Iako se svetoj Moniki obraćaju majke čija su djeca zalutala, ovoj svetici, poniznoj i poslušnoj supruzi, blaga srca i obuzdanog jezika utječu se i mnoge žene moleći za obraćenje supruga.

Autor: I. A. Foto: Laudato
Sveta Monika, majka velikog svetog Augustina pojam je žene predane i strpljive molitve i pouzdanja u Gospodina. Ustrajnom molitvom izmolila je od Gospodina milost obraćenja svoje tvrdoglave i stroge svekrve, nevjernog supruga i raskalašenog sina zbog kojeg je prolila silne suze moleći svakodnevno za njegovo obraćenje, punih 18 godina.
Iako se svetoj Moniki obraćaju majke čija su djeca zalutala, ovoj svetici, poniznoj i posluš-noj supruzi, blaga srca i obuzdanog jezika utječu se i mnoge žene moleći za obraćenje supruga.
Mada kršćanka, mlada Monika udala se, po odabiru svojih roditelja, za poganina Patricija koji je bio dobar u duši, ali je bio i nagle naravi te sklon bračnim nevjerama. Sveta Monika molila je Gospodina za njegovo spasenje, za obraćenje. Svjedočila je suprugu Isusa više životom nego riječima, strpljivo je podnosila njegove grube riječi, nemar, bračne nevjere, grubosti. Ona je sve to s ljubavlju i blagošću trpjela i prikazivala Gospodinu za njegovo obraćenje. Gospodin je uzvisio taj njezin križ i obratio Patricija. Javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin.
U knjizi F.A. Forbesa: Sveta Monika – Uzor kršćanskih majki opisuje se odnos svete Monike s prijateljicama koje su, kao i ona, udane za poganina i nesretne u braku. Znajući za tešku narav njezinog supruga, prijateljice su bile zadivljene kako postiže da se prema njoj ipak odnosi s nečim što je bilo gotovo poštovanje, pa su je često znale pitati za savjet. Sveta Monika umjesto da potiče njihov gnjev zbog loših supruga, raspiruje još veću vatru, kako mi danas u razgovorima često znamo, pruža ovim ženama jedan drugi recept za dobar brak i mir u obitelji.
”Jeste li sigurne da nije kriv vaš vlastiti jezik”, upitala bi sveta Monika.
Nakon toga bi sve učinila što je u njezinoj moći kako bi im pomogla, utješila ih i savjetovala.
Tada bi im ponudila da budu strpljive, da ljube i mole, da na grubost odgovaraju nježnošću, a na uvrede šutnjom. Kada bi one kazale da će takva reakcija izgledati kao slabost, svetica bi im odgovorila: ”Treba li više snage da odgovorimo ili da šutimo kad nas izazivaju. Ili što je lakše – nasmijati se ili smrknuti se kada te netko vrijeđa.”
Mnogi su domovi bili sretniji nakon ovakvih razgovora. Neka i vama bude na pomoć ova crtica iz života svete Monike, jer jezik je ud malen, a mnogo čini.
P. Arek Krasicki: Možemo li usrećiti Boga?
“Mislim kako su Isusove riječi i za mene poticaj kako bih mogao provjeriti svoju ljubav prema Bogu i bližnjemu”, poručuje p. Arek Krasicki.
O pitanju kako možemo usrećiti Boga na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
“Usrećiti Boga
(Mt 22, 34-40)
Možemo li usrećiti Boga? Čini se da na ovo pitanje nema odgovora. Zar Boga trebamo usrećiti? To bi značilo kako Bog sada nije sretan. Sjedi negdje u fotelji sav tužan jer ga mi nismo usrećili. Međutim, Boga ipak trebamo usrećiti. Na koji način? Odgovor nam nudi tekst Shema iz Starog zavjeta, Dekalog i Isusove riječi koje obuhvaćaju sve prethodne: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svojom dušom, i svim umom svojim.’ I ‘Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga’. Izraelci su na Sinaju sklopili s Bogom savez. Prva rečenica Dekaloga počinje: ‘Nemoj imati drugih bogova uz mene.’ (Izl 20,3). Pobožni Židovi su tri puta po danu molili Shema: ‘Slušaj Izraele, Bog, Tvoj Bog je jedini Bog!’ (Pnz 6, 4). To je upravo ono što traži Bog od čovjeka dok traži njegovu ljubav: ‘Slušaj, ja sam jedan i nema drugih bogova’. Kada čovjek odgovori na taj Božji poziv, usrećuje Boga. To znači iskazuje mu ljubav. Priznaje ga jedinim jer nema drugih bogova. To znači živjeti istinu o sebi i usrećiti Boga.
Malo zbunjuje ljubav prema Bogu kao zapovijed. Da, to je činjenica, ali drugačije čovjek se ne bi oslobodio mržnje prema sebi i prema drugima. Čovjek koji mrzi postaje neljudsko biće. Čovjek koji šuti jer mrzi svoju ženu i druge ljudi postaje tiranin. Ni jednom zapovijedi nikoga ne možeš prisiliti na ljubav. Bog ne očekuje od tebe da mu svaki dan po sto puta kažeš: „Volim te!“ On čak to i ne traži. On traži samo da svaki dan živiš svoju vjeru. Da se potpuno pouzdaješ u Boga, u najtežim i najradosnijim trenucima. On traži tvoje pouzdanje i priznanje kako je On jedini u tvojem životu. To je dokaz ljubavi. Tu su angažirani tvoje srce i tvoja duša. To znači cijeli čovjek.
Usrećiti Boga možemo i kada ljubimo bližnje kao sebe. Tu postoje dvije opcije: ljubiti bližnje – ukućane i ljubiti bližnje nepoznate. Ne radi se opet o osjećajima. Tvoji će te osjećaji uvijek prevariti. Bog ne traži tvoje osjećaje, nego tvoju praktičnu ljubav. Prije svega, to je ljubav prema najpotrebitijim i koji nemaju ni otkud pomoći. Prepušteni su sami sebi. Neki su ugnjetavani. Njihov vapaj Bogu je najjači. Kako kaže prorok: „Ti postiš, ali te ne čujem jer krik tvoga brata kojeg ugnjetavaš jači je od tvojega posta i molitve“. Nepravda brata u potrebi vapi Bogu. Te dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku su poput dviju ploča na koje je Bog svojim prstom utisnuo deset riječi. Jedna se ploča s tri prve zapovijedi odnosi na Boga, dok druga sa sedam zapovijedi se odnosi na čovjeka.
Ne bih želio isključivo teoretski govoriti o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To može svatko. Mislim kako su Isusove riječi i za mene poticaj kako bih mogao provjeriti svoju ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ako želiš, možeš zajedno sa mnom. Prije svega, odbacimo sve lažne bogove! Strah koji nas uništava zamijenimo potpunim pouzdanjem u Boga. Zar nisu nam sve vlasi na glavi prebrojene? To je praktični stav vjernika: pouzdati se u jedinog Boga. To je dokaz ljubavi prema Bogu.
Svi volimo čuti kako nas netko ljubi, voli. To tako ulijeva određenu sigurnost. No više od riječi, vrijede djela. Ako netko vidi moje namrgođeno lice, teško će se otvoriti na Božju ljubav. Potražimo među svojima najbližima one ‘zapostavljene’. Možda dugo nisi razgovarao s bakom ili djedom. Možda tvoj rođak potpuno sam provodi kod kuće vrijeme i čeka da mu se javiš. Pored tebe prolaze nepoznati ljudi. Možda za prvu ruku bit će dovoljno da pohvališ nekoga tko je pospremao, napravio neki ukras na izlogu. Malim koracima ćeš aktivirati veliko djelo istinite ljubavi. Sam ćeš se iznenaditi kako je to moguće. To će biti istinita ljubav koja ne traži uzvrat. Tako ćemo usrećiti Boga. To znači da sve više postajemo njemu slični. Ljubav je moguća. Ljubiti Boga i bližnjega postaje moguće po ljubavi koja dolazi od Boga. Ona je ispunjenje cijele Objave, to jest Svetog pisma. Dozovi Duha Svetoga koji puno više može nego tvoja pobožnost. On je ljubav.”
Piše: p. Arek