARSKE
MOLITVA U CAST BL. ALOJZIJA STEPINCA, BISKUPA I MUCENIKA
Gospodine, Boze nas,
Ti si blazenom Alojziju Stepincu dao milost cvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za Njega, sve do mucenicke smrti.
Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk
da bismo ljubili Krista, kako Ga je Alojzije ljubio
i sluziti Crkvi, kako joj je Alojzije sluzio
sve do darivanja vlastitog zivota za nju.
Njegova ziva vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi, neka nas ucvrste u borbama zivota na putu vjecnoga spasenja.
Po njegovu zagovoru udijeli milost Svoga blagoslova nasim biskupima, svecenicima, redovnicima i redovnicama, svecenickim i redovnickim pripravnicima, nasim obiteljima,
da budu cvrste u vjeri i blagoslovljene novim i brojnim zivotima.
Gospodine, budi utjeha svim starijim osobama te pomoc bolesnicima i patnicima.
Oceve i majke, djecu i mlade ocuvaj od unutarnjih i vanjskih tijela.
Udijeli milost svecenickih i redovnickih zvanja nasoj zupi, nasoj biskupiji i Crkvi u Hrvata.
Po njegovu zagovoru udijeli mi milost ……………..
Po Kristu Gospodinu nasemu. Amen.
Oce nas…. Zdravo Marijo……. Sveta Marijo…..Slava Ocu……
Ponedjeljak, 10. 02. 2020.
Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
Spomendan
ČITANJA:
od dana: 1Kr 8, 1-7.9-13; Ps 132, 6-10; Mk 6, 53-56
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena
IMENDANI:
Alojzije, Vilim, Vjekoslav, Vijeko
Prvo čitanje:
1Kr 8, 1-7.9-13
Donesoše Kovčeg saveza u Svetinju nad svetinjama, i oblak ispuni Dom Gospodnji.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Gospodnjeg iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg. Prenesoše Kovčeg Gospodnji i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. Svećenici donesoše Kovčeg saveza Gospodnjeg na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila keruba. Kerubi su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg, i zaklanjahu odozgor Kovčeg i njegove motke.
U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Gospodin sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta.
A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Gospodnji, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji! Tada reče Salomon:
»Gospodine, ti odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 132, 6-10
Pripjev:
Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu!
Eto, čusmo za nj u Efrati,
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov,
pred podnožje mu padnimo!
»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu,
ti i Kovčeg sile tvoje.
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost,
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega,
ne odbij lica pomazanika svoga!«
Evanđelje:
Mk 6, 53-56
Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Riječ Gospodnja.
Ova čitanja se prenose s hilp.hr
Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri!
Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom.
Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna
- U ime Boga Oca,
- U ime Boga Sina,
- U ime Boga Duha Svetoga,
- U IME Isusa Krista
Jedinoga Gospodara i Spasitelja našega, - U ime Preblažene Djevice Marije Njegove i naše Majke: zapovijedam ti, Sotono, i svaki oholi lakomi i bludni duše, duše srdžbe, mržnje i svake zle volje; duše tjeskobe, straha, malodušnosti i očaja; duše laži, prijevare, zavisti i ljubomore i svakog drugog zla, da odstupiš od mene ( od ove kuće, od moje obitelji, od ovog skupa, od ove zajednice, od moje župe, od moje biskupije, od moga naroda, od te i te (ime osobe) osobe, od cijeloga svijeta itd…) I dadeš mjesto Duhu Svetom Utješitelju! Te križajući s Križem + na sve četiri strane):
EVO KRIŽA GOSPODNJEGA, BJEŽITE STRANKE PROTIVNIKOVE, POBIJEDIO JE LAV IZ PLEMENA JUDINA, KORIJEN DAVIDOV, ALELUJA! (I poljubi Križ!)
05. NKG – PONEDJELJAK – SREDNJI ČAS – BL. ALOJZIJE STEPINAC
Objavljeno 10 velj. 2020 autor Administrator
V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG – BL. ALOJZIJE STEPINAC, Spomendan
SREDNJI ČAS
R. Bože u pomoć mi priteci.
O. Gospodine pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja
TREĆI ČAS HIMAN
O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!
Naš um i srce, jezik nam
Neka svom te moći uzdiže,
Neka plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.
Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen.
ili
Red stalan dneva držeći
Svim srcem sada molimo
O trećem času današnjem
Na slavu Trojstva blaženog.
Da stanom Duha Presvetog,
Kog apostoli nekada
U ovo doba primiše,
Mi sad i uvijek budemo.
Jer tog se reda držeći
Nebeskog Tvorac Kraljevstva
Sve sjajem je ukrasio
Za nagradu nam vječitu.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove. Amen.
ŠESTI ČAS HIMAN
O Bože silan, istinit,
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim.
Ugasi plamen razdora,
Utišaj vatru požudâ,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
ili
Gle, šesti čas je došao:
Na molitvu nas poziva
Da žarkim duhom prožeti
Nebeskog tvorca slavimo.
Jer sad se svima vjernima
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Spas, slava višnja dariva.
Od njenog sjaja blistavog
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Dar silne Božje svjetlosti.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove. Amen.
DEVETI ČAS HIMAN
O Stvorče, štono držiš sve,
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Daj svjetlosti nam uvečer
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
ili
Dob dana srednja uminu
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
Jedinstvu, Trojstvu presvetom!
U srcu čistom nosimo
Otajstvo Božje blaženo
Što Petar nam ga predade
Kao znak i zalog spasenja.
Iz duše, braćo, pjevajmo
Kao apostoli nekada
Da mladice još nejake
Porastu snagom Kristovom.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove. Amen.
1^ Antifona
Zakon Gospodinov srce sladi
i oči prosvjetljuje.
PSALAM 19 (18 B). Hvalospjev Bogu, učitelju Zakona
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt 5, 48)
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; *
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje –
neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi; *
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda; *
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, zlata čistoga, *
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi, *
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi? *
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga *
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan, *
čist od grijeha velikoga.
Riječi ti usta mojih omiljele *
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, *
Otkupitelju moj!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Zakon Gospodinov srce sladi
i oči prosvjetljuje.
2^ Antifona
Gospodin ustaje
i sudi narodima u pravdi.
PSALAM 7, 1-10 (I) Molitva progonjena pravednika
Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)
Gospodine, Bože moj, tebi se utječem, *
od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
da mi dušu ne zgrabe kao lav *
što razdire, a nema tko da izbavi.
Gospodine, Bože moj, ako to učinih, *
ako je nepravda na rukama mojim,
ako zlom uzvratih prijatelju, *
ili oplijenih nepravedna tužitelja:
neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, †
neka mi život u zemlju satre *
i jetru u prašinu baci.
Ustani, Gospodine, u svom gnjevu, †
digni se na bijes tlačitelja mojih. *
Probudi se! Sud mi sazovi!
Neka te okruži skupština naroda, *
nad njom sjedni visoko!
Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj *
i po nevinosti koja je u meni.
Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti, *
pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
2^ Antifona
Gospodin ustaje
i sudi narodima u pravdi.
3^ Antifona
Bog je pravedan i jak sudac
koji spasava čestita srca.
PSALAM 7, 11-18 (II) Molitva progonjena pravednika
Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)
Meni je štit Bog *
koji spasava čestita srca.
Bog je pravedan sudac, *
on povazdan prijeti:
ako se ne obrate, mač će naoštriti, *
luk će svoj zapet i pravo smjerit.
Spremit će za njih smrtonosno oružje, *
strijele će svoje užariti.
Eto, zlotvor zače nepravdu, †
otrudnje pakošću *
i podlost rodi.
Iskopa jamu i prodube; *
sam u jamu svoju pade!
Pakost će njegova pasti njemu na glavu, *
njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.
A ja ću hvaliti Gospodina zbog pravde njegove *
i pjevat ću imenu Gospodina višnjega.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
3^ Antifona
Bog je pravedan i jak sudac
koji spasava čestita srca.
DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS
TREĆI ČAS Kratko čitanje 1 Pt 6, 10-11
Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.
R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
O. I vijenac postavi na glavu njegovu.
Molitva
Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.
ŠESTI ČAS Kratko čitanje Jak 1. 12
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
R. U Boga se uzdam.
O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.
Molitva
Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.
DEVETI ČAS Kratko čitanje Mudr 3,1-2. 3
Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.
R. Vraćat će se s pjesmom.
O. Noseći snoplje svoje.
Molitva
Bože, ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost da gori pravom božanskom ljubavlju i vjerom koja pobjeđuje svijet te ga pridružio svetim biskupima. Daj da i mi po njegovu zagovoru ustrajemo u vjeri i ljubavi te budemo dionici njegove slave. Po Gospodinu. Amen.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina..
O. Bogu hvala.
TREĆI ČAS KRATKO ČITANJE (1 Pt 6, 10-11)
Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.
R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
O. I vijenac postavi na glavu njegovu.
ŠESTI ČAS KRATKO ČITANJE (Jak 1. 12)
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vi¬jenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
R. U Boga se uzdam.
O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.
DEVETI ČAS KRATKO ČITANJE (Mudr 3,1-2. 3)
Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.
R. Vraćat će se s pjesmom.
O. Noseći snoplje svoje.
Molitva
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina..
O. Bogu hvala.
Site Title 
tolstoj je kopiera KRISTA i zivija vjeru kako i stepinac svi veliki filozofi idu za KRISTOM SV PISMON. svi i 1 su akademik, citaju filozofiju, teologiju, sociologiju, povijesti, u prakci zivotnom skolom!
LikeLike