Molitve Mariji Pomoćnici — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

Molitva svetog Ivana Don Bosca Mariji Pomoćnici kršćana Marijo, moguća djevice, Ti velika i slavna obrano Crkve, Ti osobita pomoćnice kršćana, Ti koja obraćaš neprijatelja, Ti koja uklanjaš krivovjerja, Ti nas prati svojom majčinskom zaštitom, priteci nam u našim potrebama, a u slavu Očeva kraljevstva. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen. Molitva Mariji Pomoćnici […]

Molitve Mariji Pomoćnici — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

Mir tvojemu srcu!
Sin moj, veliko moli, ker svet potrebuje veliko molitve, kajti je pred tem, da ga bo Božja pravičnost strašno kaznovala.
Človeštvo je doseglo rob brezna in mnogi že padajo vanj in jih hudiči nosijo v pekel, ker niso živeli združeni z Bogom, ampak so dvomili v Božjo prisotnost v Evharistiji, niso več verjeli v njegove svete Besede in so zavračali njegove Božje Zapovedi, ter spremenili Božjo Hišo v gnezdo tatov in strašnih žalitev.
Sin moj, nikoli kot sedaj ni Satan dobil toliko moči in prostora za delovanje znotraj Cerkve mojega Božjega Sina. On uresničuje njegov zlobni namen. uničiti vero v mnogih dušah, vodi jih v zanikanje Boga in večnih resnic in tako doseže, da sprejmejo njegov smrtonosni strup napak in laži, ki vodijo v življenje brez Boga, daleč od njegove Božje ljubezni.
Resnica in večno življenje sta samo v Bogu, v mojem Sinu Jezusu Kristusu. Jezus je zelo užaljen. Njegova Božja Pravičnost želi kaznovati grešnike, zaradi njihove ravnodušnosti in prezira do mene, njegove Brezmadežne Matere.
Moj sin, odkupuj za strašne grehe storjene zoper mene. Ti grehi pritegujejo grozne kazni in nadloge nad grešniki. Pravičnost mojega Božjega Sina ne more več prenašati teh grešnikov in njihove nehvaležnosti.
Gospodov Angel je z dvignjenim ognjenim mečem in z njim hoče še močneje udariti ves svet, vse tiste otroke, ki niso hoteli nehati grešiti, niti se kesati, se popraviti in delati žrtve.
Veliko molite v svojih domovih molitev, ki jo je Angel Miru naučil moje otroke pastirčke. Ulezite se z obrazom obrnjenim k zemlji, prosite Boga odpuščanja zase osebno in za grešnike vsega sveta.
Zunanja znamenja molitve in njihov sijaj izginjajo, da se daje mesto gostim oblakom teme in greha, ki obdajajo svet ker je pustil Boga ob strani.
Cerkev, Nevesta mojega Sina, Brezmadežnega Jagnjeta živi njen križev pot, ure teme in zapuščenosti, odvzeta so ji njena oblačila in njen sijaj, po krivdi tistih, ki bi jo morali imeti radi, jo častiti in braniti in so dali mesto lažni cerkvi brez luči, brez življenja in usmeritve, kjer dvomi in negotovosti prevladajo nad vso resnico, zreducirajo vero na nič, na zgolj človeške in svetovne koncepte, ki pa ne spreobrnejo in ne rešijo nikogar.
Sin moj, moje Srce trpi zaradi vsega kar Cerkev mojega Sina preživlja in živi. Zaskrbljena sem in prizadeta zaradi vsega, kar bodo morali moji sinovi prenesti in pretrpeti, po krivdi pokvarjenih in nevernih ljudi, ki vodijo na pot duhovne smrti njihove duše in jih vodijo v peklenski ogenj.
Moje Srce krvavi zaradi otrok in mladih, ki izgubljajo belino čistosti, uničujoč deviškost njihovih teles in nedolžnost njihovih duš in src. Vse to prispeva, da ima hudič večjo moč in oblast nad svetom.
Mnogi ne razumejo, če se ne trudijo in na svetu ne bodo nikoli razumeli vrednost molitev deviških in čistih duš. Zaprite oči pred vsem, kar je grešno in posvetno, da ne bi ognjene puščice peklenskega sovražnika ranile vaše duše.
Bodite od Boga. Ljubite Gospoda. Darujte svoje molitve spremljane z nežnim vonjem vaših duš, prepojenih s čistostjo, svetostjo in dobrimi nameni.
Naj bo molitev vaše ljubezensko srečanje z Bogom, sprejemajte in podrejajte se njegovi Božji Volji, da se bo v popolnosti izpolnila v vašem življenju. Rešujte duše za nebesa in rešujte sebe s poslušnostjo Bogu in njegovim Božjim klicem, kajti brez njega ne morete ničesar storiti dobrega.
Blagoslavljam te!

SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020 — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

Marija pomoćnica Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima […]

SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020 — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

Marija pomoćnica

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868, s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege, Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije, Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida).

  1. prijevodite si !https://www.instagram.com/p/CAcNUMbH4ub/?utm_source=ig_web_button_share_sheethttps://bakomkulisserna.biz/2020/05/11/regerande-eliten-springer-runt-som-huvudlosa-hons-nar-coronavirus-bedrageriet-faller-isar/

Regerande eliten springer runt som huvudlösa höns när coronavirus-bedrägeriet faller isär — Bakom kulisserna

20202-05-11 Benjamin Fulford, Veckobrev https://benjaminfulford.net/ ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Nu inser även de mest hjärntvättade av fåren att något är mycket fel med deras regering (govern = kontroll, ment = sinne). Det är också tydligt att försöket att använda en falsk pandemi för att införa krigslagar baktänder eftersom det har gett en perfekt täckning för militära och byråns […]

Regerande eliten springer runt som huvudlösa höns när coronavirus-bedrägeriet faller isär — Bakom kulisserna

VLC. VLADIMIR TRKMIĆ

Marias hjälp av kristna: högtidens ursprung och betydelse

Foto: Rev. Vladimir Trkmić

Författare

Varv.. Vladimir Trkmić

Under den långa historia av kristendomen har den välsignade jungfruliga Maria tagit en viktig plats i de dyrkan, böner och förbön för kristna. Vi vet att kyrkans historia var extremt turbulent, särskilt under de första fyra århundradena av kristendomen, när kyrkan hade fruktansvärda plågor, problem med förföljare.

2019/05/24. vid 07:25
Dela med sig
Det var praktiskt taget “olagligt”, tills kejsaren Konstantins Edik av Milan. Förföljd på alla nivåer, under de första århundradena födde hon ett antal martyrer. Men som ett samhälle och också individuellt ansåg hon attacker och förföljelser mot sina medlemmar som en “välsignelse” för framtiden.

Från den tiden av fruktansvärd förföljelse finns det ett talesätt: “Kristi blod, kristendomen frö.” I stort behov av andlig hjälp vände kristna sig till den välsignade jungfruliga Maria för förbön och hjälp.

Förutom den hårda förföljelsen av kristna av de romerska myndigheterna hade kyrkan i sig betydande problem. Det var olika kätterier, kätterier som dök upp i början av kyrkans liv. Kätteri eller kätteri är en religiös undervisning som strider mot ortodoxi eller ortodoxi, den verkliga tolkningen av religiösa sanningar. Felaktig tolkning av en dogma eller religiös sanning är en möjlig förstörelse av den religiösa sanningen och kyrkans dogmatiska system. En sådan felaktig tolkning av religiösa sanningar motsatte sig kyrkafäderna och kyrklärarna samlade på ekumeniska råd.

Men bortsett från den intellektuella verksamheten i kyrkans undervisning fanns det ett behov av att be till Guds moder för förbön och hjälp.

St John Chrysostom, den grekiska kyrkans far och kyrkans lärare, var den första personen som kallade den välsignade jungfruliga Maria med namnet Mary Help of Christian. Det var så långt tillbaka som 345 e.Kr. St. John Chrysostom skrev asketiska och kateketiska skrifter och är mest känd för sina predikaner. Adjektivet Chrysostom säger att han var en lysande predikant.

Kyrkan hade svårigheter under senare århundraden på grund av krigningen av den kristna armén mot turkarna. Slaget och segern över turkarna den 7 oktober 1571 nära Lepanto är historiskt känt. Efter den historiska striden inkluderade litanin av Guds moder modern kallelsen “Kristna hjälp”.

Den franska linjalen Napoleon Bonaparte var rädsla och skakning av Europa. En speciell torn i hans sida var påvarna, det vill säga Peters efterträdare. Åttio år gamla påven Pius VI, som hade utelämnat honom, kastades i ett fängelsehål, där han stannade tills hans död i den franska staden Valence, 1779. Napoleon Bonaparte fängslade också påven Pius VII, som hade varit i sitt fångenskap i sex år. Han kunde återvända till Rom den 24 maj 1814, efter Napoleons nederlag i Leipzig. Påven Pius VII när han återvände till Rom besökte han Maria helgedomar. Han litade på Marias hjälp. Därför firar vi Mary Hjälp av de kristna som en påminnelse om påstår Pius VIIs högtidliga återkomst. från slaveri.

Saint John don Bosco och den välsignade jungfru Maria
De heliges biografier, inklusive John don Bosco, skriver att det är svårt att hitta en helgon från kyrkans historia som lyckades uppnå helighet utan Maria stor hjälp. I don Boscos liv var Marias närvaro och hjälp i hans arbete av stor betydelse. När han gick in på seminariet sa hans mor Margarita till honom: ”När jag födde dig dedikerade jag dig till Mary. När du gick i skolan rekommenderade jag hängivenhet till Mary. ” I Don Boscos liv var Mary en lärare, en assistent, som avslöjade honom sitt arbete, samlade och uppfödde fattiga pojkar. Hon kallade Don Boscos pojkar “mina söner”.

Under sin livstid förklarade Don Bosco att Mary själv ville att basilikan till Marys hjälp av kristna skulle byggas i Valdoc (Turin). Efter att ha byggt en magnifik basilika i Milan sa Don Bosco i slutet av sitt liv att allt han gjorde för fattiga barn inte var hans arbete utan Marys arbete. Han utsåg den 24 maj till den största Salesian-helgen. I framtiden, efter Don Boscos död, byggde Salesians kyrkor runt om i världen till minne av Marys hjälp av kristna.

Mary Help of Christian är skyddshelgon för Australien, Nya Zeeland, New York och många bosättningar, stifts, församlingar och kyrkor runt om i världen och i Kroatien. De mest berömda församlingarna tillägnad Maria Hjälp för kristna är församling om Mary Hjälp för kristna i Knežija i Zagreb och församlingen till Mary Hjälp för kristna i Kman i Split.

Vilka avsikter bad för och förespråkades av Mary Help av kristna under hela kyrkans historia
a) konvertering av kyrkans fiender;

b) eliminering av kätteri;

c) hjälp i olika behov och smärta;

d) böner – särskilt i svåra prövningar;

e) hjälpa de svaga och syndare;

f) förespråket för tillväxt av andliga yrken;

d) hjälp i kyrkans stora förföljelser.

Böner till Maria Hjälp av kristna
 

John Don Boscos böner till Mary hjälp av kristna

Mary, möjlig jungfru,

Du stora och härliga försvar av kyrkan,

Ni speciella hjälpare för kristna,

Du som konverterar fienden,

Du som tar bort kätterier,

Du följer oss med ditt moders skydd,

kom till oss i våra behov och till ära av Faderns rike.

Genom Kristus, vår Herre. Amen.

Bön Mar.

Regerande eliten springer runt som huvudlösa höns när coronavirus-bedrägeriet faller isär

SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020 — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

Marija pomoćnica Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima […]

SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020 — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020

Marija pomoćnica

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868, s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege, Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije, Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida).

  1. https://www.instagram.com/p/CAF5WrVpDmM/?utm_source=ig_web_button_share_sheethttps://www.youtube.com/watch?v=hn_jf9FrYg4

Župa Marije Pomoćnice· 6 maj ·  
Danas je blagdan svetog Dominika Savija.

Neka svu našu djecu, mlade, ministrante, animatore, bračne parove koji žele imati djecu, žene koje su trudne, djecu u utrobama i sve žene koje su pred porodom čuva zagovor svetog Dominika Savija!

http://donbosco.hr/novosti/item/2322-molitva-svetom-dominiku-saviju

Blessed Are You Who Believed — Ave Maria

Already you knew my soul; my body held no secret from you when I was being fashioned in secret and moulded in the depths of the earth. Your eyes saw all my actions; they were all of them written in your book; every one of my days was decreed before one of them came into […]

Blessed Are You Who Believed — Ave Maria

Blessed Are You Who Believed

thdaz8ozx8-1-1

Already you knew my soul;
my body held no secret from you
when I was being fashioned in secret
and moulded in the depths of the earth.
Your eyes saw all my actions;
they were all of them written in your book;
every one of my days was decreed
before one of them came into being.
Psalm 139, 14-16

“Blessed are you who believed
that what was spoken to you by the Lord
would be fulfilled.”
Luke 1, 45

Since apostolic time, Christians have believed that, as an essential part of His plan of redemption, God preordained from all eternity to create the Blessed Virgin Mary and work with her for the salvation of mankind. The Judeo-Christians of the nascent Church in Palestine were aware of the vital significance of Mary’s role in the economy of salvation, and so the faithful felt devoted to the mother of their Lord in a lively spirit of gratitude and praise reminiscent of the dedication lavished upon Judith by Uzziah and God’s chosen people for having faithfully helped deliver the Israelites in the besieged city of Bethulia from oppression and the prospect of enslavement at the hands of their Assyrian enemy.

Elizabeth’s praise of her kinswoman Mary echoes the admiration the Israelite’s had for their heroine who slew the Assyrian general Holofernes: “Blessed (eulogomene) are you daughter, by the Highest God, above all women of the earth; and blessed (eulogemenos) be the Lord God, the creator of heaven and earth, who guided your blow at the head of the chief of our enemies. Your deeds of hope will never be forgotten by those who tell of the might of God” (Jdt. 13, 18-19; Lk 1:42). All Hebrew generations have called Judith blessed together with the Lord (eulogeo) for her heroic exploits, just as all Christian generations have called the Virgin Mary blessed for her valiant deed of faith in God’s grace in the economy of salvation (Lk 1:48).

Thus, St. Luke acknowledges a Marian tradition that naturally sprouted as an offshoot of the Judaic heritage in the infant Christian Ecclesia. In the voice of Elizabeth, Mary is praised for having believed in the words of the angel and consenting to be the mother of the divine Messiah. Now all the nations on earth have found blessing because of Mary’s meritorious act of faith working through love in a spirit worthy of Abraham, the father of faith (Gen 22:16-18).

02b8f-maratta-madonnachild

God predestined Mary to be the mother of the Redeemer, knowing that she would freely observe His will and please Him by consenting to conceive and bear His Only-begotten Son (Lk 1:38). Only by the faith of a humble and charitable young maiden should the divine Word become incarnate in mutual consent and loving communion to free the world from the slavery of sin and impending death through his sacrifice on the Cross. Having pronounced her Fiat, Mary crushed the head of the serpent with her heel as fatally as Judith had valiantly cut off the head of Holofernes with her sword in collaboration with God for the salvation of the world (Gen 3:15).

Indeed, God saw all that Mary would do in life even before He fashioned her soul and sanctified it with His grace. Foreseeing all her actions, every one of them written in the Book of Life, culminating on Calvary at the foot of the Cross, God decreed that Mary should come into being to collaborate with Him in redeeming fallen man. It was by His grace that God worked through Mary “both to will and to work” together with Him “for His good pleasure” (Phil 2:13), for “God desires that everyone be saved and come to the knowledge of the truth” (1 Tim 2:4).

70ad1-ob_ddd9f0_the-presentation-of-our-lord-in-the-te

Since Mary’s body held no secret from God while she was being molded in the depths of her mother’s womb, God could appear to Abraham and tell him to sacrifice his only son upon the altar in the land of Moriah. God saw His handmaid offering up her own body – the fruit of her womb – as a living sacrifice, holy and pleasing to Him (this being her true spiritual worship) in the Temple and on Golgotha, while He was even speaking to Abraham (Rom 12:1-2). Abraham’s offering up of Isaac in faithful obedience to the will of God prefigures Christ’s offering of himself on Calvary, but not without his mother’s maternal sacrifice as an essential component. Our Lord’s Cross stood atop the same mountain on which Abraham had built his altar. Yet God would send no angel to Our Lady of Sorrows to deliver her only beloved Son from the altar of holocaust.

Unless Mary freely declared, “Be it done to me according to your word” in faith and charity, she would have had no fruit to provide from her maternal womb as a burnt sin offering for mankind most pleasing and acceptable to God. But every one of Mary’s days was decreed before even one of them came into being. God saw how valiant a woman she would be just by having created her. If Abraham were willing to consecrate his only beloved Son to God and offer him back as a pleasing sacrificial offering in faith, it was only because Mary would give her assent to the will of God in faith, despite all the obscurity. Jesus would take the place of Isaac and offer himself to atone for the sins of the world, since his mother was first willing to die to her maternal self and offer the fruit of her womb back to God for mankind’s redemption.

thK9FCWTOW

Everything that began in salvation history with Abraham and Isaac and reached its completion with Mary and Jesus rested on that climactic moment when the angel Gabriel appeared to the young maiden in the month of Nisan (March). How all creation must have held its breath in anxious suspense at that pivotal moment. Since Mary believed what was spoken to her by the Lord through His messenger and obeyed God, the promise made to Abraham could be fulfilled: that he becomes the father of many nations which should include the Gentiles. This blessing Abraham received from God for having believed and obeyed Him was validated by the Divine oath God swore in view of Mary’s obedient act of faith in charity and grace.

Because of her salutary consent to be the mother of the Messiah, even Isaiah could infallibly prophesy the virgin birth (7:14), since every one of Mary’s days was decreed by God, meaning all that He infallibly knew of Mary, His handiwork, shall be. What God infallibly knows will be cannot be otherwise. Indeed, even the creation of Adam and Eve rested on Mary’s Fiat in view of their fall from grace to the detriment of humanity. An even greater good than the original paradise that was lost was the purpose of the creation of mankind. This could only come about by the incarnation of Christ and his death and resurrection. But there could be no incarnation without Mary, the promised free woman, whom God put at enmity with the serpent as His collaborator.

abf45-th8faq7mii

Hence, God knew that Mary would freely and meritoriously give her consent in a spirit of joy before she would even declare her Fiat. That is why He sent the angel Gabriel to her, having first prepared His faithful handmaid with a fullness of grace (Lk 1:28). Mary’s Son was to be the Father’s ‘suffering servant’ who would restore the lost house of Israel (Jacob) and bring back the faithful remnant to Himself (Isa. 53). And her Son was to be made “a light for the Gentiles” that God’s “salvation may reach to the ends of the earth” (Isa. 49:6), but by being conceived and born of the faithful and humble Virgin (Isa 7:14). 

If Elizabeth had understood all this by the sanctifying light of faith, it’s no wonder that she joyfully praised Mary for having believed what was spoken to her by the Lord. Not even her husband Zechariah could have celebrated God’s oath to Abraham or echoed the Messianic prophet’s words unless Mary had first become the mother of their Lord by her free salutary consent in the purity of her “faith working through love” (Lk 1:68-79; Gal: 5-5-6). How deeply reverential and grateful Elizabeth was towards her kinswoman when she asked: “Whence is this to me, that the mother of my Lord should come to me?” (Lk 1:43).

“Hail, Mary, you are the most precious creature in the whole world;
hail, Mary, uncorrupted dove; hail, “Mary, inextinguishable lamp;
for from you was born the Sun of justice…
through you, every faithful soul achieves salvation.”
St. Cyril of Alexandria
Homily 11, Council of Ephesus
(A.D. 431)

eb7ef-thq7a7no9m

Enlarge the place of thy tent,
and stretch out the skins of thy tabernacles,
spare not: lengthen thy cords and strengthen thy stakes,
for thou shalt pass on to the right land, and to the left:
and thy seed shall inherit the Gentiles, and shall inhabit
the desolate cities.
Isaiah 54, 2-3

The primary signification of Isaiah’s prophecy concerns Israel in the metaphor of Mother Zion. The secondary fulfillment is reached in Mary, the mother of our Lord and Saviour, and the anti-type of Mother Zion (the virgin bride of YHWH) whose children are liberated from captivity and regenerated unto God. It is from the Cross that Jesus redefines Mary’s motherhood in the biblical sense as she stands beneath it in great sorrow because of man’s slavery to sin: ‘Woman, behold thy son. After that, he saith to the disciple: Behold thy mother. And from that hour, the disciple took her to his own.’ (Jn 19, 26-27). Jesus’ words to his mother Mary and the Disciple entrust her with a new and larger family which should include the Gentiles. Because of Mary’s faith in charity and grace beneath the cross, her sorrow shall be replaced with boundless joy; she must now make room “in her tent” after her ‘cords have been lengthened’ and her ‘stakes strengthened’ for the entire body of believers, who the beloved Disciple corporately represents as the Church.

The Divine Maternity is the result of the Incarnation, but this gift God has granted Mary carries with it further blessings for her because of her faith. The Divine Maternity itself is not the highest expression of her being blessed (makaria/ μακαρία) or “happy,” in the words of Elizabeth. When Jesus says, “Blessed (makaria) are the pure of heart, for they shall see God” (Mt. 5:8), the highest expression of their being blessed isn’t being pure of heart, but rather seeing God which results from being pure of heart. They are not simply blessed for being pure of heart. So, to see how it is that Mary is blessed, rather than by only being the mother of Jesus, because of her faith, we must look to the prophet Isaiah.

0b3cd-jesus_and_mary_manger_by_bnw20401

In the figure of Daughter Zion, Mary is further blessed for becoming the mother of all nations rather than for simply being the natural mother of Jesus, and all because of her persevering faith in the face of darkness that brought her to the foot of the Cross. Just as Abraham becomes the father of many nations because of his persevering faith, so too Mary becomes the mother of all nations because of her faith. Abraham isn’t blessed simply because God has given him a son by Sarah as promised. Being the father of Isaac isn’t the fullest expression of Abraham’s blessed state; nor is Mary’s divine motherhood. It is on Mount Moriah where God redefines Abraham’s fatherhood, and it is on that same mount also known as Golgotha where God Incarnate redefines Mary’s motherhood from the Cross.

We read in the Gospel of Luke (11:27-28) that a woman in the crowd who was following Jesus raised her voice and said to him: “Blessed (makaria) is the womb that bore you and the breasts that nursed you!” This woman obviously thought Mary was blessed for being the mother of such a great prophet and teacher. She had no idea that Jesus was God incarnate. Because of her ignorance, she failed to see how Mary was truly blessed and the higher expression of her blessedness. Thus, Jesus corrected her in allusion to his mother by saying: “Blessed (makaria) rather are those who hear the word of God and keep it.” The Greek word for “rather” is menoun (mενοῦν) which means “more” or “truly.”

4e971-21c87-tumblr_ohzggsq4zt1vkxjbwo1_500

What our Lord implicitly told the woman, then, was that his mother wasn’t simply blessed for having borne and nursed him, but more so for having borne him because of her faith; she was more blessed for her faith in the word of God than she was for being his biological mother since he came into the world to redeem it by her obedient act of faith in charity and grace. And for being a woman of faith, Mary was not only the natural mother of Jesus but, more importantly, the spiritual mother of all the living. It was in allusion to Mary’s redefined motherhood that Jesus called her “Woman” from the wood of the Cross, just as Adam had called his wife before they both fell from grace (Gen 3:12-13). If only the woman in the crowd knew what kind of fruit Mary had brought to mankind from her blessed womb, she whom the serpent couldn’t beguile.

Thus, Jesus must have alluded to the Annunciation when he spoke his words. The woman in the crowd couldn’t have imagined that Mary’s motherhood involved the appearance of an angel and her salutary consent to be the mother of someone greater than a prophet or any rabbi, one who was, in fact, the Son of God foretold by the prophets and who came into the world to save mankind from sin and death by suffering and dying on the cross. This woman should know that our Lord’s mother was not simply blessed for being the mother of Jesus, but more because she had crushed the head of the serpent with her heel by her act of faith in collaboration with God to undo Eve’s transgression and become her advocate or vindicator. And this meant that she, too, would have to suffer much sorrow and die to her maternal self in union with her Son for the redemption of humanity.

e9fdd-d9ee6d28f7b60cb712b900e83810f55f

“But the Lord Christ, the fruit of the Virgin, did not pronounce the breasts of women blessed, nor selected them to give nourishment; but when the kind and loving Father had rained down the Word, Himself became spiritual nourishment to the good. O mystic marvel! The universal Father is one, and one the universal Word; and the Holy Spirit is one and the same everywhere, and one is the only virgin mother. I love to call her the Church. This mother, when alone, had not milk, because alone she was not a woman. But she is once virgin and mother, pure as a virgin, loving as a mother. And calling her children to her, she nurses them with holy milk, viz., with the Word for childhood.”
St. Clement of Alexandria
Paedagogos, I:6
(A.D.202)

The early Church Father, St. Clement of Alexandria (d. 216 A.D.) perceived the glorious splendor of the Church reflected in the Blessed Virgin Mary, Mother of God. We see in the Paedagogos (Instructor), he writes that “it is his joy to call her by her name of the Church.” Mary’s spiritual motherhood of all the members of Christ’s body is the prototype of the motherhood of the Church. The Church is a mother in that she nourishes all the reborn with God’s grace through the sacraments and the word of God belonging to the deposit of faith. As Mother of the Church, our Blessed Lady is the caretaker of her children’s souls; she nourishes her offspring with her Son’s grace that efficaciously sanctifies or justifies them before God, having carried the One living Word in her womb and bringing him forth into the world to “to preach to the meek, to heal the contrite of heart, and to preach a release to the captives, and deliverance to them that are shut up” (Isa 61:1; Lk 4:18). The sacraments of the Church are physical instruments of divine grace, whereas the Virgin Mary is the moral channel of her divine Son’s grace by her prayerful intercession, which initially includes her Fiat. All saving grace, including the grace that is conferred through the sacraments, proceeds first and foremost from the Son through our Blessed Mother and unblemished spouse of the Holy Spirit in and through Christ.

This prerogative has been bestowed on her by God in honor of her Divine Maternity and perseverance in faith for the redemption of humanity. She who merited to bring the Font of all grace into the world should rightly be the divinely constituted chief-steward of her Son’s grace. “As each has received a gift, use it to serve one another, as good stewards of God’s varied grace” (1 Pet 4:10; cf. Jn 2:2-11). The Divine Maternity is the greatest gift any person may ever receive from God in the order of grace. Being the greatest gift, any woman or person could ever possibly receive from God in this life, the divine motherhood carries with it the greatest prerogatives for any servant of the Lord. She who is God’s handmaid and spouse of the Holy Spirit is more than a servant by being the Queen Mother and Advocatrix of our Lord and King in his Davidic heavenly kingdom and mystical body. Blessed indeed is the Virgin Mary for having believed!

thC3R0SODA

Further, the Bishop of Alexandria says that “this mother, when alone, had not milk, because alone she was not woman.” In other words, Mary could not provide us with spiritual nourishment unless she were the mother of our Lord and brother (Rom 8:29). The woman in St. Luke’s gospel who pronounced the breasts of Mary to be blessed was mildly rebuked by Jesus for having said that. Jesus did not merely regard his mother to be blessed for having nursed him when he was an infant. Rather, she was more blessed for being called to provide milk that ordinary mothers do not have for their children: “the word for childhood” who in the flesh is the Son of the Virgin Mary, “pure as a virgin and loving as a mother” because of the purity of her faith working through love (Gal 5:5-6).

Our Blessed Lady tangibly represents in her person the “unblemished bride of Christ,” which is the Church, sanctified by the presence of the Holy Spirit who ensures the purity of her faith as the guarantor of the divine truth (Eph 5:25-27; 1 Tim 3:15). The woman in the crowd pronounced Mary’s breasts to be blessed, but Jesus implicitly went further by presenting his holy mother to himself as “glorious” because there was no “stain or wrinkle” in her soul. The Holy Spirit was ever-present in Mary’s life, preserving her from being tainted by any personal sin and ensuring her perfect sanctity.

Hence, because of her meritorious act of faith at the Annunciation, Mary was further blessed by being more of a mother in her likeness to the Church whose holy milk would be something of a nourishing spiritual substance: “the Word for childhood.” From Mary’s womb comes the Divine Word incarnate, from the Church’s womb comes forth the written and unwritten word of God: sacred Scripture and sacred Tradition. Our Blessed Lady is no ordinary mother who by physical nature has milk to give to her offspring, for she is a mother of a spiritual kind. In and through Mary, the Church has been conceived and begotten by her participation in the hypostatic order of Christ’s incarnation and his redemptive work. In turn, Christ is conceived in the womb of the Church and brought forth into the world by the faithful preaching of the Gospel in the sacred liturgy and administration of the sacraments (Mt 28:19).

ob-dd8de9-download

And she being with child cried, travailing in birth, and pained to be delivered. And there appeared another wonder in heaven; and behold a great red dragon… and the dragon stood before the woman which was ready to be delivered, for to devour her child as soon as it was born. And she brought forth a man child, who was to rule all nations with a rod of iron: and her child was caught up unto God, and to his throne.
Revelation 12, 2-5

Mary “is once virgin and mother” who nourishes her offspring with spiritual milk in the form of God’s Word and His grace, so that they can grow in conformity to the image of her divine Son. The Church is a virgin in the purity of her faith no less than she is, and so the Bride of Christ can nourish humanity with the truth of God’s word and His redeeming grace. Only Mary can provide what Eve had lost for her children: communion with God and the life of grace. And because of Mary, the Church can, too. In this sense, then, our Blessed Mother is a living symbol of the Church and the ideal model for all her members who serve Christ and bear witness to him in their lives, so that others may enter into communion with God through the womb of the Church as his adopted children, regenerated unto Him in the Holy Spirit through the merits of our Blessed Lady’s divine Son.

God has ordained that Jesus should redeem the world and regenerate mankind in association with his mother and our spiritual mother. Alone Mary is not “woman” who has milk to provide for our spiritual sustenance. Her universal maternal role depends on her divine Son being the new Adam and Head of humanity – “our life-giving spirit” (1 Cor 15:45). The Virgin Mary isn’t only the mother of Christ’s mystical Body, but also Mother of the redeemed world, being the new Eve and helpmate of her Son, the new Adam. Jesus declared: “And I, if I be lifted up from the earth, will draw all men to me” (Jn 12:32). Our Lord kept his promise by rising from the dead after his crucifixion and death, which his sorrowful mother was drawn into to help restore mankind to God’s grace. Thus, he draws all people to himself through the maternal patronage of his Blessed Mother whom he has given to the world from the Cross as her reborn offspring in the life of grace by her sorrowful anguish beneath the Cross (Jn 19:26-27; Rev 12: 2-5).

OIPJBNUQ6XV

The early Church Father, St. Irenaeus (180-190 A.D.) bears witness to this divine truth which the Church has grasped by the sanctifying light of faith: “The Word will become flesh, and the Son of God the son of man—the Pure One opening purely that pure womb, which generates men unto God” (Against Heresies, 4, 33, 12). St. Ambrose of Milan concurs two centuries later, only in different terms, while preserving the substance of the content passed on by way of Apostolic Tradition: “It was through a man and a woman that flesh was cast from Paradise; it was through a virgin that flesh was linked to God…. Eve is called the mother of humanity, but Mary Mother of salvation” (Epistle. 63, 33). St. Augustine elaborates more by identifying the mystery of the Church with the mystery of the Blessed Virgin Mary: “Mary’s Son, spouse of the Church! He has made his Church like to His mother, He has given her to us as a mother, He has kept her to Himself as a virgin (pure in faith). The Church, like Mary, is a virgin ever spotless and a mother ever fruitful (bearing sons and daughters of God). What He bestowed on Mary in the flesh, He has bestowed on the Church in the spirit: Mary gave birth to the One, and the Church gives birth to the many, who through the One become one” (Sermo 195, 2).

Mary’s Fiat is evocative of Judith’s prayer to God (Ch.9), that He should intervene and save the Israelite’s from impending death and enslavement at the hands of the Assyrian forces which are besieging the city of Bethulia. YHWH hears and answers her prayer, because she has placed her faith in His providence. God’s response, however, requires that Judith collaborates with Him to save the Israelites from imminent destruction and captivity in a foreign land. The name Judith means “Jewish lady” or “woman”, which is fitting given our theme, since she is one of the several matriarchs of the Hebrew people who prefigures Mary in anticipation of the coming Messiah and her intimate association with him in the work of deliverance from evil and eternal death.

Jesus calls his mother Mary “Woman” at the wedding feast in Cana, where he begins his public ministry in the shadow of the Cross (Jn 2:1-11), and on Calvary from the Cross, beneath which her dual maternity is forever established (Jn 19:26-27). On both pivotal occasions, his blessed mother acts as his collaborator in the redemption (co-Redemptrix), just as Judith acted centuries before to save the Israelites from imminent destruction and death. Judith culminates in the Blessed Virgin Mary, who is more importantly the maternal guardian of our souls in our spiritual battle against Satan and the dark principalities and powers that rule in this world (Rev 12:17). St. Paul warns us that our battle isn’t against “flesh and blood” or our fellow man (Eph 6:12).

84e37-cd6579dd57051fb429bed479723f5a44

Our very own Judith or “Great Lady” and Queen Mother (Gebirah) appeals on behalf of all exiled and enslaved humanity “born in guilt and conceived in sin” (Ps 51:7). By having first consented to be the mother of the Divine’ Messiah, who shall “preach the good news to the poor and set captives free” (Isa 61:1; Lk 4:18), Mary has become our spiritual mother in the order of grace in our spiritual battle against Satan and his dark legions which besiege our souls. She is our Lady of Perpetual Help who mediates her Son’s graces to us with which we can armor ourselves against the enemy. Since Mary was a woman of faith, and thus had found favor with God (Lk 1:30), He validated her consent by overshadowing her through the creative power of the Holy Spirit.

Our Blessed Lady’s prayer, which was expressed by her simple Fiat, in that it contained all that she had prayerfully desired up to the Annunciation on our behalf, was answered. And so, blessed are we, who are besieged by the dragon and its offspring, because she believed and has come to us as our patroness. We, too, can leap for joy in the womb of Holy Mother Church because of the sweet sound of our heavenly Mother’s prayers which never escapes from the ears of her divine Son.

The Blessed Virgin Mary – Daughter of Zion – has been raised as a spiritual fortress and a place of refuge for sinners in their spiritual combat with Satan and his legions of fallen angels. She especially protects those who implore her help and prayerful intercession, so that they may abide with her Son in his love and goodness by his saving grace. Our Blessed Mother is a spiritual and moral haven for all who wander in the spiritual wilderness of this world and wish to stay on the right path while having to face the ferocious onslaught of the dark “principalities and powers” that rule in this desolate world, seeking to “devour” human souls like a “prowling lion” (1 Pet 5:8-9). Let us hope and pray that our Blessed Mother Mary will come to our aid, as we implore her maternal intercession so that we won’t wander off the straight path that leads us back to Eden or promised land during our exodus from captivity, worked in and through the liberating merits of Christ her Son and our Lord.

“And if the God-bearing flesh was not ordained
to be assumed of the lump of Adam,
what need was there of the Holy Virgin?”
St. Basil
To the Sozopolitans, Epistle 261
(A.D. 377)

thYK9FGQOF

Shall not Zion say:
This man and that man is born in her,
and the Highest himself hath founded her?
Psalm 87, 5
.

thSXKJO9G7
Ave Maria!
.

OIP0PPXPPLX
  • Share
  • 4Comments
  • 3Likes

MORE IN AVE MARIA

Follow conversation6 COMMENTS

  1. Mary’s SecretaryExactly! Our Lady is the new eve. I forgot what pope said this but he said the image that earned Our Lady the title of Coredemptrix is Our Lady weeping with seven swords pierced in Her Heart. There was also words of Our Lord to a Saint that what caused Him the most pain on the cross was He asked God the Father to spare Our Lady, but God said “no”, because He needed Mary’s sufferings combined with that of His Son. The New Adam and Eve. They also say that the one sword you can say Our Lord Himself placed in Our Lady’s Heart was the third sorrow, so fascinating.Reply1Like
  2. Marian CatholicI’m sure that Jesus was more concerned about his Mother’s sorrow than he was about his own afflictions. Her standing beneath the Cross added to his suffering.Reply1Like
  3. Mary’s SecretaryWe can say the same about Our Dear Lady! Knowing Her She only saw His sorrow.Reply1Like
  4. Marian CatholicAbsolutely!
  5. https://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=6253https://www.youtube.com/watch?v=aHL2KWN6WeQhttps://www.youtube.com/watch?v=-GGl-OBPz9k
  6. DEVETNICA DUŠAMA (ZA DUŠE) U ČISTILIŠTU – NEPROCJENJIVO BLAGO
    „OD SVIH MOLITAVA KOJE SE BOGU NAJVIŠE SVIĐAJU JESU MOLITVE ZA POKOJNE, JER U SEBI SADRŽE DUHOVNA I TJELESNA DJELA MILOSRĐA.”Toma Akvinski je rekao: „Od svih molitava koje se Bogu najviše sviđaju jesu molitve za pokojne, jer u sebi uključuju duhovna i tjelesna djela milosrđa“.ReplyLike
  7. We must all pray for poor, souls in purgatrory, ST GERTRUDS CHAPLET

never forgotten ST JOSEPHS had 7 sorrows

ISTINA JE PLAMEN KRISTA !

+Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…
Jan 1, 2020

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

Ljubi Crkvu i Papu

Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

Obratite se, ali istinski!

Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

Čudo sunca

Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

Darivajte dar vjere

Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

p.M. Piotrovski, TCHr
(preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
— Zdravo Marijo!
— Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
»Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
— Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
— Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
»Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
»Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
»Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
»Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
»Šta je, moj sinko!«
»Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
»Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
»Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
»Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
»Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
»Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
»Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
Nastojat ću predobiti i druge!
Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
Oružje naše vjere,
Oružje našeg ufanja,
Oružje naše ljubavi.
Oružje istine!
Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
Treća bijela točka to je Papa!
Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
To su naša oružja!
Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
Atomska bomba molitve,
Atomska bomba klanjanja,
Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
Hvaljen Isus Krist!
Hvaljen Isus i Marija!«
Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA
Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva
“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” Marko XVI:16 I. godine,…
1305 – Gospa Fatimska
Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica… — Svjedočanstva & Vjera

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica… Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da […]

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica… — Svjedočanstva & Vjera

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

Ljubi Crkvu i Papu

Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

Obratite se, ali istinski!

Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

Čudo sunca

Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

Darivajte dar vjere

Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

p.M. Piotrovski, TCHr
(preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
— Zdravo Marijo!
— Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
»Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
— Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
— Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
»Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
»Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
»Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
»Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
»Šta je, moj sinko!«
»Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
»Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
»Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
»Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
»Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
»Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
»Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
Nastojat ću predobiti i druge!
Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
Oružje naše vjere,
Oružje našeg ufanja,
Oružje naše ljubavi.
Oružje istine!
Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
Treća bijela točka to je Papa!
Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
To su naša oružja!
Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
Atomska bomba molitve,
Atomska bomba klanjanja,
Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
Hvaljen Isus Krist!
Hvaljen Isus i Marija!«
Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

  • Share
  • 1Like

MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA

PRIČA O MAJCI — Svjedočanstva & Vjera

PRIČA O MAJCI Majka i otac su imali strašnu nesreću i završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi.Imali su tri kčeri jednoga sina kojemu je bilo 7 godina.Ta djeca su više vremena provodila u Crkvi nego u bolnici moleći našega Nebeskoga Oca i našu dragu Majku da im spasi roditelje. Jedno jutro […]

PRIČA O MAJCI — Svjedočanstva & Vjera

JAKO DOBRA PROCITAJTE !

+Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…
Jan 1, 2020

Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

Ljubi Crkvu i Papu

Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

Obratite se, ali istinski!

Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

Čudo sunca

Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

Darivajte dar vjere

Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

p.M. Piotrovski, TCHr
(preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
— Zdravo Marijo!
— Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
»Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
— Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
— Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
»Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
»Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
»Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
»Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
»Šta je, moj sinko!«
»Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
»Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
»Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
»Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
»Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
»Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
»Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
Nastojat ću predobiti i druge!
Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
Oružje naše vjere,
Oružje našeg ufanja,
Oružje naše ljubavi.
Oružje istine!
Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
Treća bijela točka to je Papa!
Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
To su naša oružja!
Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
Atomska bomba molitve,
Atomska bomba klanjanja,
Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
Hvaljen Isus Krist!
Hvaljen Isus i Marija!«
Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA
Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva
“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” Marko XVI:16 I. godine,…
1305 – Gospa Fatimska
Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala

PTDS

MENTAL PRAYER

Mental Prayer is a great way to get closer to our Lord! Prayer itself has been defined in part as lifting one’s heart and mind to God to adore Him, to thank Him for His benefits, to ask His forgiveness, and to beg of Him all the graces we need whether for soul or body.

In vocal prayer, more familiar to most of us, we recite fixed prayers such as the Our Father, the Hail Mary, Glory Be, and, happily, countless others, including many found on this website.

While vocal prayer is essential for sanctity, mental prayer is in some ways even more so, in that can “turbo charge” our relationship with our Creator, by diminishing our sinful proclivities and bringing us true peace of mind and happiness, as we draw closer to Him in a kind of loving detachment from worldly pressures and pleasures. 

Mental prayer differs from vocal prayer in that you are bringing your own thoughts and ideas before God about a particular passage of scripture or spiritual reading, or some other aspect of our Faith, in what St. Teresa of Avila once called a “heart-to-heart conversation” with God.

Mental prayer is also referred to as meditation, but it is not to be confused with meditation that has Hindu or Buddhist resonances of reciting mantras (as in Transcendental Meditation) and breathing exercises. 

If mental prayer is new to you, don’t be dissuaded from trying it, thinking it’s too difficult or that you might not do it correctly. You don’t have to be a mystic or a religious to engage in it! Various articles and books on various methods of mental prayer can make it sound quite intimidating, but in essence it’s not all that complicated.

We’ve sought to enhance our introduction to mental prayer here by providing additional information on the subject from St. Alphonsus LiguoriFr. Bertrand WilberforceSt. Francis de Sales, and Rt. Rev. Dom Vitalis Lahodey. The links on these pages are excerpts from their writings that discuss mental prayer in greater detail. We also have a page of suggested reading as well as one covering any difficulties you might have.

While we urge you to read the pages on mental prayer linked above thoughtfully, please don’t feel that you have to follow each of the methods they suggest to the letter, or otherwise you’re doing something “wrong”! You’re not. The only wrong thing you can do in mental prayer is giving up on it if you feel too distracted or that you’re not “getting anything out of it”.

Keep in mind, as well, that the methods in mental prayer described below are meant as suggestions, as “training wheels” are on a bicycle, with the important difference that you can use them as long as you find them helpful. There’s no time limit!

In practicing mental prayer, you can take anywhere from 15 minutes to half an hour (more or less, with 15 minutes being a good starting point). The more that you can do this, the better! 

If one session seems too dry or pointless (or even several sessions) don’t assume this will always be the rule. If you give up because of dryness or distractions (which all the saints experienced at one time or another) you might very well miss out on other opportunities to experience God’s love and wisdom in ways you never imagined!

St. Teresa of Calcutta once said, in essence, “God does not require that we be successful, only that we be faithful.”  That’s what perseverance in one’s spiritual journey is all about. 

In mental prayer, we exercise our memory, our understanding, and our will, which have been called the “three powers of the soul”.

THREE PARTS OF MENTAL PRAYER

Speaking of threes, there are three easy-to-remember parts of mental prayer: the preparation, the meditation itself, and the conclusion.

THE PREPARATION

For the preparation you can start by focusing on placing yourself in God’s presence to put you in a good frame of mind to receive His thoughts and promptings.

If you find it helpful, start with some short vocal prayers. The acts of faith hope, and love are good, as is this short prayer called Suscipe. The act of contrition can help you approach Jesus with true humility and sorrow for your sins, an essential part of mental prayer.

Or you can recite some other short prayers such as those here. Ask God for His insights as well. (The great saint Alphonsus Liguori wrote about all this in more detail with some short suggestions for opening prayers on this page.) Keep in mind however, that your “warm-up”, using one or more of these suggestions, should be brief.

THE MEDITATION

Then, for the meditation itself, reflect on a scripture passage, some good spiritual reading (with some important suggestions here) or some concept such as our Lord’s Passion. (That’s where memory and understanding come into play). Don’t feel these have to be complicated, or even lengthy!  

(Indeed St. Teresa of Avila once spent an hour in meditation just on the words “Our Father”, not the prayer itself, contemplating the various ways in which God is a Father to us!) We have some further comments on this below.

Then, with Our Lord’s help (with the Holy Spirit), you can gain insights to  become a better Christian and advance in Sanctity. (Resolving to make His will yours as well constitutes the “will” part of your meditation.) 

THE CONCLUSION

This leads to the conclusion, some constructive resolution to do better on your part, even if it’s only for that day or for a day at a time. This resolution can be as simple as deciding not to snap at an ornery co-worker or your spouse in a difficult situation; or in foregoing some bad habit to increase in virtue. 

FR. JON BARTUNEK’S “FOUR C’s”

For another perspective, Father Jon Bartunek., in his excellent guide to meditation on the Gospels entitled The Better Part, defines four important things (all conveniently starting with the letter C) we need to do in meditation: We’ve found these “four C’s” to be a great memory aid! They are as follows:

Concentrate (Focus on being in God’s presence.)

Consider (Think about what the scripture text or subject matter is saying to you.)

Converse (Engage in your own spontaneous “dialogue” with God about what you’ve learned.); and, last but not least:

Commit (Think about whatever resolutions you might wish to apply from your meditation to help your spiritual growth.)

FURTHER SUGGESTIONS

To elaborate further beyond these memory aids:

1) In placing yourself in God’s presence, find some place quiet where you won’t be distracted. You can be kneeling or just sitting down, if the posture of kneeling causes you to focus on some knee pain. The important thing is to be respectful in your posture.

2) In choosing Scriptural reading for your focal point, you can choose any passage from the Bible you might think best. Meditating on the Gospel passages, such as those on our Lord’s Passion, are especially good choices!

For Spiritual Reading it’s best to look for those books that have an imprimatur from the Church in that there is nothing in them that contradicts our faith and morals (Examples of these would be a book contesting Jesus’ divinity, or some New Agey pantheistic text.) Books by and on the saints are highly recommended. Note again that your selection for meditation doesn’t have to be lengthy.

(This page has many good suggestions for food for thought. You can take paragraphs or passages from any of the selections they list and get quite a bit of spiritual nourishment. You don’t have to have read any of them in their entirety to get started! Any reading you do along these lines is increasing your “Knowledge Bank” to draw on for thoughts and ideas, that’s the main thing.)

You can also use a crucifix as a focal point to reflect on Christ’s Passion and its significance for you. Or perhaps some aspect of Catholic doctrine. Or thoughts about our Blessed Mother. The possibilities are endless! And if you find that some subject matter or reading is good for more than one session, by all means continue using it if you feel it’s helping you.

3) Reflect on the reading or subject you’ve chosen at whatever pace works for you. What does this material mean? How can I relate to it? How can it help me fight against a particular sin? Here are some examples of how mental prayer might help:

Is your sin too much pride? Ponder Jesus’ preference of the repentant Publican over the proud Pharisee (Luke 8:9-14).

Lack of trust in God? Take comfort in His calming the waves and let Him calm your own stormy sea (Mark 4:35-41). 

Always comparing yourself to others? Consider the rebuke Christ had for His disciples when they were arguing over who was the greatest (Mark 9:33-37).

Feeling lukewarm or lacking in faith? Ask God to work with you to make your soul more like the rich soil so that His seeds of grace may not be devoured by birds; withered as they bounce off hard rock; or choked by thorns in His well known parable of the sower (Matt 13:1-23).

Looking for inspiration as to how to be a better Catholic? Consider Jesus’ famous teaching on salt and light from the Sermon on the Mount (Matt 5:13-16).

In all cases, share your thoughts with God as they come up. Ask Him again for His insights as to how to grow closer to Him in holiness. This is all part of your conversation with our Lord, after all!

4) “Sum up” your time spent with Jesus with a resolution of how to follow Him more closely in your life. The idea is to “give God permission” (in St. Teresa of Calcutta’s words) to work within you in some way so that you can share His love and goodness with others.

Remember to follow your resolution as best you can and ask for God’s help with this. Empty promises won’t make you more Christ-like or help you advance in holiness as a Citizen-in training for heaven.

Take it one day at a time if need be. Say “Today, I will do (or not do) such and such, or for the next few days, etc.” Keep your resolution challenging in that you’re trying to give up some sinful habit or inclination, but keep it doable as well. 

5) Some words of thanks and love never hurt to sum up your “session” with your Creator, in your own words and/or with some short vocal prayers, or just the Our Father, Hail Mary, and Glory Be to strengthen your will to carry out your resolution. 

The important thing here is to take your time in all this and be patient. Jot thoughts down in a “spiritual diary” if you think that might help, by all means! And don’t worry if you don’t come up with any special thoughts right away or even over time. Let go and let God in these matters, as they say in various 12-step programs

Also, as we mentioned ealier, don’t let times of distractions or dryness keep you from this valuable time with our Lord. The saints had such moments, so don’t think that you won’t! Practice and perseverance is the key in mental prayer, as mentioned earlier. The more you can do mental prayer, even if its just in those 15 minute sessions, the more you’ll get out of it.

Meditation can help you get control of your sinful inclinations as you draw closer to God rather that having them control you! You might well still be tempted to engage in bad habits (gluttony, lust, jealousy, drinking, gambling, hatreds, etc), but the frequency and intensity of such temptations will diminish over time. And the more you engage in meditation the more naturally God’s insights will flow, and the less cumbersome the process will be. 

In addition, as Father Bartunek points out, don’t think your effort is a failure if you don’t come away from it “feeling” something. As he put it, your relationship with our Lord isn’t just about “feelings”, but rather about friendship and love.

Feelings can change. Our love of Christ shouldn’t, in good times or bad. (After all, His love for us doesn’t change!) If you do experience some warm, fuzzy emotions from mental prayer, so much the better. Just don’t expect them, that’s the point!

Along these lines it is important to note that Catholic meditation is Christ-centered, not self-centered. There’s no naval gazing going on here! You have to empty yourself of all egotistical thoughts, at least for this quiet time with God, and let Him be front and center of everything in your life.

As St. Augustine once said “Thou must be emptied of that wherewith thou art full, that thou mayest be filled with that whereof thou art empty.” The more you engage in mental prayer, the more you can allow Him to “take charge,” not just in these moments, but all throughout your day as well!

We hope the linked pages above can increase your love of mental prayer and its knowledge of its various techniques, but again, don’t feel it’s all about following some “checklist”. This information is meant to guide you not to dissuade you.

The main aspect of mental prayer is that in the end you might be like the disciples on the road to Emmaus who said after they had the ultimate Catechism class from our Lord when they said “were our hearts not burning when he opened up the scriptures?” (Luke 24:32).

We’d like to leave you with these fitting words on the relationship our Lord desires very much to have with us, all of us and each one of us, with you.

They provide an interesting look at some of the goals of mental prayer. His advice given to souls below is taken from one of His many talks with the Spanish nun Sister Josefa Menendez in the 1920’s as recounted in part here:

“Open your whole soul to Me, and if you are conscious of having nothing worthy of Me say with humility and trust: ‘Lord, Thou knowest both the flowers and fruits of my garden. Come and teach me how I may grow what will please Thee most.’

To one who speaks in this way and has a genuine desire of showing love, I answer: Beloved, if such is your desire, suffer Me to grow them for you. Let Me delve and dig in your garden. Let Me clear the ground of those sinewy roots that obstruct it and which you have not the strength to pull up.

Maybe I shall ask you to give up certain tastes, or sacrifice something in your character…do some act of charity, of patience or self-denial…or perhaps prove your love by zeal, obedience, or abnegation; all such deeds help to fertilize the soil of your soul, which then will be able to produce the flowers and fruit I look for.

Your self-conquest will obtain light for a sinner. Your ready patience under provocation will heal the wounds he inflicted on Me, will repair for his offense and expiate his fault. A reproof accepted patiently and even with joy will obtain for a sinner blinded by pride the grace to let light penetrate his soul and the courage to beg pardon humbly.

All this I will do for you if you give Me freedom. Then will blossoms grow quickly in your soul, and you will be the consolation of My Heart………

Come, I say…let us discuss everything with perfect freedom. Be concerned about sinners. Offer yourself to make reparation. Promise Me that at least today you will not leave Me alone…then see if My Heart is not asking something of you to comfort It.” 

  1. Velikodušno je oprostila ubojici svoga muža i ubojičinu djetetu bila kuma na krštenju.Red bez klauzure nije bio odobren, pa je sveti Franjo Saleški morao sestrama “Pohođenja Marijina” uvesti strogu klauzuru, umjesto dvorenja bolesnika, počinju odgajati žensku mladež. Ipak je nutarnja crta novog rada bio duh blagosti kojega su usvojile od svetog Franje Saleškog. Umjesto vanjske stroge pokore naglašavale su krotkost i poniznost sveca. Kao najljepši cvijet u Redu “Pohođenja Marijina” procvast će kasnije sveta Margareta Alacoque, kojoj će Gospodin povjeriti tajne svoga Srca i kojom će se poslužiti za uvođenje u Crkvu blagdana Srca Isusova.“Sometimes put yourself simply before God, certain of his presence everywhere, and without any effort, whisper very softly to his sacred heart whatever your own heart prompts you to say.”Jane Frances de Chantel St Jane Frances de Chantal was a happily married woman with four children whose husband died in a hunting accident. Helped by St Francis de Sales, she founded the Order of the Visitation, adapted for widows and women like herself. She was also a friend of St Vincent de Paul. The writer of this piece is Robert Ellsberg.“Sometimes put yourself simply before God, certain of his presence everywhere, and without any effort, whisper very softly to his sacred heart whatever your own heart prompts you to say.”Husband was killed in a hunting accident
  2. Jeanne de Chantal was born into a wealthy family in Dijon, France. At the age of twenty she married a baron, Christophe de Rabutin. It was a happy marriage, despite the fact that three of their seven children died in infancy. In 1600, however, after eight years of marriage, her husband was killed in a hunting accident. In the following years, as she struggled with her children’s upbringing, dependent on her in-laws for support, her heart increasingly turned to the attractions of religious life. She vowed that she would never again marry.Meets Francis de Sales
    In 1604 she heard a sermon preached by the bishop of Geneva, Francis de Sales. This was a turning point in her life, the beginning of a deep spiritual friendship and partnership that would advance them both along their respective paths to sanctity. Francis was already renowned as a preacher and spiritual director. Rather than present the spiritual life as something fit only for monks and nuns, he tried to present a spirituality accessible to everyone and capable of being lived out in the world. Jeanne immediately responded to his message and asked him to become her spiritual director.Order of the Visitation of Mary
    francis de salesAfter several years, in 1610, the two of them founded the Order of the Visitation of Mary, a congregation dedicated to prayer and works of charity. Their original intention was that the order would be adapted for widows and other women who, for reasons of health or age, could not endure the rigours of enclosed life. But the plan met with such sharp disapproval from ecclesiastical authorities that in the end Jeanne consented to accept enclosure. Jeanne’s daughters were married by this time, but her fifteen-year-old son, Celse-Benigne, resisted his mother’s plan to enter religious life. He was the occasion of a melodramatic test, for which Jeanne is especially remembered. Laying his body across the threshold of their home, he implored her not to leave. Without hesitation she stepped over him and proceeded on her way.“Be gentle with yourself”
    Jeanne proved a gifted superior, combining superb administrative skills with a profound instinct for the spiritual life. “No matter what happens,” she wrote, “be gentle with yourself.” In her lifetime the order grew to include eighty communities in several countries. Along the way she encountered persistent criticism from church authorities as well as internal tensions within the congregation. The order attracted many women from an aristocratic background who found it difficult to adapt themselves to the spirit of poverty and obedience. Jeanne weathered these and greater trials, including the death of her son in war and, later, in 1622, the passing of her beloved friend, St. Francis de Sales.“Her face never lost its serenity”
    She lived on for almost twenty years, dying in 1641 at the age of sixty-nine. Another holy friend, St. Vincent de Paul, was moved to observe: “She was full of faith, and yet all her life long had been tormented by thoughts against it. . . . But for all that suffering her face never lost its serenity, nor did she once relax in the fidelity God asked of her. And so I regard her as one of the holiest souls I have ever met on this earth.”ReplyLike
  3. http://www.svantun-rijeka.hr/hr/12_kolovoza__sveta_ivana_franciska_de_chantal/970/6
  4. PRAYERS TO THE INFANT JESUS OF PRAGUEThese two prayers to the Infant Jesus of Prague printed below bring to mind a much beloved 19 inch high wax statue of our Lord by that name with an unusual history. (Although the original one is in Prague, it has become such an endearing symbol of Jesus’ love and mercy that there are many copies of it available, like the one pictured above, in Catholic stores or on the Internet.)If it can be said that a picture is worth a thousand words, this particular image above has been worth a thousand prayers. This statue has been the source of many blessings and miracles over the centuries and it has even been venerated by Holy Father Pope Benedict XVI who added a special crown to its head when he visited the Our Lady of Victory Church in Prague, in the Czech Republic in September 2009!While we as Catholics, do not worship statues (contrary to a mistaken opinion from some other Christian denominations), this particular one has brought many people closer to Jesus since it was first used for devotions in 1628. Transport yourself “in spirit” to the church in Prague where the original statue still stands and let Jesus help you with your intentions!Dearest Jesus, tenderly loving us, Your greatest joy is to dwell among us and to bestow Your blessing upon us. Though I am not worthy that You should behold me with love, I feel myself drawn to You, O dear Infant Jesus, because You gladly pardon me and exercise Your almighty power over me. So many who turned with confidence to You have received graces and had their petitions granted. Behold me,in spirit I kneel before Your miraculous image on Your altar in Prague, and lay open my heart to You, with its prayers, petitions and hopes. Especially (mention your intentions here)… I enclose in Your loving Heart. Govern me and do with me and mine according to Your holy Will, for I know that in Your Divine wisdom and love You will ordain everything for the best. Almighty gracious Infant Jesus, do not withdraw Your hand from us, but protect and bless us forever. I pray You, sweetest Infant, in the name of Your Blessed Mother Mary who cared for You with such tenderness, and by the great reverence with which St. Joseph carried You in his arms, comfort me and make me happy that I may bless and thank You forever from all my heart. AmenLegend has it that the statue was created by a monk who based it on an apparition he once saw of the Infant Jesus, and that St. Theresa of Avila owned it at one point. According to one account, it was given to María Manrique de Lara y Mendoza, a Spanish noblewoman in 1555 who in turn gave it to her daughter Princess Polyexa von Lobkowicz as a wedding gift in 1603.The 19 inch high statue was no Christmas fruitcake being “regifted”, however, far from it! The Princess gave it to the Discalced Carmelites in Prague in 1628 as a loving offering to help the destitute order. She is said to have told the religious that she was giving them her most prized possession and, furthermore, that as long as they venerated the image, they would never be in want. And, sure enough, once the statue was given special devotions at the monastery attached to the Church of Our Lady of Victory in Prague, fortuitous events for the order started taking place.The Infant Jesus of Prague’s story has some other twists and turns as well. In 1630, the Carmelite novitiate was transferred to Munich because of disturbances from the Thirty Years War, and the special devotions ceased. In the following year, the army of the anti-Catholic king of Sweden took possession of the churches of Prague and ransacked the Carmelite monastery where the statue was located.The statue of the Divine Infant was thrown into a pile of trash there, where it remained with its hands broken off for 6 years. Fortunately, Father Cyrillus a Matre Dei found it, and placed it in the Church of Our Lady of Victory’s oratory.One day, while in prayer before the statue, he apparently heard the words “Have pity on me, and I will have pity on you. Give me my hands, and I will give you peace. The more you honor me, the more I will bless you.” Father Cyrillus was able to have the statue repaired, when a donor of needed funds for its restoration materialized after the priest appealed to the Divine Infant and His Blessed Mother directly in prayer!This wonderful prayer to the Infant Jesus of Prague is known as the Prayer of Father Cyrillus, truly one of his first champions!Jesus, unto Thee I flee,
  5. Through Thy Mother praying Thee
    In my need to succor me.
    Truly, I believe of Thee
    God Thou art with strength to shield me;
    Full of trust, I hope of Thee
    Thou Thy grace wilt give to me.
    All my heart I give to Thee,
    Therefore, do my sins repent me;
    From them breaking, I beseech Thee,
    Jesus, from their bonds to free me.
    Firm my purpose is to mend me;
    Never more will I offend Thee.
    Wholly unto Thee I give me,
    Patiently to suffer for Thee,
    Thee to serve eternally.
    And my neighbor like to me
    I will love for love of Thee.
    Little Jesus, I beseech Thee,
    In my need to succor me,
    That with Joseph and Mary
    And the angels, I may Thee
    Once enjoy eternally. Amen.Among the miracles and healings that followed from veneration of the Infant Jesus of Prague were the church’s Prior’s recovery from a major illness, and the protection of Prague from the Swedish army in 1639.To this day the site of the Church of Our Lady of Victory in Prague attracts thousands of pilgrims each year, and there is a traditional procession and coronation of the Infant Jesus highlighting the annual Feast of the Infant Jesus in Prague.Remember that Jesus is timeless! Just as we honor Him as a baby at Christmas, when we read in Isaiah how a little child will guide the coming messianic era of peace (Is 11:6), so too can we honor him as the Infant Jesus of Prague with the prayers above and these here.And remember also what our Lord said in the Gospels: “Amen I say to you, unless you be converted, and become as little children, you shall not enter into the kingdom of heaven” (Matt 18:3). As long we approach Jesus with Childlike faith as children of our Heavenly Father, rather than being Childish, we should be on the right track!
  6. https://www.youtube.com/watch?v=vEjkzdjzpMs

Duša će najbolji uvid u znanje imati spoznavanjem vlastite ništavnosti.

— Sv. Anđela Folinjska (†1312.)

https://www.youtube.com/watch?v=CssabhMsVg0

06. VAZ – PETAK – MISNA ČITANJA — Svjedočanstva & Vjera

VI. VAZMENI TJEDAN – PETAK 06. VAZ – Svagdan ili: Sv. Rita iz Cascie, redovnica MISNA ČITANJA 📖: Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a Prvo čitanje: Dj 18, 9-18 Mnogo je naroda mojega u ovome gradu. Čitanje Djela apostolskih Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego […]

06. VAZ – PETAK – MISNA ČITANJA — Svjedočanstva & Vjera

06. VAZ – PETAK – MISNA ČITANJA

VI. VAZMENI TJEDAN – PETAK
06. VAZ – Svagdan ili: Sv. Rita iz Cascie, redovnica

MISNA ČITANJA
📖: Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a

Prvo čitanje: Dj 18, 9-18
Mnogo je naroda mojega u ovome gradu.

Čitanje Djela apostolskih
Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.
Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 47, 2-7
Pripjev: Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao —
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Evanđelje: Iv 16, 20-23a
Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.«
Riječ Gospodnja.

  • Share
  • Like

MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA

Follow conversation1 COMMENT

  1. lijepo.je.sto.postojis Da bi mogao opstati, potrebno ti je da ljubiš druge. Ne ljubiš li druge, sam si u paklu, u mržnji, tada si mrtav. S druge strane, uvijek imaš razloga biti siguran date drugi vole, jer u tebi uvijek postoji božanski duh, božanska iskra za kojom ljudi čeznu, koju traže, koju trebaju. Nema čovjeka koji nije dostojan ljubavi, i nemačovjeka koji ne bi mogao ljubiti druge. I u konačnici, zato što je čovjek dragocjen, Bog ga uvijek ljubi. To znači da nitko od ljudi ne mora živjeti u svome paklu.Svatko može biti spašen, svatko je ljubljen. Istinski biti čovjek znači povjerovati da te Bog uvijek voli, ali povjerovati da te i ljudi vole.Ljubav je nevidljiva stvarnost koja se zapaža preko znakova. Znakovi su ljubavi riječ, pogled, zagrljaj, poljubac, pismo, dar, osluškivanje, prisutnost uz koga, vjernost. Ljubav, ako je vječna, mora imati svoje tjelesne i duševne elemente. Ljubav želi biti praktična, ona u svagdašnjem životu želi pokazati dragocjenost druge osobe. Stoga nije dosta izraziti je samo riječima, nego i djelima. “Pet minuta pomoći bolje je nego deset dana sućuti.”, kaže jedna rumunjska poslovica. “Što vrijedi drugomu reći: idi u miru”, kaže sveti Jakov, “ako mu ne daš pokrivač i hranu od koje može živjeti u miru.” Što vrijedi reći tisuću nježnih, toplih, zaljubljenih riječi, a pustiti čovjeka da pati, ne dati mu kruh, odijelo, ne dati mu da pokraj tebe slobodno diše. (prof. Tomislav Ivančić “Čovjek dostojan ljubavi”)
    ❤️za čovjeka dostojna ljubavi❤️
Create your website at WordPress.com
Get started