Like Mary and John, let us comfort one another in our time of sorrow. — Spiritual Stepping Stones

When Jesus saw his mother and the disciple there whom he loved he said to his mother, “Woman, behold, your son.” Then he said to the disciple, “Behold, your mother.” And from that hour the disciple took her into his home (Jn 19:26-27). In the summer of 1991, I entered the Franciscans of Holy Name […]

Like Mary and John, let us comfort one another in our time of sorrow. — Spiritual Stepping Stones

Like Mary and John, let us comfort one another in our time of sorrow.

When Jesus saw his mother and the disciple there whom he loved he said to his mother, “Woman, behold, your son.” Then he said to the disciple, “Behold, your mother.” And from that hour the disciple took her into his home (Jn 19:26-27).
In the summer of 1991, I entered the Franciscans of Holy Name Province as a pre-novitiate and was stationed at Holy Cross Friary in the Bronx. My ministry for that year was working in the friary and the adjoining parish of Holy Cross. Shortly after entering, one of the friars, Br. Paul Goldie, passed away. He had been serving at the friary since 1953 and had been a friar for 54 years. A practice among the friars was to pass on personal items to those in the community when one of their own passed away. I was honored to have been given a picture of St. Francis, that hangs in my classroom and Br. Paul’s rosary.
I noticed that the rosary was different from others. Instead of a crucifix it had a Miraculous Medal, instead of five beads there were three beads leading to the decade of beads, and instead of five decades of beads, there were seven groupings of seven beads. In between each of the series of seven beads there was a small medal. On one side was a picture of Mary pierced in the heart seven times, and on the back of each medal was a different scene. I would find out some time later that this was a Rosary of Our Lady of Sorrows. The depictions on the back of the seven medals represented Mary’s seven sorrows: Simeon announces the suffering destiny of Jesus, Mary escapes into Egypt
with Jesus and Joseph, Mary seeks Jesus lost in Jerusalem, Mary meets Jesus as He carries his Cross to Calvary, Mary stands near the Cross of her Son Jesus, Mary receives into her arms the body of Jesus taken down from the Cross, and Mary helps place the body of Jesus in the tomb.
The fifth mystery, Mary stands near the Cross of her Son Jesus, is from our Gospel reading today. It must have been the most sorrowful of the seven, for Mary to witness her son dying such an agonizing death as the crucifixion. Yet, Mary did not run from the pain, she embraced his and her own pain, the piercing of the lance, pierced her own heart, the depths of her own soul. Mary, though free of sin, was not free of the pain of a fallen world. In fact, Mary like Jesus, felt it more deeply.
By being willing to love, we risk experiencing and entering into the pain of those we love. So many times we run from love, because we do not want to experience the pain relationships entail. We are finite and fragile beings, and so we will let each other down, we will make mistakes, say the wrong things, do hurtful things, we will get sick or deal with chronic illness and need care, we will lose patience, we will sin, and those we care about will die. Jesus though calls us, like Mary and John present at the Cross, to remain present to one another, to love, to will the good of the other, and so to experience the fruit of an authentic relationship which is grounded in the unimaginable love that God the Father has for us.
Love is the bond of communion that gives us the strength to move through the crossroads and upheavals of life, love is the bond of commitment that draws us out from our selfishness so to learn from one another, to grow stronger together, to be present to one another. Where there is an authentic relationship, there is love at its foundation. When we love one another we participate in the communion of the Holy Trinity, we participate in the very same divine communion of the Father, and the Son, and the Holy Spirit.
Is there risk of rejection in inviting another? Yes. Is there pain in love? Yes. Is there conflict in relationship? Yes. Yet to be fulfilled, to be fully alive, for love to be real, we must be willing to take the risk to love and be rejected, just as God does with us. As we enter relationships or strive for better authenticity in our present relationships, we must be willing to love, to commit to one another, to be present to one another, to share our pain and experience another’s pain. We must be willing to accompany each other in our imperfections as well as be humble and willing to offer and seek forgiveness and reconciliation.
I do not know if we can ever come close to imagining what Mary and John experienced with Jesus at the climax of his crucifixion. Each of them embraced horrific pain and sorrow at the foot of the cross, yet they remained, and so they were able to mourn, heal, and experience the full joy of the Resurrection. At the coming of the Holy Spirit at Pentecost, they also experienced the divine communion of love between the Father and the Son, and shared that same love and commitment with the community of Jesus’ followers and those who had never met him.
Br. Paul’s rosary, which I still pray with, was passed on to me. It is a reminder for me of the brotherhood I shared with the friars. It is also a reminder to be present to others in their pain and struggles. There will be sorrows in this life. As we resist running from them and instead embrace them, we will find Jesus waiting with his arms wide open to receive, hear, comfort, and assure us that he is with us. May we also remember to lean on, be present to, support, and love one another as Mary and John did.

Photo: Br Paul’s Rosary of Our Lady of Sorrows
Link for the Mass readings for Tuesday, September 15, 2020
  • Share
  • 1Like

MORE IN SPIRITUAL STEPPING STONES

1 COMMENTFollow conversation

  1. samo lucijaTobija (knjiga)
    Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanjeStari zavjet
    Judaizam, Protestantizam,
    Katoličanstvo, PravoslavljeKnjiga PostankaKnjiga IzlaskaLevitski zakonikKnjiga BrojevaPonovljeni zakonJošuaKnjiga o SucimaRutaPrva knjiga o SamueluDruga knjiga o SamueluPrva knjiga o KraljevimaDruga knjiga o KraljevimaPrva knjiga LjetopisaDruga knjiga LjetopisaEzraNehemijaEsteraJobPsalmiMudre izrekePropovjednik (Kohelet)Pjesma nad pjesmamaIzaijaJeremijaTužaljkeEzekielDanielHošeaJoelAmosObadijaJonaMihejNahumHabakukSefanijaHagajZaharijaMalahija
    Deuterokanonske knjigeTobijaJuditaPrva knjiga o MakabejcimaDruga knjiga o MakabejcimaKnjiga MudrostiKnjiga SirahovaBaruhPismo Jeremije proroka
    PravoslavljeEzraTreća knjiga o MakabejcimaOdePsalm 151
    Istočno i rusko
    pravoslavljeEzra
    Istočno pravoslavljeJubilejiHenok
    Novi zavjet
    Portal: Kršćanstvo
    V • R • U
    Tobija je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. U originalu je vjerojatno pisana na aramejskom jeziku, a sačuvani su prijevodi na grčki jezik. Biblijska kratica knjige je Tob.Knjiga o Tobiji je jedna od deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. U njoj se nalaze vrijedne molitve, koje se koriste u liturgiji. Često se čita na vjenčanjima, jer ima dio o čistoći braka. U njoj se nalazi učenje o anđelima. Ne zna se točno vrijeme i mjesto pisanja. Smatra se, da je napisana 2. stoljeća pr. Kr.Radnja[uredi | uredi kôd]
    William Adolphe Bouguereau: Tobija se oprašta od ocaNa početku knjige je priča o pravednom Izraelcu Tobitu iz plemena Naftali, koji je živio u Ninivi, nakon deportacije sjevernih izraelskih plemena u Asiriju, 721. pr. Kr. za vrijeme asirskog kralja Sargona II. Prva dva i pola poglavlja su pisana u prvom licu. Tobit je i u izgnanstvu živio po običajima svoje vjere i činio je djela milosrđa. Sunarodnjaci mu su rugaju. Jednom je izgubio vid. Molio je Boga, da umre i ode u vječnost, jer mu je dosta patnje: “jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore (Tob 3,6) [1]“. Zatim je opisan događaj, koji se dogodio isti dan u zemlji Mediji. Sara je mlada židovska djevojka, koja je sedam puta doživjela nesretne ljubavne veze, za sedam momaka bila je spremna poći u brak i svaki je od njih umro [2], jer ih je zloduh Asmodej ubio. Molila je Boga, da umre. Bog je poslao Rafaela “da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja (Tob 3,17)”. Tobit je poslao svoga sina Tobiju, da ode u Mediju po ušteđevinu, koju mu je čuvao prijatelj. Prije puta, dao mu je puno korisnih savjeta, među ostalima i ovaj: “U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe (Tob 4,19)”. Tobijina majka željela je, da Tobija ne ide, jer se bojala da mu se što ne dogodi. Tobiju je na putovanju pratio Azarja, koji je u stvari bio arkanđeo Rafael, a Tobija to nije znao. Usput su smješteni kod jedne obitelji, koja je baš bila Sarina obitelj. Tobija i Sara iskreno su se zavoljeli, zajedno se molili i vjenčali: “Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost (Tob 8,7).” Rafael je okovao zloduha Asmodeja. Prije toga, Tobija se bojao, da ga Asmodej na ubije. Rafael je donio i očevu ušteđevinu i otkrio svoj identitet: “Ja sam Rafael (Tob 12,15)”. Poslan je od Boga, kao pomoć nakon molitvi Tobita i Sare. Tobit i Sarini roditelji blagonaklono gledaju na brak Tobije i Sare. Tobit je bio spreman svu ušteđevinu, dati mladom bračnom paru. Sarin otac je želio, da žive kod njih, no Tobija je bio uporan i izborio se, da prvo žive kod njegovih roditelja, a nakon što umru vratit će se i živjeti sa Sarinim roditeljima. Tobija je neočekivano ocu donio i lijek i Tobit je progledao te blagoslivljao Boga: “Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! (Tob 11,14)” Tobija i Sara imali su djecu. Tobit je na samrti Tobiji i unucima rekao, da se preselu u Mediju, jer će njihov grad Niniva biti razrušena, kako je prorokovao Jona. Opustjet će i Jeruzalem, Dom Gospodnji će izgorijeti. Ali Bog će se smilovati, narod će se vratiti i obnoviti Jeruzalem i Hram. Tobit je umro u 158. godini (Tob 14,11). Tobija ga je pokopao, kasnije kraj njega i majku Anu, te tasta i punicu.Hrvatski prijevodi[uredi | uredi kôd]
    Prvi hrvatski prijevod Tobije je bio na kajkavskom narječju iz 1844. godine od Ignaca Kristijanovića: Knyiga Tobiasha iz szvetoga Piszma ztaroga Zakona (Danicza zagrebechka, 1844.).
    Dogodilo sze je pako, da je on nekoi dan od pokapanya truden vu szvoj dom doshel, y vuz ztenu sze vlegel, y zazpal, y kad’ bi zpal, opadne iz laztovichinoga gnyezda toplo blato na nyegve ochi, y je oszlepel. Ovo pako zkushavanye je Gozpon zverhu nyega prepuschal dojti, da bi poszledniki nad nyim imali peldu terplyivnozti, kak y vu szvetem Jobu. Ar pokehdob sze je on od szvoje mladozti vszigdar bojal Boga, y nyegve zapovedi obdersaval, tak sze ni pritusuval proti Bogu, da je zverhu nyega bich szlepote doshel, nego je ztalen obztal vu bosjem ztrahu, y hvalil Boga vsze dneve szvojega sivlenya. Ar kak goder sze blasenomu Jobu jeszu poszmehavali kraly, ravno tak sze jeszu nyegvi rodyaki y znanczi zeszmehavali iz nyegvoga sivlenya, govorechi: gde ti je tvoje ufanye, za kojega volyu jeszi daval almustva, y mertve pokapal?Izvori[uredi | uredi kôd]
    ↑ http://www.hbk.hr/biblija
    Njegova je kći kasnije posvjedočila da je on često navodio starozavjetnu Tobijinu knjigu: “Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah.” (Tob 4,14)Martinovi su živjeli prateći liturgijske blagdane. Radni su dan roditelji započinjali svetom misom ujutro u pola šest. Kad su susjedi čuli Martinove da zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali su reći: “Oh, to je samo sveti bračni par Martin koji kreće u crkvu. Možemo se okrenuti i još malo spavati.” Nedjeljom je cijela obitelj išla na glavnu misu. Svako jutro i večer molili su obiteljsku molitvu. Utjecaj gospodina Martina proširio se na cijeli jedan krug prijatelja. Mnogi od njih bi se bez Martina vjerojatno odali samo svjetovnim zabavama. On ih je privukao da posjećuju katolički krug, oduševljavao ih je za blagdanske običaje u župi i za posjećivanje bolesnih. Iz kruga tih ljudi dobio je pristaše za službu “vječnog klanjanja”. Louis je bio voditelj noćnog euharistijskog klanjanja. Kad se rodila Terezija, njezinoj su majci bile već 42 godine. Proživjela je još četiri i pol godine, a potom je umrla od raka u 46. godini, 28. kolovoza 1877. u Alençonu. Njezin muž Louis Martin preminuo je u 71. godini života 1894. godine u dvorcu La Musse nakon duge bolesti od atrerioskleroze, uzetosti i jakih duševnih smetnji koje je on prikazao Bogu.Još 1957. godine, za svaki posebno, počele su prve pripreme i radnje, za njihovo eventualno proglašenje blaženima. 13. listopada 1958. godine njihovi posmrtni ostatci položeni su u jedan grob iza bazilike u Lisieuxu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je časnim slugama Božjim 1994. godine. Dana 26. svibnja 2008. godine njihovi ovozemni posmrtni ostatci ekshumirani su i pohranjeni su u jedan novi relikvijar izrađen u Veroni koji je sada postavljen u kripti bazilike.Papa Benedikt XVI. potvrdio je službeno 19. kolovoza 2008. godine i čudo koje se dogodilo po zagovoru Louisa Martin i Marie-Zélie Guérin. Naime, jedan talijanski dječak Pietro Schiliro, koji se rodio 2002. godine u Monzi, četrdesetak dana se tada borio sa životom i smrću. Rođen je s malformacijom pluća te su liječnici predviđali kako neće preživjeti. Jedan svećenik, talijanski karmelićanin otac Antonio Sangalli OCD, savjetovao je roditeljima neka izmole devetnicu roditeljima svete Terezije, koji su već bili izgubili četvero djece u ranoj dobi, kako bi primili snagu suočiti se i s tim trpljenjem, a kako bi i dobili duhovnu snagu, nositi svoje životne patnje, boli i probleme koje su ih snašle. Majka je, međutim, prvu devetnicu izmolila na nakanu djetetova ozdravljenja. Kada je dijete zbilja ozdravilo, roditelji su zajedno sa svojim djetetom u znak zahvalnosti hodočastili u Lisieux na grob Loiusa i Marie-Zélie u znak zahvalnosti. Treba spomenuti i to da je njihovoj beatifikaciji 19. listopada 2008. u Lisieuxu nazočio talijanski dječak Pietro Schiliro sa svojim roditeljima. On je danas četrnaestogodišnjak i potpuno je ozdravio po njihovu zagovoru.Bogu hvala što naše obitelji sada ponovno imaju moćne zagovornike na nebu. Ovdje isto vidimo kako mi želimo jedno, a Bog drugo. Nije Božji plan bio da Louis postane augustinac, a Marie-Zélie redovnica. Bog je s njima imao drugi plan i doveo ih je drugim putem na svetost. Ovo je potvrda i znak da se i u obiteljima može itekako živjeti svetim životom, samo ako se želi. Svi smo mi po našem svetom krštenju pozvani na svetost. Može se u i ovom svijetu živjeti i težiti za svetošću. Nije potrebno ići u samostan da bi se ostvarila svetost. Mnogo nas je zvanih, a malo odabranih.Roditelji svete Male Terezije Louis Martin i Marie-Zélie Guérin proglašeni su blaženima na misijsku nedjelju, 19. listopada 2008. godine, u bazilici svete Terezije od Djeteta Isusa u Lisieuxu u Francuskoj. Na tadašnjoj svetoj misi nazočilo je oko deset tisuća vjernika pristiglih iz 20 zemalja svijeta. Svečano euharistijsko misno slavlje tada je predvodio bivši pročelnik Kongregacije za kauze svetaca i blaženika kardinal José Saraiva Martins. Prigodom beatifikacije vicepostulator kauze, otac Antonio Sangalli za Radio Vatikan je izjavio sljedeće: “Bili su par koji je živio brak i svetost sakramenta, a prije braka svako je od njih žudjelo za svetošću. Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjeti sakramentalnim životom. Zaista je zadivljujuća njihova vjera, ljubav prema Crkvi, odanost crkvenom nauku i zapovijedima. Sveta Terezija govori o svojim “neusporedivim roditeljima”. Oni su život prihvaćali kao dar Božji, znali su da djeca ne pripadaju njima, nego su im darovana kako bi ih mogli darovati Gospodinu. Djecu nisu smatrali vlasništvom, nešto čemu bi trebali posvetiti vlastitu ljubav kako bi u starosti od toga imali koristi. Odgajali su ih za slobodno odlučivanje, s najvećom slobodom i poštovanjem.”Tako su kršćanski bračni parovi i roditelji dobili uzore, kako ostvariti ideal kršćanskog života, svetost, u braku i obitelji. K tome, duševni bolesnici dobili su svog zaštitnika: Terezijina oca, koji je posljednje godine života proveo pomračena uma, od toga tri godine u umobolnici. Svetost nije rezervirana, kako se to obično krivo misli, samo za osobe posvećena života, pape, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice – na svetost su svi pozvani i moguće ju je ostvariti i u bračnom i obiteljskom životu. Louis Martin i Marie-Zelie Guerin mogu osvijetliti i dati snagu kršćanskim supružnicima i roditeljima da učine svoj bračni život izvorom radosti i putem svetosti. Oni svjedoče činjenicu, da kada je kršćanska obitelj oživljena međusobnom ljubavlju ona postaje mjesto gdje svi – roditelji i djeca – mogu rasti i razvijati se do točke postizanja svetosti i tako dati nezamjenjiv doprinos društvu i Crkvi.Spomendan im se u Katoličkoj Crkvi slavi 13. srpnja.ReplyLike

samo lucija





Send

MORE ON WORDPRESS.COM

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …Suzana Monika Suzana Monika IL SORRISO DI MARIA 7 mtSptoniuhsaceormed · Santa Madre di Lourdes, madre degli infermi, poni sotto il tuo manto i malati terminali. Accoglili sotto il tuo Santo Manto e dona pace e Serenità alle loro famiglie. Heliga Lourdes moder, sjuka moder, sätt dödssjuk under din mantel. Välkomna dem under din Heliga Manto och ge fred och stillhet till deras familjer. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1m Suzana Monika Suzana Monika Fani Kovač‎ till Jezus te ljubi ♥ Jesus loves you 5tS Stponcsoreigdocfmf · Tolaži Oče žalostne otroke! Tolaži Oče žalostne otroke, ki v stiskah in nemiru trepetamo, priznanja in ljubezni ne poznamo, slabotne nam in vklenjene so roke. Trplenje reže rane nam globoke in križ težak nam upogiba ramo. Srce je v najbritkejših urah samo: suh list na sredi reke je široke. Tolaži Oče žalostne otroke: poslal je Sina ,da za nas trpi. Poslal Edinca,da za nas umre! Objele so nas prebodene roke in dvigajo nas tja,kjer angeli nas venčajo,se z nami vesele. Kristus je Bog z nami. in sicer je navzoč in deluje v Cerkvi in po Cerkvi. Cerkev je po Kristusovi in po Božji volji orodje odrešenjskega Božjega delovanja. *Pod tvoje varstvo pribežimo,o sveta Božja Porodnica*. * O Marija,Ti vedno siješ na naši poti kot znamenje odrešenja in upanja.* AMEN! Bekväm far till ledsna barn! Bekväm far ledsna barn, som vi darrar av problem och ångest, Vi vet inte igenkänning och kärlek, Våra händer är svaga och handbojor. Att lida skär ner våra sår djupt och ett tungt kors böjer vår axel. Hjärtat är bara i snabbaste timmarna: Torrlövet mitt i älven är brett. Bekväm far till ledsna barn: han skickade sin son för att lida för oss. Skickat en Edinburgh för att dö för oss! Vi blev kramade av de piercade händerna och de lyfter upp oss där änglar är de gifter sig med oss, de är nöjda med oss. Kristus är Gud med oss. och det är närvarande och fungerar i kyrkan och efter kyrkan. Kyrkan är ute efter Kristus och enligt Guds vilja, verktyg frälsningen av Guds agerande. * Vi springer under din vård, åh Guds fosterland *. * O Mary, du skiner alltid på vår väg som ett tecken på frälsning och hopp.* ÄNDRA! · Betygsätt den här översättningen La Luce Di Maria È Nei Nostri Cuori. har lagt till ett 3D-foto Isgånarutc mkolgaScf.fgpo 0in7Ss:4oitredd8 · ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️‼️Gesù all'anima:‼️⚜️‼️ Abbracciati alla mia Croce e cerca conforto e la forza nelle tue pene da me, crocifisso per te. Abbi fede nel mio amore che non ti abbandona e nella protezione di Maria, che ti è Mamma amorosissima. Tu soffri nel tuo interno e non sai manifestare le tue pene, ma io le vedo e ti consolo con grazie speciali di amore. Ti benedico con la tua famiglia. ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️!! ️ Jesus till själen :‼ ️!! ️ Omfamna dig till mitt kors och sök tröst och styrka i dina sorger från mig, korsfäst för dig. Tro på min kärlek som inte överger dig och på skyddet av Mary, som är underbar mamma. Du lider inuti och du vet inte hur du ska visa dina sorger, men jag ser dem och trösta dig med ett speciellt tack av kärlek. Jag välsignar dig med din familj. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1 min. Suzana Monika Suzana Monika amen https://www.facebook.com/photo.php?fbid=407414197090353&set=gm.3643338919056069&type=1&theater

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website with WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: