many teenagers take OWN lives POPE got a lot of emejls from sibblings letters from family so pope francis descited to make own action this is on 13 maj 2020 FATIMAS DAY .WORLD ROSARY 2020 https://judeatl.com/wp-content/uploads/2017/10/1000-Hail-Marys-Booklet_English-2017final.pdf
https://worldrosary2020.org/#
- VAZ – UTORAK – SLUŽBA ČITANJA – SV. LEOPOLD MANDIĆ
Objavljeno 12 svi. 2020 autor Administrator
V. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
- VAZ – Sv. Leopold B. Mandić, prezbiter
Spomendan
SLUŽBA ČITANJA
SV. LEOPOLD MANDIĆ. Rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom. U Bassanu je stupio u kapucinski red 2. svibnja 1884., a za svećenika je zaređen 20. rujna 1890. u Veneciji. Žarko je želio vratiti se u domovinu, da slijedi glas Božji koji je jasno čuo već godine 1887. i koji ga je zvao da radi za jedinstvo Crkve. Poglavari su mu povjerili službu ispovjednika u venecijanskoj pokrajini, u početku na raznim mjestima, a zatim u Padovi u kapucinskom samostanu Svetoga Križa. Zatvoren u tijesnoj sobici čitav je dan čekao vjernike koji su tražili pomirenje s Bogom, a svakoga je smatrao svojim Istokom. Umro je u Padovi 30. srpnja 1942.
Papa Pavao VI. svečano ga je proglasio blaženim 2. svibnja 1976., a Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio svetim 16. listopada 1983.
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))
Antifona
Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.
Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).
Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva(Ant.).
O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).
Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.(Ant.).
HIMAN
Kriste, ti vođo, glavo svih pastira,
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Njega ti sebi odabra za slugu,
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Bio je duša, uzor svoga stada,
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetima svojim, Kriste, ti si kruna.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
Jednaka hvala na vijek Višnjem Ocu
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
1^ Antifona
Po pravdi će Gospodin
suditi ubogima, aleluja.
PSALAM 10 (9 B) 22-32 (I) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)
Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: „neću posrnuti!“ *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan“
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi k`o lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!”
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Po pravdi će Gospodin
suditi ubogima, aleluja.
2^ Antifona
Ti, Gospodine,
gledaš jad i nevolju, aleluja.
PSALAM 10 (9 B) 33-39 (II) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)
Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!
Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljani.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
2^ Antifona
Ti, Gospodine,
gledaš jad i nevolju, aleluja.
3^ Antifona
Riječi su Gospodinove riječi iskrene,
srebro prokušano, aleluja.
PSALAM 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin)
U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: “Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
tko nam što može?”
“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati − govori Gospodin − *
spasenje donijet` onom tko ga želi.”
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.
Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek` se izdižu ljudi najgori.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
3^ Antifona
Riječi su Gospodinove riječi iskrene,
srebro prokušano, aleluja.
R. Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, aleluja.
O. Smrt više njime ne gospoduje, aleluja.
PRVO ČITANJE:
Iz Knjige Otkrivenja (20,1-15)
Posljednji Zmajev boj
Ja, Ivan, vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. I vidjeh prijestolja — onima što sjedoše na njih dano je suditi — i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje, i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe, dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.
I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno — to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.
Otpjev 1 Kor 15, 25. 26; Otk 20, 13. 14
R. Krist treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. * Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt, aleluja.
O. Smrt i Podzemlje predat će svoje mrtvace te će Smrt i Podzemlje biti bačeni u jezero ognjeno. * Kao posljednji.
DRUGO ČITANJE:
Iz govora pape Pavla VI. prigodom beatifikacije bl. Leopolda
(A. A. S. 68/1976/31922-3)
Dobri i vjerni sluga
Tko je to, tko nas to danas okuplja da u njegovo blaženo ime slavimo bljesak Kristova Evanđelja? Neizreciva je to, a ipak jasna i očita, čarobno prozračna pojava koja nam omogućuje da u liku skromnog redovnika naziremo lik što nas zanosi i zbunjuje. Gle, nije li to sam sveti Franjo? Gledaj ga! Gledaj kako je siromašan, kako je skroman, kako je ljudski! Doista, nije li to upravo on, sveti Franjo, tako ponizan, vedar i sabran kao da je sav u zanosu unutrašnjeg gledanja nevidljive Božje prisutnosti; a ipak je s nama, tako prisutan za nas, tako dostupan, uvijek na raspolaganju – kao da nas poznaje, kao da nas očekuje, da sve o nama zna, kao da čita ono što je u nama sakriveno. Gledaj, to je siromašni ponizni kapucin, boležljiv i slab, ali ipak tako čudnovato siguran da upravo osjećamo kako nas privlači i očarava. Gledaj, gledaj to franjevačkim okom! Vidiš li? Možda si zadrhtao. Koga si vidio? Priznajmo otvoreno: to je slabašan, pučki, ali istinit lik Isusov. Da, to je lik onoga Isusa koji u isto vrijeme razgovara s neizrecivim Bogom Ocem, gospodarom neba i zemlje, a razgovara i s nama, sićušnim slušateljima koji smo zatvoreni u ograničenu istinu, u našu malu i patničku ljudsku narav. A što Isus poručuje kroz proročku pojavu siromaška? Velike nam poručuje tajne, tajne beskrajne Božje uzvišenosti, on nas zadivljuje, ali se odmah pretvara u potresan i prodoran govor, u kojem odjekuju riječi iz Evanđelja: ”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” No, o kome mi to govorimo? To je otac Leopold, koji se rodio 12. svibnja 1866, a pred nešto više od trIdeset godina umro – 30. srpnja – u Padovi, gdje je proživio veći dio života. Ne možemo ipak zaobići osobito važan podatak. Rođen je na istočnoj obali Jadranskog mora, u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj, i svoju je domovinu uvijek vjerno ljubio; ali jer je živio u Padovi, nije manje ljubio ni svoju novu gostoljubivu domovinu; osobito je ljubio onaj puk među kojim je vršio svoju tihu i neumornu službu. Tako se u liku oca Leopolda sažimlju vrijednosti obaju naroda, a on ih slijeva u znamen prijateljstva i bratstva. To bi trebao usvojiti svaki njegov štovatelj. Ova posebna oznaka njegova života prvo je ispunjenje one misli i odluke koja je postala odrednicom njegova života. Svima je poznato da je otac Leopold bio prethodnik ekumenizma. On je naime o tome razmišljao, nagoviještao i promicao uspostavljanje savršenog jedinstva Crkve, u kojoj će biti potpuno zaštićene mnogovrsne raznolikosti naroda od kojih je ona sastavljena. Ali tko ne zna da je poglavita oznaka junaštva i milosnog dara oca Leopolda bila u nečem drugom? To je njegova služba ispovjednika. Evo kako je on živio: rano ujutro slavio bi svetu misu, zatim je sjeo u ispovjedaonicu i ondje bi ostao kroz cio dan na raspolaganje pokornicima. Tako je živio skoro četrdeset godina, a nikad se ni najmanje nije potužio. To je, po našem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je naš ponizni kapucin zaslužio da bude sada proglašen blaženim. On se prvenstveno posvetio kao službenik sakramenta pokore. A nama preostaje da se divimo i da zahvaljujemo Gospodinu što danas dariva svojoj Crkvi tako izvanredan uzor služitelja sakramentalne milosti pokore. On, s jedne strane, potiče svećenike na vršenje tako važne službe, tako suvremenog odgoja i neusporedivoga duhovnog bogatstva. A vjernicima, bilo da su revni, mlaki ili ravnodušni, doziva u pamet kako je i danas, danas čak više nego ikada, osobna i tajna ispovijed za njih providnosno i neizrecivo služenje, vrelo milosti i mira, škola kršćanskoga života, neusporediva okrepa na zemaljskom putu prema vječnoj sreći. Neka naš blaženik potakne mnoge ljude, obamrle u lažnim životnim nazorima današnjeg vremena, da pristupe tome doista strogom sudu pokore, ali i dragom pribježištu okrepe, unutrašnje istine, uskrsnuća na milost i vježbe za dostignuće pravoga kršćanskoga života, da tako dožive tajnu i preporodnu utjehu Evanđelja, razgovora s Ocem, susreta s Kristom, zanosa u Duhu Svetom, a u sebi da ojačaju žudnju da drugima bude dobro, žudnju za pravdom i ćudorednim dostojanstvom.
OTPJEV (Ef 2, 5.4.7)
R. Nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa oživi Bog zajedno s Kristom * zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi (Aleluja).
O. Da pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. * Zbog velike
Molitva
Bože ljubavi i jedinstva! Ti si svećenika svetoga Leopolda Mandića uresio velikim milosrđem prema grešnicima i potakao da gorljivo promiče jedinstvo kršćana; po zagovoru obnovi nam duh i srce, da svima iskazujemo svoju ljubav i puni nade radimo za sjedinjenje svih vjernika. Po Gospodinu.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.
Site Title 