Design a site like this with WordPress.com
Get started

On Saint Benedict Day In 2020 — Croatia, the War, and the Future

Today, 21st March marks the day when in 547 AD Saint Benedict of Norcia, patron Saint of Europe, died. Today, 21 March 2020 is the day that marks a need for exceptional courage and humanity due to COVID-19 (Coronavirus) devastation throughout the World. With the frightening onslaught of the coronavirus affecting multiple facets of people’s […]

On Saint Benedict Day In 2020 — Croatia, the War, and the Future

many teenagers take OWN lives POPE got a lot of emejls from sibblings letters from family so pope francis descited to make own action this is on 13 maj 2020 FATIMAS DAY .WORLD ROSARY 2020 https://judeatl.com/wp-content/uploads/2017/10/1000-Hail-Marys-Booklet_English-2017final.pdf
https://worldrosary2020.org/#

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …Suzana Monika Suzana Monika IL SORRISO DI MARIA 7 mtSptoniuhsaceormed · Santa Madre di Lourdes, madre degli infermi, poni sotto il tuo manto i malati terminali. Accoglili sotto il tuo Santo Manto e dona pace e Serenità alle loro famiglie. Heliga Lourdes moder, sjuka moder, sätt dödssjuk under din mantel. Välkomna dem under din Heliga Manto och ge fred och stillhet till deras familjer. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1m Suzana Monika Suzana Monika Fani Kovač‎ till Jezus te ljubi ♥ Jesus loves you 5tS Stponcsoreigdocfmf · Tolaži Oče žalostne otroke! Tolaži Oče žalostne otroke, ki v stiskah in nemiru trepetamo, priznanja in ljubezni ne poznamo, slabotne nam in vklenjene so roke. Trplenje reže rane nam globoke in križ težak nam upogiba ramo. Srce je v najbritkejših urah samo: suh list na sredi reke je široke. Tolaži Oče žalostne otroke: poslal je Sina ,da za nas trpi. Poslal Edinca,da za nas umre! Objele so nas prebodene roke in dvigajo nas tja,kjer angeli nas venčajo,se z nami vesele. Kristus je Bog z nami. in sicer je navzoč in deluje v Cerkvi in po Cerkvi. Cerkev je po Kristusovi in po Božji volji orodje odrešenjskega Božjega delovanja. *Pod tvoje varstvo pribežimo,o sveta Božja Porodnica*. * O Marija,Ti vedno siješ na naši poti kot znamenje odrešenja in upanja.* AMEN! Bekväm far till ledsna barn! Bekväm far ledsna barn, som vi darrar av problem och ångest, Vi vet inte igenkänning och kärlek, Våra händer är svaga och handbojor. Att lida skär ner våra sår djupt och ett tungt kors böjer vår axel. Hjärtat är bara i snabbaste timmarna: Torrlövet mitt i älven är brett. Bekväm far till ledsna barn: han skickade sin son för att lida för oss. Skickat en Edinburgh för att dö för oss! Vi blev kramade av de piercade händerna och de lyfter upp oss där änglar är de gifter sig med oss, de är nöjda med oss. Kristus är Gud med oss. och det är närvarande och fungerar i kyrkan och efter kyrkan. Kyrkan är ute efter Kristus och enligt Guds vilja, verktyg frälsningen av Guds agerande. * Vi springer under din vård, åh Guds fosterland *. * O Mary, du skiner alltid på vår väg som ett tecken på frälsning och hopp.* ÄNDRA! · Betygsätt den här översättningen La Luce Di Maria È Nei Nostri Cuori. har lagt till ett 3D-foto Isgånarutc mkolgaScf.fgpo 0in7Ss:4oitredd8 · ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️‼️Gesù all'anima:‼️⚜️‼️ Abbracciati alla mia Croce e cerca conforto e la forza nelle tue pene da me, crocifisso per te. Abbi fede nel mio amore che non ti abbandona e nella protezione di Maria, che ti è Mamma amorosissima. Tu soffri nel tuo interno e non sai manifestare le tue pene, ma io le vedo e ti consolo con grazie speciali di amore. Ti benedico con la tua famiglia. ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️!! ️ Jesus till själen :‼ ️!! ️ Omfamna dig till mitt kors och sök tröst och styrka i dina sorger från mig, korsfäst för dig. Tro på min kärlek som inte överger dig och på skyddet av Mary, som är underbar mamma. Du lider inuti och du vet inte hur du ska visa dina sorger, men jag ser dem och trösta dig med ett speciellt tack av kärlek. Jag välsignar dig med din familj. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1 min. Suzana Monika Suzana Monika amen https://www.facebook.com/photo.php?fbid=407414197090353&set=gm.3643338919056069&type=1&theater

Join the Conversation

34 Comments

  1. domagojpejic.blogspot.com|medjugorje-info.com 13 Svibanj 2020

    ‘Netko je bdio nad Papinim životom’
    Bio je 13. dan mjeseca svibnja, godina 1981., blagdan Gospe Fatimske.

    Ivan Pavao II. blagoslivljao je vjernike na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Osmijeh i blagoslov vjernicima, poljubac jednoj djevojčici… U 17 sati i 17 minuta profesionalni ubojica Muhamed Ali Agca ispalio je četiri metka u Svetog Oca. Ranjen u trbuh, desni lakat i kažiprst papa se naslonio na svog osobnog tajnika Stanislawa Dziwisza. Uspio je reći da ga boli te je, dok je bio pri svijesti, poluglasno molio…

    papa-ivan-pavao-ii-atentat-2.jpg

    Operacija u klinici Gemelli trajala je 5 sati i 20 minuta. Bdjeli su visoki crkveni dužnosnici, bdjeli su i političari a bdjela je i Crkva, ujedinjena u molitvi za svoga poglavara. Papa Wojtyla kasnije je izjavio da se osjeća dužnikom svih onih koji su ga tih dana ‘svojom molitvom vratili u život’.

    papa-ivan-pavao-ii-atentat-1.jpg

    Rendgenska snimka pokazala je čudesnu putanju zrna što je začudilo i liječnike. Metak, ispaljen s udaljenosti od samo nekoliko metara, nije bio smrtonosan. Prošao je uz vitalne organe i napravio čudnu krivulju. “Možda je ubojica i ciljao dobro, no Netko je bdio nad Papinim životom.”, zapisao je kasnije mons. Dziwisz. Netko je želio ugasiti život ‘biskupa obučenog u bijelo, Papu koji je došao izdaleka’. Tko? Papa je, kažu, to saznao od samog atentatora, ali je tajnu ponio sa sobom u grob.

    papa-ivan-pavao-2-8.jpg

    Nakon oporavka, Ivan Pavao II. početkom lipnja izlazi iz klinike Gemelli, no u nju se ponovno vraća krajem mjeseca. A 14. kolovoza ujutro, nakon molitve i klanjanja, govori bolesnicima u bolnici, oprašta se s liječnicima i medicinskom službom. Vraća se u Vatikan gdje posjećuje grob apostolskog prvaka. “Posjetio sam sv. Petra da mu zahvalim što me je ostavio na životu. Posjetio sam i grobove Pavla VI. i Ivana Pavla I. jer je uz njih mogao stajati i treći grob“, pojasnio je kardinalima i djelatnicima kurije.

    U listopadu iste godine na Trgu Sv.Petra papa Wojtyla izjavljuje kako je, preživjevši atentat, postao dužnikom Presvete Djevice i Svetih zaštitnika. “U svemu što mi se toga dana dogodilo osjetio sam neobičnu majčinsku brigu i zaštitu koja se pokazala jačom od smrtonosnog metka.“

    Tri relikvije i danas podsjećaju na događaj koji je potresao svijet; Papin pojas probušen metkom u svetištu u Jasnoj Gori, metak koji je postao zavjetni dar učvršćen u kruni Majke Božje Fatimske te krvava reverenda koja je izložena u krakovskom svetištu ‘Ne bojte se’.

    Piše Domagoj Pejić|domagojpejic.blogspot.com

    Domagoj Pejić

    5 Million Rosaries | World Rosary 2020

    5 Million Rosaries | World Rosary 2020
    Offer your Rosaries, Sacrifices and Prayers to Our Lady of the Rosary in Fatima, Portugal in REPARATION to the S…https://worldrosary2020.org/#

    Treći dio fatimske tajne
    13. SVIBNJA 2020.ADMINISTRATORKOMENTIRAJ
    * Treći dio fatimske tajne

    Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: “Pokora, pokora, pokora!” Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju.

    Druga scena: Progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena – ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje.

    Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu. Dva anđela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. Slijedi proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca.

    05. VAZ – SRIJEDA – VEČERNJA – BL. DJEVICA MARIJA FATIMSKA
    Objavljeno 13 svi. 2020 autor Administrator

    V. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
    05. VAZ – Bl. Djevica Marija Fatimska (Neobavezni Spomendan)

    VEČERNJA

    R. Bože, u pomoć mi priteci.
    O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

    HIMAN

    Zdravo, zvijezdo mora,
    Majko Božja nježna,
    Vazda djevičanska,
    Dveri rajske, zdravo!

    Ti što začu pozdrav
    S usta Gabrijela:
    Mriom nas ukrijepi,
    Mijenjaj ime Evi.

    S krivca lance skini,
    Slijepu daj da vidi,
    Tjeraj naše jade,
    Sve isprosi dare.

    Majkom se pokaži,
    Molbe nam prikaži
    Onom, rad nas što je
    Posto dijete tvoje.

    Djevo osobita,
    Smjerna ko ni jedna,
    Grijehu ti nas otmi,
    Smjerne, čiste tvori.

    Daj nam sveto živjet,
    Sigurno putovat,
    Uz Isusa vijekom
    Radovat se s tobom.

    Slava Bogu Ocu,
    Višnjem Kristu dika,
    Ko i Duhu Svetom
    Isti poklon trima. Amen.

    1^ Antifona
    Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi
    i za prvaka i spasitelja, aleluja.

    PSALAM 27 (26) 1-6 (I) Pouzdanje u opasnosti
    Evo šatora Božjeg s ljudima (Otk 21, 3).

    Gospodin mi je svjetlost i spasenje: *
    koga da se bojim?
    † Gospodin je štit života moga: *
    pred kime da strepim?
    Kad navale na me zlotvori *
    da mi tijelo žderu,
    protivnici moji i dušmani, *
    oni posrću i padaju.
    Neka se vojska protiv mene utabori, *
    srce se moje ne boji;
    neka i rat plane protiv mene, *
    i tada pun sam pouzdanja.

    Za jedno molim Gospodina, *
    samo to ja tražim:
    da živim u Domu Gospodnjem *
    sve dane života svoga,
    da uživam milinu Gospodnju *
    i dom njegov gledam.

    U sjenici svojoj on me zaklanja *
    u dan kobni;
    skriva me u skrovištu šatora svoga, *
    na hridinu on me uzdiže.
    I sada izdižem glavu *
    iznad dušmana oko sebe.
    U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne, *
    Gospodinu ću pjevati i klicati.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    1^ Antifona
    Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi
    i za prvaka i spasitelja, aleluja.

    2^ Antifona
    Vidjet ću dobrotu Gospodnju
    u zemlji živih, aleluja.

    PSALAM 27 (26) 7-14 (II) Pouzdanje u opasnosti
    Ustadoše neki te lažno svjedočahu protiv Isusa (Mk 14, 57).

    Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, *
    milostiv mi budi, usliši me!
    Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo! « *
    Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.

    Ne skrivaj lica svoga od mene. *
    Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
    Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! *
    I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
    Ako me otac i mati ostave, *
    Gospodin će me primiti.
    Nauči me, Gospodine, putu svojemu, †
    ravnom me stazom povedi *
    poradi protivnika mojih.

    Bijesu dušmana mojih ne predaj me, †
    jer ustadoše na mene svjedoci lažni *
    koji dašću nasiljem.

    Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja *
    u zemlji živih.
    U Gospodina se uzdaj, ojunači se, †
    čvrsto nek bude srce tvoje: *
    u Gospodina se uzdaj!

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    Vidjet ću dobrotu Gospodnju
    u zemlji živih, aleluja.

    3^ Antifona
    Od njega i po njemu
    i u njemu je sve:
    njemu slava u vijeke, aleluja.

    HVALOSPJEV (Kol 1, 12−20). Kristovo prvenstvo

    S radošću zahvaljujmo Ocu †
    koji nas osposobi *
    za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

    On nas izbavi iz vlasti tame *
    i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
    u kome imamo otkupljenje, *
    otpuštenje grijeha.

    Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *
    Prvorođenac, prije svakog stvorenja.
    Ta u njemu je sve stvoreno †
    na nebesima i na zemlji, *
    vidljivo i nevidljivo,
    bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *
    bilo Vrhovništva, bilo Vlasti:

    sve je po njemu i za njega stvoreno: †
    on je prije svega, *
    i sve stoji u njemu.
    On je Glava Tijela, Crkve; †
    on je Početak, *
    Prvorođenac od mrtvih,
    da u svemu bude Prvak.

    Jer, svidjelo se Bogu *
    u njemu nastaniti svu Puninu
    i po njemu †
    − uspostavivši mir krvlju križa njegova − *
    izmiriti sa sobom sve,
    bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Od njega i po njemu
    i u njemu je sve:
    njemu slava u vijeke, aleluja.

    Kratko čitanje Gal 4, 4-5
    Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

    Kratki otpjev
    R. Zdravo Marijo, milosti puna; * Gospodin s tobom.
    Zdravo Marijo, milosti puna; Gospodin s tobom.
    O. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje..
    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Zdravo Marijo, milosti puna; Gospodin s tobom.

    Antifona uz Veliča
    Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.
    Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.

    EVANĐEOSKI HVALOSPJEV Lk 1, 46-5
    Kliktaj duše u Gospodinu

    Veliča * duša moja Gospodina
    i klikće duh moj *
    u Bogu mome Spasitelju,
    što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
    odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
    Jer velika mi djela učini Svesilni, *
    sveto je ime njegovo.
    Od koljena do koljena dobrota je njegova *
    nad onima što se njega boje.

    Iskaza snagu mišice svoje, *
    rasprši oholice umišljene.
    Silne zbaci s prijestolja, *
    a uzvisi neznatne.
    Gladne napuni dobrima, *
    a bogate otpusti prazne.

    Prihvati Izraela, slugu svoga, *
    kako obeća ocima našim:
    spomenuti se dobrote svoje *
    prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen..

    Antifona uz Veliča
    Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.
    Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.

    Prošnje

    Boga Oca svemogućega hvalom velikom uzveličajmo, jer je on htio da Mariju, majku Sina njegova, sva pokoljenja slave i ponizno ga zamolimo:

    Nek milosti puna nas zagovara.

    Bože, izvoditelju čudesnih djela, ti si bezgrešnu Djevicu Mariju tijelom i dušom učinio sudionicom Kristove slave:
    − upravi toj slavi i srca svojih vjernika.
    Mariju si nam za majku dao; pa daj da njezin zagovor iscijeli naše boli, utješi žalosne, oprosti grešnicima
    − a svima nama daj spasenje i mir.
    Mariju si milošću ispunio:
    − daj da svi budemo radosni što nam ti obilje milosti dade.
    Nek Crkva tvoja u ljubavi bude jedno srce i jedna duša:
    − a vjernici nek ustraju jednodušni u molitvi s Marijom, Isusovom majkom.
    Mariju si na nebu okrunio za kraljicu:
    − daj da se pokojni u kraljevstvu tvome zauvijek raduju sa svetima tvojim.

    Oče naš…

    Molitva
    Bože, htio si da Marija, Majka tvoga Sina, bude i naša Majka; osiguraj da, istrajno u pokori i u molitvi za spas svijeta, svim snagama radimo za širenje Kristova Kraljevstva na zemlji. Po Gospodinu.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
    O. Amen.

    Blagoslivljamo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    Like

  2. oni su uzeli svoju vjeru za obicaj ne zivu vjeru kako mi danas JA danas .

    Ps 143 (142), 1-11 Molitva u nevolji
    Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (Gal 2, 16)
    Gospodine, usliši moju molitvu,
    u vjernosti svojoj prikloni uho
    mojim vapajima,
    u pravednosti me svojoj usliši!
    Ne idi na sud sa slugom svojim,
    jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
    Jer, dušmanin mi dušu progoni,
    o zemlju pritisnu život moj;
    u tmine me baci da stanujem
    kao oni koji su davno umrli.
    Duh moj već zamire u meni,
    srce mi trne u grudima.
    Spominjem se dana minulih,
    mislim o svim djelima tvojim,
    o djelima ruku tvojih razmišljam.
    Ruke svoje za tobom pružam,
    duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.
    Usliši me brzo, Gospodine,
    dah moj već je na izmaku!
    Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
    da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
    Objavi mi jutrom dobrotu svoju
    jer se uzdam u tebe.
    Put mi kaži kojim ću krenuti,
    jer k tebi dušu uzdižem.
    Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana,
    tebi ja se utječem.
    Nauči me da vršim volju tvoju,
    jer ti si Bog moj.
    Duh tvoj dobri
    nek’ me po ravnu putu vodi!
    Zbog imena svog, Jahve, poživi me,
    zbog svoje pravednosti
    dušu mi izvedi iz tjeskobe!
    Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
    uništi sve moje tlačitelje,
    jer ja sam sluga tvoj!

    ALI SV, JAKOV APOSTOL. VELI DRUKČIJE- POKAŽI TI MENI SVOJU VJERU BEZ DJELA, A JA ĆU TEBI POKAZATI SVOJU VJERU DJELIMA- JER VJERA BEZ DJELA JE MRTVA. STOGA I ISUS REČE- PODJELIMA ILI PLODOVIMA ĆETE SE RASPOZNATI

    Prvo čitanje:Dj 8, 5-8.14-17

    Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Čitanje Djela apostolskih

    U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

    Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Riječ Gospodnja.

    Evanđelje:Iv 14, 15-21

    Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.

    Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

    »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

    Riječ Gospodnja.

    slusaj najbolja zemlja na svijetu a najvise SAMOUBISTVA = SVICARSKA !!!

    Like

  3. oni su uzeli svoju vjeru za obicaj ne zivu vjeru kako mi danas JA danas .

    Ps 143 (142), 1-11 Molitva u nevolji
    Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (Gal 2, 16)
    Gospodine, usliši moju molitvu,
    u vjernosti svojoj prikloni uho
    mojim vapajima,
    u pravednosti me svojoj usliši!
    Ne idi na sud sa slugom svojim,
    jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
    Jer, dušmanin mi dušu progoni,
    o zemlju pritisnu život moj;
    u tmine me baci da stanujem
    kao oni koji su davno umrli.
    Duh moj već zamire u meni,
    srce mi trne u grudima.
    Spominjem se dana minulih,
    mislim o svim djelima tvojim,
    o djelima ruku tvojih razmišljam.
    Ruke svoje za tobom pružam,
    duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.
    Usliši me brzo, Gospodine,
    dah moj već je na izmaku!
    Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
    da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
    Objavi mi jutrom dobrotu svoju
    jer se uzdam u tebe.
    Put mi kaži kojim ću krenuti,
    jer k tebi dušu uzdižem.
    Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana,
    tebi ja se utječem.
    Nauči me da vršim volju tvoju,
    jer ti si Bog moj.
    Duh tvoj dobri
    nek’ me po ravnu putu vodi!
    Zbog imena svog, Jahve, poživi me,
    zbog svoje pravednosti
    dušu mi izvedi iz tjeskobe!
    Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
    uništi sve moje tlačitelje,
    jer ja sam sluga tvoj!

    ALI SV, JAKOV APOSTOL. VELI DRUKČIJE- POKAŽI TI MENI SVOJU VJERU BEZ DJELA, A JA ĆU TEBI POKAZATI SVOJU VJERU DJELIMA- JER VJERA BEZ DJELA JE MRTVA. STOGA I ISUS REČE- PODJELIMA ILI PLODOVIMA ĆETE SE RASPOZNATI

    Prvo čitanje:Dj 8, 5-8.14-17

    Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Čitanje Djela apostolskih

    U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

    Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Riječ Gospodnja.

    Evanđelje:Iv 14, 15-21

    Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.

    Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

    »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

    Riječ Gospodnja.

    POSTED ON16/05/2020AUTOR ŽUPA VIDICI
    PISMO UBIJENE TRUDNICE IVANKE NOVAK ŠKRABEC SVOM NEROĐENOM DJETETU
    Nju su, naime, partizani, oglušivši se na njene vapaje da joj dopuste donijeti čedo na ovaj svijet, natjerali da si sama iskopa grob. Potom su je, valjda iz osvete prema njenom mužu-ucmekali k’o psa u jednoj šumi nad Jagerbirtom.

    “Dijete moje

    Još nekoliko sati i doći će kraj mojem životu. O Bože, o žalosna Majko, Majko moja. Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin.

    O dijete moje, nježni anđele moj, kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo. O dijete moje, nježni, bijeli moj cvijete.

    Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice; nikada mi ne ćeš uzvratiti sladak zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce; iako si tako blizu, nikada, dijete moje.

    Negdje u zagrljaju šume naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.

    Moja usta nikad ti ne će pjevati pjesme u kolijevci, sama ću biti tvoja postelja, iako hladna i tako tvrda.

    Grane iznad nas pjevat će ti voljenu uspavanku. Oh, samo mirno spavaj, dijete moje, blizu si moga srca, koje te silno voli; na žalost, iako te ljubi, iz ruku smrti koja i tebe čeka, ne može te spasiti.

    Samo mirno spavaj. Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati – ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe, zajedno ćemo k Bogu.

    Kada sam te prvi put oćutjela, osjetila sam tvoj nemir. I počela sam sanjati kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te poškropi krsna voda; na žalost, oblit će te moja krv, krvlju majke pune ljubavi bit ćeš kršteno.

    Gledala sam te i vidjela kako se Krist u hostiji prvi put priklanja k tebi. Na žalost, moje će tijelo ubrzo biti ciborij, a ti, moje dijete, hostija u njemu.
    Iz mojeg ciborija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce… Tamo ću te, moje dijete, prvi put ugledati, o moj nježni anđele; tamo ću vidjeti tvoje lice, tamo ćeš ti vidjeti svoju majku i prvi ćeš me puta zazvati: O mama!

    Gledaj, moje dijete, jutro se bliži. Prva zraka iza gore naviješta za nas posljednje jutro trpljenja. Sutra će opet ustati, ali bez trpljenja i suza, pred Bogom…

    Samo mirno spavaj, tvoja majka bdije nad tobom… Gledaj crvena zraka već navješćuje da se budi dan i posljednje zvijezde se gase u njoj.

    Sat na tornju već pokazuje jutro koje će nas odvesti na zadnji put… No, neću biti sama… sa mnom ćeš biti ti moje dijete… i Marija koja će, kao tada za Sinom na Kalvariju, ići s nama…

    U posljednjim našim izdisajima stat će kraj nas, a potom će nas ponijeti u sretan, vječni dom… Nitko nam više neće oduzeti radost, jer bit ćemo uronjeni u vječnoga Boga, u vječni Božji mir… Moje dijete, samo spavaj… Marija je s nama…”

    slusaj najbolja zemlja na svijetu a najvise SAMOUBISTVA = SVICARSKA !!!

    Like

  4. Can You Guess This Future Pope? — Mary’s Secretary
    11m ago

    Three years ago I would have never dreamt of being given such an unforgettable opportunity. In 2017, I had taken a solo trip to Italy with the intention of visiting a convent of cloistered Poor Clare nuns; it was a miracle I made my way to all the places I needed to go without getting […]

    Can You Guess This Future Pope? — Mary’s Secretary
    oni su uzeli svoju vjeru za obicaj ne zivu vjeru kako mi danas JA danas .

    Ps 143 (142), 1-11 Molitva u nevolji
    Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista (Gal 2, 16)
    Gospodine, usliši moju molitvu,
    u vjernosti svojoj prikloni uho
    mojim vapajima,
    u pravednosti me svojoj usliši!
    Ne idi na sud sa slugom svojim,
    jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
    Jer, dušmanin mi dušu progoni,
    o zemlju pritisnu život moj;
    u tmine me baci da stanujem
    kao oni koji su davno umrli.
    Duh moj već zamire u meni,
    srce mi trne u grudima.
    Spominjem se dana minulih,
    mislim o svim djelima tvojim,
    o djelima ruku tvojih razmišljam.
    Ruke svoje za tobom pružam,
    duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.
    Usliši me brzo, Gospodine,
    dah moj već je na izmaku!
    Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
    da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
    Objavi mi jutrom dobrotu svoju
    jer se uzdam u tebe.
    Put mi kaži kojim ću krenuti,
    jer k tebi dušu uzdižem.
    Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana,
    tebi ja se utječem.
    Nauči me da vršim volju tvoju,
    jer ti si Bog moj.
    Duh tvoj dobri
    nek’ me po ravnu putu vodi!
    Zbog imena svog, Jahve, poživi me,
    zbog svoje pravednosti
    dušu mi izvedi iz tjeskobe!
    Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
    uništi sve moje tlačitelje,
    jer ja sam sluga tvoj!

    ALI SV, JAKOV APOSTOL. VELI DRUKČIJE- POKAŽI TI MENI SVOJU VJERU BEZ DJELA, A JA ĆU TEBI POKAZATI SVOJU VJERU DJELIMA- JER VJERA BEZ DJELA JE MRTVA. STOGA I ISUS REČE- PODJELIMA ILI PLODOVIMA ĆETE SE RASPOZNATI

    Prvo čitanje:Dj 8, 5-8.14-17

    Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Čitanje Djela apostolskih

    U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

    Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    Riječ Gospodnja.

    Evanđelje:Iv 14, 15-21

    Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.

    Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

    »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

    Riječ Gospodnja.

    POSTED ON16/05/2020AUTOR ŽUPA VIDICI
    PISMO UBIJENE TRUDNICE IVANKE NOVAK ŠKRABEC SVOM NEROĐENOM DJETETU
    Nju su, naime, partizani, oglušivši se na njene vapaje da joj dopuste donijeti čedo na ovaj svijet, natjerali da si sama iskopa grob. Potom su je, valjda iz osvete prema njenom mužu-ucmekali k’o psa u jednoj šumi nad Jagerbirtom.

    “Dijete moje

    Još nekoliko sati i doći će kraj mojem životu. O Bože, o žalosna Majko, Majko moja. Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin.

    O dijete moje, nježni anđele moj, kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo. O dijete moje, nježni, bijeli moj cvijete.

    Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice; nikada mi ne ćeš uzvratiti sladak zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce; iako si tako blizu, nikada, dijete moje.

    Negdje u zagrljaju šume naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.

    Moja usta nikad ti ne će pjevati pjesme u kolijevci, sama ću biti tvoja postelja, iako hladna i tako tvrda.

    Grane iznad nas pjevat će ti voljenu uspavanku. Oh, samo mirno spavaj, dijete moje, blizu si moga srca, koje te silno voli; na žalost, iako te ljubi, iz ruku smrti koja i tebe čeka, ne može te spasiti.

    Samo mirno spavaj. Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati – ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe, zajedno ćemo k Bogu.

    Kada sam te prvi put oćutjela, osjetila sam tvoj nemir. I počela sam sanjati kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te poškropi krsna voda; na žalost, oblit će te moja krv, krvlju majke pune ljubavi bit ćeš kršteno.

    Gledala sam te i vidjela kako se Krist u hostiji prvi put priklanja k tebi. Na žalost, moje će tijelo ubrzo biti ciborij, a ti, moje dijete, hostija u njemu.
    Iz mojeg ciborija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce… Tamo ću te, moje dijete, prvi put ugledati, o moj nježni anđele; tamo ću vidjeti tvoje lice, tamo ćeš ti vidjeti svoju majku i prvi ćeš me puta zazvati: O mama!

    Gledaj, moje dijete, jutro se bliži. Prva zraka iza gore naviješta za nas posljednje jutro trpljenja. Sutra će opet ustati, ali bez trpljenja i suza, pred Bogom…

    Samo mirno spavaj, tvoja majka bdije nad tobom… Gledaj crvena zraka već navješćuje da se budi dan i posljednje zvijezde se gase u njoj.

    Sat na tornju već pokazuje jutro koje će nas odvesti na zadnji put… No, neću biti sama… sa mnom ćeš biti ti moje dijete… i Marija koja će, kao tada za Sinom na Kalvariju, ići s nama…

    U posljednjim našim izdisajima stat će kraj nas, a potom će nas ponijeti u sretan, vječni dom… Nitko nam više neće oduzeti radost, jer bit ćemo uronjeni u vječnoga Boga, u vječni Božji mir… Moje dijete, samo spavaj… Marija je s nama…”

    slusaj najbolja zemlja na svijetu a najvise SAMOUBISTVA = SVICARSKA !!!

    Steg 1 – Din kundvagn
    Danskt bandFood pharmacy : en berättelse om tarmfloror, snälla bakterier, forskning och antiinflammatorisk matMia Clase, Lina Nertby Aurell, Ulrika Ekblom för 79 kr/st79 kr
    InbundenVia Crucis : korsvägen vid Colosseum : betraktelser och böner av Joseph RatzingerJoseph Ratzinger, Per Paul Ekström för 120 kr/st120 kr
    HäftadGud eller ingenting : ett samtal om tron med Nicolas DiatRobert Sarah, Håkan Hammarén för 229 kr/st229 kr
    InbundenBarnen i FatimaMary Fabyan Windeatt, Karin Stolpe, Gedge Harmon för 189 kr/st189 kr
    PocketKom var mitt ljus : personliga brev och anteckningarModer Teresa, Maria Store, Brian Kolodiejchu, Maria Mannberg, Magnus Åkerlund för 55 kr/st55 kr
    HäftadKorsvägenJosemaría Escrivá, Peter Moscatelli för 85 kr/st85 kr
    HäftadThe Secret of Benedict XVIAntonio Socci för 277 kr/st277 kr
    HäftadDen andliga kampen : en återupptäcktJonathan Robinson för 199 kr/st199 kr
    Frakt
    29 kr

    Att betala inkl moms
    1262 kr

    Like

  5. 06. VAZ – PONEDJELJAK – MISNA ČITANJA

    18. SVIBNJA 2020.ADMINISTRATOR

    VI. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK

    06. VAZ – Svagdan ili: Sv. Ivan I., papa i mučenik

    MISNA ČITANJA

    📖: Dj 16,11-15; Ps 149,1-6a.9b; Iv 15,26 – 16,4a

    Prvo čitanje: Dj 16, 11-15

    Gospodin otvori Lidiji srce te ona prihvati što je Pavao govorio.

    Čitanje Djela apostolskih

    Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

    Riječ Gospodnja.

    Otpjevni psalam: Ps 149, 1-6a.9b

    Pripjev: Gospodin ljubi narod svoj.

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,

    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

    Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem!

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo,

    bubnjem i citrom neka ga slave!

    Jer Gospodin ljubi narod svoj,

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi,

    neka kliču s ležaja svojih!

    Nek im pohvale Božje budu na ustima,

    nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

    Evanđelje: Iv 15, 26-16, 4a

    Duh Istine svjedočit će za mene.

    Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

    »Kada dođe Branitelj

    koga ću vam ja poslati od Oca

    — Duh Istine koji od Oca izlazi —

    on će svjedočiti za mene.

    I vi ćete svjedočiti

    jer ste od početka sa mnom.

    To sam vam govorio

    da se ne sablaznite.

    Izopćavat će vas iz sinagoga.

    Štoviše, dolazi čas

    kad će svaki koji vas ubije

    misliti da služi Bogu.

    A to će činiti

    jer ne upoznaše ni Oca ni mene.

    Govorio sam vam ovo

    da se, kada dođe vrijeme,

    sjetite da sam vam rekao.«

    Riječ Gospodnja.

    Djela apostolska

    16

    Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje

    11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,12a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

    Psalmi

    Du har reagerat på deras händelse: 🔥

    http://dt.com.hr/blago/citanja/index.php?action=kalendar

    Djela apostolska

    16

    Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje

    11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,12a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

    Psalmi

    Du har reagerat på deras händelse: 🔥

    http://dt.com.hr/blago/citanja/index.php?action=kalendar

    Djela apostolska

    16

    Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje

    11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,12a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.13U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

    Psalmi

    Du har reagerat på deras händelse: 🔥

    http://dt.com.hr/blago/citanja/index.php?action=kalendar

    #2: Vitezovi, kraljevi i petak 13?
    Intelekt. Možda i najmoćnija artikulisana riječ. Ljudi vole da istaknu kako nas baš intelekt izdvaja od životinja i kako nas je on uzdigao do pozicije gospodara planete Zemlje. Pa ipak, neki cinik bi mogao primijetiti kako svi ljudi dobiju mozak po dolasku na ovaj svijet, ali nekima ne stigne uputstvo za upotrebu. U moru čudnih, neracionalnih i donekle komičnih stvari u koje ljudi vjeruju ili praktikuju, istaknuto mjesto pripada sujevjerju. A ono je nezamislivo bez predstave o zlokobnosti svakog petka 13. u godini. Kombinujući grčke riječi za petak i broj 13, ovaj fenomen je nazvan paraskevidekatrijafobija (da li mirno spavate, otorinolaringolozi?) od strane doktora Donalda Dozija.

    1

    Brojne poznate ličnosti su preminule tog datuma, kao npr. Đoakino Rosini, Arnold Šonberg, Čet Bejker, Henri Sigrejv i Tupak Šakur. To je samo doprinijelo ubjeđenju o fatalnosti petka 13.

    Postoji nekoliko verzija zbog čega ovako loša i mračna reputacija prati taj dan, koji se barem jednom dogodi u toku svake kalendarske godine, ali kao najpouzdanija uzima se ona koja je vezana za vitezove Templare.

    Stvoren početkom XII vijeka kao Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama (Templari) koji se borio u krstaškim ratovima, ovaj pokret je za kratko vrijeme stekao ogroman ugled, što zbog ratničkih vještina, što zbog neizmjernog bogatstva koje su nagomilali njegovi pripadnici. Nijedan svjetovni vladar nije mogao pozvati Templare na odgovornost jer su oni bili pod neposrednom jurisdikcijom pape.

    Redu je ipak naprasno došao kraj za vrijeme vladavine francuskog kralja Filipa IV Lijepog (vladar 1285-1314). Ovaj moćni monarh je dugovao velike sume novca i zlata Templarima, koje nije mogao da vrati. Stoga je na nagovor svog savjetnika Gijoma de Nogarea riješio da ih uništi. Tako bi jednim udarcem sredio dvije muve; ne bi morao da isplati svoj dug a uz to bi došao do blaga koje su Templari posjedovali. Tadašnji papa bio je Kliment V, po nacionalnosti Francuz. Kliment je zavisio od kraljeve pomoći i nije mogao da mu se suprotstavi pod prijetnjom vojne intervencije. U tom periodu desilo se tzv. Avinjonsko ropstvo papa (1309-1377), pošto je pod Filipovim pritiskom crkveno sjedište iz Rima preseljeno u Avinjon.

    U najvećoj tajnosti svi vodeći Templari, na čelu sa poslednjim velikim majstorom Žakom de Moleom, uhapšeni su na teritoriji Francuske u petak, 13. oktobra 1307. godine. Na teret Templarima stavljane su razne optužbe, ali se vremenom iskristalisalo 5 glavnih: pljuvanje krsta, negiranje Isusa Hrista, analingus, obožavanje demona Bafometa i homoseksualnost

    Pod strahovitom torturom mnogi Templari su potpisali priznanja, što im je makar spasilo živote, po cijenu trajne sramote i epitimije u zabačenim krajevima kraljevstva. Oni koji nisu potpisali, spaljeni su na lomači. Samog de Molea, koji je već bio zagazio u osmu deceniju života, ispitivao je inkvizitor Vilijam (Viljem) Imber. Postoji mišljenje da je Torinski pokrov – za koji zvanični Vatikan decidno tvrdi da je njime bio prekriven Isus Hrist – zapravo tkanina bačena preko de Molea nakon višečasovne torture.

    3

    Nakon godina provedenih u zatvoru, iznuđena priznanja trebalo je da budu ponovljena pred papinim izaslanicima, što de Mole i majstor Normandije Žofri de Šarne nisu učinili, izazivajući bijes kralja Filipa. Iako se nesumnjivo radilo o sposobnom vladaru, njegova neosjetljivost i bestijalnost su bili poznati čitavoj Evropi. Episkop od Pamijera i kraljev protivnik Bernar Seze, zapisao je o njemu da nije ni čovjek ni životinja, već statua.

    Filip IV je naredio da Žak de Mole i Žofri de Šarne budu spaljeni tog istog dana. Tačan datum je osporavan, ali je sigurno bio u martu 1314. Na ostrvcetu Il de Žuf na rijeci Seni raspaljene su lomače. Templarske vođe su odbile poslednju šansu za pokajanje, ističući da oni jesu krivi, ali za raniju izdaju templarskih ideala. Dok je vatra gutala njegovo izmučeno tijelo, de Mole je izrekao vjerovatno najpoznatiju kletvu u istoriji. Kazao je da će krv nevinih vitezova pasti sa neba na njihove mučitelje i da će francuski kralj i avinjonski papa izaći pred Božji sud u roku od godinu dana.

    Papa Kliment V preminuo je nekih mjesec dana kasnije, kako se pretpostavlja od lupusa. Imao je 50 godina. Prema nekim zapisima, buncao je nekoliko dana pred smrt o svom grijehu prema Templarima. Kralj Filip IV poživio je nešto duže, do novembra 1314. kada je imao nezgodu u lovu. Umro je par dana kasnije od posledica pada, sa 46 godina.

    U narodnom sjećanju još su bile svježe riječi velikog majstora Templara na gubilištu. Smrt dvojice najodgovornijih za pogrom vitezova u kratkom vremenskom intervalu je od de Molea napravila mitsku ličnost i to je tumačeno kao dokaz o nedužnosti Templara, a taj stav su dijelili i brojni plemići tog doba.

    Ali tu priči nije kraj. U narednim godinama umiru sva tri Filipova sina, kao i jedan unuk. Najstariji sin postao je kralj Luj X, koji je umro 1316. godine u 27. godini života. Kao razlog navodi se upala pluća, mada je moguće da je otrovan.

    S obzirom da je njegova supruga bila trudna, plemstvo se dogovorilo da sačeka porođaj, pa ukoliko se rodi dječak da on postane novi kralj. Dijete je zaista bilo muškog pola, nazvano je Žan, ali je dječak poživio samo 5 dana – u to vrijeme stopa smrtnosti novorođenčadi bila je veoma visoka, čak i među kraljevskim parovima.

    Srednji sin Filip (rođen 1293.) je krunisan kao Filip V i bio je kralj Francuske do 1322. kada umire od, pazite sad, dizenterije. Nije imao muških potomaka pa tako pravo na francuski tron prelazi u ruke najmlađeg brata Šarla, koji postaje Šarl IV. Kao i njegov otac, nosio je nadimak Lijepi (Le Bel). Poput braće ni on nije imao živih sinova iako je dugo bio oženjen. Uslijed nepoznate bolesti kralj Šarl IV preminuo je 1328. kada su mu bile 33 godine.

    Tako je za svega 14 godina od pogubljenja poslednjeg velikog majstora vitezova Templara izumrla čuvena dinastija Kapeta po muškoj liniji. Kraljevi iz ove loze su neprekidno vladali Francuskom još od 987. godine, ergo skoro 350 godina. Potpuno je razumljivo da je ovakav razvoj događaja doveo do političke krize. Francusko plemstvo je prihvatilo novu dinastiju Valoa, koja je bila u srodstvu sa Kapetima, ali pravo na krunu su polagali i engleski vladari Plantageneti, porijeklom iz Akvitanije na jugu Francuske. To će dovesti do Stogodišnjeg rata između dvije sile (1337-1453), koji je završen pobjedom Francuza i gubitkom svih engleskih posjeda na kontinentu, sa izuzetkom Kalea koji će pasti 1558.

    Pisac Moris Druon je detaljno opisao i razradio ovaj turbulentan period istorije u serijalu knjiga Les Rois maudits, tj. Ukleti kraljevi. Premda je simplifikovano i naivno dovesti sve ove događaje u vezu sa Templarima, činjenica da se 700 godina prenosi priča o kletvi Žaka de Molea govori o tome koliko se duboko ona urezala u kolektivnu svijest naroda i postala dio folklora u čitavoj Zapadnoj Evropi.

    Srednji vijek pun je mračnih i okrutnih događaja i sa pravom se smatra najtamnijom epohom u istoriji ljudskog roda. Ne možemo na osnovu analogija sa tim vremenima, koje se ponekad kose sa logikom, kreirati život čovjeka u XXI vijeku. Pa ipak, ako odlučite da uradite nešto važno u svom životu, možda ne bi bilo zgoreg da to ne bude u petak, 13. dana u mjesecu.

    Jer, kako kažu, vrag se krije u sitnim detaljima.

    Like

  6. 1) The Fatima Prayer (Decade Prayer)
    O my Jesus, forgive us our sins, save us from the fires of hell, lead all souls to Heaven, especially those most in need of Thy mercy. Amen.

    Mary told the children that people should add this prayer to the end of each decade of the Rosary.

    2) The Pardon Prayer
    My God, I believe, I adore, I hope and I love Thee. I beg pardon for all those that do not believe, do not adore, do not hope and do not love Thee. Amen.

    This prayer was given to the children by the Angel of Peace that visited them in 1916, the year before Mary appeared to them.

    3) The Angel’s Prayer
    O Most Holy Trinity, Father, Son and Holy Ghost, I adore Thee profoundly. I offer Thee the most precious Body, Blood, Soul and Divinity of Jesus Christ present in all the tabernacles of the world, in reparation for the outrages, sacrileges and indifferences by which He is offended. By the infinite merits of the Sacred Heart of Jesus and the Immaculate Heart of Mary I beg the conversion of poor sinners. Amen.

    This is another prayer given to them by the Angel of Peace. There was a Eucharistic host and chalice suspended in the air, and the angel led them in kneeling before it and praying this prayer.

    4) The Eucharistic Prayer
    Most Holy Trinity, I adore Thee! My God, my God, I love Thee in the Most Blessed Sacrament. Amen.

    When Mary appeared to the children for the first time on May 13, 1917, she said, “You will have much to suffer, but the grace of God will be your comfort.” According to Sr. Lucia, a bright light shone all around them, and without thinking about it, they all started reciting this prayer.

    5) The Sacrifice Prayer
    O Jesus, it is for the love of Thee, in reparation for the offenses committed against the Immaculate Heart of Mary, and for the conversion of poor sinners [that I do this]. Amen.

    Mary gave the children this prayer, as well as the Fatima Prayer/Decade Prayer, on June 13th, 1917. The prayer is meant to be recited when you are offering up suffering to God.

    More information: IntegratedCatholicLife.com

    THE MIRACLE OF THE SUN AT FATIMA – OCTOBER 13, 1917
    THE MIRACLE OF THE SUN AT FATIMA – OCTOBER 13, 1917

    PRAYERS FOR MY SWEDEN :
    2) The Pardon Prayer
    My God, I believe, I adore, I hope and I love Thee. I beg pardon for all those that do not believe, do not adore, do not hope and do not love Thee. Amen.

    St. Bridget 15 Magnificent Prayers (1 Year)

    St. Bridget 7 Prayers (12 Years)

    Like

  7. In the timeless Broadway classic “Les Miserables,” character Fantine wraps up Victor Hugo’s epic saga with one golden line: “To love another person is to see the face of God.” Hugo’s words greatly echo Saint Pope John Paul II’s extremely popular lecture series called the “Theology of the Body,” a title which literally translates to “the study of God in the body.” In these 129 General Audience talks, Saint Pope John Paul II describes how the human person is made in the image and likeness of God and how God selflessly loves every person for his or her own intrinsic good, and not just for Himself!

    St. Pope John Paul II would agree with Victor Hugo: truly loving another person entails seeing God’s image and likeness in him or her. St. Pope John Paul II would even take it a step further and say that true love also entails being able to see God in your own body and soul. Chastity is rooted in this vision of love: with purity of heart, seeing God’s very image in others and in self. In fact, in the Catechism of the Catholic Church, the simplest definition of “chastity” is “to love as God loves.” And what is “love”? Again according to the Catechism, love is simply “willing the good of the other.” Living a chaste life, then, equals “willing the good” of yourself and others as God would will it. Chastity equals no easy task!

    Yet living a chaste life is an exhilarating challenge and it surely has its rewards. When you commit yourself to chastity, an abundance of graces will flood into your life. Listed below are just ten positive things that will happen if you decide to begin on this journey:

    1. Your confidence boosts.
    Chastity
    Christ bestows on you all of the necessary graces to overcome temptations to sexual sin. When you learn to use your willpower to relinquish your inner battle against sexual temptation into the hands of Christ, your confidence soars. Why? Because Christ is King, and He is always victorious. When you falter, He always turns you back from darkness into light, especially via the Sacrament of Confession. Through Christ, you have the power to channel your sexual drive into a conduit of grace rather than sin. What freedom! It will likely begin to feel easier to conquer other temptations, bad habits, and addictions in your life- and set positive new life goals!- as well

    2. You will be able to eat, exercise, and sleep better. And pay better attention at Mass.
    Chastity
    Once you commit to keeping your body chaste, you kindle a newfound respect for your body. You begin to better understand how your body reflects Christ to the world much in the same way that a monstrance displays the Eucharist to the world. You will become energized to take better care of your body, and may find yourself eating healthier food, sticking to a workout regime better, and being more disciplined about sleeping well. Feeling better about your body, you’ll start to feel better about your soul, and you’ll likely be able to be more engaged at Mass and, overall, a more Eucharistic person and disciple to the world!

    3. Your prayer life grows abundantly.
    Chastity
    As you allow the Holy Spirit to purify your body, He will also powerfully begin to purify your soul on an even deeper level. Your new level of honesty with God, such as during times of sexual temptation, allows you to be more open to the Holy Spirit and to His promptings in your heart to do his will, to pray more, and to draw closer to Him. You will find yourself increasingly speaking to the LORD throughout the day, in times of struggle, joy, and everything in between. In fact, you’ll probably slowly grow closer to Our Blessed Mother, Queen of Purity, as well as a whole throng of saints who you may learn about and will just know are also cheering you on!

    4. You begin to more deeply understand the mysterious Trinitarian nature of God and how it relates to marriage!
    Chastity
    When we look to the Trinity, we see how God the Father and God the Son love each other so intensely that God the Holy Spirit exists as an incarnation of their love. As Catholics, we believe that a man and a woman in Holy Matrimony are meant to mirror the Trinity, too: with their free, total, faithful, and fruitful spousal love, a child may come to exist as an incarnation of their love. What beauty in this purpose of human sexuality! With this new association of God and marriage/sex, you will begin to see how bodies and human sexuality were made for the sacred and to love as God loves.

    5. You start to see your significant other with God’s eyes.
    Chastity
    A certain saying goes: “People love things and use people, when they should love people and use things.” Along the lines of “loving versus using,” you will begin to see your beloved as someone who is a son or daughter of God– someone who possesses an inherent dignity with which you do not want to meddle and which is deserving of genuine love. When you commit to chastity, you will begin to respect your significant other, boyfriend/girlfriend/fiance/fiancee or spouse, on a profoundly deeper level. It’s not just how she or he can make you feel, but how you can help him or her to become a person of virtue and ultimately, a saint.

    6. You start to see yourself with God’s eyes.
    Chastity
    Along the lines of “loving versus using,” you also will begin to see YOURSELF as a son or daughter of God– someone who possesses an inherent dignity with which you do not want to meddle and which is deserving of genuine love. You will begin to respect YOURSELF on a profoundly deeper level. It’s not just how your significant other (or pornography, masturbation, dwelling on impure thoughts, etc.) can make you feel, but how you can help YOURSELF to become a person of virtue and ultimately, a saint.

    7. You start to see EVERYONE with God’s eyes!
    Chastity
    Once you start practicing the whole “chastity is loving as God loves” habit, it’s hard not to see others with clear eyes. Not just people you are attracted to, but literally every person! You will gain a sense of wonder and awe for God’s creation that you may have never possessed. You will see people as people to be loved purely, not with sinful purposes in mind, nor merely for their “uses” that they might bring to you or to the world. God loves them for who they are, because they are inherently worth being loved. You will find yourself admiring others’ positive aspects or attractive features more easily– and getting annoyed by or judging others’ negative or unattractive aspects less easily (a.k.a. being more merciful like Our LORD!).

    8. You less easily fall into unhealthy anger and dark moods.
    Chastity
    When you commit to living a chaste life, you will slowly break free from the bonds of sexual sin and experience what the noble use of your free will tastes like (hint: it tastes very liberating!). You will experience genuine freedom, and the soul that is free is the soul that is at peace. And when the soul is at peace, it is far more difficult to get carried away by one’s temper and to be tempted into unhealthy anger, dark moods, and even violence. It is so easy to fall into these spiritual traps when we live unchaste lives.

    9. You more strongly understand how human sexuality is actually a big, beautiful, highly spiritual deal– not “animalistic” at all!
    Chastity
    When you commit your life to chastity, you slowly see how every man and woman is called to live out the spousal meaning of his or her body, whether through the vocation of single, married, or religious life. You will begin to understand better how the ultimate wedding feast is that between Christ the groom and His bride the Church– and you will become even more inspired and determined to listen to God’s vocational call for your own life. Nothing is more enthralling than living life intentionally and with a sacred sense of meaning and purpose.

    10. Joy. Pure and utter joy.
    Chastity
    When you find purpose in your body and your soul, and grow closer to God, and start to feel better, live better, and love better– the biggest reward of all, after freedom and peace, is JOY. Pure joy! Utter joy! Joy in knowing that you are a beloved son or daughter of God, and that God, in His love, thought you up before the world even existed. Joy in knowing that you are meant to set the world on fire with God’s love in your own unique vocation and in your own unique way. When you live out the spousal meaning of your body according to God’s Holy Will, it is impossible not to radiate joy to all the world. If you’re called to marriage, that radiant joy may actually attract your future spouse! Though the truth is, joy is both a gift and a necessity to live out one’s vocational calling – marriage or otherwise – to the fullest.

    11 Tips for Living Chastity When You’re in a Serious Relationship

    Chastity is not only about waiting until we are married before we have sex. It is a virtue that we must foster all of our life and even enrich our marriage.

    Like

  8. ***

    SWEDEN FOLLOW ONLY NEW TESTAMENT NOT OLD TESTAMENT :
    the Old Testament foundations for the Holy Eucharist and the Mass as a sacrifice and the importance of the word “do” as it’s used in the book of Leviticus.

    PAPA FRANJO O MILOSRĐU
    Ako izgubite osjećaj da ste voljeni, izgubili ste sve
    Posted on 2017/11/08 by MARKOKomentiraj
    Nemojte izgubiti osjećaj da ste voljeni: sposobnost da se voli može se obnoviti, ali izgubite li osjećaj da ste voljeni, izgubit ćete sve – pozvao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu Svete Marte.

    Osvrćući se na odlomak iz Evanđelja po Luki (Lk 14,15-24) u kojem Isus govori prispodobu, bez tumačenja, kako bi odgovorio jednom od sustolnika koji mu je rekao: „Blago onom koji bude na objedu u Kraljevstvu Božjem!”, Papa je naglasio da Gospodin savjetuje da u svoju kuću trebamo pozivati one koji nam poziv ne mogu uzvratiti.

    Neki je čovjek pripremio bogatu večeru – govori se u prispodobi – i pozvao je mnoge ljude. Prvi koji su bili pozvani nisu htjeli doći jer ih nije zanimala ni večera, ni ljudi, a ni poziv Gospodinov: bili su obuzeti vlastitim interesima, koje su smatrali važnijim od poziva. Jedan je kupio pet parova volova, drugi njivu, treći se oženio. U biti – primjećuje Sveti Otac – zanimalo ih je samo što bi mogli zaraditi. Bili su “zauzeti” poput onog čovjeka koji je izgradio spremišta za zalihe svojih dobara, ali je umro te noći.

    Bili su navezani na svoje interese do te mjere da ih je to dovelo do “duhovnog ropstva”, što znači da su bili „nesposobni razumjeti besplatnost poziva“, a to je stav kojeg se treba čuvati – upozorava papa Franjo.

    Ako se ne razumije besplatnost Božjeg poziva, ništa se ne razumije. Božja je inicijativa uvijek besplatna. Što treba platiti da bi se otišlo na tu gozbu? Ulaznica je: biti bolestan, biti siromašan, biti grešnik… Samo tako se ulazi, to je ulaznica za gozbu: biti siromašan, bilo materijalno bilo duhovno. Treba osjećati – istaknuo je Papa – da nam treba pomoć, ozdravljenje i ljubav…

    Dva su stava. Jedan je onaj Božji koji ništa ne naplaćuje, ali kaže sluzi da pozove na gozbu one siromašne, osakaćene, dobre i loše: radi se o besplatnosti koja nema granica jer Bog sve prima – naglašava Sveti Otac – a s druge strane je stav onih koji su prvi pozvani, ali ne razumiju besplatnost njegovog poziva. Poput starijeg brata iz prispodobe o „izgubljenom sinu“, koji nije želio otići na gozbu koju je njegov otac pripremio za brata koji se „izgubio“ i ponovo vratio: ni on nije razumio.

    “Ali taj je potrošio sav novac, prokockao nasljedstvo u porocima i grijesima, a ti si mu pripremio slavlje? A ja sam katolik, praktičan, idem na misu svake nedjelje, izvršavam zadaće, a meni ništa?” Taj koji govori tako, ne razumije milost spasenja, on misli da je spasenje plod onoga „ja plaćam, a ti me spasi“. Plaćam tim i tim, ovim i onim… Ne, spasenje je besplatno! I ako vi ne uđete u takvu dinamiku besplatnosti, ne razumijete ništa – potvrdio je papa Franjo napomenuvši da je spasenje dar Božji na koji se odgovara drugim darom, darom vlastitog srca.

    Papa se još jednom osvrnuo na one koji razmišljaju samo o svojim interesima, koji kad čuju da se govori o darovima, znaju da to treba činiti, ali odmah misle kako će im se to vratiti i zato kažu: učinit ću to, a taj će mi drugom prilikom uzvratiti.

    Gospodin međutim, „ništa ne traži zauzvrat”: „samo ljubav i vjernost, jer On je ljubav i On je vjeran,” – rekao je Sveti Otac naglasivši – „spasenje se ne kupuje, jednostavno se ulazi na gozbu.” “Blago onom koji bude na gozbi u kraljevstvu Božjem”: to je spasenje.

    Oni, međutim, koji nisu spremni doći na gozbu, „osjećaju se sigurni”, „spašeni na svoj način bez gozbe”, „izgubili su osjećaj besplatnosti, „osjećaj ljubavi“ – objasnio je papa Franjo i dodao – “Izgubili su” “još veću i ljepšu svar, a to je jako loše: izgubili su sposobnost – osjećati se voljeni”.

    A kad izgubite – ne kažem sposobnost ljubiti, jer ona se obnavlja – nego sposobnost da se osjećate voljeni, nema nade, izgubili ste sve. To nas potiče na razmišljanje o natpisu nad vratima Danteovog pakla: ‘Ostavite nadu’, izgubili ste sve. Moramo misliti što na to kaže Gospodin: “A ja vam kažem, hoću da se moja kuća ispuni.” To je Gospodin koji je toliko velik, koji je pun ljubavi, koji u svojoj besplatnosti želi ispuniti svoju kuću – zaključio je Papa i na kraju pozvao – molimo Gospodina da nas spasi od gubitka sposobnosti da se osjećamo voljeni.

    Tekst preuzet s internetske stranice Vatikanskog Radija

    Papa Franjo o zatvorenim crkvama
    U “Aktualnosti”
    Priznavanje vlastitih grijeha su vrata kroz koja se ulazi u Isusovo milosrđe
    U “Papa Franjo o milosrđu”
    Sveti Otac: Božje će milosrđe, a ne ljudska pravda, spasiti svijet
    U “Papa Franjo o milosrđu”
    Tags: Božja ljubav, Milosrdni Isus, milosrđe, Papa Franjo, sveta Marta. Bookmark the permalink.
    Post Navigacija
    Previous post
    Bog želi milosrđe
    0 misli o “Ako izgubite osjećaj da ste voljeni, izgubili ste sve”
    SAMO LUCIJA kaže:
    Vaš komentar čeka na moderiranje.
    2020/05/15 u 15:24
    KASTAVSKE CRKVE — Croatia Sacra
    Posted bysamo lucija May 15, 2020 Leave a commenton KASTAVSKE CRKVE — Croatia Sacra EditKASTAVSKE CRKVE — Croatia Sacra

    Drevna kastavska župa prostirala se svojevremeno do Rijeke i Grobnika, sezala do Veprinca i mora te imala u svome sastavu i Klanu. Kastav je zajedno s područjem od Rijeke do Brseča pripao Devinskim grofovima sredinom 12. stoljeća, a u crkvenom pogledu pulskome biskupu, koji je od 1093. bio podređen akvilejskom patrijarhu. Kastav je pripadao Pulskoj […]

    KASTAVSKE CRKVE — Croatia Sacra
    KASTAVSKE CRKVE
    Jun 20, 2014

    Crekvina
    Goran Moravček
    Isusovci
    Jelena Križarica
    Kastavska gospoštija

    Kastav

    Drevna kastavska župa prostirala se svojevremeno do Rijeke i Grobnika, sezala do Veprinca i mora te imala u svome sastavu i Klanu. Kastav je zajedno s područjem od Rijeke do Brseča pripao Devinskim grofovima sredinom 12. stoljeća, a u crkvenom pogledu pulskome biskupu, koji je od 1093. bio podređen akvilejskom patrijarhu. Kastav je pripadao Pulskoj biskupiji do 1784. godine, nakon čega je priključen Tršćanskoj.

    Kada je 1399. godine umro Hugon VI. Devinski, kao posljednji pripadnik muške loze Kastvom od 1400. godine upravlja austrijska obitelj Walsee. Habzburzi ga preuzimaju 1468. godine, a kako je zajednički kapetan, sa sjedištem u Kastvu, upravljao cijelim tim područjem ono je činilo Kastavsku gospoštiju, koja je bila u sastavu Pazinske grofovije (knežije).

    Isusovački grb nad ulazom u kastavski stari grad

    Kastavska gospoštija je 1613. došla u ruke Balthasara od Tanhausena. Kada je ovaj 1624. postao knez utemeljio je isusovački Kolegij u Judenburgu u Štajerskoj i dodijelio mu 1625. godine Kastavsku gospoštiju. Njegova udovica Uršula je 1630. darovala Kastavsku gospoštiju riječkome isusovačkom Kolegiju, koji je stupio u njezin stvarni posjed 14. srpnja 1637. godine. Isusovci su s prilično poteškoća upravljali gospoštijom do ukinuća reda 1773. godine. Gospoštija je nakon toga bila u vlasništvo obitelji Thierry i Vranyczany sve do ukinuća feudalizma 1848. godine.

    Panorama Kastva, grada smještenog 365 metara nad morem

    Župna crkva sv. Jelene Križarice ima dugu povijest, a pretpostavlja se kako je sagrađena između 5. i 7. stoljeća. Trobrodna crkva sa zvonikom koji je bio ugrađen u korpus građevine, kako je bila prikazana na crtežima putopisca Janeza Vajkarda Valvasora (1641-1693), bila je preuređena u doba plovana Ivana Matešića. Njegovo se ime spominje na latinskom natpisu postavljenom nad glavnim ulazom u crkvu, prema čijem kronogramu je građevina obnovljena 1709. godine nakon što je stradala od udara groma. Uz nju je 1724. podignut zvonik.

    Glavni oltar u kastavskoj župnoj crkvi sv. Jelene Križarice

    Prostrana crkva ima pet oltara posvećenih sv. Jeleni Križarici, sv. Antunu Padovanskom, sv. Ivanu Nepomuku, Majci Božjoj od Svete krunice i sv. Križu. Glavni mramorni oltar izrađen je na prijelazu iz 17. U 18. stoljeće. Na oltarnoj slici prikazane su sv. Marija, kojoj je bila posvećena srušena crkva poznata u puku kao Crekvina (PROČITAJ VIŠE O CREKVINI) te sv. Jelana Križarica, nebeska zaštitnica kastavske župe.

    Kastav, kapela sv. Trojstva

    Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na Trgu Lokvina spominje se u Kastavskom statutu 1400. godine. Crkvica je oslikana, a na freskama je glagoljška ruka na sjevernome zidu svetišta uparala 1483. godinu, što je najstariji datum među svim glagoljskim grafitima u Kastvu.

    Drevna je i kapela sv. Fabijana i Sebastijana stoji nasuprot Fortici. Nekoć je na navratniku crkve stajao datum 23. svibnja 1530. zapisan glagoljicom, ali je kasnije taj natpis, koji je prepisao kastavski kapelan Jakov Volčić, izgubljen. Unutrašnjost crkve je oslikana prije 1535. godine o čemu svjedoči glagoljski grafit uparan na freski. Kapela je preuređena 1845. godine.

    Kapela sv. Lucije dobila je sadašnji izgled 1886. godine.

    Kastav, kapela sv. Antuna pustinjaka u Jurčićima

    Kapela sv. Antuna pustinjaka u naselju Jurčići ima s vanjske strane na sjevernom zidu ugrađenu kamenu ploču s glagoljicom: 1453. miseca aprila 16 dan. Na kraju glagoljskog natpisa arapskom je brojkom uklesana godina 1837. U svetištu crkvice postavljen je drveni oltar, rad pučkog majstora, s drvenim kipom sv. Antuna pustinjaka. Taj se pozlaćeni oltar izrađen na starinski način s reljefnom palom spominje 1658. godine.

    Kapela sv. Viktorina kastavskoj Kalvariji postoji također od davnina. Prema kronogramu iznad ulaza, kapela je obnovljena 1850. u doba plovana Alojzija Vlaha, koji je godinu dana ranije, 1849., kako je zapisano na podnožju Raspela, dao urediti Kalvariju koja potječe iz 1729. Pred kapelom sv. Viktorina je pokloklonac Tri Marije te ruševna poklon kapelica Petrovog zatajenja. U podnožju je spomen kapela Gospe Lurdske, koja je premještena 2007. godine stoga što se nalazila na trasi nove ceste.

    U Rešetarima je sagrađena nova kapela sv. Nikole biskupa.

    Kapela sv. Mihovila u Rubešima

    Prvi istarski tabor Hrvata Istre i kvarnerskih otoka održan je 21. svibnja 1871. na brijegu Svetog Mihovila u Rubešima. Ondje se od davnina nalazi drevna kapela sv. Mihovila koje se spominje 1658. godine prilikom biskupske vizitacije. Obnavljana je 1850. i 1896. godine, a u novije doba 2004. Kapela se nalazi na području župe Matulji.

    MORE IN CROATIA SACRA
    RIJEKA SV. VIDAPiše: Goran Moravček RIJEKA IMA DVA NEBESKA ZAŠTITNIKA – sv. Vida čiji je blagdan 15. lipnja i Gospu Trsatsku koja se slavi 10. svibnja. Nekoć je Rječina…
    TRAGOM FRANKOPANA – MODRUŠ, OGULIN, BRINJEPiše: Goran Moravček Frankopani (Frankapani) znani su kao kneževi Krčki, Senjski i Modruški. Posjede su imali diljem Hrvatske, a njihovo rodoslovlje poznaje…

    Ova molitva zadaje strah paklu —
    Ova molitva zadaje strah paklu — ŽOva molitva zadaje strah paklu — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI„Izgovaraj često ovu molitvu pa ćeš postići milosrđe. Mir je u ovoj molitvi i pakao pred tom molitvom gubi moć. Umirući postižu milost, oproštenje grijeha, te sve darove ljubavi. Ta molitva je potpuno ponizna molitva i Bog je spremno uslišava!” „Moj Isuse, milosrđe!” Dirljive riječi, koje Isus izreče jednoj teškoj, dugogodišnjoj bolesnici, karizmatkinji (ta je […]Ova molitva zadaje strah paklu — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Ova molitva zadaje strah paklu
    1h ago„Izgovaraj često ovu molitvu pa ćeš postići milosrđe. Mir je u ovoj molitvi i pakao pred tom molitvom gubi moć. Umirući postižu milost, oproštenje grijeha, te sve darove ljubavi. Ta molitva je potpuno ponizna molitva i Bog je spremno uslišava!”„Moj Isuse, milosrđe!”Dirljive riječi, koje Isus izreče jednoj teškoj, dugogodišnjoj bolesnici, karizmatkinji (ta je bolesnica imala više od 90 godina i živjela je i molila žrtvujući se; udarala se u svoje grudi uz molitvu, koju je izgovarala često: „Moj Isuse, milosrđe!”):»Milosrđe je moja pohvala i moje poštovanje. Ovu molitvu za Božje milosrđe uvijek ću nagraditi, jer Moja Krv iz milosrđa je prolivena.«S tim treba na nebo jurišati»Nebo se otvara iz milosti. Moja Krv zemlju je natopila i zadovoljštinu Bogu davala za grijehe svijeta. Moja Krv donosi pomoć s neba. Bogu zahvali za tu molitvu, koja je vrlo moćna.Izgovaraj često ovu molitvu pa ćeš postići milosrđe. Mir je u ovoj molitvi i pakao pred tom molitvom gubi moć. Umirući postižu milost, oproštenje grijeha, te sve darove ljubavi. Ta molitva je potpuno ponizna molitva i Bog je spremno uslišava! Moj Isuse, milosrđe!«Ova molitva zadaje strah paklu»Tako je moćno moje milosrđe! Milosrđe je ključ ljubavi – preporučujem tu molitvu kao i Očenaš! Tako je ta molitva važna za sve. Ne samo za pojedinca nego za sve. Ta molitva djeluje tajanstveno, a tako je malo poznata. Milosrđe je utemeljeno na ljubavi i spasit će još mnoge duše.«Moraš tom molitvom spašavati grešnike»Duše moraju imati ljubav. Izgovaraj tu molitvu uvijek klečeći, kad god je moguće, kao pozdrav Sakramentu. Moje je milosrđe topla ljubav za članove mog tajanstvenog, mističnog tijela. Molite za milosrđe, jer su grijesi preplavili svijet.«Premalo se kršćani služe tom molitvom»Tko još vodi brigu o Božjoj milosti!? Zazivajte Božje milosrđe. Da se grešnici k meni vraćaju, da moje Zapovijedi obdržavaju i da mole za milost. Molite za sav svijet, koji propada.«Želim još jednom izbaviti svijet od propasti»Radi se o biti i ne biti. Tama je prekrila zemlju, jer vlada potpuno bezvjerje. Moje milosrđe je nadmoć, koju je postigla moja Majka. Ona me je molila, ona je jaka zagovornica. Molite za Božje milosrđe. Tko Isusa ljubi, Isus će njega ljubiti. Svaka se molba uslišava kad se zazove Božje milosrđe.«To je molitva moje Majke»Svi vjernici je mogu moliti pri posjetu crkvi i to ima biti kao prvi pozdrav. Zazovi Božje milosrđe za siromašne duše. Tu molitvu možeš izgovarati jutrom i večerom i preko dana što češće i kod svakog posla. To nije naredba, nego je milost, koju time pribavljaš.«Zadnja molitva u olujiDobra Majko Marijo! Majko siromaha, Majko milosrđa, vrijeme je gorke nevolje. Milijunima duša manjka kruh istine. Nema više vjere. U milijunima duša nema više ljubavi. Manjka im Kruh Gospodnji. Mnogima manjka. Više ga ne primaju ili ga primaju nedostojno.Iščupaj iz naših srdaca sebičnost, koja nas iznutra osiromašuje. Zastrašujuća je činjenica da mnogi ni na koji način ne vode brigu za duše drugih.Daj nam naslutiti duboko bogatstvo našeg vjerovanja, da postanemo radosni u svom srcu.Daj nam da jedni drugima budemo u pomoći i da se brinemo jedni za druge.Marijo, Majko milosrđa, jačaj našu nadu i pouzdanje sve više. Amen

    Like

  9. 06. VAZ – UTORAK – SREDNJI ČAS
    Objavljeno 19 svi. 2020 autor Administrator

    VI. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
    06. VAZ – Svagdan

    SREDNJI ČAS

    R. Bože, u pomoć mi priteci.
    O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

    TREĆI ČAS HIMAN

    Sve sluge Božje, dođite
    I srcem skladnim pjevajte:
    “U tvome, Kriste, imenu
    Svi mi smo složno skupljeni.”

    U ovo vrijeme jutarnje
    Gospodin bješe osuđen;
    I njega, Suca jedinog,
    Tad grešan čovjek osudi.

    U svetom strahu živimo,
    Svi život svet provodimo,
    Da Sudac svijeta čitavog
    Milostivo nam presudi.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I uskrslomu Sinu mu,
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vječne vijeke vjekova. Amen.

    ŠESTI ČAS HIMAN

    Čas šesti, evo, počinje,
    U koji žrtven Jaganjac
    Na tvrdi križ bi prikovan:
    Na molitvu se skupimo.

    U srcu Krista nosimo,
    Svud njega se spomenimo,
    Na djela, misli pazimo,
    Žar Duha Svetog molimo!

    Blagoslovno je vrijeme to,
    U njemu zlo je skršeno.
    U šestom času počinju
    Vremena nova, milosna.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I uskrslomu Sinu mu,
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vječne vijeke vjekova. Amen.

    DEVETI ČAS HIMAN

    U sveti čas popodnevni
    Na križu Janje izdahnu:
    On tmine grijeha rasprši
    I sav svijet svjetlom obasja.

    Gle dan se bliži smiraju,
    A Krista u grob polažu,
    On mrtve tada poziva
    Iz groba neka ustanu.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I uskrslomu Sinu mu,
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vječne vijeke vjekova. Amen.

    Antifona Aleluja, aleluja, aleluja.

    PSALAM 119 (118), 49−56. VII (Zajin)

    Spomeni se svoje riječi sluzi svojem *
    kojom si mi dao nadu.
    U nevolji sva mi je utjeha *
    što mi život čuva riječ tvoja.
    Oholice me napadaju žestoko, *
    ali ja od tvog Zakona ne odstupam.
    Sjećam se, Gospodine, davnih sudova tvojih *
    i to me tješi.
    Bijes me hvata zbog grešnika *
    koji tvoj Zakon napuštaju.
    Tvoje su mi naredbe pjesma *
    u zemlji kojom putujem.
    Noću se spominjem, Gospodine, imena tvojega, *
    i tvoj čuvam Zakon.
    Evo što je želja moja: *
    čuvati tvoje odredbe.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    PSALAM 53 (52). Čovjek bez Boga.
    Svi su sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu (Rim 3, 23.24)

    Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga!”*
    Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.
    Bog s nebesa gleda na sinove ljudske*
    da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

    No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:*
    nitko da čini dobro – nikoga nema.
    Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,*
    koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?

    Boga oni ne zazivlju: od straha će drhtat’*
    gdje straha i nema
    jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,*
    bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.

    O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! †
    Kad Bog promijeni udes naroda svoga,*
    klicat će Jakov, radovat’ se Izrael.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    PSALAM 54 (53). Zaziv za pomoć
    Prorok moli da u Gospodnje ime bude oslobođen od zlobe progonitelja (Kasiodor).

    Spasi me, Bože, svojim imenom *
    i jakošću svojom izbori mi pravdu!
    Poslušaj, Bože, moju molitvu *
    i usliši riječi usta mojih!

    Oholice ustadoše na me †
    i moj život traže silnici: *
    na Boga se ne osvrću.
    Evo, Bog mi pomaže, *
    Gospodin krijepi život moj.
    Okreni nesreću na dušmane moje, *
    zatri ih u vjernosti svojoj.
    Od srca rado ću ti žrtvovati, *
    slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo,
    jer ti me izbavi iz svake nevolje, *
    i oko moje vidje postiđene moje dušmane.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona Aleluja, aleluja, aleluja.

    DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS

    TREĆI ČAS Kratko čitanje (Usp. Dj 4, 11-12)
    On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

    R. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.
    O. I ukaza se Šimunu, aleluja.

    ŠESTI ČAS Kratko čitanje (Usp. 1 Pt 3, 21-22)
    Krštenje i vas sada spasi — ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu — po uskrsnuću Isusa Krista koji jest zdesna Bogu.

    R. Obradovaše se učenici, aleluja.
    O. Vidjevši Gospodina, aleluja.

    DEVETI ČAS Kratko čitanje (Kol 3, 1 – 2)
    Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!

    R. Gospodine, ostani s nama, aleluja.
    O. Jer zamalo će večer, aleluja.

    Molitva
    Udijeli, Bože, narodu svome da se vazda raduje s vazmene obnove svoje mladosti. Sada veselo slavi što si mu vratio izgubljenu slavu posinovljenja: daj da s istim veseljem pouzdano iščekuje i dan vlastitog uskrsnuća. Po Gospodinu.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    Like

  10. MENTAL PRAYER

    Mental Prayer is a great way to get closer to our Lord! Prayer itself has been defined in part as lifting one’s heart and mind to God to adore Him, to thank Him for His benefits, to ask His forgiveness, and to beg of Him all the graces we need whether for soul or body.

    In vocal prayer, more familiar to most of us, we recite fixed prayers such as the Our Father, the Hail Mary, Glory Be, and, happily, countless others, including many found on this website.

    While vocal prayer is essential for sanctity, mental prayer is in some ways even more so, in that can “turbo charge” our relationship with our Creator, by diminishing our sinful proclivities and bringing us true peace of mind and happiness, as we draw closer to Him in a kind of loving detachment from worldly pressures and pleasures.

    Mental prayer differs from vocal prayer in that you are bringing your own thoughts and ideas before God about a particular passage of scripture or spiritual reading, or some other aspect of our Faith, in what St. Teresa of Avila once called a “heart-to-heart conversation” with God.

    Mental prayer is also referred to as meditation, but it is not to be confused with meditation that has Hindu or Buddhist resonances of reciting mantras (as in Transcendental Meditation) and breathing exercises.

    If mental prayer is new to you, don’t be dissuaded from trying it, thinking it’s too difficult or that you might not do it correctly. You don’t have to be a mystic or a religious to engage in it! Various articles and books on various methods of mental prayer can make it sound quite intimidating, but in essence it’s not all that complicated.

    We’ve sought to enhance our introduction to mental prayer here by providing additional information on the subject from St. Alphonsus Liguori, Fr. Bertrand Wilberforce, St. Francis de Sales, and Rt. Rev. Dom Vitalis Lahodey. The links on these pages are excerpts from their writings that discuss mental prayer in greater detail. We also have a page of suggested reading as well as one covering any difficulties you might have.

    While we urge you to read the pages on mental prayer linked above thoughtfully, please don’t feel that you have to follow each of the methods they suggest to the letter, or otherwise you’re doing something “wrong”! You’re not. The only wrong thing you can do in mental prayer is giving up on it if you feel too distracted or that you’re not “getting anything out of it”.

    Keep in mind, as well, that the methods in mental prayer described below are meant as suggestions, as “training wheels” are on a bicycle, with the important difference that you can use them as long as you find them helpful. There’s no time limit!

    In practicing mental prayer, you can take anywhere from 15 minutes to half an hour (more or less, with 15 minutes being a good starting point). The more that you can do this, the better!

    If one session seems too dry or pointless (or even several sessions) don’t assume this will always be the rule. If you give up because of dryness or distractions (which all the saints experienced at one time or another) you might very well miss out on other opportunities to experience God’s love and wisdom in ways you never imagined!

    St. Teresa of Calcutta once said, in essence, “God does not require that we be successful, only that we be faithful.” That’s what perseverance in one’s spiritual journey is all about.

    In mental prayer, we exercise our memory, our understanding, and our will, which have been called the “three powers of the soul”.

    THREE PARTS OF MENTAL PRAYER

    Speaking of threes, there are three easy-to-remember parts of mental prayer: the preparation, the meditation itself, and the conclusion.

    THE PREPARATION

    For the preparation you can start by focusing on placing yourself in God’s presence to put you in a good frame of mind to receive His thoughts and promptings.

    If you find it helpful, start with some short vocal prayers. The acts of faith hope, and love are good, as is this short prayer called Suscipe. The act of contrition can help you approach Jesus with true humility and sorrow for your sins, an essential part of mental prayer.

    Or you can recite some other short prayers such as those here. Ask God for His insights as well. (The great saint Alphonsus Liguori wrote about all this in more detail with some short suggestions for opening prayers on this page.) Keep in mind however, that your “warm-up”, using one or more of these suggestions, should be brief.

    THE MEDITATION

    Then, for the meditation itself, reflect on a scripture passage, some good spiritual reading (with some important suggestions here) or some concept such as our Lord’s Passion. (That’s where memory and understanding come into play). Don’t feel these have to be complicated, or even lengthy!

    (Indeed St. Teresa of Avila once spent an hour in meditation just on the words “Our Father”, not the prayer itself, contemplating the various ways in which God is a Father to us!) We have some further comments on this below.

    Then, with Our Lord’s help (with the Holy Spirit), you can gain insights to become a better Christian and advance in Sanctity. (Resolving to make His will yours as well constitutes the “will” part of your meditation.)

    THE CONCLUSION

    This leads to the conclusion, some constructive resolution to do better on your part, even if it’s only for that day or for a day at a time. This resolution can be as simple as deciding not to snap at an ornery co-worker or your spouse in a difficult situation; or in foregoing some bad habit to increase in virtue.

    FR. JON BARTUNEK’S “FOUR C’s”

    For another perspective, Father Jon Bartunek., in his excellent guide to meditation on the Gospels entitled The Better Part, defines four important things (all conveniently starting with the letter C) we need to do in meditation: We’ve found these “four C’s” to be a great memory aid! They are as follows:

    Concentrate (Focus on being in God’s presence.)

    Consider (Think about what the scripture text or subject matter is saying to you.)

    Converse (Engage in your own spontaneous “dialogue” with God about what you’ve learned.); and, last but not least:

    Commit (Think about whatever resolutions you might wish to apply from your meditation to help your spiritual growth.)

    FURTHER SUGGESTIONS

    To elaborate further beyond these memory aids:

    1) In placing yourself in God’s presence, find some place quiet where you won’t be distracted. You can be kneeling or just sitting down, if the posture of kneeling causes you to focus on some knee pain. The important thing is to be respectful in your posture.

    2) In choosing Scriptural reading for your focal point, you can choose any passage from the Bible you might think best. Meditating on the Gospel passages, such as those on our Lord’s Passion, are especially good choices!

    For Spiritual Reading it’s best to look for those books that have an imprimatur from the Church in that there is nothing in them that contradicts our faith and morals (Examples of these would be a book contesting Jesus’ divinity, or some New Agey pantheistic text.) Books by and on the saints are highly recommended. Note again that your selection for meditation doesn’t have to be lengthy.

    (This page has many good suggestions for food for thought. You can take paragraphs or passages from any of the selections they list and get quite a bit of spiritual nourishment. You don’t have to have read any of them in their entirety to get started! Any reading you do along these lines is increasing your “Knowledge Bank” to draw on for thoughts and ideas, that’s the main thing.)

    You can also use a crucifix as a focal point to reflect on Christ’s Passion and its significance for you. Or perhaps some aspect of Catholic doctrine. Or thoughts about our Blessed Mother. The possibilities are endless! And if you find that some subject matter or reading is good for more than one session, by all means continue using it if you feel it’s helping you.

    3) Reflect on the reading or subject you’ve chosen at whatever pace works for you. What does this material mean? How can I relate to it? How can it help me fight against a particular sin? Here are some examples of how mental prayer might help:

    Is your sin too much pride? Ponder Jesus’ preference of the repentant Publican over the proud Pharisee (Luke 8:9-14).

    Lack of trust in God? Take comfort in His calming the waves and let Him calm your own stormy sea (Mark 4:35-41).

    Always comparing yourself to others? Consider the rebuke Christ had for His disciples when they were arguing over who was the greatest (Mark 9:33-37).

    Feeling lukewarm or lacking in faith? Ask God to work with you to make your soul more like the rich soil so that His seeds of grace may not be devoured by birds; withered as they bounce off hard rock; or choked by thorns in His well known parable of the sower (Matt 13:1-23).

    Looking for inspiration as to how to be a better Catholic? Consider Jesus’ famous teaching on salt and light from the Sermon on the Mount (Matt 5:13-16).

    In all cases, share your thoughts with God as they come up. Ask Him again for His insights as to how to grow closer to Him in holiness. This is all part of your conversation with our Lord, after all!

    4) “Sum up” your time spent with Jesus with a resolution of how to follow Him more closely in your life. The idea is to “give God permission” (in St. Teresa of Calcutta’s words) to work within you in some way so that you can share His love and goodness with others.

    Remember to follow your resolution as best you can and ask for God’s help with this. Empty promises won’t make you more Christ-like or help you advance in holiness as a Citizen-in training for heaven.

    Take it one day at a time if need be. Say “Today, I will do (or not do) such and such, or for the next few days, etc.” Keep your resolution challenging in that you’re trying to give up some sinful habit or inclination, but keep it doable as well.

    5) Some words of thanks and love never hurt to sum up your “session” with your Creator, in your own words and/or with some short vocal prayers, or just the Our Father, Hail Mary, and Glory Be to strengthen your will to carry out your resolution.

    The important thing here is to take your time in all this and be patient. Jot thoughts down in a “spiritual diary” if you think that might help, by all means! And don’t worry if you don’t come up with any special thoughts right away or even over time. Let go and let God in these matters, as they say in various 12-step programs

    Also, as we mentioned ealier, don’t let times of distractions or dryness keep you from this valuable time with our Lord. The saints had such moments, so don’t think that you won’t! Practice and perseverance is the key in mental prayer, as mentioned earlier. The more you can do mental prayer, even if its just in those 15 minute sessions, the more you’ll get out of it.

    Meditation can help you get control of your sinful inclinations as you draw closer to God rather that having them control you! You might well still be tempted to engage in bad habits (gluttony, lust, jealousy, drinking, gambling, hatreds, etc), but the frequency and intensity of such temptations will diminish over time. And the more you engage in meditation the more naturally God’s insights will flow, and the less cumbersome the process will be.

    In addition, as Father Bartunek points out, don’t think your effort is a failure if you don’t come away from it “feeling” something. As he put it, your relationship with our Lord isn’t just about “feelings”, but rather about friendship and love.

    Feelings can change. Our love of Christ shouldn’t, in good times or bad. (After all, His love for us doesn’t change!) If you do experience some warm, fuzzy emotions from mental prayer, so much the better. Just don’t expect them, that’s the point!

    Along these lines it is important to note that Catholic meditation is Christ-centered, not self-centered. There’s no naval gazing going on here! You have to empty yourself of all egotistical thoughts, at least for this quiet time with God, and let Him be front and center of everything in your life.

    As St. Augustine once said “Thou must be emptied of that wherewith thou art full, that thou mayest be filled with that whereof thou art empty.” The more you engage in mental prayer, the more you can allow Him to “take charge,” not just in these moments, but all throughout your day as well!

    We hope the linked pages above can increase your love of mental prayer and its knowledge of its various techniques, but again, don’t feel it’s all about following some “checklist”. This information is meant to guide you not to dissuade you.

    The main aspect of mental prayer is that in the end you might be like the disciples on the road to Emmaus who said after they had the ultimate Catechism class from our Lord when they said “were our hearts not burning when he opened up the scriptures?” (Luke 24:32).

    We’d like to leave you with these fitting words on the relationship our Lord desires very much to have with us, all of us and each one of us, with you.

    They provide an interesting look at some of the goals of mental prayer. His advice given to souls below is taken from one of His many talks with the Spanish nun Sister Josefa Menendez in the 1920’s as recounted in part here:

    “Open your whole soul to Me, and if you are conscious of having nothing worthy of Me say with humility and trust: ‘Lord, Thou knowest both the flowers and fruits of my garden. Come and teach me how I may grow what will please Thee most.’

    To one who speaks in this way and has a genuine desire of showing love, I answer: Beloved, if such is your desire, suffer Me to grow them for you. Let Me delve and dig in your garden. Let Me clear the ground of those sinewy roots that obstruct it and which you have not the strength to pull up.

    Maybe I shall ask you to give up certain tastes, or sacrifice something in your character…do some act of charity, of patience or self-denial…or perhaps prove your love by zeal, obedience, or abnegation; all such deeds help to fertilize the soil of your soul, which then will be able to produce the flowers and fruit I look for.

    Your self-conquest will obtain light for a sinner. Your ready patience under provocation will heal the wounds he inflicted on Me, will repair for his offense and expiate his fault. A reproof accepted patiently and even with joy will obtain for a sinner blinded by pride the grace to let light penetrate his soul and the courage to beg pardon humbly.

    All this I will do for you if you give Me freedom. Then will blossoms grow quickly in your soul, and you will be the consolation of My Heart………

    Come, I say…let us discuss everything with perfect freedom. Be concerned about sinners. Offer yourself to make reparation. Promise Me that at least today you will not leave Me alone…then see if My Heart is not asking something of you to comfort It.”

    Like

  11. +Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…
    Jan 1, 2020

    Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

    Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

    Ljubi Crkvu i Papu

    Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
    No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
    U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
    Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

    Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

    Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
    Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
    Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
    Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
    Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
    Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

    Obratite se, ali istinski!

    Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
    Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

    Čudo sunca

    Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
    Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

    Darivajte dar vjere

    Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

    p.M. Piotrovski, TCHr
    (preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

    Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
    U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
    U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
    U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
    — Zdravo Marijo!
    — Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
    Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
    Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
    To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
    Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
    Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
    U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

    A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
    i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
    Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
    »Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
    Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
    Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
    — Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
    Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
    Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
    — Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
    Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
    Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
    Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
    Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
    Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
    Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
    Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
    S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
    Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
    Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
    »Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
    I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
    Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
    Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
    Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
    Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
    Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

    Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
    Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
    Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
    30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
    Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
    »Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
    »Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
    Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
    Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
    Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
    »Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
    Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
    Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
    »Šta je, moj sinko!«
    »Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
    Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
    »Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
    Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
    »Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
    »Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
    »Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
    »Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
    »Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
    I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
    Nastojat ću predobiti i druge!
    Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
    Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
    I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
    Oružje naše vjere,
    Oružje našeg ufanja,
    Oružje naše ljubavi.
    Oružje istine!
    Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
    Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
    Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
    Treća bijela točka to je Papa!
    Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
    Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
    Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
    Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
    To su naša oružja!
    Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
    Atomska bomba molitve,
    Atomska bomba klanjanja,
    Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
    Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
    Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
    Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
    Hvaljen Isus Krist!
    Hvaljen Isus i Marija!«
    Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
    Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
    U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

    MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA
    Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva
    “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” Marko XVI:16 I. godine,…
    1305 – Gospa Fatimska
    Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala

    Like

  12. Krunica je jednostavna molitva satkana od temeljnih molitava naše vjere: Vjerovanje apostolsko, Oče naš, Zdravo Marijo. U taj niz utkana je molitva kojom slavimo Presveto Trojstvo u ime cijelog svemira: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    U taj vijenac molitve utkana su razmišljanja o središnjem događaju Povijesti spasenja: Utjelovljenje Riječi, muka i smrt na križu našeg Spasitelja, uskrsnuće i vječna proslava Sina Božjega, dolazak Duha Svetoga. To je djelo ljubavi Božje.

    Krunica uvodi čovjeka u taj misterij nedokučivog milosrđa Božjega prema čovjeku grešniku; poziva na pokajanje; potiče na nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetog Trojstva.

    Kroz sva ta velika otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija Puna milosti. Nju je Duh Sveti uvodio u svu istinu Otkupljenja. Ona je svim srcem vjerovala u taj misterij i uključila se u njega od Navještenja sve do Golgote. Božjom odlukom bila je suradnica Božja za naše spasenje. Ona vodi svojom sigurnom majčinskom rukom Isusu Kristu one koji s njom razmišljaju o toj Ljubavi.

    Krunica je molitva poniznih duša i otvara srce svjetlu Božje riječi. Tom molitvom možemo obuhvatiti cijeli svijet moleći za dolazak Kraljevstva Božjega.

    Krunica je jednostavno razmatranje Evanđelja s Marijom. Održava sabranost čovjeka u dnevnim dužnostima i svakodnevnim poteškoćama života.

    Zajednička molitva krunice u obitelji produbljuje i usavršuje zajedništvo obitelji u međusobnom poštovanju i ljubavi; učvšrćuje vjeru i vjernost; umnaža velikodušnost u prihvaćanju života.

    Konačno, molitva krunice nas povezuje trajno i srdačno s Isusom i s njegovom Djevičanskom Majkom. U tom se društvu sigurno putuje u vječni život.

    Kardinal Franjo Kuharić

    Na početku 25. godine svog pontifikata, 16. listopada 2002., Ivan Pavao II. proglasio je godinu krunice i obdario nas tom prigodom novim otajstvima svjetla, potičuči da molitvom krunice razmatramo otajstva Kristova života u kojima je Marija, Majka Crkve na jedinstven način sudjelovala.

    KAKO SE MOLI SVETA KRUNICA

    Držeći križić krunice u ruci, prekrižimo se i molimo Apostolsko vjerovanje. Nakon Apostolskog vjerovanja moli se Oče naš, tri Zdravo Marijo i Slava Ocu, a zatim Oče naš, deset puta Zdravo Marijo i Slava Ocu. Iza riječi Isus kod svake Zdravo Marijo dodaju se odgovarajući zazivi vjere, ufanja i ljubavi te pojedinih otajstava.

    Na tri zrna

    Koji neka nam umnoži vjeru.

    Koji neka nam učvrsti ufanje.

    Koji neka nam usavrši ljubav.

    Radosna otajstva

    mole se ponedjeljkom i subotom

    Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.

    Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.

    Koga si, Djevice, rodila.

    Koga si, Djevice, u hramu prikazala.

    Koga si, Djevice, u hramu našla.

    Žalosna otajstva

    mole se utorkom i petkom

    Koji se za nas krvavim znojem znojio.

    Koji je za nas bičevan bio.

    Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

    Koji je za nas teški križ nosio.

    Koji je za nas raspet bio.

    Slavna otajstva

    mole se srijedom i nedjeljom

    Koji je od mrtvih uskrsnuo.

    Koji je na nebo uzašao.

    Koji je Duha Svetoga poslao.

    Koji je Tebe, Djevice, na nebo uzeo.

    Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

    Otajstva svjetla

    mole se četvrtkom

    Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.

    Koji nam se na svadbi u Kani objavio.

    Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.

    Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.

    Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

    Napomena: Na početku i na kraju sv. krunice može se dodati ovaj zaziv:

    O, Isuse, to je Tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede, koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.

    Poslije svake desetke može se dodati:

    O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe.

    danas SV RITE MOLITVA SPLIT

    850 km dug camino di santijago

    Like

  13. SVETAC DANA-NEDJELJA-24.05.2020 — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Marija pomoćnica

    Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

    Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868, s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege, Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije, Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida).

    SVETAC DANA-ČETVRTAK-07.05.2020Sveti Dujam https://vjeraufanjeljubav.com.hr/ Današnji slavljenik je sveti Dujam (Duje, latinski Domnius), solinski biskup i mučenik. Rođen je u III.…
    SVETAC DANA-ČETVRTAK -26.03.2020Sveti Montan i Maksima Sveti Montan (Montanus, Montano) i Maksima (Maxima, Massima), srijemski mučenici, djelovali su u III. i IV. stoljeću u rimskoj…
    prijevodite si !

    Like

  14. OUR LADY IN ORNATE FRAME
    BAR
    Our Lady of Czestochowa
    BAR
    CONTENTS: UPDATED FEBRUARY, 2011
    HISTORY OF THE IMAGE
    NOTE ABOUT THE IMAGE
    PRAYER TO OUR LADY OF CZESTOCHOWA
    PRINTABLE VERSION OF THIS PRAYER
    THE LITANY OF OUR LADY OF CZESTOCHOWA
    SOURCES USED
    EXTERNAL LINKS FOR OUR LADY OF CZESTOCHOWA

    IMAGE 1: VERY LARGE, PLAIN VERSION OF THE BANNER IMAGE
    IMAGE 2: IBID, MEDIUM-SMALL, PLAIN—– FOR A COLOR PRINTER
    IMAGE 3: ORIGINAL IMAGE MEDIUM LARGE PLAIN
    IMAGE 4: ORIGINAL IMAGE MEDIUM PLAIN—– FOR A COLOR PRINTER
    IMAGE 5: VARIATION, ONE OF ONLY 800 EXECUTED, VERY LARGE, WITH BEADS AND METAL
    IMAGE 6: CHRISTMAS CARD
    IMAGE 7: POLISH HOLY CARD
    IMAGE 8: POLISH STATUE, FAIR CONDITION
    IMAGE 9: STATUE 2, GOOD CONDITION
    IMAGE 10: JASNA GORA MOSAIC
    IMAGE 11: PLAQUE
    GEM

    HISTORY OF THE IMAGE
    The origin of this miraculous image in Czestochowa, Poland is unknown for absolute certainty, but according to tradition the painting was a portrait of Our Lady done by St. John sometime after the Crucifixion of Our Lord and remained in the Holy Land until discovered by St. Helena of the Cross in the fourth century. The painting was taken to Constaninople, where St. Helena’s son, the Emperor Constantine, erected a church for its enthronement. This image was revered by the people of the city.

    During the siege by the Saracens, the invaders became frightened when the people carried the picture in a procession around the city; the infidels fled. Later, the image was threatened with burning by an evil emperor, who had a wife, Irene, who saved it and hid it from harm. The image was in that city for 500 years, until it became part of some dowries, eventually being taken to Russia to a region that later became Poland.

    After the portrait became the possession of the Polish prince, St. Ladislaus in the 15th century, it was installed in his castle. Tartar invaders besieged the castle and an enemy arrow pierced Our Lady’s image, inflicting a scar. Interestingly, repeated attempts to fix the image, artistically have all failed.

    Tradition says that St. Ladislaus determined to save the image from repeated invasions, so he went to his birthplace, Opala, stopping for rest in Czestochowa; the image was brought nearby to Jasna Gora [“bright hill”] and placed in a small wooden church named for the Assumption. The following morning, after the picture was carefully placed in the wagon, the horses refused to move. St. Ladislaus understood this to be a sign from Heaven that the image should stay in Czestochowa; thus he replaced the painting in the Church of the Assumption, August 26, 1382, a day still observed as the Feast Day of the painting. The Saint wished to have the holiest of men guard the painting, so he assigned the church and the monastery to the Pauline Fathers, who have devoutly protected the image for the last six hundred years.

    Having survived two attacks upon it, Our Lady’s image was next imperiled by the Hussites, followers of the heretic priest, John Hus from Prague. The Hussites did not accept papal authority as coming from Christ and taught that mortal sin deprived an office holder of his position, among other heresies. Hus had been influenced by John Wyclif and became infected with his errors. Hus was tried and condemned at Constance in 1415. The Hussites successfully stormed the Pauline monastery in 1430, plundering the sanctuary. Among the items stolen was the image. After putting it in their wagon, the Hussites went a little ways but then the horses refused to go any further. Recalling the former incident that was so similar, the heretics threw the portrait down to the ground, which shattered the image into three pieces. One of the plunderers drew his sword and slashed the image twice, causing two deep gashes; while attempting a third gash, he was overcome with a writhing agony and died.

    The two slashes on the cheek of the Blessed Virgin, together with the one on the throat, not readily visible in our copy, have always reappeared after artistic attempts to fix them. The portrait again faced danger in 1655 by a Swedish horde of 12,000, which confronted the 300 men guarding the image. The band of 300 routed the 12,000 and the following year, the Holy Virgin was acclaimed Queen of Poland.

    In September 14, 1920, when the Russian army assembled at the River Vistula, in preparation for invading Warsaw, the Polish people prayed to Our Lady. the next day was the Feast of Our Lady of Sorrows. The Russians quickly withdrew after the image appeared in the clouds over Warsaw. In Polish history, this is known as the Miracle of Vistula.

    During the Nazi occupation of Poland in World War II, Hitler order all religious pilgrimages stopped. In a demonstration of love for Our Lady and their confidence in her protection, a half million Poles went to the sanctuary in defiance of Hitler’s orders. Following the liberation of Poland in 1945, a million and a half people expressed their gratitude to the Madonna by praying before this miraculous image.

    Twenty-eight years after the Russian’s first attempt at capturing the city, they successfully took control of Warsaw and the entire nation in 1948. That year more than 800,000 brave Poles made a pilgrimage to the sanctuary at Czestochowa on the Feast of the Assumption, one of the three Feast days of the image; the pilgrims had to pass by the Communist soldiers who patrolled the streets.

    Today, the Polish people continue to honor their beloved portrait of the Madonna and Child, especially on August 26, the day reserved by St. Ladislaus. Because of the dark pigment on Our Lady’s face and hands, the image is affectionately called the “Black Madonna,” most beautifully prefigured in the Bible, in the Canticle of Canticles, “I am black but beautiful.” The pigmentation is ascribed primarily to age and the need to keep it hidden for long periods of time in places where the only light was from candles, which colored the painting with smoke.

    The miracles attributed to Our Lady of Czestochowa are many and most spectacular. The original accounts of them, some of them cures, are archived by the Pauline Fathers at Jasna Gora.

    Papal recognition of the miraculous image was made by Pope Clement XI in 1717. The crown given to the image was used in the first official coronation of the painting, which was stolen in 1909.

    Pope Pius X replaced it with a gold one encrusted with jewels.

    GEM

    PRAYER TO OUR LADY OF CZESTOCHOWA

    [TO BE SAID EACH DAY UPON ARISING]

    HOLY MOTHER of Czestochowa, Thou art full of grace,
    goodness and mercy. I consecrate to Thee all my thoughts,
    words and actions—-my soul and body. I beseech Thy
    blessings and especially prayers for my salvation.
    Today, I consecrate myself to Thee, Good Mother, totally
    —-with body and soul amid joy and sufferings to obtain
    for myself and others Thy blessings on this earth and
    eternal life in Heaven. Amen.
    Imprimatur: Cardinal O’ Boyle, Washington, DC

    BACK TO THE TOP OF THIS PAGE

    A note on the image: The original, in all its deterioration can be viewed in our image gallery attached to this page. Modern day versions, of which our banner image is made from, are somewhat different than the original, but at least in this country, it has become a tradition of sorts to give holy cards with the image above. In honoring Our Lady, Catholics want to have her image as beautiful as possible, so artists who portray her miraculous images tend to fancy up the details a bit, so that is why you will find various versions of Our Lady’s miraculous images, from Our Lady of Pompei to Our Lady of Guadalupe. For the Polish people, Our Lady of Czestochowa is Queen of their country and she is now adorned as royal images are often depicted, but most especially because the Roman Pontiff presented her with this Crown of which you are viewing a replica. There is nothing sinister or harmful to Our Lady with this intention, it is just human nature and quite touching actually. So we are using the updated and very lovable and beloved image for our main image.
    GEM

    SOURCES USED:
    MIRACULOUS IMAGES OF OUR LADY, Joan Carroll Cruz, TAN BOOKS;
    BORN IS HE THE CHILD DIVINE, Amy Gerber, METRO BOOKS;
    THE TRIUMPH OF THE CHURCH, Compiled by Fr. John Marquee, S. J.,
    SCAFATI PRINTING CO.

    BACK TO THE TOP OF THIS PAGE

    EXTERNAL LINKS: VERIFIED, February, 2011

    WEB SITE ON HISTORY OF “BLACK” MADONNAS
    BLACK MADONNA SHRINE
    NATIONAL POLISH SHRINE
    ICONS OF OUR LADY OF CZESTOCHOWA
    JASNA GORA SANCTUARY

    BACK TO THE TOP OF THIS PAGE

    BACK E-MailNEXT

    HOME———————————DIRECTORIES

    http://www.catholictradition.org/Mary/czesto.htm

    Like

  15. curlingyouth have idols today like lady gaga , THE kardashians , MESSI; MODRIC if they dont acive as they , feeling like nobody take desicion killing them selves i dont want more suicids by youth this must stop if i can do something about it . „Jedan dan bez pobačaja bio bi dovoljan i Bog bi svijetu darovao mir do konca vremenā“ “Dan kada ljudi izgube pojam o užasu pobačaja bit će najstrašniji dan za čovječanstvo. Pobačaj nije samo ubojstvo nego i samoubojstvo A zar pred onima koje vidimo pred odlukom da jednim udarcem izvrše i jedan i drugi zločin, ne želimo imati hrabrost posvjedočiti im vlastitu vjeru? Želimo li ih pridobiti natrag ili ne?!”
    “Samoubojstvo?” upita otac Pellegrino. “Samoubojstvo ljudskog roda razumjet će oni koji će vidjeti zemlju napučenu starcima, a ispražnjenu od djece: zemlju spaljenu poput pustinje“, odgovorio je otac Pio.

    Click to access Dom-Chautard-The-Soul-of-the-Apostolate.pdf

    Like

  16. St. Teresa of Avila Speaks on Mental Prayer
    Ernest E. Larkin, O.Carm.

    Ernest E. Larkin
    O.Carm.
    Teresa Avila
    Prayer and Practices
    Lent
    “We need no wings to go in search of God, but have only to find a place where we can be alone and look upon Him present within us.” These words were written by St. Teresa of Avila in her book The Way of Perfection.

    St. Teresa of Avila learned as a small child that one had to die in order to see God. Little Teresa wanted to see God. Practical and courageous by temperament she devised a scheme. She and her brother, Rodrigo, would go to the land of the Moors. There they would surely be martyred and Heaven would receive them. Very early one morning the two children stole away from their home and crossed the bridge leading out of Avila. But the plan soon ran into trouble. An uncle who happened to be entering Avila at the time, met the children, heard their fantastic plan and unceremoniously returned them to their parental dwelling.

    Later on in life St. Teresa realized that one does not have to die to see God. “We need no wings to go in search of Him,” she wrote, “but have only to find a place where we can be alone and look upon Him present within us.”

    These words of the saint contain three essential steps for fruitful mental prayer.

    First, we must be searching for God; second, we must be willing to be alone with Him, and third, we need but look upon Our Lord Who is present within us.

    At first sight, this advice might seem too general or too obvious to be of practical help in mental prayer, but the three steps go to the heart of the matter. St. Teresa is the antidote for those who can’t see the forest for the trees. With a woman’s intuition she cuts through the accidental and points out the essential conditions for mental prayer. Let us look at each of these principles in some detail.

    First, we must be searching for God.

    If God is just a name, if His love for us is an abstract truth which we believe but do not realize, we will hardly search for Him.

    Mental prayer is too difficult for that. It will lack appeal. If, on the other hand, we are convinced that God is in Teresa’s words “a better prize than any earthly love,” if we realize that we actually have within us something incomparably more precious than anything we see outside, then we will desire to enter within ourselves and to seek God. When we are convinced that He cares for us and waits for us, we will have the security and the courage to love Him in return.

    Mental prayer makes no sense to the loveless soul. Other prayers, for example, petitions or thanksgiving, even liturgical worship, can be said with little or no conscious love of God. Not so mental prayer. It is by definition in Teresa’s view nothing but friendly conversation with Him Who we know loves us. “The important thing in mental prayer,” she says, “is not to think much but to love much.” Mental prayer becomes passable when we realize the gift of God dwelling within our soul. Referring to her earlier years in religious life, St. Teresa wrote these regretful words, “I think that if I had understood then as I do now that this great King really dwells within a little palace of my soul, I should not have left Him alone so often and never allowed his dwelling place to get so dirty.” Mental prayer, you see, is nothing but our side of friendship with God—our “yes” to God’s call and invitation

    This leads us to the second principle of St. Teresa’s advice. The willingness to spend time alone with God. For this saint, prayer is the way of perfection, the door to God’s great favors. “Once this door is closed,” she writes, “I do not see how He will bestow His favors

    for though He may wish to take His delight in the soul and give the soul delight, there is no way for Him to do so since He must have it alone and pure and desirous of receiving His favors.” Teresa herself closed this door for one year of her life, during the long 18-year period of mediocrity which she describes as a struggle to reconcile these two contradictory things: the life of the spirit and the pleasures of the senses.

    Teresa wanted God, but at the same time she was unwilling to give up certain little selfish habits, petty attachments that were displeasing to God. Giving up mental prayer was not the answer to this problem. It was almost a fatal mistake because this way is the only way to victory over ourselves and surrender to God. At the time she excused herself from prayer on the plea of ill health, but in her heart she knew the dishonesty of this reason. “One needs no bodily strength for mental prayer,” she wrote later, “but only love and the formation of a habit.”

    Love, as we have seen, is the root. But let us be sure we know what this love is. Too many confuse being loved with love itself. Love is outgoing, unselfish, active. It means giving rather than self-seeking. It strives to please rather than be pleased. Listen again to St. Teresa: “Perhaps we do not know what love is. It would not surprise me, for love consists not in the extent of our own happiness, but in the firmness of our determination to please God in everything.” This kind of love moves us to spend time alone with God, not for what we get out of it, but for what we can put into it. We don’t go to mental prayer to feel good or enjoy a spiritual experience. These are secondary aspects at best. We go to protest our desire to accept God’s love, to allow Him to take over in our lives.

    It is accidental whether we are delighted with consolation or tortured by dryness and desolation, whether holy thoughts and affections pour out of our hearts, or our minds are dull, sterile and unproductive.

    Some of the best prayers are said when we don’t feel like praying, when we are tired and sluggish or burdened with self-pity and depression. When we are heavy, so opaque, so closed in on ourselves that only a heroic effort of our will keeps us kneeling at our prayer. It is this will to be alone with God and to talk with Him that distinguishes true prayer from delusion, because this will is the love of God.

    Such love forms the habit of prayer. It makes us faithful to mental prayer day in and day out, in times of fervor as in times of coldness. It makes us choose God rather than ourselves outside prayer as well as in prayer, a choice that will be evident in our acts of fraternal charity, generosity, humility. This attachment to God and detachment from ourselves will measure the perfection of our prayer. As our life goes, so goes our prayer, and as our prayers, our life. We pray as well as we live and we live as well as we pray.

    If we would improve then, where do we begin? Where shall we start? St. Teresa gives us the answer. It is the same answer that Our Lord gave in the Gospels: Perseverance, faithfulness, the formation of a habit. She would heartily endorse, I am sure, this thought of Dom Chapman: “If you want to pray well, then pray much. If you don’t pray much at least pray regularly and you will pray well.”

    But one practical question remains. How? How shall I go about making mental prayer?

    St. Teresa’s third principle is the answer. Simply look upon God present within your soul. The saint repeats this suggestion in many different ways. We are to fix our mind on the person of God, cultivate the sense of His Presence, have the realization of Whom we are addressing. This is her secret. You will find no new method of mental prayer in St. Teresa, no structuring of preludes and points. She is silent on these matters not because she is against them, but because she

    reduces mental prayer to its simplest terms.

    To certain nuns of her convent who objected that mental prayer was beyond their ability she wrote: “I am not asking you now to think of Him or to form numerous conceptions of Him, or to make long and subtle meditations with your understanding. I am asking only to look at Him.” It is as simple as that.

    “Beginners,” she says, “do well to form an appealing image of Christ in His Sacred Humanity. They should picture Him within themselves in some mystery of His life, for example, the Christ of the agony or the Risen Savior in His glorified Body. Once they are conscious of Our Lord’s presence within their souls they need only look upon Him and conversation will follow. This friendly conversation will not be much thinking but much loving, not a torrent of words, much less a strained prepared speech, but rather a relaxed conversation with moments of silence as there must be between friends.”

    This is the way St. Teresa prayed from the beginning. She simply gave her full attention to the Divine Guest within her soul and let her thoughts and sentiments take their course. At times she would console Our Lord for His suffering. At other times rejoice with Him in His Resurrection Sometimes her prayer would be affective, that is, made up of numerous acts of faith and hope and charity, humility and the other virtues. Other times it was contemplative. It was a simple lingering look of love that had the very feminine quality of blissful admiration.

    But perhaps this way of prayer does not appeal to you. Such prayer, you may say, is all well and good for contemplatives, but I need a more active prayer, a more busy prayer. I must think through a mystery of Faith, make certain definite acts of my mind, work up concrete resolutions. I must follow a methodical meditation or I am doomed at prayer. To this I say well and good. Each one of us must pray the way God gives him to pray, but does not this simplified method of

    St. Teresa meet the real needs of many? Are there not many among you who cannot meditate but who can pray?

    In any case, St. Teresa’s teaching reminds all of us of what is truly essential in prayer, especially that it is a person-to-person contact between intimate loving friends. St. Teresa did in fact envy those who could meditate. She saw the value of extended reflections and dynamic dramatization on events of Our Lord’s life. She well knew that thoughts and images rouse up the will and incite lively sentiments of the virtues, but at the same time she knew that the essence of mental prayer lies on a deeper level than our own reflections and thinking, that real prayer exists when one strives to make contact with God whatever success is had, and that the measure of prayer’s perfection is the love that inspires it. And so St. Teresa prayed the only way she could, suffering the increased difficulties that were bound to come from the fact that the imagination, the memory and the intellect were not given a methodical plan of action.

    She would use supports wherever she could find them. In books, for example, or in the beauties of nature, even in holy cards. Books were her standby. She never began mental prayer without some reading to collect her thoughts and put herself in the atmosphere of prayer. She returned to the book as often as needed in the course of the prayer. Daily spiritual reading assumed special importance because of the relative lack of reflection at prayer itself. Vocal prayers, like the Our Father, said slowly and with an effort to “taste” each phrase were also employed to express her love of God. But the starting point and the way to her whole system lay simply in looking at the Lord present in her soul.

    In the beginning His Presence would be recognized by an act of faith expressed and made graphic in the dress of a picture of Our Lord. With growth in the spiritual life, in faithand hope and charity, and hence in prayer itself, the sense of His Presence would become more profound, more realized, more experiential. At all times this loving union with the Indwelling God was the immediate goal of her prayer. It should be your goal at

    prayer, and you will more quickly~ and more surely attain this union with God if you take to heart the discovery of St. Teresa of Avila:

    “We need no wings to go in search of Him, but have only to find a place where we can be alone and look upon Him present within us.”

    Like

  17. The Surrender Novena

    The Surrender Novena was given to Servant of God, Father Dolindo Ruotolo, a priest, mystic, and stigmatist who was a contemporary of Padre Pio, but who was far less well known. In fact, when Padre Pio met people who came to him from Naples, where Father Dolindo lived, he chastised them, saying, “Why do you come here, if you have Don Dolindo in Naples? Go to him, he’s a saint!”

    Apostoli Viae members often pray this novena. In fact, some pray it every day, knowing that, as the author of the novena Himself said, “There is no novena more effective than this.”

    Who was that author?

    Jesus, Himself.

    Join us in praying for the grace to surrender our lives, our selves, and everything we have and hold dear to the One who gave it all to us.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything.

    Day 1
    Why do you confuse yourselves by worrying? Leave the care of your affairs to me and everything will be peaceful. I say to you in truth that every act of true, blind, complete surrender to me produces the effect that you desire and resolves all difficult situations.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 2
    Surrender to me does not mean to fret, to be upset, or to lose hope, nor does it mean offering to me a worried prayer asking me to follow you and change your worry into prayer. It is against this surrender, deeply against it, to worry, to be nervous and to desire to think about the consequences of anything. It is like the confusion that children feel when they ask their mother to see to their needs, and then try to take care of those needs for themselves so that their childlike efforts get in their mother’s way.

    Surrender means to placidly close the eyes of the soul, to turn away from thoughts of tribulation and to put yourself in my care, so that only I act, saying “You take care of it.”

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 3
    How many things I do when the soul, in so much spiritual and material need, turns to me, looks at me and says to me, “You take care of it”, then closes its eyes and rests. In pain you pray for me to act, but that I act in the way you want. You do not turn to me, instead, you want me to adapt your ideas. You are not sick people who ask the doctor to cure you, but rather sick people who tell the doctor how to.

    So do not act this way, but pray as I taught you in the our Father: “Hallowed be thy Name”, that is, be glorified in my need. “Thy kingdom come”, that is, let all that is in us and in the world be in accord with your kingdom. “Thy will be done on earth as it is in heaven”, that is, in our need, decide as you see fit for our temporal and eternal life. If you say to me truly: “Thy will be done”, which is the same as saying: “You take care of it”, I will intervene with all my omnipotence, and I will resolve the most difficult situations.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 4
    You see evil growing instead of weakening? Do not worry. Close your eyes and say to me with faith: “Thy will be done. You take care of it”. I say to you that I will take care of it, and that I will intervene as does a doctor and I will accomplish miracles when they are needed. Do you see that the sick person is getting worse? Do not be upset, but close your eyes and say, “You take care of it.” I say to you that I will take care of it, and that there is no medicine more powerful than my loving intervention. By my love, I promise this to you.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 5
    And when I must lead you on a path different from the one you see, I will prepare you; I will carry you in my arms; I will let you find yourself, like children who have fallen asleep in their mother’s arms, on the other bank of the river. What troubles you and hurts you immensely are your reason, your thoughts and worry, and your desire at all costs to deal with what afflicts you.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 6
    You are sleepless; you want to judge everything, direct everything and see to everything and you surrender to human strength, or worse—to men themselves, trusting in their intervention—this is what hinders my words and my views. Oh how much I wish from you this surrender, to help you; and how I suffer when I see you so agitated! Satan tries to do exactly this: to agitate you and to remove you from my protection and to throw you into the jaws of human initiative. So, trust only in me, rest in me, surrender to me in everything.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 7
    I perform miracles in proportion to your full surrender to me and to your not thinking of yourselves. I sow treasure troves of graces when you are in the deepest poverty. No person of reason, no thinker, has ever performed miracles, not even among the saints. He does divine works whosoever surrenders to God. So don’t think about it any more, because your mind is acute and for you it is very hard to see evil and to trust in me and to not think of yourself. Do this for all your needs, do this all of you and you will see great continual silent miracles. I will take care of things, I promise this to you.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 8
    Close your eyes and let yourself be carried away on the flowing current of my grace; close your eyes and do not think of the present, turning your thoughts away from the future just as you would from temptation. Repose in me, believing in my goodness, and I promise you by my love that if you say “You take care of it” I will take care of it all; I will console you, liberate you and guide you.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything! (10 times)

    Day 9
    Pray always in readiness to surrender, and you will receive from it great peace and great rewards, even when I confer on you the grace of immolation, of repentance, and of love. Then what does suffering matter? It seems impossible to you? Close your eyes and say with all your soul, “Jesus, you take care of it.” Do not be afraid, I will take care of things and you will bless my name by humbling yourself. A thousand prayers cannot equal one single act of surrender, remember this well. There is no novena more effective than this.

    O Jesus, I surrender myself to You, take care of everything!

    PRAYER TO THE BLESSED VIRGIN MARY
    Mother, I am yours now and forever.

    Through you and with you

    I always want to belong

    completely to Jesus.

    Like

  18. Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…
    Jan 1, 2020

    Gorljivog protestanta obratila Bogorodica…

    Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchiolliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetoga Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67.godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena i crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu.

    Ljubi Crkvu i Papu

    Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchiolliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakoga bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima-zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda!
    No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i navještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve!
    U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. dala mu je spoznati kakav je veliki dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!
    Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva i dar nepogrešivosti u trenucima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv.Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.”

    Ljubi Sveto Pismo i službeni Nauk svete majke Crkve

    Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto Pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima-Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena.-Sama Djevica mi je rekla da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička!” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svome srcu, kao svoga Sina. na taj način je dala do znanja svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma-jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu.
    Gospa je zatim rekla Bruni:“Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjega. Za vrijeme svoga zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem Božje volje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu.
    Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve-znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. “(Iv 16, 13) Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga! (usp. 1 Pt 1, 20).
    Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve.
    Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve.
    Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja-nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva… boji samo jednog neprijatelja-ignorancije (ravnodušnosti), tj.nepoznavanja katoličke vjere.”

    Obratite se, ali istinski!

    Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija-to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine-govorila je Bruni-da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovoga svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moj, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. ovo je Majčino obećanje.”
    Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala:” Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja.

    Čudo sunca

    Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u spilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv.Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23.veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca.
    Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: `Vidite li sunce?` Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenucima je bilo poput Hostije. Kucalo je kako i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-tak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.”

    Darivajte dar vjere

    Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi s kojima se susrećeš Isusov su dar tebi! Oni očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom, tim će više ona u tebi rasti.”

    p.M. Piotrovski, TCHr
    (preuzeto iz: Ljubite jedni druge)

    Na periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci.
    U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diže nad mjestom gdje je Apostol naroda položio svoj život za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistička opatija. Tu je nekada živio veliki Marijin štovatelj sveti Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i pobožnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viđenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom služio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
    U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.
    U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobožnosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Božje, on je pozdravljao:
    — Zdravo Marijo!
    — Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.
    Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.
    Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.
    To, simbolično izražava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku…
    Ona, koja je trgala udove mističnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i ugrađivala u mistično Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs održati, upravo protiv — Majke Božje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto pobožnosti.
    Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno pobožan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoličku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatički mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je držao i javne govore.
    U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju ženu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anđeoska blagost, tako je fanatički mrzio, da je na posebnom bodežu napisao riječi: »Smrt Papi!« i samo čekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

    A spomenutog dana dogodiše se čude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Božja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu
    i ugledao svoje najmlađe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomično kleči, drži sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!
    Otac se podigne sa zemlje, pođe prema djetetu i još se većma začudio, kad je čuo kako mu dječačić u zanosu ponavlja riječi:
    »Lijepa Gospođo!…« Na očeva pitanja dijete ni da se gane.
    Uzbuđeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, ožarena je u licu i ponavlja iste riječi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i raširenih očiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste riječi, kao i mlađi brat i starija sestra: »Lijepa Gospođo!« Otac ne može nikako da se snađe. Napola lud, baca svoje oči sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snažna sila. Nečije ruke kao da mu stišču oči. S njih pada nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobično mili lik nebeske pojave Majke Božje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima blještav ogrtač, koji joj seže sve do gležanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine. Ruke drži na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.
    Ta njezina neobična ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha počinjenih protiv nje, a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne označuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek služio u svojim napadajima protiv katoličke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miče lijevom rukom, i kažiprstom upire na zemlju, gdje leži crno platno, a do njega polupano raspelo.
    — Ja sam ona koja se nalazim u Božanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.
    Odmah je shvatio o čemu se radi. Pogotovu, kad mu je odlučnim glasom rekla: *Ti me progoniš!… Sad je dosta!«
    Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti pobožnosti 9 prvih petaka, što ih je obavio, dok je još bio dobar.
    — Božja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek taj bolni izgled. Majci Božjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoličke Crkve, koja je svakome, koji živi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Poučila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anđeli došli su da me uzmu na dan moga preminuća!«
    Preporučuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiže do Božjeg Srca!«
    Potiče ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.
    Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezbožnike, raskolnike, psovače, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiče na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo Crkve.
    Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego način kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi riječima: »Zdravo Marijo, sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuče k tebi, odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«
    Prorekla mu je i protivštine, koje ga čekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majčinski priskočiti u pomoć, kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — riječi su, kojima ga je potaknula na opreznost.
    Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuče se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred očima njezin sjajni zeleni ogrtač.
    Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoči i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa Gospođo!… Zeleni ogrtač!…« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa Gospođa? … Šta ti je rekla? …« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku špilje u svoju bilježnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji: »U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime »Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m.
    S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na želju oca, navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnježnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, naučitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.
    Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u životu. Glasom, koji djeca nisu dotle još nikada čula, reče im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije …« i upre rukom prema svetohraništu. »Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke … Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet našao i uzljubio svim žarom srca.
    Kad su došli kući, žena opazi na mužu neku čudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima “formirala pitanje. Otac je skoro plačnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ženi obratio riječima: »Vidjeli smo Gospu! … Molim te za oproštenje, što sam te mučio, Jolando! … Znaš li moliti krunicu? …«
    »Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom žena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali… Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!
    I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta: »Koji je jedanput vide, stalno čeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi navečer iza službe uhvatio nešto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio …
    Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije, molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u ovčinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi…
    Potpuna mira još nije bio našao. Svojim očima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: »Nije li to onaj?«
    Konačno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uđe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snužden. Neki mladi svećenik jako se žuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oče. želio bih vam reći jednu riječ!« »Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! Žuri mi se! Moram pričestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Pričest bolesniku!« »Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a želio bih postati katolikom!« »A tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to učiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša, pozove njega i ženu mu na pouku, i bi određen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoči toga dana požuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu … I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Božju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez riječi udalji.
    Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoličke Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlađe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac. Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je često ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek čudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u Brunin stan. Čitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni riječi: »Cornacchiola, moram ti govoriti… Ne znam … Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.
    Točno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

    Po želji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i čuje ga kako, šapčući, ponavlja riječi: »Kako je lijepa! …« A onda se okrene svećeniku i rekne mu: »Opet je došla! …« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga časa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!… Ukazala se Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju u pećini očistiti i posvetiti, pa će odsele služiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati čudotvorna i poslužiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploča zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobične mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina.
    Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen na liniji Crkva sv. Pavla – Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je tražio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pružio zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavađanju duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.
    Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizičkim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieči, a osobito se je puno molio i prikazivao žrtve, da ljude predobije za Boga i život vjere. Svete pričesti u prve petke za obraćenje grješnika započeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se.
    30. svibnja, uza sav umor, požuri i opet do mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, pobožnim Učiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno požuri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku.
    Ovaj prikaz ukazanja Majke Božje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo riječima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola priznaje« — »Plačući predao sam bodež«, njemački pisac P. Leo Marija Ort:
    »Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodež, s kojim sam se zakleo da ću ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao:
    »Nemoj o tome nikome ništa reći. Čekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«
    Čekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezbožaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Među tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodež i bibliju, što sam je tumačio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene riječi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom na čelu.«
    Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!
    Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= Anđeoski Papa — prema glasovitom proročanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Anđeo, koji je raširio krila da poleti. On reče:
    »Jedan od vas želi sa mnom govoriti!«
    Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«
    Svi radnici učiniše mjesto. Sv. Otac dođe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, približi svoj obraz mojemu i upita:
    »Šta je, moj sinko!«
    »Tu je, Svetosti, protestantska biblija, kojn sam krivo tumačio i čime sam upropastio mnoge duše.«
    Plačnći predadoh i bodež, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«
    »Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodežom!…«
    Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reče:
    »Dragi sinko! Time ne bi bio ništa drugo učinio, nego bi Crkvi darovao jednoga mučenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi!«
    »Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«
    »Sinko!« reče Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«
    »Svetosti! Sutra putujem u bezbožnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kružno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Božjem Milosrđu, što me je zapalo posredstvom Presv. Djevice.«
    »Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Pođi s mojim blagoslovom!«
    I on mi dade svoj blagoslov. Održao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.
    Nastojat ću predobiti i druge!
    Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od Gospođina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno činimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga počinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga učinio. Vi vidite, draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do bračnih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oružja.
    Ta se oružja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo.
    I mi imamo puno oružja, i s njim želimo upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:
    Oružje naše vjere,
    Oružje našeg ufanja,
    Oružje naše ljubavi.
    Oružje istine!
    Upitajmo te ljude. da li vjerujui da li ljube, da li se drže ovih triju bijelih točaka:
    Prva bijela točka to je Prestveta Euharistija;
    Druga bijela točka to je Bezgrješno začeće;
    Treća bijela točka to je Papa!
    Slijedeće tri bijele točke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri točke moraju biti jedinstvene, međusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
    Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezbožnici govore: »Nema Pape! I mi bezbožnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u čast Majci Božjoj, ali Papu treba ubiti!« Vidite, manjka jedna od bijelih točaka!
    Ako te tri bijele točke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!
    Te tri bijele točke ima jedino rimokatatolička, apostolska Crkva.
    To su naša oružja!
    Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oružja. Mi im dajemo ime i zovemo ih:
    Atomska bomba molitve,
    Atomska bomba klanjanja,
    Atomska bomba ljubavi k bližnjemu,
    Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!
    Držimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaćamo mača, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i život« (Iv 14,6).
    Te tri točke i međusobna ljubav jesu oružja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
    Hvaljen Isus Krist!
    Hvaljen Isus i Marija!«
    Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobožnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodočasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleče pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.
    Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik obraćenja i jedinstva.
    U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijaboličkoj uroti sve će se učiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga učini gradom »slatkog života«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje učinila mjesto hodočašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila…

    Share
    1Like
    MORE IN SVJEDOČANSTVA & VJERA
    Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” Marko XVI:16 I. godine,…
    1305 – Gospa FatimskaGospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala

    OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAM
    3. VELJAČE 2020.ADMINISTRATOR
    EGZORCIZAM

    OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAM
    INTERVIEW: IVAN VINKOV, SVEĆENIK EGZORCIST
    OPSJEDNUTOST NIJE PSIHIČKA BOLEST NEGO DEMONSKI UTJECAJ

    Prošle godine predstavljena je knjiga Opsjednutost i egzorcizam isusovca Ivana Vinkova, svećenika koji živi i djeluje u Beogradu, prije nekoliko mjeseci jedno vatikansko učilište uvelo je predavanja o egzorcizmu, no ostaje činjenica- pojmove demonologije, opsjednutosti i egzorcizma-obavija neobjašnjiva višestoljetna šutnja, čak i tamo gdje toj šutnji mjesto nije, u svećeničkim i vjerskim krugovima, odnosno u Vatikanu i Katoličkoj Crkvi. Unatoč biblijskoj eksplicitnosti i nauku Crkve, crkvenom učiteljstvu i crkvenim dokumentima, iskustvima svetaca i mistika, govorima Leona XIII, Pavla VI ili blagopokojnog pape Ivana Pavla II: na djelu je minoriziranje i razvodnjavanje ili pak šutnja koja ide do otvorenog poricanja i ismijavanja(!?) tema iz mračnog i zatucanog srednjeg vijeka. Također je istina, u nekim zemljama postoji više sluha za svećenike egzorciste i pojave opsjednutosti, u nekima se oni broje ne prste jedne ruke ili ih nema! Kako i Hrvatska uglavnom nastoji pratiti svekolike modne trendove, dakako i najnovije EU modne krikove, i u našoj Crkvi slična je situacija: nedavno sam na Kaptolu sreo svećenika komu nije strana ova problematika, no koji mi reče kako mu pojedinci sve više zamjeraju odsustvo zdrave pameti…a ja sam dodao-dobro dok je tako, kad počnu pljuštati pohvale s autentičnošću vjere uglavnom nešto nije u redu!
    Postaju i ostaju usamljeni strijelci, izvrgnuti nerijetko i od kolega svećenika podsmijehu, smatraju ih, oni napredni, liberalni i moderni svećenici, zatucanima i staromodnima, onima koji žive u srednjem vijeku, no kako uistinu stvari stoje?Upućeni u tematiku i problematiku zbore o sve većoj potrebi za svećenicima-egzorcistima…
    Unatoč dvojakoj percepciji velike većine svećenika i vjernika, opsjednutost je rijetka ali realna činjenica: a kad do nje dođe ne pomažu nam svrstavanja u pretinac srednjeg vijeka i apriorno odbijanje egzistencije zloduha. U tom kontekstu treba promatrati i neobjašnjivu šutnju Crkve, koja bi svoje mišljenje o Bogu i čovjeku, smislu i besmislu, na poseban način o raju, paklu i čistilištu, neizbježno i o zlodusima ukoliko se ne želi falsificirati biblijski govor o dobru i zlu, katekizam bi rekao o posljednjim stvarima-trebala i morala češće, konkretnije, jasnije i glasnije predočavati vjernicima! Pričice o defetizmu i plašenju vjernika, o raju bez pakla i čistilišta, nikako ne stoje, zar i Isus Krist nije govorio o tim stvarnostima opetovano i jasno!? Biblijski rečeno- Isusov tvrd govor ili naše tvrde uši ne umanjuju zahtjevnost i ozbiljnost biblijskih riječi! Tu ne pomažu naše špekulacije i spekulacije, moderna teološka tumačenja koja nerijetko realnost pakla i zloduha smatraju izmišljotinama nedostojnima moderne teologije!? Možda su svemu krive prave i lažne dijagnoze, situacije psihičke bolesti, izravnog demonskog utjecaja ili kombinacija psihičke bolesti i demonskih utjecaja-što je najteža situacija, kako za dijagnostiku tako i za proces liječenja i oslobađanja. Svakako, sklisko je i opasno područje demonologije, koje često zbog straha ostaje u zapećku naše ionako(u velikom postotku) krnje teologije i vjere i Boga koji se ne uklapa u naša očekivanja i modele!
    Možda se odgovor krije u riječima američkog teologa Waltera Winka koji je 1986. u svojoj knjizi Demaskiranje sila napisao:”Što zapadnjačko društvo s kraja dvadesetog stoljeća isključuje iz razgovora? Seks svakako ne, barem u višim krugovima priče o seksualnim izletima jedva da izazivaju i najmanju sablazan. No, ako želite na vrlo dramatičan način zaustaviti svaki razgovor i doživjeti da sve oči odjednom budu uperene u vas, pokušajte spomenuti anđele, ili zloduhe, ili đavla. Ubrzo će vas optužiti za simptome patološke nametljivosti, a potom će vas oprezno izbjegavati. Anđeli, duhovi, vrhovništva, božanstva, Sotona-oni, zajedno s ostalim duhovnim stvarnostima, u našoj kulturi predstavljaju tabu teme.”
    Zanimljiv životni put Ivana Vinkova prati i njegov interes za tabu ili tamnu stranu teologije, a to je demonologija, odnosno pojave opsjednutosti i praksa egzorcizama. Rođen je 1962. godine u Bačkom Bregu kraj Sombora, da bi nakon srednje škole krenuo na fakultet strojarstva u Novom Sadu, ali se nakon dvije godine studija zapošljava u Kikindi gdje ostaje oko tri godine. Kao srednjoškolac okušao se u borilačkim vještinama i tražio smisao u istočnjačkim filozofijama. Godine 1988. ulazi u novicijat Družbe Isusove u Splitu, u Zagrebu je završio filozofski studij, i potom diplomirao teologiju radom koji se bavi opsjednutošću i egzorcizmom. Za svećenika je zaređen 1998. godine, i već je kao đakon asistirao u egzorcizmima. Prije četiri godine krenuo je na postdiplomski studij duhovnosti na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu, gdje je nastao njegov magistarski rad Opsjednutost i egzorcizam. Sudjelovao je na više međunarodnih kongresa egzorcista i suradnika u službi oslobađanja. Trenutno radi kao župni vikar u isusovačkoj crkvi sv. Petra u Beogradu i kao referent za duhovnost pri beogradskoj Nadbiskupiji.

    Vaša knjiga “Opsjednutost i egzorcizam” uistinu je rijetkost u teološkoj i duhovnoj literaturi. Govoriti danas o demonima, pojavama opsjednutosti ili egzorcizamu, znači biti u opasnosti svrstavanja u pretinac mračnog srednjeg vijeka, nerijetko i od svećenika, koji selektivno i po svom “izboru” govore o Bogu i demonima-koje uglavnom niječu?
    -Moj rad nije u početku bio zamišljen kao knjiga, riječ je o radnom materijalu, no kako se često događa u životu, pojavi se neka potreba i nastane nešto o čemu na početku nismo previše razmišljali. Sudjelujući na međunarodnim kongresima egzorcista u Collevalenzi i Hochaltingenu, koje organizira Međunarodna udruga za službu oslobađanja(International Association for Deliverance-IAD) i njezin europski ogranak(European Conference of IAD), pokazala se potreba za bilo kakvom literaturom o ovoj tematici na hrvatskom jeziku, koje dosad praktično nije bilo. Što se tiče praktičnog znanja, ne zaostajemo za onima vani, no kao i u svakom području, knjige su važnije od usmene predaje. Govoriti o egzorcizmu znači govoriti o pojavama gdje se zlo dotiče rukama(autor ovih redaka bio je nazočan kod nekoliko egzorcizama i uvjerio se u istinitost priča iz srednjeg vijeka, op.a.), gdje je zrak na poseban način zgusnut, gdje se čuje urlanje i režanje, neprirodno (iz)okrenute oči, da bi na kraju nastupio smiraj: dotična osoba izgleda miroljubivo, smeteno i pospano, bez sjećanja na ono što se netom događalo. Kod egzorcizma se čuju glasovi koji ne pripadaju dotičnoj osobi, u izmjenama dubokih i visokih tonova, muški glas od ženske osobe ili obrnuto. U srazu s personalnim duhovnim zlom ne pomaže racionalnost, kao ni simptomatologija psiholoških, socioloških, parapsiholoških ili antropoloških dostignuća. Potrebno je naglasiti, materijalizam i hedonizam pogodno su tlo i zamke zloduha, na poseban način prakticiranje sotonizma, spiritizma, magije i okultizma. Finalitet realnog zla je situacija očaja, koja nerijetko završava suicidom. Mlade osobe posebno su izložene: ponašanje demona raznoliko je i nepredvidivo, ne postoje dva identična slučaja!
    *Temeljni pojmovi Vaše knjige su opsjednutost i egzorcizam: zašto Crkva na ovim prostorima tako rijetko imenuje službene egzorciste ili svećenike koji obavljaju egzorcizme- od slučaja do slučaja?
    -Koliko ja znam nema službenih egzorcista, onih kojima bi to bila isključiva služba. Čuo sam da je kardinal Bozanić povukao neke ranije, uglavnom usmene dozvole, a zašto je tako-nije jednostavno odgovoriti. Biskupu je ostavljena vlast da u svakom trenutku može dati dozvolu nekom svećeniku za sakramental egzorcizma. Meni je beogradski nadbiskup dao usmenu dozvolu, koja vrijedi samo za područje beogradske nadbiskupije. Dosad sam vršio egzorcizam nad trima osobama, no poznato je da se egzorcizam nad jednom osobom ponavlja više puta, ovisno od stupnja opsjednutosti, gdje postoje lakši ali i teži slučajevi. Jedna djevojka je tek kod osmog ezgorcizma većim dijelom bila oslobođena utjecaja Zloga! U drugoj situaciji bilo je sigurno 15-tak egzorcizama.
    *Psihijatrija ima svoju terminologiju i metode liječenja i kako u konkretnom slučaju prepoznati psihičku bolest ili demonske utjecaje, kako pomiriti psihijatriju i teologiju?
    -Potrebno je mišljenje psihijatra, u konačnici i psihijatrija i teologija su na istom zadatku ali s bitno različitim metodama i pristupom: pomažemo u liječenju i oslobađanju ljudskog duha i duše. Ostaje nejasno zašto teolozi nastupaju previše oprezno , dodvoravajući se duhu vremena govorom kako je demonski način bio rabljen u prvim stoljećima za opisivanje modernih psihičkih dijagnoza, npr. multiplicirane osobnosti, ili je govorio o političkim kategorijama, gdje su demoni simboli tiranske snažne strukture. Nije dovoljno reći kako se u jednom slučaju, govorim iz osobnog iskustva, radi o žarišnoj epilepsiji koja se atipično manifestira!? Problem se krije upravo u ovim atipičnim manifestacijama.
    *Zar se i kod shizofrenije ne radi o multipliciranoj osobnosti?
    -Bitna je razlika između shizofrenije i demonskih utjecaja: opsjednuti čovjek za razliku od shizofrenika, uzima ozbiljno glasove koje ponekad sluša i koji se javljaju kao utjecaj stranog bića. Ti glasovi o dotičnoj osobi razgovaraju u trećem licu. Nije riječ o djelomičnoj osobnosti multiplicirane osobe, kako to klasificiraju neki psihijatri, nego o jednoj stranoj osobnosti! Slično je i kod histerije, epilepsije ili drugih psiho-fizičkih oboljenja. Potrebno je reći: postoje psihičke bolesti, demonski utjecaji i kombinacija bolesti i demonskih utjecaja, što je svakako najteža situacija. Mnogi religiolozi i teolozi u pomanjkanju vjere i bez osobnog iskustva egzorciziranja, tumače demonsko djelovanje provaljivanjem stvari i procesa iz podsvijesti u koju su bili potisnuti. Demoni ne mijenjaju svoje pojavne oblike, za razliku od shizofrenije, i specifičnost svake demonske osobnosti prisutne u tijelu opsjednutoga ostaje ista dokle god svaki demon pojedinačno ne bude istjeran. Za postavljanje prave dijagnoze ponekad je potrebna i godina dana. Opsjednutost nije dimenzija psihe koja je arhaičnom snagom izbila na površinu: radi se o stranoj osobnosti koja je svjesna sebe, o osobnom i personalnom zlu, ne o amorfnom i bezličnom zlu.
    *Čovjek našeg vremena najviše vjeruje terapijama psihijatrije i ponudama alternativaca kojih je svakim danom sve više: egzorcizam očito nije u trendu i redovito ga osporavaju čak i oni od kojih se to ne očekuje-svećenici?
    -Računala i genetika ne mogu ispuniti čovjekovu duhovnu prazninu, o relaciji čovjek-Bog psihijatrija nema što reći, napose u situaciji gdje je umjesto Boga demon preuzeo vlast nad čovjekom i gdje se zlo može rukama doticati, dok alternativci stupaju na područje nevjere ili slabe vjere. Živimo u vremenu oslobađanja vjere od otajstava, gdje su upravo takva nastojanja rezultirala nijekanjem postojanja personalnih zlih sila i njihovog realnog djelovanja u svijetu. Gdje se nije otvoreno suprotstavljalo ovim istinama, prekrilo ih se šutnjom, a koji su o njima govorili, smatrani su zaostalima za duhom vremena. U takvoj situaciji eksplodirao je interes za poganske religije i magijske prakse. Snagom medija neopoganizam se počeo nametati kao panteon novog svjetskog poretka, prikazujući magiju kao fenomen rubnog područja znanosti, umjetnosti i kulture. Uz već postojeći kaos na sociološkom području, fenomeni magije pojačani psiho-stimulansima(drogom) doveli su moderni svijet u strašno kraljevstvo psihijatrije. U vrtlogu toga našao se i egzorcizam; od privatnih i karizmatičkih do službenih. Svjestan sam da vlastito iskustvo može biti dovoljan razlog za moju angažiranost na ovom području, ali ono nije dovoljno za pravu prezentaciju opsjednutosti i egzorcizma.
    *Gdje prestaju granice psihijatrije i gdje počinju očitovanja personalnih zlih duhova odnosno, postoji li velika sigurnost da je u konkretnom slučaju riječ o opsjednutosti?
    -Evo konkretnog primjera: gospođu X upoznao sam u vrijeme dok je bila nepokretna u ožujku 2000. Dušobrižnik iz zajednice kojoj X pripada pastoralno je skrbio za nju. Jednom smo zajedno otišli bolesnici. Dok se pripremao dati joj sakrament bolesničkog pomazanja govorio je o jednom krštenju koje je imao tih dana. Na govor o krstu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, bolesnica se neprirodno trzala. Zamolio sam kolegu da još jednom ponovi priču o krštenju i ponovilo se neprirodno trzanje na govor o Presvetom Trojstvu. X je zatražila da se i ja pomolim za nju. Molio sam kratku molitvu otklinjanja(ona nije znala kakva je to molitva) na što je počela rikati i bacati se. Obratio sam se nadbiskupu koji je inzistirao da prvo molim redovite molitve Crkve i molitve otklinjanja, a egzorcizam ako znakovi jasnije ukazuju na demonsko djelovanje. Egzorcizam nisam molio sve dok kod molitava otklinjanja demon nije sam progovorio. Gospođi X nisu pomogli psihijatri kao ni alternativci: bila je nepokretna, otvorenih usta a zatvorenih očiju i ukočena. Čim sam počeo molitve egzorcizma demon je zarežao, X je otvorila oči i počela trgati odjeću sa sebe, počela se uspravljati uvis…daljnje stanje gospođe X ovisit će o njezinoj osobnoj suradnji s Bogom!
    *Jasne su teološke pretpostavke i učenje Katoličke crkve, brojni teolozi obrađivali su ovu tematiku, crkveni oci i pape bili su jasni, na poseban način Pavao VI. i Ivan Pavao II. , tu je i novi obrednik iz 1998. godine “De exorcismis et supplicationibus quibusdam” no uvijek je praksa egzorcizma kamen spoticanja i osporavanja. Vaš komentar?
    -Nažalost, demonologija i egzorcizam pripadaju tabu temama, no tu je riječ o krnjoj teologiji: četiri su Isusove zapovijedi Crkvi-da naviješta Radosnu vijest, da poziva na krštenje i obraćenje, da moli za ozdravljenje bolesnih i da izgoni zloduhe iz opsjednutih! Koliko god slučajevi opsjednuća bili rijetki, ustvrdio bih da je još uvijek veći broj opsjednutih od broja kompetentnih egzorcista. U srazu s personalnim duhovnim zlom ne pomažu racionalnost, kao ni simptomatologija psiholoških, socioloških, parapsiholoških ili antropoloških dostignuća. Zlo ne postoji kao svemoćno i samostalno počelo usmjereno protiv Boga, biblijska slika o Bogu ne dopušta nikakav dualizam, zlo ima svoj uzrok u slobodi stvorova koje je Bog stvorio dobrima no koji su se pobunili i ustali protiv Boga. Već na prvim stranicama Biblije susrećemo pobunu protiv Boga, osudu, ali i nadu u pobjedu nad Zlim. Danas nažalost imamo situaciju opadanja vjere, no gdje opada vjera raste praznovjerje, riječ je o dinamičkom ekvlibriju vjere i praznovjerja: za mnoge je Bog odavno umro ili je ostavljen po strani! Na upit zašto je egzorcizam kamen spoticanja ili osporavanja nije jednostavno niti jednoznačno dati odgovor: ako Biblija nije dovoljna, potrebno je pogledati, između ostaloga, Katekizam Katoličke crkve i Zakonik kanonskog prava.
    *Što odgovoriti zastupnicima parapsihologije i njihovim tumačenjima?
    -Samo preko egzorcizma, uz već rečene preduvjete i izričitu dozvolu biskupa, doznaje se radi li se zaista o demonskom opsjednuću. Svi fenomeni, koliko god neprotumačivi i neobično izgledali kod određene osobe, mogu biti naravnog karaktera. Jedino egzorcizam pokazuje sigurno radi li se o demonskom opsjednuću. Krist ne samo da je bio zaokupljen otkrivanjem ljudima pravog životnog puta, nego je utrošio dosta vremena i za istjerivanje demona. Egzorcist nikada ne nastupa vlastitom snagom i imenom, nego in persona Christi. U praksi sam se uvjerio da su telepatija ili psihokineza posve različiti fenomeni od opsjednuća i tek jedan primjer: neodrživa je tvrdnja da opsjednuti telepatski primaju, primjerice, znanje stranog jezika od egzorcista. Ne mali broj puta u egzorcizmima vođenim na latinskom jeziku, demoni su izrugali egzorcistu i njegovo slabo znanje latinskog. U tim izrugivanjima istovremeno su demonstrirali savršeno znanje toga jezika kroz usta opsjednute osobe, koja slabo znanje latinskog nije mogla primiti od egzorciste! Po vlastitom priznanju, opsjednuti nikad nisu učili latinski. Demon razumije sve jezike i ako je prisutan u tijelu osobe za koju molimo, on će reagirati.
    *Postoje znakovi kod opsjednuća koji sliče prirodnom (ne) redu, no tu su i znakovi moralnog i duhovnog reda?
    -Tako je. Znakovi moralnog i duhovnog reda su žestoko odvraćanje od Boga, presvetog Imena Isusova, Blažene Djevice Marije i svetaca, Crkve, Božje riječi, od stvari i obreda, posebno sakramenata te svetih slika. Potrebu konkretnog egzorcizma ovlašteni svećenik treba razborito prosuditi i pomno ispitati, savjetujući se sa stručnjacima iz duhovnosti te ako je potrebno sa stručnjacima u medicini i psihijatriji, koji imaju smisao za duhovne stvari. Egzorcist ne bi smio vršiti obred ako nije uvjeren moralnom sigurnošću da se zbilja radi o opsjednuću. Potrebna je diskrecija kod obreda, bez uporabe i prisustva sredstava društvenog priopćavanja te na način da obred ne bude shvaćen kao praznovjerje ili magijski čin.
    *Kako objasniti višestoljetnu šutnju Crkve od 1614. godine kad je izdan Rituale Romanum do 1998. i novog obrednika egzorcizma?
    Tijekom vremena liturgijske knjige su se obnavljale no jedino je obrednik egzorcizma živio bez promjena nekoliko stoljeća!? Novi obrednik bio je desetak godina u pripremi. Potrebno je reći da se Rituale Romanum posljednji put pojavio 1954. godine kao obnovljen i dopunjen. Možemo se pitati je li zaista bilo potrebno ovakvo pretjerivanje u zabrani ovog sakramentala!? Jer, promišljanje o opsjednutosti i egzorcizmu upućuje na temeljne probleme ljudskog života, spoznaje i razumijevanja svijeta uopće. Da li je posrijedi samo nerazumijevanje koje nam je potpuno oštetilo percepciju duhovnog svijeta!? Ovo zlo, koje se manifestira u destrukciji Bogu protivne dinamike-nadvladava Krist. Zato umjesto nijekanja demonske stvarnosti i omalovažavanja iskustvene prijetnje od zlih sila, trebalo bi uzimati ozbiljno ljude i njihove poteškoće na ovom području te im pružiti potrebnu pomoć, a to može jedino svećenik svojom službom i čvrstom vjerom u Boga!
    *Kako ste doživjeli svoj prvi egzorcizam?
    -Nije bilo toliko straha, bilo je veće iznenađenje-što se to događa s tom osobom!? Promjena osobnosti i određene manifestacije ne ostavljaju previše vremena za strah, i želim naglasiti, prije svakog egzorcizma postoje pojedinci i zajednice koje mole za mene, postim nekoliko dana…za obred egzorcizma potrebna je velika duhovna snaga. Ako bi obred vodio nepripremljen svećenik, bilo bi to kao da ste nekom dali priručnik iz kirurgije i poslali ga u operacionu dvoranu: potrebna je duhovna razboritost, intuitivan uvid, analitička distanca, intelektualna i teološka formacija, poznavanje psihijatrije, habitus molitve i askeze…
    Niti jedan obrednik ne govori dovoljno o svladavanju konkretnih opasnosti koje se mogu pojaviti tijekom egzorcizma. Ništa se ne govori o tome što učiniti ako opsjednuta osoba prestane disati i poprimi izgled mrtvaca. Egzorcist koji nema nikakvog prethodnog iskustva neće znati pomoći opsjednutom dok povraća tvrde predmete, staklo, čavle…bit će silno zbunjen ako ga demon doslovce opeče! Kad iskusniji egzorcist prepozna vrstu, tip i ime demona, uglavnom egzorcizam brzo privede kraju.
    *U svojoj knjizi govorite i o magiji putem-preko telefona?
    -Da. Fizički kontakt postoji i preko telefona, koji magija koristi za pojačavanje djelotvornosti smetnji. Mag nazove žrtvu telefonom, a ona “daje pristanak” intencijom time što želi ostvariti vezu i čuti tko zove: obično tada slijedi spuštanje slušalice, a žrtva misli “nitko ne odgovara.” U međuvremenu zbio se glavni kontakt. On je dovoljan za bacanje zla na osobu koja je odgovorila na poziv. Dodajem ovom vlastito iskustvo: dok sam vršio egzorcizme nad opsjednutom osobom 1999. godine, nije bilo učinkovitog oslobađanja sve dok nisam egzorcirao i zaštitio kućni telefon zlostavljane osobe preko kojeg je mag vršio svoju zlu djelatnost.
    *Mnogi vjernici žele slušati samo one fragmente vjere koji gode njihovim ušima: ne priznaju Boga koji kažnjava, demone, pakao…i začudo uglavnom se o nekim temama u crkvama ne govori ili ih se minorizira-do granica nevjere?
    -Nedavno sam imao susret s jednim kolegom svećenikom koji me je uvjeravao da “to baš i ne postoji” i uputio sam ga na Katekizam Katoličke crkve. Zatim sam ga upitao je li nešto pročitao o ovoj problematici i odgovor je bio-nemam previše vremena!? Dakle, nije u pitanju samo nevjera nego i neznanje o sadržajima vjere! Član 1673. Katekizma upravo govori o egzorcizmu, no čovjek uglavnom vidi ono što želi vidjeti, za druge stvari je slijep. Taj član Katekizma jasno kaže: “Egzorcizam smjera izgonu zloduha ili oslobađanju od utjecaja zloduha, i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi. Nešto posve drugo je slučaj bolesti, osobito psihičkih, kojih liječenje spada u medicinsku znanost.” Tu je i Zakonik kanonskog prava koji treba iščitavati, i pitanje je koliko neznanje ili dobra volja opravdavaju nevjeru, dok se apriorno odbacuju biblijske rečenice i iskustvo Crkve kroz dvije tisuće godina. Polog vjere ne ovisi o osobnom sudu!
    Što se tiče problematike personalnog zla i opsjednutosti, rekao bih da se s tim susrećemo puno češće no što mislimo, a zašto nema više egzorcista-možda odgovor leži u najvećoj laži Zloga a to je-uvjeriti ljude kako on ne postoji. Posljedice su više nego očite, napose su vidljive pogledom vjere, koji je danas kod mnogih zamagljen, no zamagljen pogled odnosno duh nije mjerilo i kriterij u strahovitim borbama Dobra i Zla. Vjera je danas na ozbiljnim kušnjama, no Bog je Ljubav, On je naš Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj i konačna pobjeda je Njegova. Bog od nas očekuje dobru volju i suradnju u ljubavi i tada se ne trebamo ničega bojati. Jednostavno, moramo se odlučiti za Boga ma koliko kušnje bile velike, jer Bog je konačni pobjednik nad zlom i nad Zlim. To je poruka i sadržaj najvećeg kršćanskog blagdana koji smo nedavno proslavili-poruka Uskrsa!
    Mirko Kalanj

    Like

  19. 75 knjiga su skinuli eukumeni od JERUZALEM SV PISMO nisu komplett naprimjer mi sveda zato ucim ja SV PISMO online i citam doma.
    IZAJA 33
    Hvalospjev (Iz 33, 13-16) Gospodin, pravedan sudac
    Za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve koji su daleko (Dj 2, 39).

    »Čujte vi koji ste daleko, što sam učinio, *
    a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«
    Na Sionu strepe grešnici, *
    trepet spopada bezbožnika:
    »Tko će od nas opstati
    pred ognjem zatornim, *
    tko će od nas opstati pred žarom vječnim?«

    Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, *
    koji prezire dobit od prinude,
    koji otresa ruku da ne primi mito, †
    koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, *
    koji zatvara oči da ne vidi zlo:

    on će prebivati u visinama *
    tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
    imat će dosta kruha *
    i vode će mu svagda dotjecati.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    Oči će naše vidjeti Kralja
    u sjaju njegovu, aleluja.

    3^ Antifona
    Svako će tijelo vidjeti
    spasenje Boga našega, aleluja.

    PSALAM 98 (97). Gospodin – kralj i sudac
    Ovaj psalam označuje prvi Gospodnji dolazak i vjeru svih naroda (sv. Atanazije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *
    jer učini djela čudesna.

    Pobjedu mu pribavi desnica njegova *
    i sveta mišica njegova.
    Gospodin obznani spasenje svoje, *
    pred poganima pravednost objavi.
    Spomenu se dobrote i vjernosti *
    prema domu Izraelovu.
    Svi krajevi svijeta vidješe *
    spasenje Boga našega.

    Sva zemljo, poklikni Gospodinu, *
    raduj se, kliči i pjevaj!
    Zapjevajte Gospodinu uz citru, *
    uz citru i uza zvuke glazbala;
    uz trublje i zvuke rogova: *
    kličite Gospodinu kralju!

    Neka huči more i što je u njemu, *
    krug zemaljski i stanovnici njegovi!
    Rijeke nek plješću rukama, *
    zajedno s njima neka se brda raduju!
    Jer Gospodin dolazi, *
    dolazi suditi zemlji.
    Sudit će krugu zemaljskom po pravdi *
    i pucima po pravici.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Svako će tijelo vidjeti
    spasenje Boga našega, aleluja.

    Kratko čitanje Heb 13, 7 – 9a
    Spomijite se svojih glavara koji su vam naviješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!

    Kratki otpjev
    R. Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio, aleluja, aleluja.
    Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio, aleluja, aleluja.
    O. Ni danju ni noću ne smiju zašutjeti da tvoje ime obzanjuju. Aleluja, aleluja
    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio, aleluja, aleluja.

    Antifona uz Hvalospjev
    Nećete govoriti vi,
    nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas, aleluja.

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79
    Mesija i njegov preteča

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših – *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš iai pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev
    Nećete govoriti vi,
    nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas, aleluja.

    Molbenica
    Hvalu iskažimo Kristu, dobrom pastiru, koji je za ovce svoje položio život i usrdno ga zamolimo:

    Upravljaj, Gospodine, narod svoj.

    Kriste, ti si u svetim svećenicima očitovao svoje milosrđe i ljubav:
    − ne prestani nikada po njima i na nama svoje milosrđe očitovati.
    Ti službu pastira naših duša nastavljaš preko svojih zamjenika:
    − daj nam uvijek predvodnika koji će nas tvojim putem voditi.
    Ti si se u svetima svojim, vođama naroda, očitovao kao liječnik duše i tijela:
    − ne prestani nam davati službenike života i svetosti.
    Ti si ljubavlju i razboritošću svetaca svoj narod poučio:
    − izgrađuj nas trajno u svetosti preko naših pastira.

    Oče naš …

    Molitva
    Bože, ti si propovijedanjem svetog biskupa Augustina engleski narod priveo svjetlu evanđelja. Daj da njegov rad donosi trajne plodove u tvoj oj Crkvi. Po Gospodinu.

    ZAKLJUČAK

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
    Amen.

    QUAMQUAM PLURIES
    ENCYCLICAL OF POPE LEO XIII
    ON DEVOTION TO ST. JOSEPH

    To Our Venerable Brethren the Patriarchs, Primates,
    Archbishops, and other Ordinaries, in Peace and Union with Holy See.

    Although We have already many times ordered special prayers to be offered up in the whole world, that the interests of Catholicism might be insistently recommended to God, none will deem it matter for surprise that We consider the present moment an opportune one for again inculcating the same duty. During periods of stress and trial – chiefly when every lawlessness of act seems permitted to the powers of darkness – it has been the custom in the Church to plead with special fervour and perseverance to God, her author and protector, by recourse to the intercession of the saints – and chiefly of the Blessed Virgin, Mother of God – whose patronage has ever been the most efficacious. The fruit of these pious prayers and of the confidence reposed in the Divine goodness, has always, sooner or later, been made apparent. Now, Venerable Brethren, you know the times in which we live; they are scarcely less deplorable for the Christian religion than the worst days, which in time past were most full of misery to the Church. We see faith, the root of all the Christian virtues, lessening in many souls; we see charity growing cold; the young generation daily growing in depravity of morals and views; the Church of Jesus Christ attacked on every side by open force or by craft; a relentless war waged against the Sovereign Pontiff; and the very foundations of religion undermined with a boldness which waxes daily in intensity. These things are, indeed, so much a matter of notoriety that it is needless for Us to expatiate on the depths to which society has sunk in these days, or on the designs which now agitate the minds of men. In circumstances so unhappy and troublous, human remedies are insufficient, and it becomes necessary, as a sole resource, to beg for assistance from the Divine power.

    2. This is the reason why We have considered it necessary to turn to the Christian people and urge them to implore, with increased zeal and constancy, the aid of Almighty God. At this proximity of the month of October, which We have already consecrated to the Virgin Mary, under the title of Our Lady of the Rosary, We earnestly exhort the faithful to perform the exercises of this month with, if possible, even more piety and constancy than heretofore. We know that there is sure help in the maternal goodness of the Virgin, and We are very certain that We shall never vainly place Our trust in her. If, on innumerable occasions, she has displayed her power in aid of the Christian world, why should We doubt that she will now renew the assistance of her power and favour, if humble and constant prayers are offered up on all sides to her? Nay, We rather believe that her intervention will be the more marvellous as she has permitted Us to pray to her, for so long a time, with special appeals. But We entertain another object, which, according to your wont, Venerable Brethren, you will advance with fervour. That God may be more favourable to Our prayers, and that He may come with bounty and promptitude to the aid of His Church, We judge it of deep utility for the Christian people, continually to invoke with great piety and trust, together with the Virgin-Mother of God, her chaste Spouse, the Blessed Joseph; and We regard it as most certain that this will be most pleasing to the Virgin herself. On the subject of this devotion, of which We speak publicly for the first time to-day, We know without doubt that not only is the people inclined to it, but that it is already established, and is advancing to full growth. We have seen the devotion to St. Joseph, which in past times the Roman Pontiffs have developed and gradually increased, grow into greater proportions in Our time, particularly after Pius IX., of happy memory, Our predecessor, proclaimed, yielding to the request of a large number of bishops, this holy patriarch the patron of the Catholic Church. And as, moreover, it is of high importance that the devotion to St. Joseph should engraft itself upon the daily pious practices of Catholics, We desire that the Christian people should be urged to it above all by Our words and authority.

    3. The special motives for which St. Joseph has been proclaimed Patron of the Church, and from which the Church looks for singular benefit from his patronage and protection, are that Joseph was the spouse of Mary and that he was reputed the Father of Jesus Christ. From these sources have sprung his dignity, his holiness, his glory. In truth, the dignity of the Mother of God is so lofty that naught created can rank above it. But as Joseph has been united to the Blessed Virgin by the ties of marriage, it may not be doubted that he approached nearer than any to the eminent dignity by which the Mother of God surpasses so nobly all created natures. For marriage is the most intimate of all unions which from its essence imparts a community of gifts between those that by it are joined together. Thus in giving Joseph the Blessed Virgin as spouse, God appointed him to be not only her life’s companion, the witness of her maidenhood, the protector of her honour, but also, by virtue of the conjugal tie, a participator in her sublime dignity. And Joseph shines among all mankind by the most august dignity, since by divine will, he was the guardian of the Son of God and reputed as His father among men. Hence it came about that the Word of God was humbly subject to Joseph, that He obeyed him, and that He rendered to him all those offices that children are bound to render to their parents. From this two-fold dignity flowed the obligation which nature lays upon the head of families, so that Joseph became the guardian, the administrator, and the legal defender of the divine house whose chief he was. And during the whole course of his life he fulfilled those charges and those duties. He set himself to protect with a mighty love and a daily solicitude his spouse and the Divine Infant; regularly by his work he earned what was necessary for the one and the other for nourishment and clothing; he guarded from death the Child threatened by a monarch’s jealousy, and found for Him a refuge; in the miseries of the journey and in the bitternesses of exile he was ever the companion, the assistance, and the upholder of the Virgin and of Jesus. Now the divine house which Joseph ruled with the authority of a father, contained within its limits the scarce-born Church. From the same fact that the most holy Virgin is the mother of Jesus Christ is she the mother of all Christians whom she bore on Mount Calvary amid the supreme throes of the Redemption; Jesus Christ is, in a manner, the first-born of Christians, who by the adoption and Redemption are his brothers. And for such reasons the Blessed Patriarch looks upon the multitude of Christians who make up the Church as confided specially to his trust – this limitless family spread over the earth, over which, because he is the spouse of Mary and the Father of Jesus Christ he holds, as it were, a paternal authority. It is, then, natural and worthy that as the Blessed Joseph ministered to all the needs of the family at Nazareth and girt it about with his protection, he should now cover with the cloak of his heavenly patronage and defend the Church of Jesus Christ.

    4. You well understand, Venerable Brethren, that these considerations are confirmed by the ,opinion held by a large number of the Fathers, to which the sacred liturgy gives its sanction, that the Joseph of ancient times, son of the patriarch Jacob, was the type of St. Joseph, and the former by his glory prefigured the greatness of the future guardian of the Holy Family. And in truth, beyond the fact that the same name – a point the significance of which has never been denied – was given to each, you well know the points of likeness that exist between them; namely, that the first Joseph won the favour and especial goodwill of his master, and that through Joseph’s administration his household came to prosperity and wealth; that (still more important) he presided over the kingdom with great power, and, in a time when the harvests failed, he provided for all the needs of the Egyptians with so much wisdom that the King decreed to him the title “Saviour of the world.” Thus it is that We may prefigure the new in the old patriarch. And as the first caused the prosperity of his master’s domestic interests and at the same time rendered great services to the whole kingdom, so the second, destined to be the guardian of the Christian religion, should be regarded as the protector and defender of the Church, which is truly the house of the Lord and the kingdom of God on earth. These are the reasons why men of every rank and country should fly to the trust and guard of the blessed Joseph. Fathers of families find in Joseph the best personification of paternal solicitude and vigilance; spouses a perfect example of love, of peace, and of conjugal fidelity; virgins at the same time find in him the model and protector of virginal integrity. The noble of birth will earn of Joseph how to guard their dignity even in misfortune; the rich will understand, by his lessons, what are the goods most to be desired and won at the price of their labour. As to workmen, artisans, and persons of lesser degree, their recourse to Joseph is a special right, and his example is for their particular imitation. For Joseph, of royal blood, united by marriage to the greatest and holiest of women, reputed the father of the Son of God, passed his life in labour, and won by the toil of the artisan the needful support of his family. It is, then, true that the condition of the lowly has nothing shameful in it, and the work of the labourer is not only not dishonouring, but can, if virtue be joined to it, be singularly ennobled. Joseph, content with his slight possessions, bore the trials consequent on a fortune so slender, with greatness of soul, in imitation of his Son, who having put on the form of a slave, being the Lord of life, subjected himself of his own free-will to the spoliation and loss of everything.

    5. Through these considerations, the poor and those who live by the labour of their hands should be of good heart and learn to be just. If they win the right of emerging from poverty and obtaining a better rank by lawful means, reason and justice uphold them in changing the order established, in the first instance, for them by the Providence of God. But recourse to force and struggles by seditious paths to obtain such ends are madnesses which only aggravate the evil which they aim to suppress. Let the poor, then, if they would be wise, trust not to the promises of seditious men, but rather to the example and patronage of the Blessed Joseph, and to the maternal charity of the Church, which each day takes an increasing compassion on their lot.

    6. This is the reason why – trusting much to your zeal and episcopal authority, Venerable Brethren, and not doubting that the good and pious faithful will run beyond the mere letter of the law – We prescribe that during the whole month of October, at the recitation of the Rosary, for which We have already legislated, a prayer to St. Joseph be added, the formula of which will be sent with this letter, and that this custom should be repeated every year. To those who recite this prayer, We grant for each time an indulgence of seven years and seven Lents. It is a salutary practice and very praiseworthy, already established in some countries, to consecrate the month of March to the honour of the holy Patriarch by daily exercises of piety. Where this custom cannot be easily established, it is as least desirable, that before the feast-day, in the principal church of each parish, a triduo of prayer be celebrated. In those lands where the 19th of March – the Feast of St. Joseph – is not a Festival of Obligation, We exhort the faithful to sanctify it as far as possible by private pious practices, in honour of their heavenly patron, as though it were a day of Obligation.

    7. And in token of heavenly favours, and in witness of Our good-will, We grant most lovingly in the Lord, to you, Venerable Brethren, to your clergy and to your people, the Apostolic blessing.

    Given from the Vatican, August 15th, 1889, the 11th year of Our Pontificate.

    LEO XIII

    Prayer to Saint Joseph

    To thee, O blessed Joseph, we have recourse in our affliction, and having implored the help of thy thrice holy Spouse, we now, with hearts filled with confidence, earnestly beg thee also to take us under thy protection. By that charity wherewith thou wert united to the Immaculate Virgin Mother of God, and by that fatherly love with which thou didst cherish the Child Jesus, we beseech thee and we humbly pray that thou wilt look down with gracious eye upon that inheritance which Jesus Christ purchased by His blood, and wilt succor us in our need by thy power and strength.

    Defend, O most watchful guardian of the Holy Family, the chosen off-spring of Jesus Christ. Keep from us, O most loving Father, all blight of error and corruption. Aid us from on high, most valiant defender, in this conflict with the powers of darkness. And even as of old thou didst rescue the Child Jesus from the peril of His life, so now defend God’s Holy Church from the snares of the enemy and from all adversity. Shield us ever under thy patronage, that, following thine example and strengthened by thy help, we may live a holy life, die a happy death, and attain to everlasting bliss in Heaven. Amen.

    Pojas na čast svetog Josipa

    Cingulum – Stara pobožnost sv. Josipu

    Pobožnost prema pojasu sv. Josipa nastala je u gradu Antwerpu, u Belgiji, kao posljedica čudesnog ozdravljenja vrlo pobožne augustinske redovnice sestre Elizabete. Prije toga je tri godine trpila mučne bolove prouzročene okrutnom bolešću. Bolest je dostigla takav stupanj da su doktori, ne znajući gdje da traže pomoć, proglasili smrt neizbježnom i neminovnom. Sestra Elizabeta obratila se Nebu i kako je uvijek bila posebno naklonjena sv. Josipu, zamolila ga je za zagovor kod našeg Gospodina. U isto vrijeme dala je blagosloviti pojas na čast svetog Josipa, opasala se njime, i nakon par dana što se molila pred slikom svetog Josipa odjednom je osjetila da je bolovi napuštaju. Oni koji su bili upoznati s njezinom bolešću proglasili su oporavak čudesnim; to je potvrđeno u izjavi koju su istodobno napisali javni bilježnik i doktor, koji je slučajno bio protestant. Čudo je zapisano i objavljeno u Veroni i Rimu između 1810. – 1842. U ožujku sljedeće godine ta se pobožnost počela širiti. Pojasi su se blagoslivljali u crkvi sv. Nikole u Veroni za pacijente bolnice. Kapelica crkve posvećena je sv. Josipu. Zadobivene su brojne posebne milosti, a pobožnost se širila i po Francuskoj, dijelovima Italije, pa čak i u Americi i Aziji. Pojas se zazivao, ne samo kao lijek protiv tjelesnih oboljenja, već kao i čuvar kreposti čistoće.

    Biskup Verone postao je svjestan potrebe obraćanja Kongregaciji za obrede, što je učinio pismom 14. siječnja 1859. Nakon temeljite provjere Sveta je Kongregacija, u skladu sa zahtjevom dala odobrenje 19. rujna te godine, s novom formulom blagoslova i dozvolila njegovu svečanu i privatnu upotrebu. Na kraju je biskup postigao za Bratovštinu pojasa privilegij i u isto je vrijeme Njegova svetost, Papa Pio IX. dodijelio posebne oproste.

    Dragocjene milosti slugama sv. Josipa koje nose taj pojas su:

    Posebna zaštita sv. Josipa.
    Čistoća duše.
    Milost čistoće.
    Ustrajnost do kraja.
    Posebnu pomoć na času smrti.
    Pojas sv. Josipa treba biti deblja pamučna niz ili pojas sa sedam čvorova na jednom kraju, koji označavaju sedam radosti i žalosti svetog Josipa. Nosi se kao opasač koji štiti čistoću i poniznost ili oko ramena za poslušnost. Treba ga blagosloviti svećenik.

    Također se preporuča razmatranje sedam žalosti i radosti, uz molitvu Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu iza svakog razmatranja.

    Sumnje Svetog Josipa u njegovu zaručnicu Mariju (Mt 1,19) i poruka anđela (Mt 1,20)
    Siromaštvo Isusova rođenja (Lk 2,7) i samo rođenje (Lk 2,7)
    Isusovo obrezanje (Lk 2,21) i sveto ime Isusovo (Mt 1,25 )
    Šimunovo proročanstvo kako će mnogi biti izgubljeni zbog Isusa, a da će Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti (Lk 2,34) i njegovo proroštvo da će mnogi biti spašeni (Lk 2,34 )
    Bijeg u Egipat (Mt 2,14) i svrgavanje idola (Iz 19,1)
    Oskudan život u Egiptu (Mt 2,22) i život s Marijom i Isusom (Lk 2,39 )
    Gubitak djeteta Isusa (Luka 2,45) i nalaženje Isusa u Hramu (Lk 2,46)
    Blagoslov pojasa na čast svetog Josipa:
    Svećenik koji je od apostolske stolice dobio povlasticu da blagoslivlja pojase na čast sv. Josipu obuče bijelu kotu i bijelu štolu te reče:

    R: Pomoć je naša u imenu Gospodina.
    O: Koji stvori nebo i zemlju.
    R: Gospodin s vama.
    O: I s duhom tvojim.

    Pomolimo se.
    Gospodine Isuse Kriste, koji udahnjuješ odluku i ljubav djevičanstva i zapovijedaš čistoću, molimo blagost Tvoju, dostoj se blago+sloviti i po+svetiti ove pojase kao obilježje čistoće, da svi, koji se njima opašu za čuvanje čistoće, po zagovoru blaženoga Josipa, zaručnika presvete majke Tvoje, vrše Tebi ugodnu uzdržljivost i drže Tvoje zapovijedi, dobiju oproštenje svojih grijeha, prime zdravlje duše i tijela i postignu život vječni. Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.
    O: Amen.

    Pomolimo se.
    Daj, molimo, Svemogući vječni Bože, da časteći najneporočnije djevičanstvo prečiste Djevice Marije i njezinog zaručnika Josipa njihovim zagovorom postignemo duševnu i tjelesnu čistoću. Po Kristu Gospodinu našem.
    O: Amen.

    Pomolimo se.
    Svemogući vjekovječni Bože, koji si najčistijem mužu Josipu povjerio prečistu Mariju vazda Djevicu i dijete Isusa, ponizno Te molimo, da Tvoji vjernici, koji se budu pasali ovim pojasima na čast sv. Josipa i pod njegovom zaštitom, po Tvojoj darežljivosti i njegovu zagovoru vazda predano ustraju u čistoći. Po istom Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu Tvojem, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova.
    O: Amen.

    Pomolimo se.
    Bože, obnovitelju i ljubitelju nevinosti, molimo, da vjernici Tvoji, koji se posluže ovim pojasima, po zagovoru blaženog Josipa, zaručnika presvete Majke Tvoje, budu vazda opasani po bokovima i nose u rukama svojim goruće svijeće; neka tako budu slični ljudima, koji čekaju gospodara svoga, kad će se vratiti sa svadbe, da mu, kada dođe i pokuca, odmah otvore i zavrijede biti primljeni u vječnu radost. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
    O: Amen.

    Onda svećenik metne tamjan u kadionicu i poškropi pojase blagoslovljenom vodom govoreći:
    Poškropi me Gospodine hisopom, da se očistim, operi me, da budem bjelji od snijega.

    Poslije okadi i reče:
    R: Spasi sluge svoje.
    O: Bože moj, koji se ufaju u te.
    R: Pošalji im, Gospodine, pomoć iz svetišta.
    O: I brani ih sa Siona.
    R: Gospodine usliši molitvu moju.
    O: I vapaj moj k Tebi da dođe.
    R: Gospodin s vama.
    O: I s duhom tvojim.

    Pomolimo se.
    Bože milosrdni, Bože blagi, komu se mili sve, što je dobro, bez koga se ništa dobra ne počinje i ništa dobra ne svršuje, čuj blago naše najsmjernije prošnje i brani od mreže svijeta ili od svjetskih želja vjernike svoje, koji se budu pasali pojasom blagoslovljenim u Tvoje sveto ime na čast sv. Josipu i pod njegovom zaštitom, te im podaj, da mogu predani ustrajati u ovoj svetoj nakani i zadobivši oproštenje doći u zajednicu odabranika Tvojih. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu Tvojem koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova.
    O: Amen.

    Molitva sv. Josipu za čistoću
    Sveti Josipe, čuvaru djevičanskih duša, tvojoj su vjernoj skrbi bili povjereni sama nevinost, Isus Krist i Djevica Marija: radi toga dvostrukoga predragog zaloga – Isusa i Marije – molim te da me očuvaš od svake nečistoće da neokaljane duše, čista srca i čistoga tijela uvijek vjerno služim Isusu i Mariji. Čuvaj me od svake grješne misli, pogleda, želje i djela. Daj da u mojoj duši uvijek cvijeta bijeli ljiljan čistoće. Amen.

    POJAS SVETOG JOSIPA
    Drevni je oblik pobožnosti prema sv. Josipu. Pojas je blagoslovljen od strane svećenika posebnim blagoslovom iz starog obreda Blagoslova. Pojas se nosi oko struka, ili se stavlja na neko prikladno mjesto gdje živimo. Pojas je PODSJETNIK da smo preporučeni sv. Josipu; znak kojega nosimo na sebi u vrijeme moljenja devetnice, ili SRIJEDOM (dan sv. Josipa) u znak pobožnosti, ljubavi i zavjeta sv. Josipu. Sedam čvorića simbolizira sedam žalosti i sedam radosti sv. Josipa. Pojas mogu nositi svi, a osobito teško bolesni, stari i nemoćni, umirući, mladi koji mole za predbračnu čistoću i istinsku ljubav, radnici, tijekom 30-dnevne pobožnosti sv. Josipu, trudnice i supružnici koji žele djecu. Onaj tko nosi pojas, treba dnevno izmoliti barem sedam Zdravomarija, na čast Josipovih sedam žalosti i sedam radosti.

    Rkt. Župni ured Rođenja BDM
    Svetice 5, 47281 Mali Erjavec
    Fr. Marko K. Glogović, prior pavlinskog samostana i župnik
    U Godini vjere, 2013.
    Letak i pojas besplatni, hvala na mogućem daru.

    Sveti Josip
    Vrata vjere
    Tko vjeruje, taj se ne boji!
    Skoči do sadržaja
    Početna stranica
    24. STUDENOGA 2013PACIFICUS
    Ne nasjedajte na lažne proroke
    vassula-rydenVassula, kao prvo, nije uopće katolkinja. Potječe iz pravoslavne obitelji podrijetlom iz Grčke, te dugo nije prakticirala svoju vjeru. Njen prvi muž, s kojim ima dva sina, bio je švedski luteran, no ona danas nigdje ne spominje njihova imena. Obratila se k svojoj vjeri tek kad je počela primati „poruke“, nedugo zatim se i vjenčala u Pravoslavnoj crkvi (nakon 9 godina izvanbračnog života). Njen sadašnji muž je također švedski luteran, Per Ryden.

    Ekumensko djelovanje temeljeno na njenim „porukama“ ne podupire ni katolička ni pravoslavna crkva. Vjernicima se ne preporučuje sudjelovati na susretima takvih privatnih inicijativa.

    Pošto Vassula Ryden živi u Švicarskoj, među prvima se o njenim knjigama i konferencijama izjasnio švicarski biskup Mgr. Heinrich Schwery 1991. g. Upozorio je da Vassula promovira nekakvo dvojbeno pan-kršćanstvo i da se njene poruke ne mogu smatrati nadnaravnim.

    Kongregacija za nauk vjere dva je puta službeno reagirala, upozoravajući na:
    – prikaz Presvetog Trojstva, na zbrku imena i uloga pojedinih božanskih osoba u njenim porukama:
    – na proročanstva o skorom razdoblju prevlasti Antikrista unutar Crkve;
    – na milenaristički stil: čudesne Božje intervencije prije drugog Kristovog dolaska donijet će zemlji jednu eru mira i prosperiteta
    – proročanstvo o ujedinjenju svih kršćanskih zajednica, o stvaranju tzv. pan-kršćanstva, u kojemu će se izgubiti odlike pojedinih Crkvi, suprotno katoličkom nauku i ekumenskom zalaganju.
    Ti službeni dokumenti Katoličke crkve nalaze se na sljedećim stranicama:

    http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDFRYDN1.HTM
    http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDFRYDN2.HTM

    Vassula je međutim nekoliko puta čak i mijenjala svoje poruke pokušavajući ih približiti katoličkom nauku, što je samo dokaz kako njene objave nisu nadnaravnog podrijetla.

    Više o tome:
    http://www.catholicdoors.com/isit/isit07.htm
    http://www.unitypublishing.com/Appariti … 20Mark.htm

    Vatikan, 24. 10. 1995. (IKA) – Radio Vatikan je 23. listopada objavio Priopćenje koje je Kongregacija za nauk vjere izdala 6. listopada, a odnosi se na Vassulu Ryden koja se po svijetu predstavlja kao vidjelica i prenositeljica nadnaravnih poruka. Vassula je nedavno boravila i u našoj zemlji te su o njezinim nastupima izvješćivale i naše građanske novine. Kongregacija za nauk vjere kao vrhovni ured za čuvanje katoličkog pravovjerja je nakon duljeg istraživanja toga slučaja odlueila izvijestiti javnost da je ono što Vassula Ryden govori i naviješta, s katoličkog stajališta neprihvatljivo. Priopćenje izričito navodi određene naukovne zablude. U navodnim Vassulinim objavama ona se netočno izražavala o odnosima osoba u Presvetome Trojstvu, naviještala je skoro razdoblje Antikristove vlasti u samoj Crkvi, zatim na milenaristički način (milenarizam je netočno učenje da će prije Sudnjega dana na zemlji biti uspostavljeno tisućgodišnje Božje kraljevstvo) govori o razdoblju Božje pobjede s mirom i sveopćim blagostanjem prije drugoga Kristova dolaska. Također ona naviješta u skoroj budućnosti Crkvu koja bi bila neka neodređena svekršćanska zajednica. Činjenica da u novijim Vassulinim spisima nema više takvih tvrdnji, pokazuje da ni ono prije nije moglo biti plod nebeskih poruka. Priopćenje, osim toga, upozorava da Vassula Ryden, premda je članica Grčke Pravoslavne Crkve, bez ikakvih ograda prima sakramente u katoličkim crkvama, postavljajući se tako iznad svake crkvene vlasti, što izaziva uznemirenje i neraspoloženje pravoslavnih crkvenih službenika. Premda u njezinim nastupima ima i pozitivnih kršćanskih sadržaja, Kongregacija zaključuje da je učinak svega toga negativan, te poziva katoličke biskupe neka o tome izvijeste svoje vjernike i neka Vassuli ne dopuste nikakvo nastupanje u crkvenim prostorima ni na crkvenim skupovima. Vjernici trebaju znati da u spisima i nastupima gospođe Vassule Ryden nema ničega što bi se moglo smatrati plodom posebne nadnaravne objave.

    https://putopisi.blog/2017/07/10/orlovo-gnijezdo/

    https://book.hr/molitva-svetom-benediktu-za-obranu-od-zloga/

    Molitva svetom Benediktu za obranu od Zloga

    Date: 25. listopada 2019.Author: Liki
    Sveti Benedikt iz Nursije bio je svjestan da đavao obilazi svijetom tražeći koga da proždre, kome da uništi život. Neprijatelj se osobito bori protiv onih koji se bore na strani Božjeg Kraljevstva. Ali nemojmo se obeshrabriti, nego hrabro ustrajmo uz Gospodina, do kraja, kako piše u Jakovljevoj poslanici: „Podložite se, dakle, Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas.“
    Molitva svetom Benediktu za obranu od Zloga

    Sveti Benedikte, ti si se potpuno predao Bogu i živio si samo za njega. Svojim primjerom, svojom vjerom i svojom ljubavlju prema Bogu potaknuo si tolike plemenite duše da prihvate ideale redovničkog života. Svetošću svoje duše i poučljivošću od Duha Svetoga odupro si se Sotoninoj moći da istrgneš od njegove vlasti duše koje je on htio zauvijek upropastiti.
    Oče Benedikte, zagovaraj nas kod Boga da privučeš k sebi sve duše koje poput tebe žele živjeti u vjernosti Evanđelja. Sveti Benedikte, brani nas od Zloga, koji hoće da zastranimo s Božjeg puta, puta dobra, ljubavi i istine. Zaštiti nas od neprijateljevih zasjeda, spasi nas od njegovih zamki, učvrsti nas protiv napasti i budi uz nas na našem smrtnom času. Sveti Benedikte, miljeniče Božji, udalji od nas sile zla i nauči nas da u svakom času sačuvamo mir srca. Amen.
    https://book.hr/molitva-svetom-benediktu-za-obranu-od-zloga/

    Zanimljivo bi bilo čuti kako bi ovaj događaj prokomentirali oni koji kažu da nam danas čuda nisu potrebna

    Euharistijsko čudo u Parizu: Mrzio je Isusa i hostiju, sve dok nije doživio nadnaravno iskustvo

    U Parizu u Rue des Archives 24 nalazi se lijepa crkva iz 1700. godine, luteranska s obližnjim klaustrom u gotičkom stilu. Na tom se mjestu 1290. godine dogodilo važno euharistijsko čudo. Nema sačuvanih relikvija, ali ima mnogo pisanih dokumenata koji upućuju na istinitost priče. Godine 1290. u ulici je bilo malo zgrada te se nazivala Rue des Jardins (Ulica vrtova) jer je svaka kuća imala lijepi vrt. Na mjestu gdje se danas nalazi luteranska crkva, živio je židov imenom Jonathas i bio je lihvar. Prezirao je katolike, a posebno je mrzio sakrament pričesti. Potaknut tom mržnjom, jednog je dana organizirao nešto strašno. Žena je otišla na svetu pričest, sakrila posvećenu hostiju te je donijela lihvaru Jonathasu za povrat zaloga Među njegovim klijentima, bila je katolkinja koja je založila jedan dragocjeni predmet u zamjenu za novac. Žena je željela otkupiti svoju dragocjenost, ali nije imala dovoljno novaca.

    Židov je predložio: „Ako mi doneseš jednu posvećenu hostiju, vratit ću ti zalog bez drugih potraživanja.” Žena je bila neodlučna, ali je u konačnici pristala. Te godine Uskrs se slavio 2. travnja. Žena je otišla na svetu pričest, sakrila posvećenu hostiju te je donijela lihvaru Jonathasu za povrat zaloga. Jonathas je pokazao svu svoju mržnju prema hostiji. Znao je da, prema katolicima, u njoj doista živi Isus. S obzirom na to da je mrzio Isusa, mrzio je i hostiju. Uzeo je nož i počeo je rezati. Na njegovo veliko iznenađenje, iz rezova na hostiji počela je teći krv. Taj događaj nije umanjio njegov bijes već ga je raspalio. Uzeo je hostiju i bacio je u vatru svog ognjišta, ali se ona uzdigla i ostala lebdjeti iznad kamina, i dalje krvareći. Jonathas ju tada uze i baci u lonac koji je ključao na vatri. Nakon što je zacrvenila vodu, hostija se uzdigla u zrak i poprimila izgled križa. Duže vrijeme je ostala u zraku. Budući da je više nije uspijevao uhvatiti, Jonathas se uplašio. Preplašila se i njegova obitelj koja je pohitala vidjeti što se događa. Dozivali su u pomoć. Za čudo se pročulo te su i drugi ljudi došli i vidjeli taj fenomen. Konačno je sama hostija sišla i položila se u zdjelu koju je jedna katolkinja iz grupe držala u ruci. Žena je tada odnijela hostiju svećeniku župne crkve Saint˗Jean˗en˗Grève.

    Paris

    Upoznat s pričom, župnik je hostiju smjestio u svetohranište. Potom je dao napraviti relikvijar u koji ju je onda premjestio i izložio na štovanje. Euharistijsko čudo u Parizu/ foto: stswithuns.org.uk Govorilo se da je, pogođen onime što se dogodilo, Jonathas zajedno s cijelom obitelji prešao na kršćanstvo kao i drugi njegovi prijatelji židovi Govorilo se da je, pogođen onime što se dogodilo, Jonathas zajedno s cijelom obitelji prešao na kršćanstvo kao i drugi njegovi prijatelji židovi. Njegov dom ubrzo je dobio naziv „kuća čuda” te ju je godinu kasnije kupio kralj Filip IV. (…) Čudo je ostalo živo u sjećanjima Parižana. U sjećanje na čudo, narod je promijenio naziv ulice iz Rue des Jardins u Rue où Dieu fut bouilli (Ulica gdje je Bog skuhan). U starim spisima još se nalazi pod tim imenom. Godine 1400. skladan je poetski prikaz s prologom u četiri čina pod nazivom „Misterij svete hostije”. Postoje minijature, prozori, slike na kojima je zabilježen događaj. U crkvi Saint˗Jean˗en˗Grève gdje se čuva čudesna hostija izvodi se „Liturgijski obred čišćenja” napisan upravo zbog onoga što se dogodilo u kući židova Jonathasa. Na Tijelovo, hostija se nosila u procesiji zajedno s drugim relikvijama koje podsjećaju na čudo. Međutim, nakon što je crkva Les Billettes pripala luteranima, relikvije su izgubljene.

    Izvor: https://book.hr/euharistijsko-cudo-u-parizu-mrzio-je-isusa-i-hostiju-sve-dok-nije-dozivio-nadnaravno-iskustvo/
    Krv Kristova slama svako zlo, svako prokletstvo, svaku bolest

    Date: 3. srpnja 2019.Author: Liki

    U Ime Isusovo neka me Predragocjena Krv Kristova obrati u srcu u iskrenoj, dubokoj vjeri, ljubavi i pouzdanju u tebe, Gospodine… ! Predragocjenom Krvlju svojom Gospodine Isuse Kriste molim Te, Operi me od glave do pete, iznutra i izvana ! Neka Predragocjena Tvoja Krv poteče mojim venama, mojim organima, cijelim mojim tijelom, umom, dušom, duhom…! (možeš ovdje, po poticaju Duha meditativno i polako, imenovati svaki dio tijela, duše i duha … ili bolest i smetnju koju imaš, a koji želiš da Gospodin ozdravi svojom Krvi i u duhu osjetiti kako te Krv Kristova čisti, oslobađa i iscjeljuje, …)

    Neka me Tvoja prečista Krv, Isuse Kriste iscijeli od svake bolesti tijela, uma, duše i duha. Odstrani iz mene i od mene svaku negativnost i sve što nije od tebe, Isuse! Gospodine Isuse Kriste, napravi štit oko mene, od svoje Predragocjene otkupiteljske Krvi i svih onih za koje te molim. (možeš navesti imena osoba za koje moliš…).

    Isuse, Krvlju svojom operi i zapečati zrak koji dišem, hranu koju jedem, vodu koju pijem, putove koje hodim, prostore u kojima boravim, stvari koje dotičem, ljude sa kojima kontaktiram…!
    Zapečati u svojoj svetoj Krvi mene (ime i prezime, osobe za koju molim), moj lik gdje god se nalazili i sve što je u vezi mene i onih za koje te molim.
    Krvi Kristova operi me ( nas )… ( više puta zazivati…);
    Krvi Kristova, zaštiti me (nas); Krvi Kristova pobjednice zlih duhova spasi me (nas) i zaštiti me (nas); Krvi Kristova iscijeli me (nas)…
    U Ime Isusovo , zapovijedam neka me sad ovoga časa, napusti svaka bolest tijela, uma, duše i duha i iziđe iz mene VAN. (po poticaju Duha govoriti koliko dugo …)
    Krvi Kristova , u ime Isusovo blagoslovi me u ovom danu …
    u ime + Boga Oca, + Boga Sina i + Boga Duha Svetoga ! Amen !
    Hvala Ti Isuse, Slava Ti Isuse… ( zahvaljivati neko vrijeme i vjerovati da se molitva već ostvarila …)

    LITANIJE PRESVETOJ KRVI ISUSOVOJ

    Gospodine, smiluj se!
    Kriste, smiluj se!
    Gospodine, smiluj se!
    Kriste, čuj nas!
    Kriste, usliši nas!
    Oče nebeski, Bože, (Smiluj nam se)
    Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
    Duše Sveti Bože,
    Sveto Trojstvo, jedan Bože,

    Krvi Krista, Jedinorođenoga Sina Vječnog Oca, (Spasi nas!)
    Krvi Krista, utjelovljene Riječi Božje,
    Krvi Kristova, Novoga i Vječnoga Saveza,
    Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla,
    Krvi Kristova, koja si kod bičevanja izvirala,
    Krvi Kristova, ispod trnove krune prokapala,
    Krvi Kristova, na Križu prolivena,
    Krvi Kristova, cijeno našega spasenja,
    Krvi Kristova, bez koje nema oproštenja,
    Krvi Kristova, u Euharistiji okrepo i čišćenje duša,
    Krvi Kristova, rijeko milosrđa,
    Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova,
    Krvi Kristova, snago mučenika,
    Krvi Kristova, jakosti priznavalaca,
    Krvi Kristova, koja rađaš djevice,
    Krvi Kristova, čvrstoćo onih koji su u pogibli,
    Krvi Kristova, okrepo umornih,
    Krvi Kristova, u plaču utjeho,
    Krvi Kristova, nado pokornika,
    Krvi Kristova, utjeho umirućih,
    Krvi Kristova, mire i milino srdaca,
    Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života,
    Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz Čistilišta.
    Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna,

    Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
    Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
    Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama!

    – Otkupio si nas, Gospodine, Krvlju svojom.
    – I postadosmo Kraljevstvo Boga našega.

    Pomolimo se! — Svemogući vječni Bože, Ti si jedinorođenca svoga Sina postavio za Otkupitelja svijeta i htio da Te Njegova Krv ublaži; podaj, molimo, da cijenu našega spasenja tako štujemo da nas njezina snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji, da uživamo na nebu vječni plod svete Krvi! Po istom Kristu Gospodinu našem! Amen!

    Like

  20. PROTIV IZDAJA

    3h ago

    DUH SVETI je dar protiv IZDAJE

    DOĐI, DUŠE SVETI, U NAŠA SRCA! // Molitva bl. kardinala Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI. I daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj nam dar razuma da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće. Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje. Daj nam dar jakosti da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj nam dar znanja da pravo spoznamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stranputicom u duhovnom životu. Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo! Daj nam dar straha Božjega da se čuvamo grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu. Amen. Izvor: https://book.hr/dodi-duse-sveti-nasa-srca-molitva-bl-kardinala-alojzija-stepinca-sedam-darova-duha-svetoga/

    Acts 22:22-30

    Paul the Roman Citizen

    The crowd listened to Paul until he said this. Then they raised their voices and shouted, “Rid the earth of him! He’s not fit to live!”

    As they were shouting and throwing off their cloaks and flinging dust into the air, the commander ordered that Paul be taken into the barracks. He directed that he be flogged and interrogated in order to find out why the people were shouting at him like this. As they stretched him out to flog him, Paul said to the centurion standing there, “Is it legal for you to flog a Roman citizen who hasn’t even been found guilty?”

    When the centurion heard this, he went to the commander and reported it. “What are you going to do?” he asked. “This man is a Roman citizen.”

    The commander went to Paul and asked, “Tell me, are you a Roman citizen?”

    “Yes, I am,” he answered.

    Then the commander said, “I had to pay a lot of money for my citizenship.”

    “But I was born a citizen,” Paul replied.

    Those who were about to interrogate him withdrew immediately. The commander himself was alarmed when he realized that he had put Paul, a Roman citizen, in chains.

    Paul Before the Sanhedrin

    The commander wanted to find out exactly why Paul was being accused by the Jews. So the next day he released him and ordered the chief priests and all the members of the Sanhedrin to assemble. Then he brought Paul and had him stand before them.

    Acts 23:1-11

    Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    31, 2020 at 1:41 pm — Edit

    Acts 23 New International Version (NIV)

    23 Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” 2 At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. 3 Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    4 Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    5 Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    6 Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” 7 When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. 8 (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    9 There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” 10 The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    11 The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    The Plot to Kill Paul

    12 The next morning some Jews formed a conspiracy and bound themselves with an oath not to eat or drink until they had killed Paul. 13 More than forty men were involved in this plot. 14 They went to the chief priests and the elders and said, “We have taken a solemn oath not to eat anything until we have killed Paul. 15 Now then, you and the Sanhedrin petition the commander to bring him before you on the pretext of wanting more accurate information about his case. We are ready to kill him before he gets here.”

    16 But when the son of Paul’s sister heard of this plot, he went into the barracks and told Paul.

    17 Then Paul called one of the centurions and said, “Take this young man to the commander; he has something to tell him.” 18 So he took him to the commander.

    The centurion said, “Paul, the prisoner, sent for me and asked me to bring this young man to you because he has something to tell you.”

    19 The commander took the young man by the hand, drew him aside and asked, “What is it you want to tell me?”

    20 He said: “Some Jews have agreed to ask you to bring Paul before the Sanhedrin tomorrow on the pretext of wanting more accurate information about him. 21 Don’t give in to them, because more than forty of them are waiting in ambush for him. They have taken an oath not to eat or drink until they have killed him. They are ready now, waiting for your consent to their request.”

    22 The commander dismissed the young man with this warning: “Don’t tell anyone that you have reported this to me.”

    Paul Transferred to Caesarea

    23 Then he called two of his centurions and ordered them, “Get ready a detachment of two hundred soldiers, seventy horsemen and two hundred spearmen[b] to go to Caesarea at nine tonight. 24 Provide horses for Paul so that he may be taken safely to Governor Felix.”

    25 He wrote a letter as follows:

    26 Claudius Lysias,

    To His Excellency, Governor Felix:

    Greetings.

    27 This man was seized by the Jews and they were about to kill him, but I came with my troops and rescued him, for I had learned that he is a Roman citizen. 28 I wanted to know why they were accusing him, so I brought him to their Sanhedrin. 29 I found that the accusation had to do with questions about their law, but there was no charge against him that deserved death or imprisonment. 30 When I was informed of a plot to be carried out against the man, I sent him to you at once. I also ordered his accusers to present to you their case against him.

    MARIA SIMMA jako dobro stivo preporucujem. https://edoc.pub/marija-simma-moji-doivljaji-s-duama-u-istilitu-pdf-free.htmlhttps://www.youtube.com/embed/GyagUNVx7sk?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – JUTARNJA

    Objavljeno 31 svi. 2020 autor Administrator

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)

    Svetkovina

    JUTARNJA

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.

    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu

    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona

    Aleluja, Duh je Gospodnji ispunio krug zemaljski:

    dođite, poklonimo mu se, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *

    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

    Pred lice mu stupimo s hvalama, *

    kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *

    Kralj velik nad svim bogovima.

    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

    njegovi su vrhunci planina.

    Njegovo je more, on ga je stvorio, *

    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

    Jer on je Bog naš, *

    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †

    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

    kao u dan Mase u pustinji

    gdje me iskušavahu očevi vaši, *

    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

    i ne proniču moje putove.

    Tako se zakleh u svom gnjevu: *

    Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Kao svake evo godine

    Dan radosti nam dolazi,

    U koji Duh se Tješitelj

    Na apostole spustio.

    U slici žarkih jezika

    Iznad njih oganj drhato,

    A riječ im usta punila

    I ljubav srca žarila.

    Svim jezicima govore

    Zapanjujući pogane

    Pijanstvom prekoravaju

    Njih, pune Duha Svetoga.

    A sada, Bože predobri,

    Podijeli nama, molimo,

    Svog Duha Svetog darove,

    S nebesa što ih pošiljaš.

    Ta vjerna srca davno već

    Obdario si milošću,

    I nama prosti prestupke

    I daj nam dane spokojne.

    Daj Oca da upoznamo

    I Krista, Sina njegova,

    I u te, Duha njihova,

    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom

    Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp. Kasiodor)

    O Bože, ti si Bog moj: *

    gorljivo tebe tražim;

    tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *

    kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

    U Svetištu sam tebe motrio *

    gledajuć ti moć i slavu.

    Ljubav je tvoja bolja od života, *

    moje će te usne slavit.

    Tako ću te slavit za života, *

    u tvoje ću ime ruke dizati.

    Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *

    hvalit ću te kliktavim ustima.

    Na postelji se tebe spominjem, *

    u bdijenjima noćnim mislim na tebe.

    Ti postade meni pomoć, *

    kličem u sjeni krila tvojih.

    Duša se moja k tebi privija, *

    desnica me tvoja drži.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    Hvalospjev (Dn 3,57-88.56). Slavospjev stvorenja Bogu

    Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).

    Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *

    neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *

    hvali i uzvisuj ga dovijeka!

    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *

    hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!

    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *

    hvaljen i slavljen dovijeka!

    (Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca

    Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *

    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

    Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo *

    bubnjem i citrom neka ga slave!

    Jer Gospodin ljubi narod svoj, *

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi, *

    neka kliču s ležaja svojih!

    Nek im pohvale Božje budu na ustima, *

    mačevi dvosjekli u rukama,

    da nad pucima izvrše odmazdu, *

    i kaznu nad narodima:

    da im kraljeve bace u lance, *

    a odličnike u okove gvozdene;

    da na njima izvrše sud davno napisan: *

    nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

    Aleluja!

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    Kratko čitanje Djela 5, 30-32

    Bog otaca naših uskrisi Isusa, kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju.

    Kratki otpjev

    R. Svi se napuniše Duha Svetoga, * aleluja, aleluja.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    O. I počeše govoriti. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79

    Mesija i njegov preteča.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

    što pohodi i otkupi narod svoj;

    podiže nam snagu spasenja *

    u domu Davida, sluge svojega,

    kao što obeća na usta

    svetih proroka svojih odvijeka: †

    spasiti nas od neprijatelja naših – *

    i od ruke sviju koji nas mrze;

    iskazati dobrotu ocima našim, *

    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

    zakletve kojom se zakle Abrahamu,

    ocu našemu: *

    da će nam dati

    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

    služimo bez straha

    u svetosti i pravednosti pred njim *

    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

    jer ćeš ići pred Gospodinom

    da mu pripraviš putove,

    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

    po otpuštenju grijeha njihovih,

    darom premilosrdnog srca Boga našega *

    po kojem će nas pohoditi

    Mlado Sunce s visine,

    da obasja one što sjede u tmini

    i sjeni smrtnoj, *

    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    Molbenica

    Čvrstom nadom zavapijmo Kristu Gospodinu koji je svoju Crkvu sabrao po Duhu:

    Obnovi, Gospodine, lice zemlje.

    Gospodine, Isuse, ti si na križu uzvišen dao da iz tvog rebra poteku rijeke žive vode,

    − pošalji nam Duha životvorca.

    Ti, proslavljen zdesna Bogu, dao si učenicima Očev dar;

    − pošalji Duha da on učini novi svijet.

    Ti si apostolima u svom Duhu dao vlast otpuštanja grijeha,

    − uništi grijeh u svijetu.

    Ti si nam obećao Duha da nas poučava o svemu i u pamet nam doziva sve što si nam rekao;

    − pošalji Duha da prosvjetljuje našu vjeru.

    Obećao si da ćeš nam poslati Duha Istine da svjedoči za tebe;

    − pošalji Duha da nas učini vjernim svjedocima.

    Oče naš…

    Molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu. Amen.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.

    O. Amen.

    Presveta Bogorodice!

    Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.

    Čudesno sačuvan postao nam je znakom

    da ti u srcu grada Zagreba

    želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima

    koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.

    Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,

    tvome Srcu povjeravamo i predajemo

    svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,

    siromahe i beskućnike našega grada.

    Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata | Molitve | Sve vijesti

    Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista

    da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

    Kraljice mira, moli za nas i moli s nama

    za mir u našoj ispaćenoj Domovini,

    da kroz sve poteškoće i opasnosti života

    sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,

    da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.

    Amen.

    Majko Božja Kamenitih vrata,

    Zaštitnice grada Zagreba,

    moli za nas!

    POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE

    Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.

    “Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)

    1. Potvrda u Božjem naumu spasenja

    Što je bitno za sakrament Potvrde?

    Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.

    Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.

    “Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)

    Pa ipak ova punina Duha Gospodnjeg neće biti rezervirana samo za Mesiju nego za cijeli mesijanski narod koji će nastati od njega, kome će Krist biti kamen temeljac.

    Na mnogo mjesta u Evanđelju Krist je obećao svojima da će na njih izliti svoga Duha, obećanje koje je prvi put ostvareno na dan njegova uskrsnuća te posebno svečano na Dan Duhova kada su apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli naviještati veličanstvena djela Božja. A Petar će tom zgodom zasvjedočiti da je silazak Duha Svetoga na apostole znak mesijanskih vremena. Oni koji su povjerovali njihovu pripovijedanju i koji su se krstili, primili su Duha Svetoga.

    “Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma (Iv 20,22) i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati ‘veličanstvena djela Božja’ (Dj 2,11), a Petar izjavljuje kako je ovaj izljev Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga.“ (KKC 1287)

    Od toga vremena pa sve do danas apostoli i njihovi nasljednici su posebnim obredom polaganjem ruku na krštenike, mazanjem svetim uljem te izgovaranjem riječi: “Primi pečat dara Duha Svetoga“ podjeljivali i podjeljuju da Duha Gospodnjega. A učinci toga primljenoga dara u čovjeku su dovođenje do punine krsne milosti, još korjenitije poniranje u božansko sinovstvo, čvršća veza s Kristom, porast darova Duha Svetoga u nama, potpunija veza s Crkvom te posebna snaga Duha Svetoga koja kršćaninu omogućava da odvažno ispovijeda riječju i djelom svoju vjeru u Isusa Krista i da se nikad ne zasrami njegova križa.

    “’Otad su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice’.“ (KKC 1288)

    “Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv ‘kršćanin’, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je ‘Bog pomazao Duhom Svetim’ (Dj 10,38). Obred pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao se do naših dana. Na Istoku se ovaj sakrament nazivlje miropomazanjem, tj. pomazanje pomašću, ili svetim mirom, tj. “krizmom”. Naziv Potvrda na Zapadu ističe u isto vrijeme potvrdu krsta, čime se dovršava kršćanska inicijacija, i učvršćenje krsne milosti, što je sve plod Duha Svetoga.“ (KKC 1289)

    U prvim stoljećima kršćanstva potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, kako kaže sveti Ciprijan “dvostruki sakrament“. Kasnije, zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanja broja župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupi mogli biti prisutni na svim krsnim slavljima.

    Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja sakramenta potvrde od krštenja.

    Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo tih dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa “svetim mirom“ što ga je posvetio biskup.

    “Praksa istočnih Crkvi jače ističe jedinstvo kršćanske inicijacije, a praksa latinske Crkve jasnije izražava zajedništvo novog kršćanina s njegovim biskupom, koji je jamac i sluga crkvenog jedinstva, njezinog katolištva i apostolstva, a po tome i vez s apostolskim izvorima Kristove Crkve.“ (KKC 1292)

    2. Znakovi i obred Potvrde

    U obredu sakramenta Potvrde treba razmotriti znak pomazanja i ono što pomazanje označuje i utiskuje u čovjeka, tj. duhovni pečat.

    Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje ima mnogo značenja: ulje je znak obilja i radosti, ono čisti i čini gipkim, znak je ozdravljenja jer liječi udarce i rane, i ono čini da pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom.

    “Sva ta značenja pomazanja otkrivamo u sakramentalnom životu. Pomazanje katekumenskim uljem prije krsta označuje čišćenje i jačanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u ređenju, znak je posvećenja. U potvrdi kršćani, tj. pomazanici imaju potpunijeg udjela u poslanju Isusa Krista i u punini Duha Svetoga, kojim je Isus ispunjen, kako bi svim svojim životom širili ‘Kristov miomiris’.“ (KKC 1294)

    Pečat je međutim simbol, raspoznatljivi znak jedne osobe, znak njena autoriteta i vlasti nad nečim. U robovlasničko vrijeme bi se stavljali pečati na robove u znak njihove pripadnosti gospodaru, odnosno vojni vođe su utiskivali svoje znakove na vojnike kako bi se svima dalo na znanje kome pripadaju i čije su vlasništvo.

    Kršćanski pak pečat jest pečat Duha Svetoga koji nije utisnut u tijelo, nego u ljudsku dušu i kaže da osoba pripada ne nekom svjetovnom vladaru, čija vlast je ograničena na vrijeme, nego Kristu svevladaru kome je Otac sve podložio kako bi mu ljubavlju stajao ne raspolaganju promicanju kraljevstva Božjega među ljudima, kraljevstva pravde i mira, istine života i spasenja. Ali je u isto vrijeme taj pečat Božje obećanje posebne zaštite kršćaninu u trenutku kada je najviše bude trebao.

    “Potvrđenik ovim pomazanjem prima ‘biljeg’, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetima: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.“ (KKC 1295)

    Sam Krist kaže za sebe da je obilježen pečatom Očevim (Iv 6,27). Na sličan način i kršćanin je obilježen tim pečatom.

    “Sâm Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio. I kršćani su isto tako opečaćeni: ‘Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas je pomazao, on nas je opečatio i u srca naša dao zalog – Duha’ (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u velikoj kušnji posljednjih vremena.“ (KKC 1296)

    Posvećenje svete krizme važan je čin koji prethodi slavlju potvrde, a u stanovitom smislu i dio je samoga slavlja sakramenta. Biskup posvećuje svetu krizmu u Misi posvete ulja za svu biskupiju na Veliki četvrtak. Kada se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, bogoslužje počinje obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika.

    Tako se jasno ističe da se potvrda nadovezuje na krštenje. Kada se pak krsti odrasla osoba odmah po krštenju biva i potvrđena te sudjeluje u Euharistiji.

    U rimskom obredu biskup nad okupljene potvrđenike širi ruke i pritom moli za izlijevanje Duha Svetoga na one koji će primiti sakrament potvrde. Ta je gesta već od apostolskih vremena znak dara Duha Svetoga.

    “Potom slijedi bitni obred sakramenta. U latinskom obredu ‘potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: “Accipe signacalum doni Spiritus Sancti – Primi pečat dara Duha Svetoga“. U istočnim Crkvama, pomazanje svetim mirom biva poslije molitve epikleze, na svim značajnim dijelovima tijela: na čelu, očima, nosu, ušima, usnama, prsima, leđima, rukama i nogama, a svako mazanje prate riječi: “Pečat dara Duha Svetoga.“ (KKC 1300)

    “Cjelov mira, kojim se sakramentalni obred završava, označuje i očituje crkveno zajedništvo s biskupom i sa svim vjernicima.“ (KKC 1301)

    3.Učinci sakramenta Potvrde

    Krštenje i potvrda stoje u uskoj međusobnoj vezi. U prvoj su Crkvi i podjeljivani zajedno, što je u istočnim Crkvama zadržano do danas.

    U zapadnoj Crkvi krštenje odraslih također je nerazdvojno povezano s potvrdom, dočim se kod krštenja djece ustalila vremenska odvojenost podjele tih dvaju sakramenata.

    Čin vjere, ufanja i ljubavi zajedno s pokajanjem preduvjet je za plodno i valjano primanje sakramenta krštenja što se ne može očekivati od male djece. Stoga podjela potvrde u kasnijoj dobi, kad se djeca počinju orijentirati, kada mogu i hoće sama za sebe govoriti, omogućuje da potvrđenik osobno prima svoju vjeru.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod potvrde se vjera traži od samih potvrđenika, koji su u međuvremenu odrasli u njoj i priznaju je kao svoju. Time ujedno priznaju krštenje što su ga primili kao mala djeca.

    Potvrda znači jačanje, učvršćivanje vjere. Vjera, što je od krštenja narasla, jača i učvršćuje se jod potvrđenika. To se događa, s jedne strane, tako što Bog osposobljuje čovjeka za odlučan i samostalan kršćanski život, a s druge pak strane, sam čovjek želi razumjeti i prihvatiti kao svoju vjeru u Krista. Što se u dubini krštenja dogodilo treba u potvrdi dalje razvijati i jačati: primamo Duha Svetoga i postajemo punoljetni članovi Crkve.

    “Iz samog slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC 1302)

    Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti u čovjeku. Ona nas dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: “ Abba, Oče!“ (Rim 8,15); i čvršće nas sjedinjuje s Kristom.

    Potvrda umnaža u nama darove Duha Svetoga i usavršuje naš vez s Crkvom. Ona nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.

    “Kao i krst, komu je dovršenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, ‘karakter’, koji označuje daje Isusu Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.“ (KKC 1304)

    “’Karakter’ usavršuje opće svećeništvo vjernika, koje se prima u krštenju: ‘potvrđenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj službi (quasi ex officio)’.“ (KKC 1305)

    4. Primatelj Potvrde

    U latinskoj tradiciji smatra se osnovnom dobi za primanje sakramenta potvrde “dob rasuđivanja“. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu dostigli dob rasuđivanja.

    Iako se o potvrdi govori kao “sakramentu kršćanske zrelosti“, ipak se ne smije odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen Božji dar kojoj nije potrebno neko “ovjerovljenje“ da bi postala djelotvornom.

    “Svaka krštena osoba, koja još nije potvrđena, može i treba primiti sakrament Potvrde. Budući da krštenje, potvrda i Euharistija tvore nešto jedinstveno, ‘vjernici su obavezni primiti sakrament potvrde pravodobno’. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena.“ (KKC 1306)

    Priprava za sakrament potvrde treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom i do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskoga života. Zato kateheza u potvrdi treba u potvrđeniku probuditi smisao pripadniku Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici.

    “Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.“ (KKC 1310)

    “Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.“ (KKC 1311)

    5. Služitelj Potvrde

    Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Na Istoku redovito svećenik koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju podjeljuje i sakrament potvrde. Međutim on to čini svetom krizmom što ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup. Time se izražava apostolsko jedinstvo Crkve koje se učvršćuje sakramentom potvrde. U latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krštenju odraslih ili kad se u puno zajedništvo s katoličkom Crkvom uvodi krštena osoba član druge kršćanske zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan. Nakon čega slijedi sudjelovanje u Euharistiji. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije.

    “U latinskom obredu redovito djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup može iz važnih razloga, nekim svećenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi značenja samog sakramenta, podjeljuje on sam, ne zaboravljajući pritom da je upravo radi toga slavlje potvrde na određeno vrijeme odijeljeno od krštenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda. I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno označuje da je učinak sakramenta da one koji ga primaju tješnje sjedini s Crkvom, s njezinim apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoče za Krista.“ (KKC 1313)

    “Kad je kršćanin u smrtnoj pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoće da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne pođe s ovog svijeta a da nije po Duhu Svetom usavršeno darom Kristove punine.“ (KKC 1314)

    Like

  21. In Carmel, every Whitsunday (Pentecost) we did something that I looked forward to every year. During the Divine Office before Mass a designated sister would go around to each nun and hold out a fancy glass plate; the plate had little hand crafted paper doves and on each of it’s wings were written out one […]

    God the Holy Ghost Purifies Through Fire. — Mary’s Secretary
    reblogging READ.

    Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera
    Posted bysamo lucijaMay 31, 2020Leave a commenton Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & VjeraEditVratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera

    “Draga djeco! S radošću u srcu sve vas pozivam da živite vašu vjeru i da je svjedočite srcem i primjerom u svakom obliku. Odlučite se dječice da budete daleko od grijeha i napasti, i neka u vašim srcima bude radost i ljubav za svetošću. Ja vas dječice ljubim i pratim vas svojim zagovorom pred Svevišnjim. […]

    Vratite se Bogu i molite — Svjedočanstva & Vjera

    PROTIV IZDAJA

    3h ago

    DUH SVETI je dar protiv IZDAJE

    DOĐI, DUŠE SVETI, U NAŠA SRCA! // Molitva bl. kardinala Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI. I daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj nam dar razuma da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće. Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje. Daj nam dar jakosti da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj nam dar znanja da pravo spoznamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stranputicom u duhovnom životu. Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo! Daj nam dar straha Božjega da se čuvamo grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu. Amen. Izvor: https://book.hr/dodi-duse-sveti-nasa-srca-molitva-bl-kardinala-alojzija-stepinca-sedam-darova-duha-svetoga/

    Acts 22:22-30

    Paul the Roman Citizen

    The crowd listened to Paul until he said this. Then they raised their voices and shouted, “Rid the earth of him! He’s not fit to live!”

    As they were shouting and throwing off their cloaks and flinging dust into the air, the commander ordered that Paul be taken into the barracks. He directed that he be flogged and interrogated in order to find out why the people were shouting at him like this. As they stretched him out to flog him, Paul said to the centurion standing there, “Is it legal for you to flog a Roman citizen who hasn’t even been found guilty?”

    When the centurion heard this, he went to the commander and reported it. “What are you going to do?” he asked. “This man is a Roman citizen.”

    The commander went to Paul and asked, “Tell me, are you a Roman citizen?”

    “Yes, I am,” he answered.

    Then the commander said, “I had to pay a lot of money for my citizenship.”

    “But I was born a citizen,” Paul replied.

    Those who were about to interrogate him withdrew immediately. The commander himself was alarmed when he realized that he had put Paul, a Roman citizen, in chains.

    Paul Before the Sanhedrin

    The commander wanted to find out exactly why Paul was being accused by the Jews. So the next day he released him and ordered the chief priests and all the members of the Sanhedrin to assemble. Then he brought Paul and had him stand before them.

    Acts 23:1-11

    Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    31, 2020 at 1:41 pm — Edit

    Acts 23 New International Version (NIV)

    23 Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” 2 At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. 3 Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    4 Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    5 Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    6 Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” 7 When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. 8 (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    9 There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” 10 The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    11 The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    The Plot to Kill Paul

    12 The next morning some Jews formed a conspiracy and bound themselves with an oath not to eat or drink until they had killed Paul. 13 More than forty men were involved in this plot. 14 They went to the chief priests and the elders and said, “We have taken a solemn oath not to eat anything until we have killed Paul. 15 Now then, you and the Sanhedrin petition the commander to bring him before you on the pretext of wanting more accurate information about his case. We are ready to kill him before he gets here.”

    16 But when the son of Paul’s sister heard of this plot, he went into the barracks and told Paul.

    17 Then Paul called one of the centurions and said, “Take this young man to the commander; he has something to tell him.” 18 So he took him to the commander.

    The centurion said, “Paul, the prisoner, sent for me and asked me to bring this young man to you because he has something to tell you.”

    19 The commander took the young man by the hand, drew him aside and asked, “What is it you want to tell me?”

    20 He said: “Some Jews have agreed to ask you to bring Paul before the Sanhedrin tomorrow on the pretext of wanting more accurate information about him. 21 Don’t give in to them, because more than forty of them are waiting in ambush for him. They have taken an oath not to eat or drink until they have killed him. They are ready now, waiting for your consent to their request.”

    22 The commander dismissed the young man with this warning: “Don’t tell anyone that you have reported this to me.”

    Paul Transferred to Caesarea

    23 Then he called two of his centurions and ordered them, “Get ready a detachment of two hundred soldiers, seventy horsemen and two hundred spearmen[b] to go to Caesarea at nine tonight. 24 Provide horses for Paul so that he may be taken safely to Governor Felix.”

    25 He wrote a letter as follows:

    26 Claudius Lysias,

    To His Excellency, Governor Felix:

    Greetings.

    27 This man was seized by the Jews and they were about to kill him, but I came with my troops and rescued him, for I had learned that he is a Roman citizen. 28 I wanted to know why they were accusing him, so I brought him to their Sanhedrin. 29 I found that the accusation had to do with questions about their law, but there was no charge against him that deserved death or imprisonment. 30 When I was informed of a plot to be carried out against the man, I sent him to you at once. I also ordered his accusers to present to you their case against him.

    MARIA SIMMA jako dobro stivo preporucujem. https://edoc.pub/marija-simma-moji-doivljaji-s-duama-u-istilitu-pdf-free.htmlhttps://www.youtube.com/embed/GyagUNVx7sk?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – JUTARNJA

    Objavljeno 31 svi. 2020 autor Administrator

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)

    Svetkovina

    JUTARNJA

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.

    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu

    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona

    Aleluja, Duh je Gospodnji ispunio krug zemaljski:

    dođite, poklonimo mu se, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *

    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

    Pred lice mu stupimo s hvalama, *

    kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *

    Kralj velik nad svim bogovima.

    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

    njegovi su vrhunci planina.

    Njegovo je more, on ga je stvorio, *

    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

    Jer on je Bog naš, *

    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †

    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

    kao u dan Mase u pustinji

    gdje me iskušavahu očevi vaši, *

    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

    i ne proniču moje putove.

    Tako se zakleh u svom gnjevu: *

    Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Kao svake evo godine

    Dan radosti nam dolazi,

    U koji Duh se Tješitelj

    Na apostole spustio.

    U slici žarkih jezika

    Iznad njih oganj drhato,

    A riječ im usta punila

    I ljubav srca žarila.

    Svim jezicima govore

    Zapanjujući pogane

    Pijanstvom prekoravaju

    Njih, pune Duha Svetoga.

    A sada, Bože predobri,

    Podijeli nama, molimo,

    Svog Duha Svetog darove,

    S nebesa što ih pošiljaš.

    Ta vjerna srca davno već

    Obdario si milošću,

    I nama prosti prestupke

    I daj nam dane spokojne.

    Daj Oca da upoznamo

    I Krista, Sina njegova,

    I u te, Duha njihova,

    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom

    Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp. Kasiodor)

    O Bože, ti si Bog moj: *

    gorljivo tebe tražim;

    tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *

    kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

    U Svetištu sam tebe motrio *

    gledajuć ti moć i slavu.

    Ljubav je tvoja bolja od života, *

    moje će te usne slavit.

    Tako ću te slavit za života, *

    u tvoje ću ime ruke dizati.

    Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *

    hvalit ću te kliktavim ustima.

    Na postelji se tebe spominjem, *

    u bdijenjima noćnim mislim na tebe.

    Ti postade meni pomoć, *

    kličem u sjeni krila tvojih.

    Duša se moja k tebi privija, *

    desnica me tvoja drži.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    Hvalospjev (Dn 3,57-88.56). Slavospjev stvorenja Bogu

    Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).

    Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *

    neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *

    hvali i uzvisuj ga dovijeka!

    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *

    hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!

    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *

    hvaljen i slavljen dovijeka!

    (Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca

    Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *

    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

    Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo *

    bubnjem i citrom neka ga slave!

    Jer Gospodin ljubi narod svoj, *

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi, *

    neka kliču s ležaja svojih!

    Nek im pohvale Božje budu na ustima, *

    mačevi dvosjekli u rukama,

    da nad pucima izvrše odmazdu, *

    i kaznu nad narodima:

    da im kraljeve bace u lance, *

    a odličnike u okove gvozdene;

    da na njima izvrše sud davno napisan: *

    nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

    Aleluja!

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    Kratko čitanje Djela 5, 30-32

    Bog otaca naših uskrisi Isusa, kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju.

    Kratki otpjev

    R. Svi se napuniše Duha Svetoga, * aleluja, aleluja.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    O. I počeše govoriti. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79

    Mesija i njegov preteča.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

    što pohodi i otkupi narod svoj;

    podiže nam snagu spasenja *

    u domu Davida, sluge svojega,

    kao što obeća na usta

    svetih proroka svojih odvijeka: †

    spasiti nas od neprijatelja naših – *

    i od ruke sviju koji nas mrze;

    iskazati dobrotu ocima našim, *

    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

    zakletve kojom se zakle Abrahamu,

    ocu našemu: *

    da će nam dati

    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

    služimo bez straha

    u svetosti i pravednosti pred njim *

    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

    jer ćeš ići pred Gospodinom

    da mu pripraviš putove,

    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

    po otpuštenju grijeha njihovih,

    darom premilosrdnog srca Boga našega *

    po kojem će nas pohoditi

    Mlado Sunce s visine,

    da obasja one što sjede u tmini

    i sjeni smrtnoj, *

    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    Molbenica

    Čvrstom nadom zavapijmo Kristu Gospodinu koji je svoju Crkvu sabrao po Duhu:

    Obnovi, Gospodine, lice zemlje.

    Gospodine, Isuse, ti si na križu uzvišen dao da iz tvog rebra poteku rijeke žive vode,

    − pošalji nam Duha životvorca.

    Ti, proslavljen zdesna Bogu, dao si učenicima Očev dar;

    − pošalji Duha da on učini novi svijet.

    Ti si apostolima u svom Duhu dao vlast otpuštanja grijeha,

    − uništi grijeh u svijetu.

    Ti si nam obećao Duha da nas poučava o svemu i u pamet nam doziva sve što si nam rekao;

    − pošalji Duha da prosvjetljuje našu vjeru.

    Obećao si da ćeš nam poslati Duha Istine da svjedoči za tebe;

    − pošalji Duha da nas učini vjernim svjedocima.

    Oče naš…

    Molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu. Amen.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.

    O. Amen.

    Presveta Bogorodice!

    Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.

    Čudesno sačuvan postao nam je znakom

    da ti u srcu grada Zagreba

    želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima

    koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.

    Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,

    tvome Srcu povjeravamo i predajemo

    svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,

    siromahe i beskućnike našega grada.

    Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata | Molitve | Sve vijesti

    Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista

    da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

    Kraljice mira, moli za nas i moli s nama

    za mir u našoj ispaćenoj Domovini,

    da kroz sve poteškoće i opasnosti života

    sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,

    da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.

    Amen.

    Majko Božja Kamenitih vrata,

    Zaštitnice grada Zagreba,

    moli za nas!

    POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE

    Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.

    “Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)

    1. Potvrda u Božjem naumu spasenja

    Što je bitno za sakrament Potvrde?

    Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.

    Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.

    “Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)

    Pa ipak ova punina Duha Gospodnjeg neće biti rezervirana samo za Mesiju nego za cijeli mesijanski narod koji će nastati od njega, kome će Krist biti kamen temeljac.

    Na mnogo mjesta u Evanđelju Krist je obećao svojima da će na njih izliti svoga Duha, obećanje koje je prvi put ostvareno na dan njegova uskrsnuća te posebno svečano na Dan Duhova kada su apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli naviještati veličanstvena djela Božja. A Petar će tom zgodom zasvjedočiti da je silazak Duha Svetoga na apostole znak mesijanskih vremena. Oni koji su povjerovali njihovu pripovijedanju i koji su se krstili, primili su Duha Svetoga.

    “Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma (Iv 20,22) i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati ‘veličanstvena djela Božja’ (Dj 2,11), a Petar izjavljuje kako je ovaj izljev Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga.“ (KKC 1287)

    Od toga vremena pa sve do danas apostoli i njihovi nasljednici su posebnim obredom polaganjem ruku na krštenike, mazanjem svetim uljem te izgovaranjem riječi: “Primi pečat dara Duha Svetoga“ podjeljivali i podjeljuju da Duha Gospodnjega. A učinci toga primljenoga dara u čovjeku su dovođenje do punine krsne milosti, još korjenitije poniranje u božansko sinovstvo, čvršća veza s Kristom, porast darova Duha Svetoga u nama, potpunija veza s Crkvom te posebna snaga Duha Svetoga koja kršćaninu omogućava da odvažno ispovijeda riječju i djelom svoju vjeru u Isusa Krista i da se nikad ne zasrami njegova križa.

    “’Otad su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice’.“ (KKC 1288)

    “Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv ‘kršćanin’, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je ‘Bog pomazao Duhom Svetim’ (Dj 10,38). Obred pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao se do naših dana. Na Istoku se ovaj sakrament nazivlje miropomazanjem, tj. pomazanje pomašću, ili svetim mirom, tj. “krizmom”. Naziv Potvrda na Zapadu ističe u isto vrijeme potvrdu krsta, čime se dovršava kršćanska inicijacija, i učvršćenje krsne milosti, što je sve plod Duha Svetoga.“ (KKC 1289)

    U prvim stoljećima kršćanstva potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, kako kaže sveti Ciprijan “dvostruki sakrament“. Kasnije, zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanja broja župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupi mogli biti prisutni na svim krsnim slavljima.

    Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja sakramenta potvrde od krštenja.

    Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo tih dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa “svetim mirom“ što ga je posvetio biskup.

    “Praksa istočnih Crkvi jače ističe jedinstvo kršćanske inicijacije, a praksa latinske Crkve jasnije izražava zajedništvo novog kršćanina s njegovim biskupom, koji je jamac i sluga crkvenog jedinstva, njezinog katolištva i apostolstva, a po tome i vez s apostolskim izvorima Kristove Crkve.“ (KKC 1292)

    2. Znakovi i obred Potvrde

    U obredu sakramenta Potvrde treba razmotriti znak pomazanja i ono što pomazanje označuje i utiskuje u čovjeka, tj. duhovni pečat.

    Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje ima mnogo značenja: ulje je znak obilja i radosti, ono čisti i čini gipkim, znak je ozdravljenja jer liječi udarce i rane, i ono čini da pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom.

    “Sva ta značenja pomazanja otkrivamo u sakramentalnom životu. Pomazanje katekumenskim uljem prije krsta označuje čišćenje i jačanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u ređenju, znak je posvećenja. U potvrdi kršćani, tj. pomazanici imaju potpunijeg udjela u poslanju Isusa Krista i u punini Duha Svetoga, kojim je Isus ispunjen, kako bi svim svojim životom širili ‘Kristov miomiris’.“ (KKC 1294)

    Pečat je međutim simbol, raspoznatljivi znak jedne osobe, znak njena autoriteta i vlasti nad nečim. U robovlasničko vrijeme bi se stavljali pečati na robove u znak njihove pripadnosti gospodaru, odnosno vojni vođe su utiskivali svoje znakove na vojnike kako bi se svima dalo na znanje kome pripadaju i čije su vlasništvo.

    Kršćanski pak pečat jest pečat Duha Svetoga koji nije utisnut u tijelo, nego u ljudsku dušu i kaže da osoba pripada ne nekom svjetovnom vladaru, čija vlast je ograničena na vrijeme, nego Kristu svevladaru kome je Otac sve podložio kako bi mu ljubavlju stajao ne raspolaganju promicanju kraljevstva Božjega među ljudima, kraljevstva pravde i mira, istine života i spasenja. Ali je u isto vrijeme taj pečat Božje obećanje posebne zaštite kršćaninu u trenutku kada je najviše bude trebao.

    “Potvrđenik ovim pomazanjem prima ‘biljeg’, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetima: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.“ (KKC 1295)

    Sam Krist kaže za sebe da je obilježen pečatom Očevim (Iv 6,27). Na sličan način i kršćanin je obilježen tim pečatom.

    “Sâm Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio. I kršćani su isto tako opečaćeni: ‘Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas je pomazao, on nas je opečatio i u srca naša dao zalog – Duha’ (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u velikoj kušnji posljednjih vremena.“ (KKC 1296)

    Posvećenje svete krizme važan je čin koji prethodi slavlju potvrde, a u stanovitom smislu i dio je samoga slavlja sakramenta. Biskup posvećuje svetu krizmu u Misi posvete ulja za svu biskupiju na Veliki četvrtak. Kada se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, bogoslužje počinje obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika.

    Tako se jasno ističe da se potvrda nadovezuje na krštenje. Kada se pak krsti odrasla osoba odmah po krštenju biva i potvrđena te sudjeluje u Euharistiji.

    U rimskom obredu biskup nad okupljene potvrđenike širi ruke i pritom moli za izlijevanje Duha Svetoga na one koji će primiti sakrament potvrde. Ta je gesta već od apostolskih vremena znak dara Duha Svetoga.

    “Potom slijedi bitni obred sakramenta. U latinskom obredu ‘potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: “Accipe signacalum doni Spiritus Sancti – Primi pečat dara Duha Svetoga“. U istočnim Crkvama, pomazanje svetim mirom biva poslije molitve epikleze, na svim značajnim dijelovima tijela: na čelu, očima, nosu, ušima, usnama, prsima, leđima, rukama i nogama, a svako mazanje prate riječi: “Pečat dara Duha Svetoga.“ (KKC 1300)

    “Cjelov mira, kojim se sakramentalni obred završava, označuje i očituje crkveno zajedništvo s biskupom i sa svim vjernicima.“ (KKC 1301)

    3.Učinci sakramenta Potvrde

    Krštenje i potvrda stoje u uskoj međusobnoj vezi. U prvoj su Crkvi i podjeljivani zajedno, što je u istočnim Crkvama zadržano do danas.

    U zapadnoj Crkvi krštenje odraslih također je nerazdvojno povezano s potvrdom, dočim se kod krštenja djece ustalila vremenska odvojenost podjele tih dvaju sakramenata.

    Čin vjere, ufanja i ljubavi zajedno s pokajanjem preduvjet je za plodno i valjano primanje sakramenta krštenja što se ne može očekivati od male djece. Stoga podjela potvrde u kasnijoj dobi, kad se djeca počinju orijentirati, kada mogu i hoće sama za sebe govoriti, omogućuje da potvrđenik osobno prima svoju vjeru.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod potvrde se vjera traži od samih potvrđenika, koji su u međuvremenu odrasli u njoj i priznaju je kao svoju. Time ujedno priznaju krštenje što su ga primili kao mala djeca.

    Potvrda znači jačanje, učvršćivanje vjere. Vjera, što je od krštenja narasla, jača i učvršćuje se jod potvrđenika. To se događa, s jedne strane, tako što Bog osposobljuje čovjeka za odlučan i samostalan kršćanski život, a s druge pak strane, sam čovjek želi razumjeti i prihvatiti kao svoju vjeru u Krista. Što se u dubini krštenja dogodilo treba u potvrdi dalje razvijati i jačati: primamo Duha Svetoga i postajemo punoljetni članovi Crkve.

    “Iz samog slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC 1302)

    Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti u čovjeku. Ona nas dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: “ Abba, Oče!“ (Rim 8,15); i čvršće nas sjedinjuje s Kristom.

    Potvrda umnaža u nama darove Duha Svetoga i usavršuje naš vez s Crkvom. Ona nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.

    “Kao i krst, komu je dovršenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, ‘karakter’, koji označuje daje Isusu Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.“ (KKC 1304)

    “’Karakter’ usavršuje opće svećeništvo vjernika, koje se prima u krštenju: ‘potvrđenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj službi (quasi ex officio)’.“ (KKC 1305)

    4. Primatelj Potvrde

    U latinskoj tradiciji smatra se osnovnom dobi za primanje sakramenta potvrde “dob rasuđivanja“. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu dostigli dob rasuđivanja.

    Iako se o potvrdi govori kao “sakramentu kršćanske zrelosti“, ipak se ne smije odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen Božji dar kojoj nije potrebno neko “ovjerovljenje“ da bi postala djelotvornom.

    “Svaka krštena osoba, koja još nije potvrđena, može i treba primiti sakrament Potvrde. Budući da krštenje, potvrda i Euharistija tvore nešto jedinstveno, ‘vjernici su obavezni primiti sakrament potvrde pravodobno’. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena.“ (KKC 1306)

    Priprava za sakrament potvrde treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom i do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskoga života. Zato kateheza u potvrdi treba u potvrđeniku probuditi smisao pripadniku Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici.

    “Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.“ (KKC 1310)

    “Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.“ (KKC 1311)

    5. Služitelj Potvrde

    Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Na Istoku redovito svećenik koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju podjeljuje i sakrament potvrde. Međutim on to čini svetom krizmom što ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup. Time se izražava apostolsko jedinstvo Crkve koje se učvršćuje sakramentom potvrde. U latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krštenju odraslih ili kad se u puno zajedništvo s katoličkom Crkvom uvodi krštena osoba član druge kršćanske zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan. Nakon čega slijedi sudjelovanje u Euharistiji. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije.

    “U latinskom obredu redovito djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup može iz važnih razloga, nekim svećenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi značenja samog sakramenta, podjeljuje on sam, ne zaboravljajući pritom da je upravo radi toga slavlje potvrde na određeno vrijeme odijeljeno od krštenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda. I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno označuje da je učinak sakramenta da one koji ga primaju tješnje sjedini s Crkvom, s njezinim apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoče za Krista.“ (KKC 1313)

    “Kad je kršćanin u smrtnoj pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoće da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne pođe s ovog svijeta a da nije po Duhu Svetom usavršeno darom Kristove punine.“ (KKC 1314)https://www.youtube.com/embed/x9rFN_szGgY?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent

    Till:Lillatheresebokhandeltis 5 maj vid 15:26

    In new biography, Benedict XVI laments modern ‘anti-Christian creed’
    Benedict XVI holds his final general audience, Feb. 27, 2013. Credit: Mazur/www.thepapalvisit.org.uk (CC BY-NC-SA 2.0).Benedict XVI holds his final general audience, Feb. 27, 2013. Credit: Mazur/www.thepapalvisit.org.uk (CC BY-NC-SA 2.0).

    CNA Staff, May 4, 2020 / 11:45 am MT (CNA).- Modern society is formulating an “anti-Christian creed” and punishing those who resist it with “social excommunication,” Benedict XVI has said in a new biography, published in Germany May 4.

    In a wide-ranging interview at the end of the 1,184-page book, written by German author Peter Seewald, the pope emeritus said the greatest threat facing the Church was a “worldwide dictatorship of seemingly humanistic ideologies.”

    Benedict XVI, who resigned as pope in 2013, made the comment in response to a question about what he had meant at his 2005 inauguration, when he urged Catholics to pray for him “that I may not flee for fear of the wolves.”

    He told Seewald that he was not referring to internal Church matters, such as the “Vatileaks” scandal, which led to the conviction of his personal butler, Paolo Gabriele, for stealing confidential Vatican documents.

    In an advanced copy of “Benedikt XVI – Ein Leben” (A Life), seen by CNA, the pope emeritus said: “Of course, issues such as ‘Vatileaks’ are exasperating and, above all, incomprehensible and highly disturbing to people in the world at large.”

    “But the real threat to the Church and thus to the ministry of St. Peter consists not in these things, but in the worldwide dictatorship of seemingly humanistic ideologies, and to contradict them constitutes exclusion from the basic social consensus.”

    He continued: “A hundred years ago, everyone would have thought it absurd to speak of homosexual marriage. Today whoever opposes it is socially excommunicated. The same applies to abortion and the production of human beings in the laboratory.”

    “Modern society is in the process of formulating an ‘anti-Christian creed,’ and resisting it is punishable by social excommunication. The fear of this spiritual power of the Antichrist is therefore only too natural, and it truly takes the prayers of a whole diocese and the universal Church to resist it.”

    The biography, issued by Munich-based publisher Droemer Knaur, is available only in German. An English translation, “Benedict XVI, The Biography: Volume One,” will be published in the U.S. on Nov. 17.

    In the interview, the 93-year-old former pope confirmed that he had written a spiritual testament, which could be published after his death, as did Pope St. John Paul II.

    Benedict said that he had fast-tracked the cause of John Paul II because of “the obvious desire of the faithful” as well as the example of the Polish pope, with whom he had worked closely for more than two decades in Rome.

    He insisted that his resignation had “absolutely nothing” to do with the episode involving Paolo Gabriele, and explained that his 2010 visit to the tomb of Celestine V, the last pope to resign before Benedict XVI, was “rather coincidental.” He also defended the title “emeritus” for a retired pope.

    Benedict XVI lamented the reaction to his various public comments since his resignation, citing criticism of his tribute read at the funeral of Cardinal Joachim Meisner in 2017, in which he said that God would prevent the ship of the Church from capsizing. He explained that his words were “taken almost literally from the sermons of St. Gregory the Great.”

    Seewald asked the pope emeritus to comment on the “dubia” submitted by four cardinals, including Cardinal Meisner, to Pope Francis in 2016 regarding the interpretation of his apostolic exhortation Amoris laetitia.

    Benedict said that he did not want to comment directly, but referred to his last general audience, on Feb. 27, 2013.

    Summing up his message that day, he said: “In the Church, amid all the toils of humanity and the confusing power of the evil spirit, one will always be able to discern the subtle power of God’s goodness.”

    “But the darkness of successive historical periods will never allow the unadulterated joy of being a Christian … There are always moments in the Church and in the life of the individual Christian in which one feels profoundly that the Lord loves us, and this love is joy, is ‘happiness’.”

    Benedict said that he treasured the memory of his first meeting with the newly elected Pope Francis at Castel Gandolfo and that his personal friendship with his successor has continued to grow.

    Author Peter Seewald has conducted four book-length interviews with Benedict XVI. The first, “Salt of the Earth,” was published in 1997, when the future pope was prefect of the Vatican Congregation for the Doctrine of the Faith. It was followed by “God and the World” in 2002, and “Light of the World” in 2010.

    In 2016, Seewald published “Last Testament,” in which Benedict XVI reflected on his decision to step down as pope.

    Publisher Droemer Knaur said that Seewald had spent many hours talking to Benedict for the new book, as well as speaking to his brother, Msgr. Georg Ratzinger and his personal secretary, Archbishop Georg Gänswein.

    In an interview with Die Tagespost April 30, Seewald said that he had shown the Pope Emeritus a few chapters of the book before publication. Benedict XVI, he added, had praised the chapter on Pope Pius XI’s 1937 encyclical Mit brennender Sorge.

    Vratite se Bogu i molite
    31. SVIBNJA 2020.ADMINISTRATOR

    “Draga djeco! S radošću u srcu sve vas pozivam da živite vašu vjeru i da je svjedočite srcem i primjerom u svakom obliku. Odlučite se dječice da budete daleko od grijeha i napasti, i neka u vašim srcima bude radost i ljubav za svetošću. Ja vas dječice ljubim i pratim vas svojim zagovorom pred Svevišnjim. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”

    Poruka, 25. srpanj 2013.

    Poruke iz Međugorja

    Like

  22. MOTHER AND SON 2 hearts one soul .

    Kasno sam te uzljubio, o Ljepoto uvijek stara i uvijek nova, kasno sam te uzljubio! I gle, ti si bio u meni, a ja sam bio izvan , i tražio sam te neprikladno se dajući tvojim stvorenjima. Ti si bio sa mnom, ali ja nisam bio s tobom. Stvari su me držale daleko od tebe i da bar osim tebe nisu imale drugog oslonca. Zvao si me, i tvoj je zov sebepobijedio moju gluhoću. Ti si me prosvijetlio i tvoj je sjaj rastjerao moju sljepoću. Raširio si svoj miris; udisao sam ga i sada žudim za tobom. Okusio sam te; sada gladujem i žeđam za tobom. Dodirnuo si me i gorim od silne želje za tvojim mirom. Amen.

    AUDIO http://franciskus-jonkoping.net/audio-pater-joseph-lyckliga-de-som-litar-pa-herren/

    Click to access Maria-Simma.pdf

    Audio. Pater Joseph. Lyckliga de som litar på Herren – Sankt Franciskus Katolska Församling

    Audio. Pater Joseph. Lyckliga de som litar på Herren 18 februari, 2019 More from my site24 april, 2018 Audio. Pater Joseph. Till vem skulle vi gå – Herre, till Dig kommer vi!24 april, 2018 Audio. Pater Joseph. Herren leder oss genom sin Kyrka22 oktober, 2018 Audio. Pater Joseph. Kärlek innebär…

    16:58

    https://poemachronicles.com/contentment/

    In that day I will raise up the booth of David that is fallen…
    the mountains shall drip sweet wine,
    and all the hills will flow with it.
    Amos 9, 11, 13

    And in that day the mountains shall drip sweet wine…
    and all the stream beds of Judah shall flow with water;
    and a fountain shall come forth from the house of the Lord.
    Joel 3, 1

    AND the third day, there was a marriage in Cana of Galilee: and the mother of Jesus was there. And Jesus also was invited, and his disciples, to the marriage. And the wine failing, the mother of Jesus saith to him: They have no wine. And Jesus saith to her: Woman, what is that to me and to thee? my hour is not yet come. His mother saith to the waiters: Whatsoever he shall say to you, do ye. Now there were set there six water-pots of stone, according to the manner of the purifying of the Jews, containing two or three measures apiece. Jesus saith to them: Fill the water-pots with water. And they filled them up to the brim. And Jesus saith to them: Draw out now, and carry to the chief steward of the feast. And they carried it. And when the chief steward had tasted the water made wine, and knew not whence it was, but the waiters knew who had drawn the water; the chief steward calleth the bridegroom, And saith to him: Every man at first setteth forth good wine, and when men have well drunk, then that which is worse. But thou hast kept the good wine until now. And saith to him: Every man at first setteth forth good wine, and when men have well drunk, then that which is worse. But thou hast kept the good wine until now.
    John 2, 1-11

    And the wine failing, the mother of Jesus saith to him:
    They have no wine.

    Catholics profess Jesus Christ to be “the one Mediator between God and man” (1 Tim. 2:5), by which St. Paul means He is the one who has redeemed the world and has reconciled all humanity to God by serving as a ransom for sin which was paid through the outpouring of his most precious blood (2:6). However, our Lord’s principal mediation in his humanity does not preclude the mediation or intercession of the faithful in and through His merits by prayer and sacrifice “so that everyone might be saved and come to the knowledge of the truth” (1 Tim. 2:1-4).

    In other words, the apostle has no intention of emphasizing that Jesus is the “one and only mediator” in the economy of salvation. The Christian faithful are indeed called to participate in our Lord’s mediation as active and living members of His Mystical Body who partake of the divine life (1 Pet. 2:5; 2 Pet. 1:3-4). This prerogative is conferred on these members by right of adoption as sons and daughters of God, who participate in Christ’s divine nature; since it is in his humanity – not divinity – that Christ as Head of His Mystical Body intercedes for us all before the Father as both eternal High Priest and sacrificial victim. The Letter to the Hebrews best describes how it is our chief High Priest mediates or intercedes for us continuously in the heavenly sanctuary “not made by human hands” in the perpetuation of his sacrifice on Calvary, pre-presented in the sacrificial meal of the New Passover at the Last Supper and re-presented as a visible sign in the unbloody holy sacrifice of the Mass in expiation for our daily sins.

    ob-a47010-th

    Exegete Manuel Miguens has pointed out that translated from the Greek v.5 should read: “There is one and the same God for all, and there is one and the same mediator for all.” In other words, The Father’s merciful love and the Son’s obedient act of atonement are for both Jew and Gentile alike. In v.5, the Greek word for “one” is heis (εἷς) which denotes “a sameness of function, commonality, or universality.” If Paul had meant that numerically there is only one mediator in the whole economy of salvation, he would have chosen the word monos (μόνος) instead, for it “signifies ‘only’ in the sense of exclusive uniqueness,” but not in a “sameness of function.”

    So, Paul isn’t saying that Jesus is the one and only mediator in the economy of salvation. Rather, he means Jesus is the one principal mediator between God and man for both Jew and Gentile by having ransomed all humanity from sin and death. Jesus intercedes for us before God in a way no human creature can ever do by being equal to the Father in his divine nature. We, on the other hand, are called by our baptism to intercede for others, but in a different and subordinate capacity as participants in Christ’s principal mediation in and through his merits being members of His Mystical Body.

    th0wgzzzal

    The covenantal mediation of Moses in the Old Dispensation is fulfilled in Christ who has established the New Covenant by the outpouring of his blood in the Paschal mystery. This is what is unique about Christ’s mediation which is necessary for the forgiveness of sins. All baptized Christians, however, may participate in it in and through our Lord’s merits, but not necessarily. God has graciously called them to have a sufficient share in his sacrificial act of love and dispensation of grace as members of His Son’s Mystical Body and “fellow workers with God” (1 Cor. 3:9).

    Hence, Jesus is the one principal Mediator between God and man in a singular and necessary way, but he is not the one and only mediator per se in the Divine plan of salvation. As members of a royal priesthood, in and through the merits of Christ, all baptized Christians can sufficiently participate in their Lord’s principal mediation in accord with the function of being priests (1 Pet. 2:9; Rev. 1:6; 5:10). They can intercede for others by their prayers and acts of personal sacrifice. And by doing so, they can congruously merit actual graces for others so that they might be saved. In his gospel narrative of the Wedding Feast at Cana, John presents Mary, the mother of our Lord, as such a factual mediator who participates in the mediation of her divine Son and the dispensation of his grace.

    b480c-ob_2850f3_wedding-feast-of-cana-2

    St. John’s theology has been described as deeper than that of the authors of the Synoptic Gospels, which explains why his gospel has much more of a mystical flavor to it. In his narrative of the wedding feast, he allegorically characterizes Mary as the universal mediatrix of grace who is associated with her Son in his saving work. Throughout Scripture, grapes or any fruit of the vine represent God’s favor towards His children and spiritual regeneration. Being deprived of grapes symbolizes having fallen from God’s grace and the loss of true happiness which can only be attained by living a life wherein God rules in the soul. The absence of grapes in the vineyard after they have been gleaned at the harvest signifies the absence of grace and holiness in the souls of those who have reached spiritual ruin by rejecting God and replacing Him with false idols.

    Spiritual famine is the result of losing one’s faith (steadfast love and trust) in God by falling prey to the machinations of the devil whose purpose is to plunder the soul of all its grace without which it cannot partake of the divine life. In the words of the prophet Micah (7:1): “Woe is me! For I have become as when the summer fruit has been gathered, as when the grapes have been gleaned; there is no cluster to eat, no first-ripe fig that my soul desires.” And Obadiah (1:5): “If thieves came to you, if plunderers came by night – would they not steal only enough for themselves? If grape gatherers came to you, would they not leave gleanings.

    ob_18331e_ob-ab73a1-th

    Deprived of grace, the soul suffers nothing but calamity and misery, pending its destruction. Divine grace gladdens the heart and cheers the soul since God’s love showers it with His blessings. God’s grace purifies and refreshes the soul by removing all stains of darkness which may cause unhappiness and despair. Divine grace invigorates the soul and sustains its strength by nourishing it with true happiness and real peace, albeit the trials and tribulations one may have to experience in this world. The Psalmist affirms: “You cause the grass to grow for the livestock and plants for man to cultivate, that he may bring forth food from the earth and wine to gladden the heart of man, oil to make his face shine and bread to strengthen man’s heart” (Ps. 104:14-15).

    Grace enables us to bear more fruit as we grow in holiness and righteousness. Without grace, the soul cannot enjoy eternal life with God who is the true source of our happiness and lasting inner peace. In allusion to God’s chosen people, the Israelites, Jeremiah assures us of how important it is for us to persevere in faith and be restored to God’s grace each time we fall into grave sin if we hope to reap all the Divine blessings: “Again you shall plant vineyards on the mountains of Samaria; the planters shall plant and enjoy the fruit.” (31:5). The exile of the ancient Hebrews evokes the fallen state of the entire human race because of original sin and its need to be reconciled with God and restored to the life of grace through the blood (sacrificial wine) of the Cross.

    ob_31e9b4_wedding-at-cana-of-galilee

    You have heard of the stewardship of God’s grace
    that was given to me for your benefit.
    Ephesians 2, 3

    Jesus uses a familiar Jewish expression when he asks his mother Mary: “What is that to us, woman?” At first, it may appear to us that our Lord is addressing his mother abruptly. We may have the impression that what concerns Mary is of no concern to her Son. However, both the Mother and the Son share one vital concern, ever since Mary consented to be the mother of the Messiah: the salvation of Israel and the Gentiles included. Thus, in the Greek text of John’s Gospel, we have a Hebraism used by Jesus that reads te emoi kai soi: literally “what to thee and to me”. This idiom denotes a close personal relationship between the one who is asking the question and the one who is being asked and carries with it a mark of respect and denotes a sharing of interests. The Greek word for “Woman” is gynai which in a respectful and polite way is “Madam” or “My Lady” in English. Yet Jesus uses the title more in a theologically significant way, as we shall see.

    The closest equivalent to this form of expression in English is “What is that between friends (mother and son)?” In the Hebrew NT, this expression reads mah-liy walak isah: “what is there to me and you”. In other words, “What would you have of me, woman?” This is the polite form of asking ‘What would you have me do, woman?’ and it implies that the speaker already has an idea of what she would like him to do. Jesus is implicitly asking his mother a rhetorical question which is more a declaration and affirmation: “What concern is this matter of the wine to us?” (2 Kg. 3:13; 2 Chron. 35:21; 2 Sam. 16:10). This wine, in the meantime, is the object of interest, but not in a practical and mundane sense. Both Mary and Jesus know it signifies something immeasurably more important in a spiritual sense and is connected to Jewish eschatology. For this reason, what concerns Mary does in fact concern Jesus, too, and affects him.

    wedding-at-cana

    By asking his mother how her concern might affect him, Jesus is drawing her closer into association with him in his divine work of salvation. He is implicitly asking whether she is willing to go through with what he is about to do, for their relationship to each other will no longer be the same if he does; she will have to let go of her Son and have him be subjected to cruel and humiliating suffering and even death at the hands of ungrateful sinners. So, when Jesus addresses his mother, he is mindful that they share a similar interest far from beneath their common dignity; a concern much more important to them than the replenishing of wine for the wedding guests. Mary expects Jesus to perform a miracle and begin his public ministry, knowing full well what the implications are and that the time has arrived for him to make his entrance.

    On this occasion, both the Mother and the Son desire that he begins his public ministry for the spiritual benefit and salvation of Israel and all humanity. Still, Jesus wants his mother to affirm whether she is prepared to follow this objective together with him despite the sorrow that will eventually pierce her soul (Lk. 2:35). Mary’s concern affects Jesus since it conforms to his Divine will which has taken charge in alignment with his human will. The miracle is inevitable. Our Lord’s hour has indeed come in the form of a sign in the shadow of the Cross. Thus, there are no further words from Jesus, but from Mary to the servants in the capacity of the head steward who customarily acted on behalf of the bridegroom and host: “DO WHATEVER HE TELLS YOU.”

    untitled

    Expecting her Son to perform that first miracle which will inaugurate his public ministry on earth in the shadow of the Cross, Mary faithfully approaches him with her tacit request. Here we must note the rich symbolism that exists in this circumstance of the lack of wine, without which the wedding feast is rendered a disaster in ancient Jewish culture. The wine is evocative of the blood of the new and everlasting Covenant (Mt.26:27-28). The elements of wine and blood are identified with each other at our Lord’s paschal supper with his apostles on the eve of his passion and death at the Jewish Passover.

    The wedding feast at Cana allegorically represents the eschatological wedding feast of the Lamb in celebration of the marriage between the Divine Bridegroom and his Bride (the Church) by the sacrificial outpouring of his blood (Rev. 19:6-9). Our Lady mediated on humanity’s behalf when she consented to become the mother of the divine Messiah, and she continued to intercede on its behalf by beckoning her Son to begin his mission which would eventually result in the shedding of his precious blood in atonement for the sins of the world and mankind’s redemption.

    thCK78AN2R

    Indeed, our Blessed Lady acted as our chief steward in the distribution of an infinitely superior wine by addressing her concern to the Bridegroom, that being the blood of her Son which supersedes the blood of goats and bulls of the first covenant. In the spirit of the priesthood, Mary sacrificed her maternal rights for the sake of appeasing the Divine justice when she solicited her Son to perform his first miracle for something she understood was immeasurably far more important than the replenishing of wine at a family wedding. By Mary’s solicitation, which her Son quietly anticipated as an affirmation of her faith and charity, the wedding day of the Lamb had been heralded. The bride, which is the Church, was to make herself ready to celebrate the marriage feast with her groom in his heavenly kingdom (Rev. 17:7,9).

    In the narrative of the Wedding Feast at Cana, therefore, John is characterizing Mary as a factual mediator who participates in the mediation of her divine Son. The Evangelist is affirming this Marian tradition of the nascent church by allegorically portraying Mary as our universal mediatrix who serves the Lord by morally channeling all the graces we might need through her solicitation and prayerful intercession. All these graces are ordained to pass through her from the Son in virtue of her Divine motherhood.

    “From her we have harvested the grape of life;
    from her we have harvested the seed of immortality.
    For our sake, she became Mediatrix of all blessings;
    in her God became man, and man became God.”
    St. John Damascene
    Homily 2 on the Dormition
    (A.D. 749)

    ob_80ac3c_wedding-at-cana

    Every man has received grace,
    ministering the same to one another:
    as good stewards of the manifold grace of God.
    1 Peter 4,1

    In the order of grace, among all the faithful and righteous in the Mystical Body of Christ, Jesus has honorably conferred this pre-eminent prerogative on his most blessed Mother. In honor of his mother, the Son himself has designated her as the chief participant in his principal mediation. The beloved disciple, moreover, is affirming that Jesus never intended to act alone in the Divine work of salvation but willed that his mother should collaborate with him in saving impoverished souls through the dispensation of his grace, as all faithful disciples of his are called to do as “stewards of grace” in keeping with the spiritual gifts they have received from the Holy Spirit. The Divine Maternity is the greatest gift any disciple of Christ could receive on earth since it belongs to the hypostatic order of our Lord’s incarnation.

    If Mary had no active salvific role in her Son’s first and most important miracle, one with profound eschatological significance and prompted by her solicitation, John wouldn’t have included her involvement in the development of the story to its climax. He could have simply just left it at this: ‘On the third day, a wedding took place at Cana in Galilee. Jesus’ mother was there, and Jesus and his disciples had also been invited to the wedding (vv.1-2) …Jesus had noticed (not his mother) that the wine was gone’… Nearby stood six stone water jars…. Jesus said to the servants (without Mary having first adjoined them to obey her Son) … “Fill the jars with water…”’ (vv.6-11). Yet, instead, we have Mary mediating on behalf of the wedding guests (vv.3-5).

    ob_beb49e_the-wedding-at-cana-detail-1-web

    This action of hers isn’t purely incidental. Nothing is incidental in Scripture or even in a well-written piece of literature; not even the failure of the wine on this occasion, seeing that the wine is more than just ordinary wine in a spiritual sense. Mary is a principal character with a significant role to play in this story, one which has a powerful impact on its anticipated climax: God’s establishment of His New Covenant through the outpouring of the Son’s blood (sacrificial wine) on the Cross. Our Lord’s sacrificial wedding ceremony begins at the Last Supper in anticipation of his sacrificial offering of himself on Calvary where the new nuptial covenant between God and redeemed humanity is consummated: “It is finished!” (Jn. 19:30). His mother Mary sorrowfully stands beneath him at the foot of the Cross, having fulfilled her participatory role and assuming a new one, of being the Mother of all peoples (Matriarch of the New Covenant), belonging to this new dispensation of grace.

    Thus, God, Himself is implicitly telling us something deeply important about Mary (sensus plenior) through the literary technique of His co-author. Our Blessed Lady is a major character in the story with a significant role to play. She is, in fact, first mentioned being present at the wedding feast followed by Jesus and his disciples. This is because the Evangelist wishes to draw our attention to Mary before he proceeds with the miracle that is performed by Jesus at his mother’s behest. Mary has an essential role in the performance of her Son’s first and most important miracle which serves as a sign that the Divine Bridegroom is about to consummate His marriage covenant with His bride Israel and all peoples of the world included. As the mother of our Lord, she is giving her Son away in marriage.

    thXKS4TNWH

    If Mary’s presence weren’t meaningful, with respect to her moral contribution in the Divine dispensation of grace, and all the author was concerned with was the miraculous event and what it resulted in, the mother of our Lord would not have been included in the events leading up to the miracle and the start of Jesus’ public ministry in the shadow of the Cross. A literary protocol presupposes this. Mary’s participation is an affirmation of the nascent church’s perception of her active collaboration with the Son in the redemption of mankind.

    Traditionally, Mary was understood to be the Mediatrix of Grace. In the Old Testament, as we have seen, the fruit of the vine (grapes/olives/figs) does symbolize God’s grace and the need to be rejuvenated by it. “Woe is me! For I have become as when the summer fruit has been gathered, as when the grapes have been gleaned; there is no cluster to eat, no first-ripe fig that my soul desires” (Micah 7:1). Analogically, the Jews’ fall from grace and exile parallel mankind’s need for redemption and restoration to the life of grace.

    ob_07b2f3_5b342ff43648c294a4009e32b9c861cb-weddi

    Shall not Zion say:
    This man and that man is born in her?
    and the Highest himself hath founded her.
    Psalm 87, 5

    It is very likely that the wine ran out during the fifth of seven stages of the week-long family wedding ceremony, the chuppah, or “canopy”. The chuppah would have been a decorated piece of cloth held aloft as a symbolic home for the new couple. It was usually held outside, under the stars, as a sign of the blessing given by God to the patriarch Abraham, that his children shall be “as the stars of the heavens.” The groom would be accompanied to the chuppah by his parents and usually wore a crown and a white robe, (kittel) to indicate the fact that for the bride and groom life was starting anew with a clean white slate, since they were uniting to become a new entity, without past sins. While the bride followed and came to the chuppah with her parents, a cantor would sing a selection from the Song of Songs (an allegory of the marriage between Christ and his Church in Christianity), and the groom would pray that his unmarried friends find their true partners in life.

    When the bride arrived in joyful procession at the chuppah, she circled the groom seven times with her mother and future mother-in-law, while the groom continued to pray. The groom’s mother danced with the bride and her parents as a gesture of uniting the two families. The bride, too, wore a crown, and like Christ’s bride in the Apocalypse, she wore a gown made of pure white linen. Under the chuppah, an honored Rabbi or family member then recited a blessing over wine, a blessing that praised and thanked God for giving them laws of sanctity and morality to preserve the sanctity of family life and of the Jewish people. The bride and groom then drank from the wine. The blessings were recited over wine since wine was symbolic of life.

    In view of the traditional Jewish wedding, John could be envisioning Mary as meeting the family of her Son’s bride (the Church) and dancing with her as she is about to put her past sins behind and start with a clean slate by uniting with the groom. The wine that he serves, of course, isn’t merely symbolic of life, but in the transformed substance of his blood is the source of eternal life with God. So, to understand the meaning of this Gospel narrative, we must look through the Jewish lenses of the Evangelist and see his story in a Jewish context.

    th776STIXJ

    In Jewish eschatology, it was (and still is) expected that when the Messiah came he would cause manna to fall once again from heaven and lead the sacrifices consisting of the Bread of the Presence and miraculous sacrificial wine for undoing the sin of Adam and Eve in the (restored) Temple at Jerusalem in the order of the priest-king Melchizedek in which his forefather David belonged. During the periods of the two Temples, the priests would perform unbloody sacrifices for the temporal forgiveness of sins with the holy bread and wine every Sabbath. The Bread of the Presence or Face of God was kept in a tabernacle in the holy sanctuary in the Temple. This bread signified God’s merciful love for the people of Israel and was a sign of His providential presence.

    At any rate, Mary’s participation is an affirmation of the nascent church’s perception of her active collaboration with the Son in the redemption – by being his mother. John does not say that Mary was at the wedding feast, but that “the mother of Jesus was there” out of due reverence for her maternal prerogatives in the order of grace. It was the groom’s mother who met his bride and her parents to unite their families as one during the traditional wedding ceremony by dancing with them. Mary has assumed this mediatory role in the marriage between Christ and his Church. It is she who formally unites us the human family with her Son at our wedding banquet in the kingdom of heaven.

    “Mary the Ever-Virgin — radiant with divine light and full of grace, mediatrix first through her supernatural birth and now because of the intercession of her maternal assistance — be crowned with never-ending blessings …seeking balance and fittingness
    in all things, we should make our way honestly, as sons of light.”
    St. Germanus of Constantinople,
    Homily on the Liberation of Constantinople, 23
    (ante A.D. 733)

    untitled

    And the wine failing, the mother of Jesus saith to him:
    They have no wine. And Jesus saith to her: Woman, what is
    that to me and to thee? My hour is not yet come. His mother saith
    to the waiters: Whatsoever he shall say to you, do ye.
    John 2, 3-5

    We should keep in mind that the narrative of the Wedding Feast at Cana is a literary work, and as such, all the characters in the story have a significant role to play, including the servants. Nothing further is said of the disciples after their attendance is recorded. What is intriguing, though, is that John presents the servants at the wedding feast as types of disciples. We read: His mother said to the servants, “Do whatever he tells you” (Jn 2:5). Dr. Edward Sri (Walking with Mary) points out, that instead of using the Greek word duolois for “servants” in the ordinary sense, the Evangelist uses diakonois, the Greek word used for Jesus’ true disciples in the NT. For instance: “If anyone serves (diakonei) me, he must follow me; and where I am, there shall my servant (diakonoi) be also” (Jn. 12:26). Hence, John is presenting Mary as the mother of all her Son’s disciples (the bride of Christ) who faithfully follow and serve him. And the first thing she must say to all her children as Mother of the Church is: “Do whatever he tells you.”

    As their loving mother and caretaker of their souls, our Blessed Lady is encouraging them to live their lives in perfect obedience to her divine Son (Jn. 19:26-27; Rev. 12:17). Moreover, John does not say ‘Mary’ spoke to the servants but that it was our Lord’s “mother.” He is alluding to her dual maternity which Jesus ratifies on the Cross just before he concludes the New Passover meal by consuming the sour wine or fourth cup. His mother is the faithful disciple’s mother as well, though spiritually. So, John’s gospel is far more mystical in flavor than are the Synoptic Gospels. The narrative of the Wedding Feast at Cana is indeed allegorical in aspect.

    ob-610a84-ob-a91cbe-th0jc0q142-1_2

    When Jesus asks his mother how it is that the wine concerns them, he is implicitly referring to the Last Supper and Calvary, which is where he will publicly designate Mary Mother of the Church. In the context of the traditional Jewish ceremony, the wedding feast is a prelude to the New Jerusalem come down from heaven by the blood of the new and everlasting covenant, the marriage between the Bride Groom and his Bride, which is the Church. Mary must formally unite her Son to his bride to become her mother and Advocatrix of grace in and through the merits of her divine Son. Her mediation is a formal act of uniting God with redeemed humanity which now begins with a clean slate and the sin of Adam put behind.

    Mary’s maternal prerogative is most efficacious by merit because of her salutary consent to be the mother of our Lord. It was by her faith working through love that the divine Word became incarnate not only to redeem the world but also to justly merit the dispensation of divine grace, without which we cannot be regenerated and personally justified before God. So, it is only fitting that she who brought the living Source of all grace into the world should continue to act in a primary mediatory capacity, as the neck that connects the head to all the members of Christ’s Mystical Body, in the dispensation of his signal or actual graces.

    cana

    No miracle of Jesus was ever performed through the solicitation of an apostle, including those who were present at the marriage feast. Mary approached her Son expecting a miracle. She did not suggest that the wedding feast should now come to an end and the guests return home, unlike the apostles who suggested to Jesus that the crowds be sent away for want of food (Mt. 14:15-21). As we have seen, she promptly instructed the servants to do what her Son would tell them. Moreover, Mary did not approach the bridegroom with her concern, though it was his responsibility to provide enough wine for a one-week celebration. She simply and confidently said to her Son: “They have no wine.”

    Mary solicited Jesus because she knew that her Son was the long-awaited Bridegroom who would come into the world to provide the wine of salvation for the redemption of Israel and mankind. This was the “best wine” flowing in abundance, as foretold by the prophets. Jesus produced over one hundred gallons of wine from the water that was held in the six stone jars, water that was used for domestic purification rituals. John tells us in his First Epistle (5:6) that Jesus came into the world “not by water only” (regeneration/baptism) but “by water and “blood” (justification/the Eucharist)

    All the unmerited graces we receive originate from Christ, who is Head of his Mystical Body. Yet they sufficiently flow through Mary, its neck. It is for the sake of his mother above all else and out of his perfect love for her that signal graces are given to us despite our unworthiness. John’s allegorical narrative of the wedding feast illustrates this intimate association between the Mother and the Son in the dispensation and application of divine grace in our lives. Being our spiritual mother, by having conceived and borne Jesus so that we may be reborn in the Spirit and have a new life with God, the Church has designated Mary to be the New Eve. By being the second Eve, Mary is Mother of the Church, and as such the culmination of Mother Zion in whom the Church is symbolized as the sacrament of grace for the entire world. It is in the heavenly sanctuary that the Lamb of God intercedes for us all through the merits of his precious blood. The grace he has produced for us by his infinite merits is dispensed first and foremost through our Blessed Mother by whose mediation we are formally united to Christ our Divine Bridegroom.

    “Cease your laments; I will make myself your advocate in my Son’s presence. Meanwhile, no more sadness, because I have brought joy to the world. For it is to destroy the kingdom of sorrow that I have come into the world: I full of grace … Then curb your tears; accept me as your mediatrix in the presence of him who was born from me, because the author of joy is the God generated before all ages. Remain calm; be troubled no longer: I come from him, full of grace.”
    Romanos the Singer, On Christmas 2, 10-11
    (ante A.D. 560)

    b6b46c5fc2ac5617076cb3df60ff0a82

    May he send you help from the sanctuary,
    and give you support from Zion.
    Psalm 20, 2

    That John perceived Mary to be Eve’s anti-type, the spiritual “mother of all the living” by her association with the Son, the New Adam, is evident in how he constructs his Gospel from the beginning up to the narrative of the marriage feast at Cana. The Evangelist begins with a type of creation story that in its day-by-day format remarkably parallels the Story of Creation in Genesis 1. What follows in the Gospel is a seven-day model of the new creation of the world which culminates in the inauguration of Jesus’ public ministry in the shadow of the Cross and Mary’s vital participation with him in undoing the sin of Adam and Eve. Remarkably, the Evangelist presents us with a New Creation story in which we have the new Adam and his ‘helpmate’ the new Eve collaborating together to reproduce the fruit of the tree of life.

    Day 1

    In the beginning, God created heaven and earth.
    Genesis 1, 1

    That was from the beginning, that which we have heard,
    which we have seen with our eyes;
    that which we contemplated,
    and our hands handled,
    concerning the word of life;
    John 1, 1

    And he called the light Day, and the darkness Night;
    and there was evening and morning one day.
    Genesis 1, 5

    And the light shineth in darkness,
    and darkness did not comprehend it.
    John 1, 5

    Day 2

    And the earth was void and empty,
    and darkness was upon the face of the deep;
    and the spirit of God moved over the waters.
    Genesis 1, 2

    The next day, John saw Jesus coming to him,
    and he saith: Behold the Lamb of God, behold
    him who taketh away the sin of the world.
    John 1, 29

    And John gave testimony, saying: I saw the Spirit coming down,
    as a dove from heaven, and he remained upon him. And I knew him not;
    but he who sent me to baptize with water, said to me: He upon whom thou
    shalt see the Spirit descending, and remaining upon him, he it is that baptizes
    with the Holy Ghost.
    John 1, 32-33

    Day 3

    And he said: Let the earth bring forth the green herb, and such as may seed,
    and the fruit tree yielding fruit after its kind, which may have seed in itself
    upon the earth. And it was so done. And the earth brought forth the green herb,
    and such as yields seed according to its kind, and the tree that beareth fruit
    having seed each one according to its own kind. And God saw that it was good.
    Genesis 1, 11-12

    The next day again John stood, and two of his disciples.
    And beholding Jesus walking, he saith: Behold the Lamb of God.
    When the two disciples heard him say this,
    they followed Jesus.
    John 1, 35-36

    In this is my Father glorified; that you bring forth very much fruit
    and become my disciples.
    John 15, 8

    Day 4

    And God made the two great lights: a greater light to rule the day; and a lesser
    light to rule the night: and the stars. And he set them in the firmament of heaven to
    shine upon the earth. And to rule the day and the night, and to divide the light and
    the darkness. And God saw that it was good.
    Genesis 1, 16-18

    On the following day, he would go forth into Galilee, and he findeth Philip.
    And Jesus saith to him: Follow me… Jesus saw Nathanael coming to him:
    and he saith of him: Behold an Israelite indeed, in whom there is no guile.
    John 1, 43-44

    Again therefore, Jesus spoke to them, saying: I am the light
    of the world: he that follows me, walks not in darkness,
    but shall have the light of life.
    John 8, 12

    Day 5

    The next day John saw Jesus coming toward him and said,
    “Look, the Lamb of God, who takes away the sin of the world!
    John 1, 29

    Day 6

    The next day John was there again with two of his disciples.
    When he saw Jesus passing by, he said, “Look, the Lamb of God!”
    John 1, 35-36

    Day 7

    God also said: Let the waters bring forth the creeping creature having life,
    and the fowl that may fly over the earth under the firmament of heaven.
    And God created the great whales, and every living and moving creature, which
    the waters brought forth, according to their kinds, and every winged fowl according
    to its kind. And God saw that it was good. And he blessed them, saying: Increase and multiply, and fill the waters of the sea: and let the birds be multiplied upon the earth.
    Genesis 1, 20-2

    The next day Jesus decided to leave for Galilee.
    Finding Philip, he said to him,
    “Follow me.”
    John 1,43

    Jesus is journeying to Cana in Galilee, while John continues to baptize people in the Jordan, many of whom will follow Jesus and have the light of life through the regenerating baptismal water: men and women of every kind, the great and the small alike. Up to three thousand people were baptized on the first Pentecost Sunday (Acts 2:41). The Second New Creation story begins in Chapter 2 of John’s Gospel with the marriage feast in Cana and the New Adam and his helpmate the New Eve present there.

    The wine mourns, the vine languishes, all the merry-hearted sigh…
    No more do they drink wine with singing…
    There is an outcry in the streets for lack of wine; all joy has reached its eventide;
    the gladness of the earth is banished.
    Isaiah 24, 7, 9, 11

    On this mountain (Zion), the Lord Almighty will prepare a feast of rich food
    for all peoples, a feast of fat things, a banquet of aged wine – of fat things full
    of marrow, of fine wine well refined. And he will destroy on this mountain the
    covering that is cast over all peoples, the covering that is cast over all nations.
    He will swallow up death forever, and the Lord God will wipe away tears from
    all faces, and the reproach of his people he will take away from all the earth.
    Isaiah 25, 6-8

    AND the third day, there was a marriage in Cana of Galilee:
    and the mother of Jesus was there. And Jesus also was invited, and his disciples,
    to the marriage.
    John 2, 1-2

    ob_f7a563_wedding-at-cana-3

    And I heard as it were the voice of a great multitude, and as the voice of many waters, and as the voice of great thunders, saying, alleluia: for the Lord our God the Almighty hath reigned. Let us be glad and rejoice, and give glory to him; for the marriage of the Lamb is come, and his wife hath prepared herself. And it is granted to her that she should clothe herself with fine linen, glittering and white. For the fine linen are the justifications of saints. And he said to me: Write: Blessed are they that are called to the marriage supper of the Lamb. And he saith to me: These words of God are true.
    Revelation 19, 6-9

    St. John’s account of the new creation culminates in the wedding feast at Cana, the seventh day on which our Lord does not rest but, on the contrary, begins his work of salvation (Gen. 2:2-3). This is the second creation story whose principal characters are Jesus, the New Adam, and Mary, the New Eve. The narrative is rife with literary and theological symbolism. The first of Jesus’ miracles, by no coincidence through his mother’s solicitation, is to turn water into wine, just as the first miracle of Moses was to turn water into blood. Jesus turns the water into the blood of the grape, as it is called in Genesis 49, by converting the wine of salvation into the substance of his own blood at the Last Supper or the sacrificial New Passover meal of the heavenly wedding banquet.

    Recall on Day 2 of the new creation: ‘John saw Jesus coming to him, and he saith: Behold the Lamb of God, behold him who taketh away the sin of the world.’ (Jn. 1:29). John 2 opens with the Lamb of God, who is attending a wedding feast with his mother and disciples. This wedding feast points to the eschatological wedding banquet of the Lamb in the new order of creation which John envisions in the Apocalypse. What allegorically takes place at the wedding feast in Cana is celebrated in the New Jerusalem that has come down from heaven (Rev. 21:1-5). This invisible reality is made visible in the sacrament of the Holy Eucharist which in union with the wedding banquet in heaven has been celebrated in Holy Mass (the re-presentation of Calvary) in the pilgrim Catholic Church since Apostolic time (1 Cor. 10:16).

    The Evangelist is drawing our attention to a deeper divine mystery than what first meets the eye. He mentions Mary and constructs the dialogue she has with Jesus in a way that is intended to illustrate their close association in the Divine work of salvation. Mary’s presence at the wedding feast together with that of her Son’s is of providential design, no less than the appearance of the angel Gabriel to Mary is in the Gospel of Luke. Nothing is merely incidental in the Scriptures. By the time his Gospel was written, the author could draw from a Marian tradition that was flourishing in the nascent Church: That it is first and foremost through the mediation of the faithful Mother that we receive the blessings of the faithful Son. It is at the celebration of the wedding feast of the Lamb that Mary, as the mother of the Son, has passed him on as groom to the bride, which is the Church and sacrament of divine grace for the entire world (Rev. 21:1-2, 9-22).

    th8RNVYL1F

    Then why didn’t Mary appeal to the bridegroom instead of addressing her Son when the wine failed? After all, it was his chief responsibility to provide for his guests. As we have seen, the answer lies in ancient Judaic tradition which Mary herself was well acquainted with through the teachings of the religious elders or rabbis. The answer is she understood the eschatological meaning of the prophets who describe Israel’s desire for the wine that shall be poured out at the Messianic wedding when the groom YHWH shall consummate His marriage covenant with Israel and all nations. When the Messiah comes, people of all nations will come to the Temple on Mount Zion to worship God and offer unbloody sacrifices of holy bread and miraculous wine to Him (Deut. 33:19).

    The Jews long expected this banquet to be universal, for both Israel and the Gentile nations. It would be a sacrificial wedding banquet of wine. Isaiah speaks of “fat things” and “fine wines”, which refer to the fat of the sacrifices and fine wine that were offered to God as bloody and unbloody sacrifices in the Jewish Temple (Lev. 3:16; 23:13). And, finally, this sacrificial wedding banquet hosted by the Messiah would undo once and for all the ill-effects of the sin of Adam and Eve. It would “destroy the covering that is cast over all peoples” and “swallow up death forever… God will wipe away tears from all faces, and the reproach of his people he will take away from the earth.”

    db8077eff3bb0a853f19b406878e91ea

    In the time of Jesus and his blessed mother Mary, the Jews believed that this eschatological wedding banquet, which shall celebrate the consummation of the spiritual marriage covenant between YHWH the groom and Israel the bride, including all nations, would be a kind of return to the Garden of Eden before the fall of Adam and Eve. Here the righteous would drink miraculous wine and feast on the Beatific Vision of God. So, Mary’s words “They have no wine” express the Jewish hope for the wine of the Bridegroom YHWH at His banquet – the wine of salvation. This is what the mother of Jesus meant by wine, “the best wine saved for last” in the transubstantiated form of her divine Son’s blood (Jn. 2:10).

    Not unlike John the Baptist, Mary knew that her Son was the Lamb of God who came to take away the sins of the world by offering himself as a living sacrifice. What she did, then, by making her request, was implicitly ask him to provide the sacrificial and supernatural wine of salvation spoken of by the prophets and long-awaited by the Jews. The Jews expected the groom YHWH to send his Messiah to lead the unbloody sacrifices of bread and wine for the forgiveness of mankind’s sins on Mount Zion, though they had no idea that the celebration on Mount Zion would take the form of the holy sacrifice of the Mass in the Catholic Church or New Jerusalem as a visible sign of the invisible heavenly marriage banquet until the end of this age. In union with the pilgrim Church on earth, the bread and wine offered by our High Priest in the order of Melchizedek would actually in appearance be the substance of his own body and blood.

    mary-597×1024

    Mary understood that the sacrificial victim would be the Divine Groom Himself in the person of her Son Jesus by the outpouring of his blood: the wine of the new and everlasting covenant. His bride would be forgiven humanity and his Church. The Groom’s gift to his bride would be the giving of himself in his sacrificial act of love: the regenerating water and justifying blood that poured out from his pierced side upon the consummation of their eternal marriage covenant (Jn. 19:28-35). On this occasion, a sword would also pierce Mary’s soul (Lk. 2:34-35). Therefore, Mary approached Jesus as she normally would have the bridegroom of the wedding feast at Cana who was responsible for the provision of the wine. Mary did not expect her Son to sacrifice himself at the wedding feast, but she understood that it was time for him to begin his public ministry in the shadow of his self-immolation for the forgiveness of sins. Our Lord knew that his mother knew (what to thee and to me) and so he told her: “My hour has not yet come.”

    In other words, Jesus implicitly said to his mother that the Last Supper or sacrificial wedding banquet still lay three years ahead together with the consummation of the marriage between God and forgiven mankind on the Cross, upon his receiving the sour wine that would be extended to him on a hyssop branch: the fourth Hallel cup which concluded the traditional Passover meal. (Jn. 19:28-30). The wedding guests at Cana shall have their wine for the feast, but as a sign that the Divine Bridegroom did come to host the sacrificial wedding banquet of salvation and consummate his new marriage covenant with redeemed humanity, in fulfillment of the prophecies, he shall honor his mother’s request. In a Jewish religious context, therefore, Mary was asking her Son to reveal himself as the long-awaited Divine Bridegroom YHWH and to provide the wine of salvation (his own blood) for the redemption of humanity by saying, “THEY HAVE NO WINE.”

    In conclusion, as the New Eve or spiritual mother of all the living, Mary prompted her Son upon the seventh day of the New Creation to provide the best wine, viz., the wine of salvation to undo the sin of Adam, so that all people might return to the Garden of Eden as it was before mankind’s fall from grace. Thus, since the time the Blessed Virgin Mary consented to be the mother of our Lord, she has never laid her saving office aside as our universal Mediatrix of Grace. By her glorious Assumption body and soul into Heaven, Mary’s maternal responsibilities have rather increased in the dispensation of actual graces, produced by the body and blood of Christ, for the sake of her children’s spiritual growth towards perfection in the new Exodus and reaching the new promised land, which is Heaven.

    “With the Mediator you are the Mediatrix of all the world.”
    St. Ephraem of Syria
    Syri opera graeca latine, v.3
    (A.D. 373)

    untitled

    My beloved spoke and said to me
    “Arise, my darling,
    my beautiful one, come with me.
    See! The winter is past;
    the rains are over and gone.
    Flowers appear on the earth,
    the time for pruning the vines has come,
    and the song of the dove is heard in our land.
    The fig tree puts forth its figs,
    and the vines, in bloom, give forth fragrance.
    Arise, my beloved, my beautiful one,
    and come!
    Song of Solomon 2, 10-13
    .

    thSXKJO9G7
    Ave Maria
    .

    c9de3-untitled_2_orig

    On the Memorial of the Blessed Virgin Mary,
    Mother of the Church
    1 June 2020

    Like

  23. 7 oktober på Birgittadagen firar vi på S:t Eriks katolska skola den Heliga Birgitta med en gemensam skolmässa på morgonen.

    Birgitta 1

    Birgitta av Vadstena 1303-1373 (helgonförklarad 1391)

    Birgitta är Sveriges enda ”riktiga helgon” dvs. hon är det enda av de svenska helgonen som har blivit kanoniserad (helgonförklarad) av påven i Rom. På medeltiden helgonförklarade också i de olika stiften vilket ledde till att det blev väldigt många helgon, något som reglerades sedan under 1500-talet och då övergick ”makten” att helgonförklara till Rom. Våra andra svenska helgon, Erik, Elina, Henrik, Sigfrid osv. är alltså mer ”helgon av tradition” och är bara helgonförklarade lokalt.

    Birgitta är känd för att hon fick flera uppenbarelser från Gud (ungefär 600 st samlade i 7 böcker). De flesta uppenbarelserna fick hon som vuxen efter att hennes man hade dött, men hon hade även kontakt med Gud vid ett par tillfällen som liten flicka.

    Birgitta var 10 år gammal och hade precis kommit hem från söndagsmässan. Där hade prästen talat om fastetiden som snart skulle börja. Väl hemma drog sig Birgitta tillbaka till sitt sovrum och knäföll framför krucifixet. Hon tittade på Jesus ansikte och plötsligt var det som allt var på riktigt! Hon såg hans plågade ansikte, blodet som rann på hans kropp hon och hörde hur svårt han hade att andas, det var hemskt!

    Vem har gjort dig detta? utropade Birgitta
    Alla som glömmer mig och inte bryr sig om min kärlek, de har gjort detta mot mig, svarade Jesus.
    Strax försvann synen men Birgitta skulle aldrig glömma den.

    Birgittas hösta dröm som flicka var att bli nunna och att fullt ut leva för Gud. Men eftersom hon kom från en av den tidens mest förmögna familjer hade de andra planer för henne. Hon skulle såklart bli bortgift med en man som kunde stärka familjens maktrelationer.

    Vid 13 års ålder blev hon bortgift med den fem år äldre Ulf Gudmunsson tillsammas fick de åtta barn (4 pojkar, 4 flickor). Det berättas om att äktenskapet var relativt lyckligt trots att Birgitta ibland hade svårt med att det alltid var Ulf som fick bestämma (hon verkar ha varit ganska envis). Birgitta ägnade sig, med Ulfs stöd, mycket åt välgörenhet och de var båda på många pilgrimsresor. På väg hem från en av pilgrimsresorna fick Birgitta en av sina få visioner som gift. Ulf hade under hemresan blivit svårt sjuk och Birgitta var oroad att han inte skulle klara av hemresan. En ängel visade sig då för henne och sa:

    Du ska inte vara orolig. Din man kommer att överleva.
    Ängeln hade rätt. De klarade sig hela vägen hem till Sverige men Ulf dog senare samma år i Alvastra kloster där han också begravdes.

    Nu började ett nytt kapitel i Birgittas liv!

    Birgitta 2Birgitta flyttade till Alvastra och bodde i en byggnad helt nära Cistersiensrerklostret där, nu kunde hon äntligen ägna sig åt det hon hade velat göra i hela sitt liv, leva bara för Gud! Hon bad och fastade och fick många uppenbarelser från Gud. Hon pratade mycket med sin biktfar om uppenbarelserna för att försäkra sig om att de kom från Gud och att det inte var djävulen som lurade henne. Både hennes biktfar och många andra präster var dock övertygade om att uppenbarelserna verkligen kom från Gud. Innehållet i dem var mycket olika, de kunde handla om den svenska kungen, politiker eller om något som bara rörde henne eller hennes familj. De uppenbarelser som har varit viktigast för eftervärlden är nog dels den om att hon skulle starta en ny klostergemenskap:

    Du ska starta ett kloster i Vadstena. Det ska kallas Birgittas klosterorden och det ska vara för både män och kvinnor (såklart i separata delar men ändå på samma plats).
    Och att hon hjälpte till att påverka så att Påven flyttade tillbaka till Rom efter att ha bott i Avignon i Frankrike under ett par år.

    Du ska vara min brud och mitt språkrör!
    1349, efter fem år i Alvastra begav sig Birgitta genom ett pesthärjat Europa till Rom för att där få sin klosterorden godkänd. Hon skulle komma att stanna i Rom (med undantag för ett antal pilgrimsresor hon gjorde därifrån) under resten av sitt liv.

    1370 fick Birgitta sin klosterorden godkänd av Påven Urban den V när han var på besök i Rom (bodde i Avignon till 1376). Tyvärr var hon för gammal och trött för att orka resa tillbaka till Sverige och påbörja arbetet med klostret. Det blev istället hennes dotter, Katarina, som såg till att klostret uppfördes helt i enighet med Birgittas visioner ett par år senare.

    År 1373 var Birgitta på sin sista pilgrimsfärd till Jerusalem. När hon kom hem från den hörde hon en röst som sade:

    Om fem dagar ska du dö
    Birgitta blev glad och började genast förbereda sig på döden men samtidigt var hon också orolig och kunde varken äta eller dricka. På den femte dagen bad hon att man skulle ta ner en av husets dörrar. När det var gjort steg hon upp ur sin mjuka och behagliga säng och lade sig på den avhäktade dörren. Anledningen till detta var att hon ville dö på samma underlag som sin Herre. Hennes sista ord var:

    I dina händer Herre, befaller jag min ande.
    Katarina fick hjälp av sina bröder att föra hem Birgittas kropp till Vadstena där delar av hennes kropp ännu finns kvar i Blåkyrkan.

    Birgitta är Sveriges skyddshelgon och sedan 1999 också ett av Europas skyddshelgon.

    Birgitta är mest känd för bönen:

    ”Herre, visa mig din väg och gör mig villig att vandra den”

    Den bönen går också under namnet Pilgrimernas bön.

    I sin helhet låter den såhär:

    Den heliga Birgittas bön om vägledning:

    O Gud, kom snart och lys upp natten! Såsom döende längtar, så längtar jag efter dig. Säg min själ, att intet händer utan att du tillåter det och att intet som du tillåter är tröstlöst. O Jesus, Guds Son, du stod tyst inför dem som dömde dig, gör också mig tyst inför dem som dömde dig, gör mig tyst intill dess jag får besinna vad och hur jag ska tala. Visa mig vägen och gör mig villig att vandra den!

    Vådligt är att dröja och farligt att gå vidare, så uppfyll då min åstundan och visa mig vägen. Jag kommer till dig, såsom den sårade kommer till läkaren. Ge, O herre, mitt hjärta ro!

    En annan bön:

    Bön till den heliga Birgitta

    Heliga Birgitta, med moderlig omsorg vakar du över vårt stift och över var och en av oss. Ge oss del av din kärlek till Jesus Kristus och hans heliga kors, så att vi i allt efterföljer honom. Lär oss leva i Jungfru Marias närhet, så att vi i vad vi är och gör återspeglar henne. Gör oss lika trogna Kyrkan och hennes Överherde som du, så att Kyrkans enhet i tro, hopp och kärlek blir synlig för alla. Genom Jesus Kristus. Amen

    https://translate.google.com/translate?sl=auto&u=http%3A%2F%2Fbrunonisblog.wordpress.com

    https://poemachronicles.com/contentment/
    15:47
    free mentaldoctors online på svenska swedish language http://translate.google.com/translate?sl=auto&u=http%3A%2F%2Fbrunonisblog.wordpress.com

    HELIGA BIRGITTA FRÅN SVERIGE ANVÄNDE SIG AV HELIGA BRUNOS AA MENTALTRAININGS FRI PROGRAM ANTIÅNGEST ANTISUICID ANTIALKOHOLISM ANTIDRUGS PROGRAM FRI GRATIS ONLINE !!!!!!

    blondibella talar live nu på P4 precis om HENNES PRIVATA ångest hon berättar live att hon funderade på commiting suicid hon är inte ens fyllda 30 ÅR !

    https://sverigesradio.se/sida/gruppsida.aspx?programid=3117&grupp=5021

    Like

  24. nemojte kako mi svedanke iz KONJA NA MAGARCA -Franciskus solsång idag
    8:52 min

    sön 24 jul 2016 kl 16.35

    Vad kan den nästan 800 år gamla dikten Franciskus solsång säga om vad det innebär att vara människa idag? Över detta reflekterar psykiatrikern Svante Bäck i detta Interplay i P1.

    Ladda ner (8:52 min, MP3)
    Min sida
    Dela

    Svante Bäck Foto: Foto: Privat

    Franciskus solsång är en dikt från 1220-talet, där den katolske munken Franciskus inte bara lovar Gud för skapelsen utan också besjälar den. Han kallar jorden för “moder” och “syster”, månen för “syster”, solen för “broder” och slutligen också döden för “broder”.

    Några hundra år senare fick dikten också en melodi, i 1600-talets Tyskland, och på 1900-talet översattes den till svenska, av bland andra prästen och psalmdiktaren Olov Hartman.

    På 90-talet fick dikten ännu en ny musikalisk dräkt av den ryska tonsättaren Sofia Gubajdulina, i stycket “Sonnengesang”. Det stycket framfördes av Radiokören och solister i anslutning till ett samtal om just solsången i Berwaldhallens Interplayserie, och en av dem som medverkade då var Svante Bäck.

    Bäck är psykiatriker i Västervik och har haft en relation till den här dikten sedan sin ungdom, och för honom är dikten till att börja med tidlös och som gjord också för oss idag:

    – Det handlar ju om vår relation till naturen och Franciskus talar ju om det som det är hans syskon, säger Bäck bland annat.

    Programmet skulle ha sänts första gången fredag 23 juli -16, men det var ett av de program som fick utgå då Ekot direktsände med anledning av attentatet i München.

    Producent för Interplay i P1 är Berit Nygren, SR Musik.

    Av upphovsrättsliga skäl är musiken i det nedladdningsbara avsnittet kraftigt förkortad.

    Berit Nygren
    berit.nygren@sverigesradio.se

    Prophecies for These End of Times* Maui,Hawaii 2012
    87 097 visningar
    •6 mars 2015

    1 10179DELASPARA

    True Life in God

    7 960 prenumeranter

    PRENUMERERA

    A talk given by Vassula Ryden in Maui Hawaii 2012 *the end of time is not the end of the world but an end of an era Vassula Rydén, is Greek, born in Egypt and she belongs to the Greek Orthodox Church. Her husband’s professional obligations meant that she had to live most of her life in third world countries. She could never have imagined that God would unexpectedly reveal Himself to her in 1985, while she was living with her family in Bangladesh. This was the beginning of a mystical communication which continues to this very day. God called her and charged her with the mission of spreading His messages, which He named “True Life in God”. Vassula’s mission is a Prophetic one. The grace to receive the word of God and extend it to the people is the gift of Prophecy. God chose her, even though she had never received any catechetical instruction or theological formation. It is Jesus who taught her everything. Who dictates, who inspires and reveals to her everything she writes. The “True Life in God” is a divine call for us; to repentance, reconciliation, love and unity. Since 1988 Vassula has been invited to speak in more than 76 countries and has given over 1000 presentations. Vassula receives in all of this work, no personal royalties, fees, or benefits for her efforts. So far, the books have been translated by volunteers into more than 42 languages. The messages that Vassula has been receiving since 1985 have been studied by renowned theologians and priests, who consider them to be in harmony with the Scriptures and the Tradition of the Church. They have confirmed their authenticity and divine origin by writing books and analyzing the unique case of Vassula. Through all these years, Our Lord has tried to awaken a true understanding in all of us by repeatedly giving us reminders: recalling what was said in the past by the Holy Prophets and His own Commandments. Our Lord came and still comes in this manner into the world to enlighten all those who have gone astray, but to this day very few have recognized His graceful presence and fewer still accept His call. The True Life in God messages are not prophecies of doom and gloom. God gives them to us in these times of mercy to shape us up; they are a call out of the sublime love of God. God will not allow us forever to offend His Holy Name. This is the reason why He comes; In His mercy, to give us many warnings. Vassula Ryden is a chosen soul to whom God has given messages for our times; of which many have come true, for example: The 2004 Tsunami, The Twin Towers, The World in Turmoil, and the Fall of Communism in Russia. These are the Signs of the End of Times and His last warnings .God is so offended with the actual widespread apostasy that unless we heed His calling; He will send us a great chastisement. “Those who have ears let them hear, those who do not want to hear let them not hear”, this is what God said to Vassula to tell this generation and to all the Churches. The Churches also have a call for Christian Unity. In Scriptures it is written that faith without good works is quite dead. After experiencing our Lady in a vision, Vassula was asked by Mary to feed the poor as well, for spiritual food was not enough. Since then, many houses called Beth Miriam (house of Mary) started to function to feed the poor. Those houses are progressing to have schooling as well for the poor children. There are now many worldwide – in Egypt, Bangladesh, the Holy Land, multiple in the Philippines, Venezuela , Brazil, an orphanage in Kenya and help is given as well to 300 Buddhist orphans in Dhaka. All of this is done by the True Life in God volunteers. There is no head office or secretary. Vassula has painted canvases of Jesus and Mary.we have made photographs of these paintings. http://www.paintedbyvassularyden.com/ The paintings will be allocated to the TLIG missions. Vassula does not receive any monies for herself. for more info http://www.tlig.org http://www.tligradio.org

    Kategori
    Personer och bloggar

    VISA MINDRE

    73 kommentarer
    SORTERA EFTER

    Lägg till en offentlig kommentar …

    Rick Rickyför 3 år sedan

    The voice of the real Shepherd is speaking thru this woman.

    faustina14 minuter sedan Rapportera olämpligt innehåll

    Följ inlägget 1 följare

    Kommentarer

    SVENSKA VASSULA RYDEN

    Franciskus solsång idag
    8:52 min

    sön 24 jul 2016 kl 16.35

    Vad kan den nästan 800 år gamla dikten Franciskus solsång säga om vad det innebär att vara människa idag? Över detta reflekterar psykiatrikern Svante Bäck i detta Interplay i P1.

    Ladda ner (8:52 min, MP3)
    Min sida
    Dela

    Svante Bäck Foto: Foto: Privat

    Franciskus solsång är en dikt från 1220-talet, där den katolske munken Franciskus inte bara lovar Gud för skapelsen utan också besjälar den. Han kallar jorden för “moder” och “syster”, månen för “syster”, solen för “broder” och slutligen också döden för “broder”.

    Några hundra år senare fick dikten också en melodi, i 1600-talets Tyskland, och på 1900-talet översattes den till svenska, av bland andra prästen och psalmdiktaren Olov Hartman.

    På 90-talet fick dikten ännu en ny musikalisk dräkt av den ryska tonsättaren Sofia Gubajdulina, i stycket “Sonnengesang”. Det stycket framfördes av Radiokören och solister i anslutning till ett samtal om just solsången i Berwaldhallens Interplayserie, och en av dem som medverkade då var Svante Bäck.

    Bäck är psykiatriker i Västervik och har haft en relation till den här dikten sedan sin ungdom, och för honom är dikten till att börja med tidlös och som gjord också för oss idag:

    – Det handlar ju om vår relation till naturen och Franciskus talar ju om det som det är hans syskon, säger Bäck bland annat.

    Programmet skulle ha sänts första gången fredag 23 juli -16, men det var ett av de program som fick utgå då Ekot direktsände med anledning av attentatet i München.

    Producent för Interplay i P1 är Berit Nygren, SR Musik.

    Av upphovsrättsliga skäl är musiken i det nedladdningsbara avsnittet kraftigt förkortad.

    Berit Nygren
    berit.nygren@sverigesradio.se

    Prophecies for These End of Times* Maui,Hawaii 2012
    87 097 visningar
    •6 mars 2015

    1 10179DELASPARA

    True Life in God

    7 960 prenumeranter

    PRENUMERERA

    A talk given by Vassula Ryden in Maui Hawaii 2012 *the end of time is not the end of the world but an end of an era Vassula Rydén, is Greek, born in Egypt and she belongs to the Greek Orthodox Church. Her husband’s professional obligations meant that she had to live most of her life in third world countries. She could never have imagined that God would unexpectedly reveal Himself to her in 1985, while she was living with her family in Bangladesh. This was the beginning of a mystical communication which continues to this very day. God called her and charged her with the mission of spreading His messages, which He named “True Life in God”. Vassula’s mission is a Prophetic one. The grace to receive the word of God and extend it to the people is the gift of Prophecy. God chose her, even though she had never received any catechetical instruction or theological formation. It is Jesus who taught her everything. Who dictates, who inspires and reveals to her everything she writes. The “True Life in God” is a divine call for us; to repentance, reconciliation, love and unity. Since 1988 Vassula has been invited to speak in more than 76 countries and has given over 1000 presentations. Vassula receives in all of this work, no personal royalties, fees, or benefits for her efforts. So far, the books have been translated by volunteers into more than 42 languages. The messages that Vassula has been receiving since 1985 have been studied by renowned theologians and priests, who consider them to be in harmony with the Scriptures and the Tradition of the Church. They have confirmed their authenticity and divine origin by writing books and analyzing the unique case of Vassula. Through all these years, Our Lord has tried to awaken a true understanding in all of us by repeatedly giving us reminders: recalling what was said in the past by the Holy Prophets and His own Commandments. Our Lord came and still comes in this manner into the world to enlighten all those who have gone astray, but to this day very few have recognized His graceful presence and fewer still accept His call. The True Life in God messages are not prophecies of doom and gloom. God gives them to us in these times of mercy to shape us up; they are a call out of the sublime love of God. God will not allow us forever to offend His Holy Name. This is the reason why He comes; In His mercy, to give us many warnings. Vassula Ryden is a chosen soul to whom God has given messages for our times; of which many have come true, for example: The 2004 Tsunami, The Twin Towers, The World in Turmoil, and the Fall of Communism in Russia. These are the Signs of the End of Times and His last warnings .God is so offended with the actual widespread apostasy that unless we heed His calling; He will send us a great chastisement. “Those who have ears let them hear, those who do not want to hear let them not hear”, this is what God said to Vassula to tell this generation and to all the Churches. The Churches also have a call for Christian Unity. In Scriptures it is written that faith without good works is quite dead. After experiencing our Lady in a vision, Vassula was asked by Mary to feed the poor as well, for spiritual food was not enough. Since then, many houses called Beth Miriam (house of Mary) started to function to feed the poor. Those houses are progressing to have schooling as well for the poor children. There are now many worldwide – in Egypt, Bangladesh, the Holy Land, multiple in the Philippines, Venezuela , Brazil, an orphanage in Kenya and help is given as well to 300 Buddhist orphans in Dhaka. All of this is done by the True Life in God volunteers. There is no head office or secretary. Vassula has painted canvases of Jesus and Mary.we have made photographs of these paintings. http://www.paintedbyvassularyden.com/The paintings will be allocated to the TLIG missions. Vassula does not receive any monies for herself. for more info http://www.tlig.org http://www.tligradio.org

    Kategori
    Personer och bloggar

    VISA MINDRE

    73 kommentarer
    SORTERA EFTER

    Lägg till en offentlig kommentar …

    Rick Rickyför 3 år sedan

    The voice of the real Shepherd is speaking thru this woman.

    faustina
    13 minuter sedan Rapportera olämpligt innehåll

    faustina
    5 minuter sedan Rapportera olämpligt innehåll

    JUDGMENT, NARCISSISTIC ABUSE, NARCISSISTS
    3 Narcissists in the Bible: How God Took Them Out
    July 26, 2017
    Share
    Tweet
    Pin
    3773SHARES

    God doesn’t always kill His enemies individually in the Old Testament, but when He does, they tend to be narcissists. What Onan, Jezebel, and Nabal each have in common with narcissists is an utter lack of empathy for others, overweening greed, and the suspicion that the world is out to cheat them of what should be theirs. Like the personality disorder that each display, they are self-absorbed and dedicated to taking what they want no matter the cost to others.

    I have always been a little fascinated by the fact that God occasionally called out a few people and pulled them into permanent time-out. When I started looking at them, I began to realize that they all had some things in common, mainly that of being narcissists. Believing God to be patient, it is a scary thought that He would come to the end of His rope and decide it’s time for some justice. So let’s take a look.

    Onan: Every Man for Himself (self-absorbed narcissists):
    Onan is, of course, is known for his sexual issues to the extent that his name has been turned into a word for masturbation (onanism). But this is a misnomer. He didn’t actually do that (well, at least not in the story). Instead, he committed coitus interruptus. This is not the real issue. After all, no other mention is made prohibiting withdrawing during sex. The issue before God was a bit more complicated. Some things to consider are that God took out Er, Onan’s brother for his evil and Onan was commanded to marry Tamar and give her a son. If he doesn’t, then Er’s property goes to him. In marrying Tamar, he feels cheated because his first son will bear his brother’s name, not his. His brother’s property, which would otherwise go to him, will go to his son, who will not legally be his son. Talk about a narcissistic outlook!

    The other issue here is the treatment of Tamar. Children back then were your only 401k program. Widows without children had nowhere to go, no one to provide. This was an agrarian society. There weren’t any jobs available. You worked your land. Primogeniture meant that property went generally from male to male. Foreign concepts now (although recently foreign if you get my drift), women relied on men for provision as a general rule. Onan’s refusal to care for Tamar was stealing her inheritance and financial support. Additionally, Judah was king. Onan was diverting the kingly lineage from Er to himself.

    If you doubt Onan’s criminal intent, think of the scene itself. He has sex with Tamar and then while she watches, “spills his seed onto the ground”.

    He used her sexually, and in a way that was meant to both humiliate her and let her know his intention was to take what was due her.
    Narcissists, indeed.

    Jezebel: A Humiliating Fate (for Narcissists)
    Jezebel, too, has no qualms about using the law to take what she wanted. I am not sure if she was a narcissist or a sociopath. After all, she committed murder with ease, and over issues of greed, killing one man for his vineyard to spare herself the cost. She is a user of people around her and her obsession with Elijah stems from his repudiation of her worship of Baal. His only crime, if you could call it that, was to call her out on her issues. But in the eyes of a narcissist, public humiliation or even just embarrassment, is a major trespass. She is murdered, according to Elijah’s word from God, and as the prophet indicates, is eaten by dogs.

    I heard a missionary tell a story that always makes me laugh. She ministered to a cannibalistic tribe, though whether in South America or Papua New Guinea I can no longer remember. She lived there for several years, learning their language and translating it into a written language, all the while translating the Bible into the native tongue. The elders met with her almost every night as she translated. They did not respond much until the story of Jezebel. When they heard that the dogs did not eat the soles of Jezebel’s feet, all of a sudden everything became clear to them. They told her they decided that the Bible told the truth. Confused, she asked them why. Because they explained, they didn’t eat the soles either. The soles are too bitter. Who knew?

    Only God could use such detail to bring about the redemption of a whole tribe of people.

    Jezebel’s death was an intentional humiliation and apparently, arranged by a God no longer willing to hand out second chances.

    Nabal: What’s Mine is Mine
    I sometimes fantasize about writing a book and calling it “Life with Nabal” about my time with my ex-husband. Nabal, the husband of Abigail, refused to offer hospitality to David and his men. A narcissist at heart, he cannot see past his own self-importance, even when his life is on the line. Abigail, recognizing this as the insult it was due to the protection from enemies that David and his men provided, runs interference and feed them well. She is caught in a classic narcissist abuse dilemma. If she obeys her husband, they will be killed. If she disobeys her husband, she may well be killed anyway. Nabal, a coward as well as a narcissist, keels over from the fear of what could have happened and the “Lord smote him until he died.” He died because he resented any intrusion into his wealth and pleasure, failing to understand that he only had them because of the protection of others.
    These three narcissists were self-absorbed and did not suffer from any pangs of the conscience. Instead, they hated anyone who stood in their way. Their pride made them incapable of empathy, and their greed blinded them to the rights of others.

    In the mind of narcissists, no one else really exists except as an extension of themselves.
    This is why people often describe being in a relationship with a narcissist as being a slave.

    A friend of mine left her husband for these reasons, found herself bewildered by his reaction. A clear-cut narcissist, he wanted her back very badly though he did not seem in the least heartbroken. Instead, when she asked him why he wanted her back, her husband said he felt as though he had lost his arm. Interesting. He felt like he lost a part of himself that did things for him. That was all she was to him, a body part and extension of himself.

    I believe that God is a merciful God, even in the Old Testament. When people ask me about the issues of genocide in the Bible, I ask them to research the people groups that God wanted to be erased and compare them to the Nazis. Just as the Nazis committed genocide, so did many of these peoples.

    But beyond those philosophical arguments, what frightens me is the notion that some are too far gone for redemption. That narcissists figure prominently in those numbers is enlightening and a warning. That God would simply remove a player from the stage is an indication that eventually, for each person, there comes a time when decisions end. I cannot imagine a Heaven with a Jezebel or an Onan or a Hitler in it. The question remains, however, can I imagine myself there? All I can say is praise the Lord for His grace.

    But we are not of them who draw back unto perdition; but of them that believe to the saving of the soul. Hebrews 10:39

    Like


  25. 2 Timothy 3 English Standard Version (ESV)Godlessness in the Last Days3 But understand this, that in the last days there will come times of difficulty. 2 For people will be lovers of self, lovers of money, proud, arrogant, abusive, disobedient to their parents, ungrateful, unholy, 3 heartless, unappeasable, slanderous, without self-control, brutal, not loving good, 4 treacherous, reckless, swollen with conceit, lovers of pleasure rather than lovers of God, 5 having the appearance of godliness, but denying its power. Avoid such people. 6 For among them are those who creep into households and capture weak women, burdened with sins and led astray by various passions, 7 always learning and never able to arrive at a knowledge of the truth. 8 Just as Jannes and Jambres opposed Moses, so these men also oppose the truth, men corrupted in mind and disqualified regarding the faith. 9 But they will not get very far, for their folly will be plain to all, as was that of those two men.


    All Scripture Is Breathed Out by God10 You, however, have followed my teaching, my conduct, my aim in life, my faith, my patience, my love, my steadfastness, 11 my persecutions and sufferings that happened to me at Antioch, at Iconium, and at Lystra—which persecutions I endured; yet from them all the Lord rescued me. 12 Indeed, all who desire to live a godly life in Christ Jesus will be persecuted, 13 while evil people and impostors will go on from bad to worse, deceiving and being deceived. 14 But as for you, continue in what you have learned and have firmly believed, knowing from whom[a] you learned it 15 and how from childhood you have been acquainted with the sacred writings, which are able to make you wise for salvation through faith in Christ Jesus. 16 All Scripture is breathed out by God and profitable for teaching, for reproof, for correction, and for training in righteousness, 17 that the man of God[b] may be complete, equipped for every good work.


    NIKAD AKTUALNIJE! Proročanstvo Benedikta XVI odjekuje! Evo što slijedi…


    Date: 28. ožujka 2020.Author: Liki‘Ljudi će osjetiti sav užas bez Boga ali..’


    Ove proročke riječi pape u miru, Benedikta XVI. izrečene su 1969. godine u jednom radio govoru, a aktualizirane su nakon njegove ostavke pa opet pomalo zaboravljene, iako su nevjerojatne, proročke, teške, a opet prepune nade u Kristu Isusu.


    Pročitajte kako je kao kardinal Ratzinger prorokovao budućnost naše crkve:


    Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.


    Kao malo društvo, pred nju će se staviti puno veći zahtjevi na poticaj njezinih pojedinih članova. Nema sumnje da će otkriti nove oblike službe i da će zarediti za svećenika odabrane kršćane koji već slijede neku profesiju. U mnogim manjim zajednicama ili samostalnih društvenim skupinama, pastoralna skrb će se obavljati po ovom modelu. Uz to, služba svećeništva s punim radnim vremenom će biti neophodna baš kao i nekad.


    No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u onome što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja.


    Crkva će postati više duhovna Crkva, ne pretpostavljajući nekakav politički mandat, ne koketirajući niti s lijevim niti desnim strankama. Biti će to teška vremena za Crkvu jer proces kristalizacije i pojašnjenja stajat će je puno vrijedne energije. To će je osiromašiti i uzrokovati da postane Crkva krotkih.


    Proces će biti još i teži jer će se morati odustati od crkvene uskogrudnosti pa i od pompozne samovolje. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i zamoran kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije – kada se za biskup mislilo da je pametan ako ismijava dogme ili čak da sumnja u samo postojanje Boga – sve do obnove u devetnaestom stoljeću.


    No, kada ovaj proces postane dio prošlosti, velika će moć poteći iz ovakve više produhovljene i pojednostavljene Crkve .


    Ljudi u potpuno planiranom svijetu naći će se neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, oni će osjećati cijeli užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto posve novo. Otkriti će ga kao nadu koja je im je namijenjena, odgovor koji su uvijek tražili u tajnosti.


    I tako mi se čini da se Crkva suočava s vrlo teškim vremenima. Prava kriza jedva da je počela. Moramo računati na nevjerojatane preokrete. Ali sam isto tako siguran u ono što će ostati na kraju: ne Crkva političkog kulta, koja je umrla još s Gobelom (op. Jean-Baptiste-Joseph Gobel) nego Crkva vjere.


    Ona možda više i neće biti dominantna društvena sila u mjeri u kojoj je bila sve donedavno, ali će uživati u svježem procvatu i biti prepoznata kao čovjekov dom, gdje će naći i život i nadu nakon smrti.

    Like

  26. SVI SV koji su za seljace imaju EUHARISTIJU u sv ROKICA za BLAGOSLOV djece i vinograda BOZJOGA sijemenja

    post i pokora je danas petak Neprestane svađe, pohlepa i zavist vode ovaj svijet u neke mračne dubine.

    Svakoga dana čujem, Gospodine,o ratovima,o mržnji i netrpeljivosti jednih prema drugima. Ne daj, Gospode, da nevini ginu u ratovima zbog pohlepe koja uništavanašu ljudskost, jer nijedna stvar ovoga svijeta nije vrijedna kao čovjek. A ti znaš, Gospode, dau ratovima mnogi pogibaju zbog krivih i navažnih ciljeva.

    Molitva za oproštenje grijeha | Molitve | Sve vijesti

    Djeca ostaju bez svojih roditelja, sama i napuštena. Ljudi lutaju ulicama tražeći svoje mrtve pod ruševinama njihovih domova. Odagnaj zlo iz ljudskih umova. Ti si pobjedio u ratu Sotonu. Pobjedi, Gospode, i svaki rat između ljudi. Usadi u njihova srca mir i želju za prestankom krvavih sukoba, jer, Bože, nevini ginu, a vjerujem da ti to možeš promijeniti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Oče naš…

    http://www.matica.hr/vijenac/658/oduzeto-pravo-na-grob-29113/

    Wednesday, Friday, and Saturday after Pentecost Sunday are known as “Whit Embertide,” and they come anywhere between mid-May and mid-June, at the beginning of Summer (June, July, August). The Lessons read during the Masses connect the Pentecost with the Old Testament Feast of Firstfruits. Ember days mark the four seasons and the Whitsun Embertide days begin Summer. Ember days are days of fasting and abstinence from meat (although not required to observe anymore, many Catholics still practice this)

    The Gospel readings focus on Our Lord speaking of Himself as the Heavenly Bread (John 6:44-52), healing the man lowered down through the roof , telling the Pharisees that it is easier to say “Thy sins are forgiven” than to say “Arise and walk!” (Luke 5:17-26), and healing Simon Peter’s mother-in-law (Luke 4:38-44).
    Summer is the time of growth and work, of preparation for the harvest that comes before Winter. For the Catholic, it is a time of preparation for harvest on the spiritual level, too, as is reflected in the liturgical season of Time After Pentecost. Providential it is, then, that June has a special focus on the Sacred Heart, to Whom we offer our labours and sufferings through the Morning Offering. And providential it is that there come in these months the Feasts of many great Saints who show us how to do our work well, especially the Feast of St. Martha, God’s worker, whose story reminds us to put the spiritual first and to order our labor. ⚜️

    Here’s your assignment for today: May you belly laugh out loud with reckless abandon. It’s good for your soul, and it’s excellent for your health. May you pray with faith and dream wildly with God, the ultimate Dream Maker. The devil will hate it, and God will love it. May you sincerely give thanks to our amazing God for all He’s provided and for all He’s prevented. May you stand a little taller, breathe a little deeper, and go after your day with a tenacious kind of faith. There’s more right with you than wrong with you because Jesus is alive in you! You’re more blessed than you know. Live strong today!
    https://mailandtelegraph.com/2020/05/26/south-africa-registers-first-official-satanic-church/?fbclid=IwAR2ywWdZhn8kKeBXJBTLt5-Yt9HqCYEBC3A761Eoosyrw6KGacS8ujuRccs

    Like

  27. Open Letter of Archbishop Vigano to President Donald Trump
    1d ago
    FeaturedSacramento DioceseSJBSJB CaliforniaSJB sacramento

    June 7, 2020
    Holy Trinity Sunday

    Mr. President,

    In recent months we have been witnessing the formation of two
    opposing sides that I would call Biblical: the children of light and the children
    of darkness. The children of light constitute the most conspicuous part of
    humanity, while the children of darkness represent an absolute minority. And
    yet the former are the object of a sort of discrimination which places them in a
    situation of moral inferiority with respect to their adversaries, who often hold
    strategic positions in government, in politics, in the economy and in the media.
    In an apparently inexplicable way, the good are held hostage by the wicked and
    by those who help them either out of self-interest or fearfulness.

    These two sides, which have a Biblical nature, follow the clear
    separation between the offspring of the Woman and the offspring of the Serpent.
    On the one hand there are those who, although they have a thousand defects and
    weaknesses, are motivated by the desire to do good, to be honest, to raise a
    family, to engage in work, to give prosperity to their homeland, to help the
    needy, and, in obedience to the Law of God, to merit the Kingdom of Heaven.
    On the other hand, there are those who serve themselves, who do not hold any
    moral principles, who want to demolish the family and the nation, exploit
    workers to make themselves unduly wealthy, foment internal divisions and
    wars, and accumulate power and money: for them the fallacious illusion of
    temporal well-being will one day – if they do not repent – yield to the terrible
    fate that awaits them, far from God, in eternal damnation.

    In society, Mr. President, these two opposing realities co-exist as eternal
    enemies, just as God and Satan are eternal enemies. And it appears that the
    children of darkness – whom we may easily identify with the deep state which
    you wisely oppose and which is fiercely waging war against you in these days
    – have decided to show their cards, so to speak, by now revealing their plans.
    They seem to be so certain of already having everything under control that they
    have laid aside that circumspection that until now had at least partially
    concealed their true intentions. The investigations already under way will reveal
    the true responsibility of those who managed the Covid emergency not only in
    the area of health care but also in politics, the economy, and the media. We will
    probably find that in this colossal operation of social engineering there are
    people who have decided the fate of humanity, arrogating to themselves the
    right to act against the will of citizens and their representatives in the
    governments of nations.

    We will also discover that the riots in these days were provoked by those
    who, seeing that the virus is inevitably fading and that the social alarm of the
    pandemic is waning, necessarily have had to provoke civil disturbances,
    because they would be followed by repression which, although legitimate, could
    be condemned as an unjustified aggression against the population. The same
    thing is also happening in Europe, in perfect synchrony. It is quite clear that the
    use of street protests is instrumental to the purposes of those who would like to
    see someone elected in the upcoming presidential elections who embodies the
    goals of the deep state and who expresses those goals faithfully and with
    conviction. It will not be surprising if, in a few months, we learn once again that
    hidden behind these acts of vandalism and violence there are those who hope to
    profit from the dissolution of the social order so as to build a world without
    freedom: Solve et Coagula, as the Masonic adage teaches.

    Although it may seem disconcerting, the opposing alignments I have
    described are also found in religious circles. There are faithful Shepherds who
    care for the flock of Christ, but there are also mercenary infidels who seek to
    scatter the flock and hand the sheep over to be devoured by ravenous wolves. It
    is not surprising that these mercenaries are allies of the children of darkness and
    hate the children of light: just as there is a deep state, there is also a deep church
    that betrays its duties and forswears its proper commitments before God. Thus
    the Invisible Enemy, whom good rulers fight against in public affairs, is also
    fought against by good shepherds in the ecclesiastical sphere. It is a spiritual
    battle, which I spoke about in my recent Appeal which was published on May
    8.

    For the first time, the United States has in you a President who
    courageously defends the right to life, who is not ashamed to denounce the
    persecution of Christians throughout the world, who speaks of Jesus Christ and
    the right of citizens to freedom of worship. Your participation in the March for
    Life, and more recently your proclamation of the month of April as National
    Child Abuse Prevention Month, are actions that confirm which side you wish to
    fight on. And I dare to believe that both of us are on the same side in this battle,
    albeit with different weapons.

    For this reason, I believe that the attack to which you were subjected
    after your visit to the National Shrine of Saint John Paul II is part of the
    orchestrated media narrative which seeks not to fight racism and bring social
    order, but to aggravate dispositions; not to bring justice, but to legitimize
    violence and crime; not to serve the truth, but to favor one political faction. And
    it is disconcerting that there are Bishops – such as those whom I recently
    denounced – who, by their words, prove that they are aligned on the opposing
    side. They are subservient to the deep state, to globalism, to aligned thought, to
    the New World Order which they invoke ever more frequently in the name of a
    universal brotherhood which has nothing Christian about it, but which evokes
    the Masonic ideals of those want to dominate the world by driving God out of
    the courts, out of schools, out of families, and perhaps even out of churches.

    The American people are mature and have now understood how much
    the mainstream media does not want to spread the truth but seeks to silence and
    distort it, spreading the lie that is useful for the purposes of their masters.
    However, it is important that the good – who are the majority – wake up from
    their sluggishness and do not accept being deceived by a minority of dishonest
    people with unavowable purposes. It is necessary that the good, the children of
    light, come together and make their voices heard. What more effective way is
    there to do this, Mr. President, than by prayer, asking the Lord to protect you,
    the United States, and all of humanity from this enormous attack of the Enemy?
    Before the power of prayer, the deceptions of the children of darkness will
    collapse, their plots will be revealed, their betrayal will be shown, their
    frightening power will end in nothing, brought to light and exposed for what it
    is: an infernal deception.

    Mr. President, my prayer is constantly turned to the beloved American
    nation, where I had the privilege and honor of being sent by Pope Benedict XVI
    as Apostolic Nuncio. In this dramatic and decisive hour for all of humanity, I
    am praying for you and also for all those who are at your side in the government
    of the United States. I trust that the American people are united with me and
    you in prayer to Almighty God.

    United against the Invisible Enemy of all humanity, I bless you and the
    First Lady, the beloved American nation, and all men and women of good will.

    + Carlo Maria Viganò
    Titular Archbishop of Ulpiana
    Former Apostolic Nuncio to the United States of America

    Share
    1Like
    MORE IN ST. JOSEPH’S BATTALION SACRAMENTO
    Letter Exchange Between Cloistered Sister and Archbishop Vigano
    Cloistered Religious Sister Writes to Archbishop Vigano Regarding The “Appeal to The Church and The World” May 29, 2020 Most Reverend Excellency Monsignor…
    APPEAL FOR THE CHURCH AND THE WORLD
    to Catholics and all people of good will Veritas liberabit vos Jn 8:32
    Follow conversation
    1 COMMENT
    samo lucija
    samo lucija
    3m ago
    Martin Luther in Hell
    Jan 27, 2020
    catholiccatholic restorationcatholicismChurchGod
    Image may contain: 1 person

    Martin Luther in Hell

    In 1883, Sister Maria Serafina Micheli (1849-1911) was beatified in Faicchio in the province of Benevento in the diocese of Cerreto Sannita 28 May 2011, the foundress of the Sisters of the Angels, was going to Eisleben, Saxony, the birthplace of Luther. The fourth centenary of the birth of the great heretic (10 November 1483) was celebrated on that day.

    The streets were crowded, balconies included. Among the many personalities were expected at any time, with the arrival of Emperor Wilhelm I, who presided over the solemn celebrations.

    The future Blessed, noting the great hoopla was not interested in knowing the reason for this unusual animation, wanted to find a church and pray to be able to make a visit to the Blessed Sacrament. After walking for a while, she finally found one, but the doors were closed. She knelt on the steps for serenity prayer. As it was in the evening, she had not noticed that it was not a Catholic church, but Protestant. While praying, the angel appeared, who said to her. “Arise, because it is a Protestant church” Then he added: “But I want you to see where Martin Luther was condemned and the pain he suffered as a punishment for his pride.”

    After these words, she saw a terrible abyss of fire, where they were cruelly tortured countless souls. In the bottom of this hole there was a man, Martin Luther, which differed from the other: it was surrounded by demons that forced him to kneel, and all armed with hammers, they tried in vain , to shove a big nail in the head. Religious thought, if some of the people had seen this dramatic scene, they would not have made honors and other commemorations and celebrations for such a character.

    Later, when the opportunity arose to remind his sisters live in humility and in secret. She was convinced that Martin Luther was punished in hell especially for the first deadly sin of pride. Pride is a deadly sin, brought him open rebellion against the Roman Catholic Church. His behavior, his attitude towards the Church, and his preaching were crucial to encourage and bring many souls to eternal ruin.

    Share
    2Comments
    5Likes
    MORE IN CATHOLIC RESTORATION
    Wednesday in Whitsun Week
    Wednesday in Whitsun Week Dom Prosper Gueranger 1870 Come, O Holy Ghost, fill the hearts of thy faithful, and enkindle within them the fire of thy love.
    INSTRUCTION ON THE FIRST SUNDAY AFTER EASTER
    INSTRUCTION ON THE FIRST SUNDAY AFTER EASTER, CALLED DOMINICA IN ALBIS The Church’s Year By Rev. Fr. Leonard Goffine Why is this Sunday called Dominica in Albis or White Sunday?
    Following conversation
    3 COMMENTS
    Blake M
    Blake M
    1d ago
    I used to believe Luther was a hero; now I realize he was a heretic. Salvation by faith alone is NOT Biblical; salvation by faith working through love IS Biblical. Thousands – no millions – of people believe their works don’t matter. This is a travesty. Believing in Luther led me down a destructive path of sin, which would have led me to hell. I’m leaving Luther. I’m returning to the Truth, which is with the Catholic Church. I will trust in the Church’s interpretation of Scripture – and not Luther’s.

    Reply2Likes
    Joseph Pio
    Joseph Pio
    Blake M
    28m ago
    God bless you brother

    Reply1Like
    samo lucija
    samo lucija
    5m ago
    https://saintmaximiliankolbe.com
    02:18
    READ APOSTOLE PAUL SITE 78 AGAINST AGRESSORS https://books.google.se/books?id=0wXrdFy2InIC&pg=PA78&lpg=PA78&dq=readings+from+paul+15+1.8&source=bl&ots=LU0UORZqD0&sig=ACfU3U3IAQxJe2LAyjeBQrIwcldi4JaxZg&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwi6uLS-gfPpAhWrw8QBHZP8BScQ6AEwAHoECAgQAQ#v=onepage&q=readings%20from%20paul%2015%201.8&f=false

    but in same klick with LUTHERAN BIBEL IVAN 15 1.8 diff readings see read : https://books.google.se/books?id=Mj-WDwAAQBAJ&pg=PT4093&lpg=PT4093&dq=english++bible+ivan+15+1-8&source=bl&ots=qshZxDsqCS&sig=ACfU3U3GuTEEEH6orU0zZX5q3eGvR7rhtg&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiXqPjgtfPpAhWltIsKHUJoCGMQ6AEwAHoECAUQAQ#v=onepage&q=english%20%20bible%20ivan%2015%201-8&f=false

    Ime Isusovo zaštiti naše brakove i obitelji od zloga

    O dobri Isuse, o slatki Isuse, o Isuse Sine Djevice Marije, pun milosrđa i milosti. O slatki Isuse, smiluj mi se po velikom milosrđu svome.
    3. siječnja Presveto Ime Isusovo – Ime koje ima snagu i moć da …

    O predobri Isuse, molim Te zbog predragocjene Krvi tvoje, koju si se udostojao na oltaru križa proliti za nas nevoljne grešnike, da opereš sva bezakonja naša, udostoj se pogledati na mene bijednog grešnika koji ponizno molim za oproštenje i tvoje presveto ime zazivam. O ime Isus, slatko ime! Ime Isus, ljubljeno ime!
    Ime Isus, spasonosno ime! Nego što je Isus nego Spasitelj? Isuse, dakle, radi presvetog imena svoga budi za mene Spasitelj, spasi me! O predobrostivi Isuse, ne dopusti da se izgubim, ni iz čega si me stvorio i neprocjenjivom svojom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka ne propadam zbog svoga bezakonja kad me je već tvoja svemoguća dobrota stvorila.
    Bez intimne blizine Boga u srcu čovjek se raspada! | Duhovnost

    O premilostivi Isuse, smiluj mi se dok je još vrijeme smilovanja da ne propadnem u vrijeme suda. O predragi Isuse, ako sam ja nevoljni grešnik po tvojoj strašnoj pravdi zaslužio vječne muke zbog svojih grijeha, ufajući se u tvoje neizmjerno milosrđe utječem se Tebi i nadam se da ćeš mi se smilovati, Ti koji si premilosrdni Otac, milostivi Gospodar. O predragi Isuse, koja korist od Krvi tvoje ako padnem u vječno prokletstvo jer Te neće slaviti mrtvi koji padaju u Pakao.
    O premilosrdni Isuse, smiluj mi se, o preslatki Isuse, oslobodi me, o milosrdni Isuse smiluj se meni grešniku. O Isuse, Isuse, Isuse predobri, primi me u broj svojih odabranika, o Isuse spasenje onih koji Te zazivaju. O Isuse, slatko oproštenje svih grijeha, udjeli mi milost, ljubav, mudrost, čistoću, poniznost, svetu strpljivost u svim mukama, dopusti mi da Te savršeno ljubim, hvalim, da u Tebi uživam, tebi služim, u Tebi se naslađujem ja i svi oni koji zazivaju tvoje presveto ime. Amen.

    Like

  28. REBLOGGING GOD BLESS YOU !
    Faith and the Coronavirus

    Lent 2020 will be remembered as historic for the impacts of the Coronavirus around the world. For many Catholics, it will be remembered as the first Lent in the 2000 year history of the Church that Masses were canceled on a global scale to protect public safety in efforts to reduce the rapid spread of the virus.

    There are many of you sharing your feelings of anger, sadness, disbelief and the list goes on. I want to share with you my feelings and thoughts. I feel dryness, loss, abandonment, isolation, longing, and suffering. Then the thought hit me. Could God be asking us to share more in what His son may have felt?

    Dryness – “My God, my God why have you forsaken me?” (Matthew 27:46) – Some think that when Jesus uttered these words on the cross, in his humanity, he could not feel God’s presence. Think of those times in your own life when you could not feel or recognize God’s presence in your life. For me, knowing I will not receive the Eucharist for several weeks, is a dryness. I will not experience the joy of being in Jesus’ presence in the blessed sacrament.
    Loss – leaving the people you love. For several weeks, I will be separated from my church family, wondering how they are doing.
    Abandonment – Jesus’ disciples left him in his moment of need. Even knowing that stopping the spread of this virus is important, I feel a sense that I am abandoning those in need.
    Isolation – Jesus was alone in His suffering. As we self quarantine, there is a real sense of being isolated from family, friends and the community.
    Longing – Jesus desired to be with his Father. In this time, I desire to be in the presence of Jesus fully present in the Eucharist. I desire to be with our parishioners sharing together the season of Lent.
    Suffering – Jesus suffered for us on the cross. My suffering in this time is so small in comparison. Yet, this is a chance to unite my suffering with the suffering of Jesus on the cross.
    In times of trial, God is calling us to be even closer to Him. To trust and rely on Him for everything. This Lent we have a chance to offer the feelings we are experiencing at the cross. To pick up willingly the cross that has been given to us. To embrace it and carry it. To unite the suffering we are experiencing to the suffering of Christ.

    Look deep into your heart. What is God teaching you in this time of trial? Is it patience? Is it trust? Is it recognizing that you really are not in control of your life?

    This time is an opportunity to encounter God. Will you pray more? Will you be still and listen? Will you recognize Him in those that are helping you? Will you recognize Him in the people you help?

    Do not fear. Trust. Jesus himself said in Matthew 16:18, “And so I say to you, you are Peter, and upon this rock I will build my church, and the gates of the netherworld shall not prevail against it.” Jesus is truth and his words to Peter should reassure us that we will prevail.

    As Catholics, we are armed with many weapons for spiritual combat. And make no mistakes, the Evil One wants us to surrender. Don’t! We have been redeemed by the blood of the spotless Lamb, Jesus Christ. We are children of God! Be strong and defend yourself.

    Pray more. Pray the rosary. Pray the St. Michael prayer. Call on the vast army of saints and ask for their prayers of intercession. Follow the example of Jesus. Trust in God and surrender to His will. Ask God to reveal to you the message He has for you in this crisis. With God, defeat can be turned to victory.

    May God’s healing touch and peace be with you.

    TRODNEVNICA SVETOM ANTI od 10.lipnja do 12.lipnja
    Uvodna molitva
    Moli se svaki dan prije razmatranja
    Sveti Anto, evanđeoski naučitelju riječju i životom, ljiljane čistoće i nevinosti,pravi sljedbenice i prijatelju Kristov, isprosi nam od Boga milost da i mi živimo po evanđeoskoj poruci u pravednosti i čistoći svoga kršćanskog poziva i u ljubavi Kristovoj. Dubokom vjerom i čistim ufanjem preporučamo se tvojemu moćnom zagovoru kod Boga sada i uvijek,a posebno za ustrajnost u milosti Božjoj do sretna prijelaza u blaženu vječnost. Amen.
    PRVI DAN
    SVETI ANTO SA SVETIM PISMOM U RUCI…
    Razmatranje.
    “Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljestvo Božje. Obratite se i vjerujete u Radosnu vijest””Te je Spasiteljeve rijeci sv. Anto prihvatio svim srcem i svom dušom. Znao je da je, kako je sv. Pavao preporučivao Crkvi i Rimu,”uistinu sve sto je nekoć napisao, napisao nam za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo,trajno imao nadu”kao i da je”Bog nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio očima po prorocima, i na kraju,to jest u ovo vrijeme,govorio nam po Sinu”Zato je marljivo proučavao Sveto Pismo, posebno Evanđelje, to jest nauk i život Isusa Krista. I ne samo proučavao nego i na najdostojniji način živio po nauci i primjeru Kristovu, prihvativši i one evanđeoske savjete koji će ga po uzoru sv. Franje učiniti njegovim savršenim nasljednikom i dovesti do vrhunca svetosti. Znajući da je kraljestvo evanđelje jedini siguran put spasenja, neumorno je propovijedao njegovu radosnu vijest i drugima, kako bi i oni spoznali da je Isus zaista za sve “Put ,Istina i Život” zbog Antina evanđeoskoga života,učenja i požrtvovana propovijedanja Božje poruke čovjeku. Crkva ga je zasluženo odlikovala naslovom “Evanđeoskog naučitelja”
    Molitva
    Evanđeoski naučitelju, sveti Anto!
    S pouzdanjem se utječemo tvom svetom zagovoru kod Boga i molimo te da nam od njega isprosiš milost ustrajnosti u kršćanskoj vjeri, ufanju i ljubavi, milost evanđeoskog nasljedovanja Isusa Krista ,kako bismo se jednom mogli s njim,s tobom is a svim svetima radovati na nebesima u sve vijeke vjekova. Amen.
    Javna pobožnost svetom Anti..
    Ak’čudesa tražiš,gle,
    Smrt i bludnja,nevolje,
    Vrag i guba nestaju,
    Zdrave bolesnici.
    More ,lanci uzmiču,
    Uda ,stvari propale,
    Mole i dobivaju,
    Mladi pa i starci.
    Iščezava pogibelj,
    Prestaju i potrebe,
    Neka kaže tko to zna,
    Pa i Padovanci,
    More,Lanci….
    Slava ocu i Sinu ,slava Duhu Svetome,
    More ,lanci…
    R. Moli za nas blaženi Anto,
    O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
    Pomolimo se
    Crkvu tvoju, Boze neka razveseli zavjetni spomen blaženog Ante ,priznavaoca tvojega naučitelja,da se vazda utvrđuje duhovnom pomoću i bude dostojan uživati radost vječnu, po Kristu Gospodinu našem. Amen.
    DRUGI DAN : SVETI ANTO S LJILJANOM U RUCI
    Sveti Anto,evanđeoski naučitelju riječju i životom, ljiljane čistoće i nevinosti,pravi sljedbenice i prijatelju Kristov, isprosi nam od Boga milost da i mi živimo po evanđeoskoj poruci u pravednosti i čistoći svoga kršćanskog poziva i u ljubavi Kristovoj. Dubokom vjerom i čistim ufanjem preporučamo se tvojemu moćnom zagovoru kod Boga sada i uvijek,a posebno za ustrajnost u milosti Božjoj do sretna prijelaza u blaženu vječnost. Amen
    Razmatranje
    “Blaženi čista srca jer će oni Boga vidjeti”, proglasio je Isus u Govoru na gori. Tim je riječima Krist naznačio da je uvjet vječnoga spasenja čistoća života na zemlji. Kršćanska čistoća može se shvatiti u užem smislu rijeci kao doživotno i vjerno djevičanstvo,u širem smislu kao posebna krepost za sve staleže,i napokon u našem ,općem smislu riječi, kao čistoća savjesti, kao odsutnost grijeha,kao pravednost pred Bogom i ljudima. Na doživotno djevičanstvo Bog poziva samo neke, no na stalešku čistoću savjesti poziva sve bez razlike.
    ”U miru sa svima težite za spasenjem i posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina” kaže sv. Pavao. I opet:”Bog nas uistinu nije pozvao ka nečistoći, nego k posvećenju!”
    Sv. Anto bio je uzor čistoga života. Svi su poznavali njegovu nevinost i svetost,pa su s pravom djeca prigodom njegove smrti klicala po Padovi:
    ”Umro je svetac,umro je svetac” Bogu je u zreloj mladosti zavjetovao djevičanstvo. Da u tom ustraje,prihvaćao je nužnu strogost života. Odlikovao se u svim kršćanskim krepostima u herojskom stupnju,osobito u ljubavi prema Isusu i bližnjemu. Proveo je život koji je dostojno simboliziran bijelim ljiljanima u njegovom naručju…
    Molitva
    Bijeli ljiljane čistoće i nevinosti ,sv. Anto! Isprosi i nama milost od Boga da ustrajemo u krepostima čistoće usprkos svim napastima,kojih ćemo se savjesno čuvati,i našim slabostima,koje ćemo svladati Božjim darovima.
    Po tvom moćnom zagovoru neka nam Bog dade milost čestita ,pravedna i sveta života,da bismo i mi postali dostojni jednom “Boga vidjeti”Amen…
    Javna pobožnost svetom Anti..
    Ak’čudesa tražiš,gle,
    Smrt i bludnja,nevolje,
    Vrag i guba nestaju,
    Zdrave bolesnici.
    More ,lanci uzmiču,
    Uda ,stvari propale,
    Mole i dobivaju,
    Mladi pa i starci.
    Iščezava pogibelj,
    Prestaju i potrebe,
    Neka kaže tko to zna,
    Pa i Padovanci,
    More,Lanci….
    Slava ocu i Sinu ,slava Duhu Svetome,
    More ,lanci…
    R. Moli za nas blaženi Anto,
    O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
    Pomolimo se
    Crkvu tvoju, Boze neka razveseli zavjetni spomen blaženog Ante, priznavaoca tvojega naučitelja, da se vazda utvrđuje duhovnom pomoću i bude dostojan uživati radost vječnu, po Kristu Gospodinu našem. Amen.
    TRECI DAN :SVETI ANTO S DJETETOM ISUSOM U NARUCJU
    Sveti Anto, evanđeoski naučitelju riječju i životom,ljiljane čistoće i nevinosti,pravi sljedbenice i prijatelju Kristov,isprosi nam od Boga milost da i mi živimo po evanđeoskoj poruci u pravednosti i čistoći svoga kršćanskog poziva i u ljubavi Kristovoj. Dubokom vjerom i čistim ufanjem preporučamo se tvojemu moćnom zagovoru kod Boga sada i uvijek,a posebno za ustrajnost u milosti Božjoj do sretna prijelaza u blaženu vječnost. Amen.
    Razmatranje
    Ljubav prema Božjoj rijeci,Svetom pismu,posebno Evandjelju,vodila je sv.Antu do upoznavanja i ljubavi prema Isusu Kristu.Njegova čistoća i nevinost činile su ga dostojnim da s njime bude najintimnije sjedinjen. Za Krista je htio umrijeti,njemu se jednom posvetio svojim redovničkim i svećeničkim djevićnstvom,s njime je u molitvi provodio svoje najradosnije časove,njega je propovijedao kao Otkupitelja i Spasitelja svih ljudi. Kao sto je njegov serafski otac sv.Franjo na La Verni ugledao razapetoga Krista i primio njegove svete rane,tako je Anto u Camposampieru bio za svoju ljubav prema Isusu nagrađen time da ga je video svojim očima i primio u svoje naručje.
    Ako smo pravi štovatelji sv.Ante onda ćemo i mi ljubiti i nasljedovati Isusa Krista. Prava pobožnost prema ovom ljubljenom našem svecu jest jedno ona koja nas ,po njemu ,vodi k Spasitelju Bogu,koja nas čini takvom Božjom djecom kakvom nas nebeski otac želi,za naše dobro i vječno spasenje:da vjerujemo u njega i da ga ljubimo ne samo riječju nego i dijelom. Nema drugog imena pod nebom-osima imena Isusa Krista-po kojemu bismo se mogli spasiti,kaže sv.Petar, a sam Isus opet upozorava: ”Neće svaki koji mi govori:Gospodine,Gospodine!’ući u kraljestvo nebesko,nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca!”
    Molitva
    Sveti Anto,ljubimce Isusa Krista!I mi želimo ljubiti Božanskoga Spasitelja,živjeti po njegovoj nauci i spremno ga nasljedovati i onda kada ga promatramo na njegovu kriznom putu i ze nas razapeta na Kalvariji. Moli za nas da u tome,po tom primjeru,ustrajemo te tako postignemo ujedno i plodove njegova slavnog uskrsnuća. Amen..
    Javna pobožnost svetom Anti..
    Ak’čudesa tražiš,gle,
    Smrt i bludnja,nevolje,
    Vrag i guba nestaju,
    Zdrave bolesnici.
    More ,lanci uzmiču,
    Uda ,stvari propale,
    Mole i dobivaju,
    Mladi pa i starci.
    Iščezava pogibelj,
    Prestaju i potrebe,
    Neka kaže tko to zna,
    Pa i Padovanci,
    More,Lanci….
    Slava ocu i Sinu ,slava Duhu Svetome,
    More ,lanci…
    R. Moli za nas blaženi Anto,
    O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
    Pomolimo se
    Crkvu tvoju, Boze neka razveseli zavjetni spomen blaženog Ante , priznavaoca tvojega naučitelja, da se vazda utvrđuje duhovnom pomoću i bude dostojan uživati radost vječnu, po Kristu Gospodinu našem. Amen.

    Tijelovo

    Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru. Ta se svetkovina pojavila u XIII. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV. stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.

    Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče ljudska krv. “U svemu jednak, osim u grijehu,” kao što je rekao sveti Pavao.

    Na današnji se blagdan sjećamo kao je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. U Isusu je Bog svima nama dohvatljiv i blizak. Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, dakle sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pritom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se isto tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

    Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog, a kao čovjek da ima tijelo kao i mi. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi, to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno. Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).

    Like

  29. The Catholic and His Medals — Finer Femininity
    Posted bysamo lucija June 11, 2020 Leave a commenton The Catholic and His Medals — Finer Femininity EditThe Catholic and His Medals — Finer Femininity

    In these times of much evil, when truly the devil goes about “seeking whom he may devour”, let us make as much use of what Holy Mother Church gives us in order to put on our “armor” for each day, dodging the attacks that may come upon us! -Father Arthur Tonne, The Big Book of […]

    The Catholic and His Medals — Finer Femininity
    In these times of much evil, when truly the devil goes about “seeking whom he may devour”, let us make as much use of what Holy Mother Church gives us in order to put on our “armor” for each day, dodging the attacks that may come upon us!

    -Father Arthur Tonne, The Big Book of Sacramentals

    MEDALS

    “For every creature of God is good, and nothing is to be rejected that is accepted with thanksgiving. For it is sanctified by the word of God and prayer.” – I Timothy, 4:4

    The magazine, Ave Maria, of May 2, 1942, reported a human interest story sent in by a war correspondent. It concerned a certain Second Lieut. Clarence Sanford, a pursuit pilot, whose life was saved by the medal he wore.

    When he became separated from five other American fighter planes, he lost his way in the South Pacific. His fuel ran low, and he was forced down into the gulf of Carpentaria which indents Australia on the north. He was over two miles from the closest island. He stripped off his clothes and began to swim. He made the beach but fell exhausted in a sound slumber.

    He awoke to see two natives leaning over him with the points of their spears aimed at his chest. Suddenly their expressions changed; they noticed the medal about Sanford’s neck. In difficult English one of them declared: “All right, Jesus No. 1 Man.”

    The natives helped the exhausted flyer to a mission nearby, the only civilized spot within 500 miles. From there he finally made his way back to his squadron.

    A medal saved that soldier’s life.

    Similar instances of physical protection secured through the wearing of a religious medal are so numerous that one cannot question the heavenly aid which they secure for the body of man.

    Much more important, however, is the spiritual aid which they give to those who wear them devoutly and thoughtfully. That is the principal reason Mother Church approves and fosters the wearing of them. It is putting another creature–metal from the earth–to a sacred use.

    Religious medals are pieces of metal resembling coins of various sizes and shapes. They are designed to increase devotion, to commemorate some religious event, to protect the soul and body of the wearer, and to serve as a badge of membership in some society, sodality, or other spiritual group.

    When they are blessed, they become sacramentals. Some blessed medals also bring indulgences to the one who uses them.

    Religious medals have been used from the dawn of Christianity. Many have been found in the catacombs, with the name of Christ and figures of the saints upon them.

    In the Middle Ages certain souvenirs in the form of medals were brought home as keepsakes by pilgrims to famous shrines and places of devotion.

    In 1950 many who visit Rome will bring home some such reminder of their pilgrimage. The variety of medals is almost without limit as to size, shape, color, weight, type of material, and especially purpose.

    We might divide them into three principal groups:

    1.Those in honor of our Lord, like the medal of the Sacred Heart, the Savior of the World, the Holy Childhood, the Infant of Prague, and the Ecce Homo or Behold the Man medal. We even have a medal representing the Holy Spirit as a dove.

    2.Those in honor of the Blessed Virgin are numerous: The Sorrowful Mother, Our Lady of Victory, Mount Carmel, Good Counsel, Perpetual Help, Lourdes, Guadalupe and Fatima. The Miraculous Medal is perhaps the best known and most widely worn.

    In 1830 our Immaculate Mother appeared several times to a young French nun, Sister Catherine Laboure. She appeared as if in an oval picture, standing on a globe, half of which was visible. Mary was clothed in a white robe and a mantle of shining blue.

    Her hands seemed covered with diamonds. Rays shone from these diamonds upon the earth. A voice explained: “These rays are symbolic of the graces Mary obtains for men, and the point upon which they fall most abundantly is France.”

    Around the picture in golden letters were these words: “O Mary! Conceived without sin, pray for us who have recourse to thee.”

    On the reverse is the letter “M” surmounted by a cross, having a bar at its base. Beneath the “M” are the hearts of Jesus and Mary. Mary asked that medals be struck from this model. These miraculous medals are highly treasured.

    3.We also wear medals in honor of the saints–St. Joseph, St. Francis of Assisi, St. Dominic, St. Anthony, St. Aloysius, St. Agnes, St. Ann, St. Christopher, the Little Flower, St. Benedict and many others.

    4.Another group includes those in honor of religious events like First Communion, Confirmation, jubilees, Eucharistic Congresses, and the Holy Year. These coin-like sacramentals have three meanings: for the person who wears them; for the person who sees them; with regard to Christ, Mary and the saints represented.

    1.For the wearer—

    a.A medal is a means of power. It helps the wearer to share in the rich treasures of prayer and good works of the Church. Definitely there is no superstition in this. We do not expect that piece of metal to save us, but we do expect, and rightly, that when we honor those represented, we will share in their good works.

    b.It is a reminder that the wearer must be worthy to carry the representation of such holy people.

    c.It prompts the one using this sacramental to perform every act in way worthy of it.

    2.For those who see it—

    a.If Catholics, they recognize the wearer as one of their faith, just as the natives with their menacing spears recognized the pilot of our story.

    b.If non-Catholics, they know this Catholic is not ashamed of his faith.

    3.For those whose image it bears, the medal—

    a.Is a source of honor and veneration.

    b.A reminder of the virtues and influence of that individual. Again we emphasize that you don’t have to wear a medal or medals to be a Catholic, no more than you had to wear a dog-tag or identification disc as a soldier during the war.

    But–the medal identifies you. It wins for you the heavenly help of the one pictured upon it. It tells others about your faith. It reminds you constantly that you must be worthy to wear it. Make the most of this sacramental. Amen.

    St. Benedict Medal

    You can make your greatest contribution to your family as the heart of your home. From you, your children should learn to love others and to give of themselves unstintingly in the spirit of sacrifice. Never underestimate the importance of your role. -Rev. George Kelly, The Catholic Family Handbook, 1950’s https://amzn.to/2LmAHch (afflink)

    Finer Femininity “Brother and Sister” Aprons! Made with care and detail. Available here.

    The rosary, scapulars, formal prayers and blessings, holy water, incense, altar candles. . . . The sacramentals of the Holy Catholic Church express the supreme beauty and goodness of Almighty God. The words and language of the blessings are beautiful; the form and art of statues and pictures inspire the best in us. The sacramentals of themselves do not save souls, but they are the means for securing heavenly help for those who use them properly. A sacramental is anything set apart or blessed by the Church to excite good thoughts and to help devotion, and thus secure grace and take away venial sin or the temporal punishment due to sin. This beautiful compendium of Catholic sacramentals contains more than 60,000 words and over 50 full color illustrations that make the time-tested sacramental traditions of the Church – many of which have been forgotten since Vatican II – readily available to every believer.

    MORE IN FINER FEMININITY
    Preparing for Pentecost – Maria von TrappAscension Thursday is just around the corner….Thursday, May 21st. Then follows Pentecost Sunday….May 31st. The following is a lovely excerpt from Maria von…
    No Mass? Take Heart! The Amazing Efficacy of a Spiritual Communion….Many of us may not have access to Mass in the next few weeks. We must pray….and take heart! Once you read this you will realize you have, right at your…
    maryarcMay 8, 2019Oh thank you, that is lovely to read!Reply1Like
    La Maison du Sacre CoeurMay 15, 2019Lots to think about here. I’ve been to the shrine of the Immaculate Medal in Paris – at the end of the mass when they sang the Hail Mary (you may have heard it sung when Notre Dame was on fire) my soul was filled with such joy.
    I truly believe in the Church’s teaching on Mary. However I’ve always struggled with praying the rosary. I reentered the Church through Protestantism and the charge of idolatry still rings in my ears. This has persuaded me that perhaps I should wear my medal bought there and pray the rosary for one month and……I don’t know. See what happens.
    God bless. Thanks for a lovely post.
    Novena to the Most Pure Heart of Mary: — Mary’s Secretary
    Posted bysamo lucija June 11, 2020 Leave a commenton Novena to the Most Pure Heart of Mary: — Mary’s Secretary EditNovena to the Most Pure Heart of Mary: — Mary’s SecretaryIn 1805, Pope Pius VII instituted the feast of the Most Pure Heart of Mary; it was not until 1944 that Pope Pius XII would add to the Roman Rite Calendar, the feast of the Immaculate Heart of Mary (August 22nd). This glorious feast of the Most Pure Heart has been practiced since 1647 by […]Novena to the Most Pure Heart of Mary: — Mary’s Secretary
    Novena to the Most Pure Heart of Mary:
    32m agoIn 1805, Pope Pius VII instituted the feast of the Most Pure Heart of Mary; it was not until 1944 that Pope Pius XII would add to the Roman Rite Calendar, the feast of the Immaculate Heart of Mary (August 22nd). This glorious feast of the Most Pure Heart has been practiced since 1647 by Saint John Eudes and quickly gained popularity all over France. Eudes, soon after composed the prayers for the Divine Office and gained approval of it in 1648; it was eventually adopted by many religious congregations in his native France. Now, this ancient feast is celebrated on the Saturday after Corpus Christi following the feast of the Sacred Heart. It is no mere coincidence these two principle feasts are placed side by side (just as the First Friday is next to the First Saturday). This should evermore remind us of Our Lord’s ardent request at Fatima, that He desires to see devotion to His Mother’s Heart placed beside devotion to His Sacred Heart. For Their Heart(s) truly beat as One.Nine Day Novena to the Most Pure Heart ( Begun on Corpus Christi):
    Novena can be used for the Immaculate Heart, starts nine days before August 22nd.
    Daily prayer during Novena:
    O’ Queen of Heaven, at Fatima You promised salvation to those who embrace true devotion to Your Immaculate Heart; today we come to Your Majesty ready to make reparation for all the sins committed against Thy Most Pure Heart. You see, Good Mother, we only desire to make You known and loved; cherished and chosen. We desire with Your Chaste Son, to see Your Sorrowful Heart triumph. ~Amen~Jesus, it is for love of You, the conversion of sinners and as an act of reparation for all the sins made against the Immaculate Heart of Mary (Three times).Day 1- Devotion to the Immaculate Heart of Mary:
    Mary, Your Heart is our daily food, our nourishment. In It, we find God, and God alone. In our lifetime, we beg the Good God to place devotion to Your Heart beside devotion to the Sacred and Divine Heart of His Son. Place in our hearts the yearning and love of the feast(s) of Your Most Pure Heart and Your Most Immaculate Heart. As a Queen sits next to Her King, may we see Your pierced Heart placed beside His Eucharistic Heart. Our love for You and Your Perfect Heart is weak and imperfect, from this day forth we come to Your Queenship ready to love You evermore. We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-il_794xN.1921091369_1m08
    Day 2- The Holy Father:
    young pope
    Dearest Queen, at Fatima you said the Holy Father would have much to suffer. In the vision, You showed a future pope and a bishop dressed in white, Lucia said: “we had the impression it was the Holy Father.” This pope would be seen martyred in a half ruined city among other religious. The Vatican has kept secret Your Majesty’s words explaining the vision. As we walk forward in the fog, we pray that The Holy Father will reveal the secret in it’s entirety so we can better understand the meaning of this mystery. A vision still unfulfilled. We know disasters can be averted if we entrust ourselves to Your Immaculate Heart, and with little Jacinta, offer up every sacrifice for the Holy Father to receive the grace he so urgently needs to heed Your requests from 1917.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 3- All the Bishops of the World:
    PopeBenedictAustralianBishops_2011_CNS-850 (2)
    Good Mother, at Akita You warned that there would come a time where Holy Church would see cardinal apposing cardinal; bishop against bishop. It would appear we are in those times; we come to You this day to place in the tender care of Your Immaculate Heart all the bishops of the world. You also warned priests devoted to Your Queenship would be scorned and oppressed by their confreres.We beg of You to obtain the grace for these shepherds, to be faithful and pleasing to Your Divine Son- even amid persecution. At Fatima, Your Grace warned that there would be an apostasy in the Church starting at the top of the Catholic hierarchy. We are indeed, at present, suffering a diabolical disorientation and many souls are being led astray by our bishops. May You open their eyes and hearts to Your Pure Heart, Church teachings and loyalty to Your ignored Fatima message.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 4- First Saturday Devotion:
    e139a1deb913f69a5b3ed297d405b569 (2)
    Devout Virgin, we come before Your throne of grace ready to console Your Most Pure Heart. Our Lord told Sister Lucia that His Heart was moved to establish a devotion that would remove the five principle thorns that pierce Our Mother’s Broken Heart:The blasphemies against the Immaculate Conception.
    Against Her Perpetual Virginity.
    Against Her Divine Maternity, refusing at the same time to accept Her as Mother of all mankind.
    Those who try publicly to implant in the children’s hearts, indifference, contempt and even hate against this Immaculate Mother.
    Those who insult Her directly in Her sacred images.
    The thought of causing You anymore pain is unbearable, therefore, we wish to be faithful in observing the practice of the First Saturday Devotion, not just for the first five consecutive Saturdays, but ALL to come. With Lucia of Fatima, may we echo her cry:I never feel so happy as when First Saturday arrives…We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 5- Consecration of Russia:
    unnamed (2)
    Sister Lucia lamented,The Consecration of Russia has not been done as Our Lady demanded it. I was not able to say it because I did not have permission of the Holy See.Gentle Mother, we know that the triumph of Your Heart followed by the sweet era of peace can only come with the proper consecration of Russia. This day, we come to Your Ladyship and pray specifically for the Holy Father to come in union with all the bishops of the world on one solemn occasion and consecrate Russia to Your Immaculate Heart. With Lucia we cry from the depths of our hearts,No! Not the world! Russia! Russia!The evil one knows that when this consecration is done, Your Heart will triumph at that moment. We know this, because when Your servant Lucia asked Our Lord why He would not convert Russia without the pope, He answered that through that particular Consecration, Jesus wants the whole Church to recognize that act as a triumph of the Immaculate Heart. Our good God does not need to work through His priests, but He is showing the authority bestowed upon His clergy, in particular the Holy Father and the bishops. The power they can possess when they are in union. What better way to show this great unity, O’ Blessed Queen, than to come together for this Consecration!We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 6- Our Lady of the Holy Rosary:
    Our-Lady-of-the-Rosary (2)
    O’ Great Lady of the Rosary, we know this triumphant weapon of prayer resembles the sword. How can we go to battle against principalities and powers unarmed? You introduced Yourself at Fatima with this glorious title and we come to Your Feet crying on bended knee: Hail Mary! We desire to be in the army of Your Most Pure, Sorrowful and Immaculate Heart; may we never put down the sword but ever carry it at our side all the days of our lives.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 7- Our Lady of Seven Sorrows:
    IMG6502 (2)
    Mother crucified in Thy Heart, we cry with Thee; we understand that devotion to Your Heart means devotion to Your Sorrows. The Church has proclaimed that this very name earned You the title of “Co-redemptrix”. It is a great wonder, O’ Virgin of virgins, that Our Lady of Seven Sorrows is the Patron of exorcists; is it not Your tears that make things clean? If “to consecrate” means “to be made clean”, certainly a Consecration of Russia can be seen as that poor nation being made holy with Your precious tears, by transforming this Republic into a mighty instrument of Your Heart. Mary, joining our tears to Yours we beg of Your Grace to wash the world of it’s sins, crimes and offenses made against God the Father. With Your Divine Son we wish to avert God’s justice and bring upon the world His great and unfathomable mercy, which can only come through Your Humble Heart. We meditate this day on the great mystery of Your having appeared on October 13th 1917 as Our Lady of Seven Sorrows, while at Fatima.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 8- Our Lady of Mount Carmel:
    Simonscapular (2)
    “Star of the Sea”, Our Carmelite Father Simon Stock called You; we thank Your Highness for the glorious gift of Your Scapular of Mount Carmel. As it was revealed to a holy soul, the three things Satan fears the most: The Holy Name of Jesus, the Holy Name of Mary and the Scapular of Carmel. In no other sacred object do You promise more certainty of salvation as You do for wearing the Scapular. O’ Mary; You showed Lucia, Francisco and Jacinta the vision of Hell, but immediately reminded the world how to avoid going there, simply by wearing Your Carmelite garment, which as we know is the sign of our being consecrated to Your Immaculate Heart. Like the Rosary, we promise to never be without our “armor”, we need the sword as much as we need our shield. As Lucia said, the Holy Rosary and the Scapular of Carmel are inseparable. And as You said to Saint Simon Stock:One day through the Scapular and the Rosary I will save the world.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer-Day 9- Third Secret of Fatima:
    On this final day, O’ Valiant Queen, we recognize You as Virgo Potens (Virgin Most Powerful). It has been confirmed by Church officials that the third secret of Fatima contained two envelopes: one of the vision of a Holy Father martyred, and the other containing Your words explaining this prophecy of the pope. As the latter has yet to be revealed, we understand that it’s publication is long overdue, as You requested it’s contents be released in 1960. We come to Your Queenship, today, in 2020 knowing that it is late, but asking that You will have mercy on the clergy who keep it hidden. Give them the grace and light to understand that Fatima is the message and remedy for our times and without it, Your Immaculate Heart cannot triumph if Your warnings for mankind are not heeded. The Pope and bishops have only one task: the Consecration of Russia; We lay faithful: Your First Saturday Devotion. As we all have a role to play, Good Mother, we ask pardon of the sins made against Thee, and thank Your Most Pure Heart for all the graces you have bestowed on us.We also place in Your care the following requests if it be in line with the Divine Will (mention your intention).-Recite daily prayer above-707C261F-A745-457C-B83C-E0B0704C5E2D
    Feast day of the Most Pure Heart of Mary- final prayer of thanksgiving:
    Mary, on this most joyous occasion and feast day we offer ourselves to You completely, like Therese, as little victims of holocaust- to bring about the triumph of Your Most Pure and Immaculate Heart. Like the sixteen Carmelite Martyrs of Compiegne, who offered themselves as victims as a community to end the French Revolution’s “Reign of Terror”. Lovely Maiden of Heaven, Our Lord heard those requests, please accept ours as well, as we truly desire only one thing: to love Thee as You deserve to be loved! As Jacinta said,Tell everybody that God grants us graces through the Immaculate Heart of Mary; that people are to ask Her for them; and that the Heart of Jesus wants the Immaculate Heart of Mary to be venerated at His side. Tell them also to pray to the Immaculate Heart of Mary for peace, since God has entrusted it to Her. If I could only put into the hearts of all, the fire that is burning within my own heart, and that makes me love the Hearts of Jesus and Mary so very much . . .MORE IN MARY’S SECRETARY
    A New Carmel for MaryCarmelite Hermits of Our Lady of Fatima and the Immaculate Heart: Hastening the Triumph of the Immaculate Heart of Mary. Desert Fathers and the Spirit of…
    From Carmel to CarmelMany of you have most likely seen me blogging and are thinking, how is she blogging from the cloister? Great question- I am not! I left Carmel of Jesus, Mary…
    Follow conversation1 COMMENTDvadeseta nedjelja kroz godinu
    Homiliju 20. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Dalibor Pilekić. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. (Iv 6, 51-58)„ U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«“Riječ Božja nam već nekoliko nedjelja govori o hrani neophodnoj za dobar ljudski život. Danas slušamo kulminaciju tog govora.Knjiga Izreka u prvom čitanju šalje univerzalni poziv na puni pristup vječnoj Mudrosti – Mudrosti koja se uosobila u osobi Isusa iz Nazareta. Ta Mudrost blaguje se slušajući i živeći Riječ Božju i nagrađuje one koji je blaguju životom vječnim.Ovu misao Starog Zavjeta Isus dovodi do savršene jasnoće. Malo gdje je Isus toliko precizno jasan kao u današnjem svjedočanstvu o sebi samome. Upravo je zbog toga važno poslušati što nam to svjedočanstvo govori. Isus predstavlja sebe kao ultimativnu hranu – hranu koja sve određuje – hranu koja čini razliku između vječnog života i vječne smrti.Isus kao hrana nudi se svima. Uvjet je samo jedan: spremno čisto srce koje vjeruje u Isusa. Sve ostale stvarnosti postaju nevažne: je li netko bogat ili siromašan, Židov ili pogan, rob ili slobodnjak, ove ili one boje kože,… Isus svoj poziv upućuje svima i objašnjava strahovitu važnost tog poziva.Onaj tko blaguje Isusa ima u sebi život vječni! Onaj tko ga odbija blagovati nema života u sebi! Prianjanje uz Isusa ili odbacivanje Isusa predstavlja našu konačnu odluku koja se onda potvrđuje u trenutku naše smrti.Ovih dana slavimo mnoge velike svece. Danas slavimo svetog Roka – zaštitnika od bolesti kuge. Svi sveci su snagu crpili iz samog Isusa: hranili su se njime u svetoj Pričesti, te u poslušnosti Njegovoj riječi. Time nam jasno svjedoče o jedinom putu što vodi u nebo – a taj je sam Isus.Zanimljivo je u tom svjetlu gledati naše suvremenike. Kad im doktori propišu lijekove kako bi ponovo došli do zdravlja ljudi su vrlo poslušni. Premda ti lijekovi nisu ugodni, a ponekad su terapije kroz koje moraju proći i vrlo bolne i neugodne – ljudi ipak pristaju na sve ne bi li kako došli do zdravlja. S druge strane Isus nam nudi daleko veću vrijednost – i to potpuno besplatno. Hranjenje Isusom ne izaziva nikakve bolne posljedice, ali kad treba uzeti hranu života vječnoga – onda se mnogi nećkaju.Čovjek danas mašta o fontani života – kako bi mogao živjeti vječno mlad. No, kad nam Isus ponudi istinsku fontanu života: svoje Tijelo i Krv – onda se radije okrećemo nedohvatljivom maštanju nego da prihvatimo stvarnu ponudu.Zahvalni Bogu što nam daje sebe kao hranu nastojmo ga istinski nasljedovati i donositi plodove života vječnoga kako bi i drugi to isto poželjeli i pridružili se Životu.„Sveti Rok – moli za nas!“

    Like

  30. Mark 2:1-12
    New International Version
    Jesus Forgives and Heals a Paralyzed Man
    2 A few days later, when Jesus again entered Capernaum, the people heard that he had come home. 2 They gathered in such large numbers that there was no room left, not even outside the door, and he preached the word to them. 3 Some men came, bringing to him a paralyzed man, carried by four of them. 4 Since they could not get him to Jesus because of the crowd, they made an opening in the roof above Jesus by digging through it and then lowered the mat the man was lying on. 5 When Jesus saw their faith, he said to the paralyzed man, “Son, your sins are forgiven.” 6 Now some teachers of the law were sitting there, thinking to themselves, 7 “Why does this fellow talk like that? He’s blaspheming! Who can forgive sins but God alone?” 8 Immediately Jesus knew in his spirit that this was what they were thinking in their hearts, and he said to them, “Why are you thinking these things? 9 Which is easier: to say to this paralyzed man, ‘Your sins are forgiven,’ or to say, ‘Get up, take your mat and walk’? 10 But I want you to know that the Son of Man has authority on earth to forgive sins.” So he said to the man, 11 “I tell you, get up, take your mat and go home.” 12 He got up, took his mat and walked out in full view of them all. This amazed everyone and they praised God, saying, “We have never seen anything like this!”

    SVEDA TVRDI DA LIJEK. POMORE; OVAJ LIJEK : https://www.aftonbladet.se/nyheter/a/K3ow9X/professor-svart-sjuka-kan-behandlas-redan-i-dag

    Like

  31. Sveti, jaki, besmrtni Bože, Tebi hvalospjev, poklon, i slava! Tvojom snagom odričem se nepovjerenja i prigovaranja Tebi. U Tvoje ime odričem se Sotone, svih njegovih djela, njegove oholosti i njegove zamamljivosti. Vjerujem u Tebe, Trojedinoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Abba, Oče, u Tvoje ruke stavljam svoj život: svu svoju krivnju i tjeskobu, svoju prošlost, svoju sadašnjost, današnji dan, sve koji su mi blizu, sve za koje snosim odgovornost… Crkvu i cijeli svijet. Darujem ti svoju budućnost, a već sada i svoju smrt. U svemu neka se vrši ne moja, nego Tvoja volja. Gospodine Isuse Kriste, prihvaćam Tvoju živu prisutnost u meni. Ti si moj Gospodar, moj Otkupitelj, moj Brat i moj Bog. Više ne živim ja, nego Ti Kriste, živiš u meni. Daruj mi pozorno i poslušno srce. Daruj mi ponizno, čisto, odvažno i mudro srce, srce koje ljubi. Učini srce moje po Tvorne srcu, i unatoč mnogim mojim grijesima i slabostima, vodi me do one svetosti što si je odvijeka za mene predvidio. Posvećujem sebe, svoju obitelj, svoje prijatelje i ljude koje volim tvojoj predragocjenoj Krvi, Tvojim presvetim ranama, Tvome probodenom Srcu. Duše Sveti, Ti dušo moje duše, sasvim se povjeravam Tvome vodstvu. Obnovi i produbi u meni milost Božjeg posinjenja i misionarskog poslanja koju sam primio po svetim sakramentima (krštenja, potvrde, ženidbe, svetog reda) i razvij u meni sve darove i plodove Duha Svetoga koji su mi potrebni da mogu s Isusom vršiti Očeva djela u Crkvi i u svijetu.

    Sveta Marijo, Majko Božja, Ti Majko svih vjernika i Kraljice mira, posvećujem sebe i sve ljude Tvome neokaljanom Srcu. Sveti anđele čuvaru, sveti arkanđeli Gabrijele, Mihaele i Rafaele, vi nebeske čete i svi sveci, vi zaštitnici mojega života i moje duše, izbavite me od svakoga zla i vodite me na putu svetoga Evanđelja, da se istrošim za spasenje svoje braće. Milostivi i dobrostivi Bože, daj da svaki kucaj moga srca i svaki moj dah bude poklon, hvalospjev, zahvala i znak ljubavi prema Tebi. Amen. Gospodine moj i Bože moj, uzmi sve od mene – što me rastavlja od Tebe. Gospodine moj i Bože moj, sve mi podaj – što me požuruje k Tebi. Gospodine moj i Bože moj, uzmi me meni – i daj me sasvim u posjed Tebi.

    sveti brat Klaus, XV. st.

    Mjesto pomirenja (predanja)Hoš 2, 14-22: Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: `To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.` Obratit ću ih u šikarje, i životinje će…
    Mjesto izazovaPostanak 21,8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. Postanak 21,9 Jednom opazi…
    Amen https://www.facebook.com/sisackabiskupija/videos/2049548941740041/
    SRCU MARIJINU ZA OBRAĆENJE GREŠNIKA
    ______________________________________
    O preblaga Marijo, utočište grešnika zbog boli tvoga Srca puna milosrđa i zbog smrti tvoga ljubljenoga Sina Isusa molim te izmoli svim grešnicima svijeta milost iskrenog obraćenja, pogotovu onima koji lošim primjerom i krivim naukama druge navode na grijeh. Srce Marijino puno sućiti pomozi grešnicima.
    _____
    (Iz molitvenika Srce Marijino od p. Hattlera)
    Gospina poruka preko Mirjane, 02.03.2018. :
    “Draga djeco, velika je djela u meni učinio Nebeski Otac kao što ih čini u svima onima koji Ga nježno ljube i vjerno i odano služe.
    Djeco moja, Nebeski Otac vas ljubi pa po njegovoj ljubavi ja sam tu s vama.
    Govorim vam, zašto ne želite vidjeti znakove?
    Uz njega je sve lakše i bol življena s njim je lakša jer postoji vjera.
    Vjera pomaže u boli, a bol bez vjere vodi u očaj.
    Bol življena i Bogu prinesena, uzdiže.
    Pa zar nije moj Sin po svojoj bolnoj žrtvi otkupio svijet?
    Ja sam kao njegova majka bila s Njim u boli i patnji kao što sam sa svima vama.
    Djeco moja, s vama sam u životu, u boli, u patnji, u radosti i ljubavi.
    Zato imajte nadu.
    Nada čini da se shvati da je tu život.
    Djeco moja, ja vam govorim, moj glas govori vašoj duši, moje srce govori vašem srcu.
    Apostoli moje ljubavi, o koliko vas moje majčinsko srce ljubi.
    Kolikim vas mnogim stvarima želim naučiti.
    Koliko moje majčinsko srce želi da ste potpuni, a to možete biti samo kada u vama budu ujedinjeni duša, tijelo i ljubav.
    Molim vas, kao svoju djecu, mnogo molite za crkvu i za njene službenike, vaše pastire, da Crkva bude onakva kakvu je moj Sin želi, bistra kao izvorska voda i puna ljubavi!
    Hvala vam!”
    LODE A MARIA
    3 marzo – Mistero di Maria
    O Madre mia Maria!
    O benedetta fra tutte le donne, io ho una calda confidenza in Te, percio’ come il prodigo della parabola, io mi getto nelle tue braccia, io mi rifugio nel tuo cuore a piangere la mia miseria e i miei peccati, a cercar il tuo materno soccorso.
    Non mi rigettare dal tuo cospetto, o Vergine tenerissima, ma soccorrimi perche’ spero di ottenere tutto dal tuo materno Cuore Immacolato. Dammi la grazia e la forza, la virtu’ e la vita, la luce e la pace, la misericordia e il perdono, la purezza e la gloria del paradiso, o dolcissima Santa Maria.

    Like

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: