An Ancient Prayer to St. Joseph — Everyday Elevation

The Terror of Demons, The Solace of the Wretched, The Splendor of Patriarchs and The Protector of the Holy Church are all titles ascribed to St. Joseph in his litany. Although not a single word from St. Joseph is recorded in scripture, by the accounts of Matthew and Luke’s Gospels we know that these names […]

An Ancient Prayer to St. Joseph — Everyday Elevation

An Ancient Prayer to St. Joseph

Image result for st. joseph

Icon of St. Joseph the Worker

The Terror of Demons, The Solace of the Wretched, The Splendor of Patriarchs and The Protector of the Holy Church are all titles ascribed to St. Joseph in his litany. Although not a single word from St. Joseph is recorded in scripture, by the accounts of Matthew and Luke’s Gospels we know that these names have been bestowed upon him for his humble obedience to God and his fortitude in protecting the Holy Family.

St. Joseph is a true example of authentic masculinity. He is bound by his faith, trusting in God and God’s Angel by not dissolving his marriage with Mary. He is devoted to loving Mary chastely and on her own terms as the Mother of God. He is tender and gentle with the baby Jesus. He is patient in teaching Jesus his earthly trade of carpentry (Mark 6:3 and Matthew 13:54-55).

Can you imagine being tasked to marry the most beautiful woman to ever exist and be required to preserve her perpetual virginity? Can you imagine trusting in God so deeply to not only raise a child that is not yours, but to raise the only begotten Son of God? Can you imagine having to travel far and wide to protect the Holy Family from the ruler of the land? St. Joseph is the only man in history, by the power of God’s grace to obediently and silently carry out these tasks.

Thusly, St. Joseph’s example of a fierce protector, a masculine father and a chaste spouse make clear that veneration and imitation of  him is urgently necessary in the culture of today. Entrenched in a society hailing the pursuit of lust as virtuous and propagating perilous evils such as sexual license, fatherlessness and pornography, the powerful intercession of Jesus’ earthly foster father should be sought expediently, especially by men.

When I first received my Prayer Book, I turned to the Powerful Prayers section and found the following words.
“An Ancient Prayer to St. Joseph;

O St. Joseph, whose protection is so great, so strong, so prompt before the throne of God, I place in you all my interest and desires.

O St. Joseph, do assist me by your powerful intercession, and obtain for me from your divine Son all spiritual blessings, through Jesus Christ, our Lord. So that, having engaged here below your heavenly power, I may offer my thanksgiving and homage to the most loving of Fathers.

O St. Joseph, I never weary of contemplating you, and Jesus asleep in your arms; I dare not approach while He reposes near your heart. Press Him close in my name and kiss His fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath. St. Joseph, patron of departing souls, pray for me.

Amen.”

A powerful prayer indeed. The image of St. Joseph holding the child Jesus is powerful. It illustrates the reverence we seek to have for Christ in our hearts, daring not to approach the baby Jesus lest we wake him from his rest. Again we see the way in which protection of Jesus is entrusted to the powerful St. Joseph, with Jesus asleep peacefully in his arms. The ending supplication brings a chill to my spine every time. “Kiss his fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath.” Our hearts yearn for the graces of God to overcome hardships and setbacks in our lives. Is it not our ultimate goal to live according to God’s will for us and cooperate as St. Joseph did, with his grace, so that we may be worthy to receive the kiss from Jesus as we pass from this life into the hope of heavenly beatitude?

The closing request, “St. Joseph, patron of departing souls, pray for me” stems from what can be inferred about St. Joseph’s death. St. Joseph is recognized as the Patron of a Happy Death, as he was personally consoled and accompanied by both Jesus and Mary during his departure from this world. Once again, can you imagine being surrounded by Jesus and Mary on your deathbed and not only the tenderness and love, but the magnitude of  heavenly graces bestowed upon you for your humble obedience to God? It is again our hope, and our request to St. Joseph to pray for us on our behalf that we may depart from this world in the imitation of his own pious departure.

This prayer, and the image and example of St. Joseph are strong reminders of what genuine, sanctified masculinity requires of us. To love our families deeply and to protect them. To commit ourselves to right chastity according to our state in life. To deny our love for sensual pleasures and love for self so that we may humbly follow God’s will for us. To protect those who cannot protect themselves. To stand strong in the face of any earthly adversity. To advocate for justice and peace. To grow deeply in our love for God and to grow in virtue every day, glorifying the Lord by our lives.

My hope is that this prayer will find a home in your life, help deepen your relationship with St. Joseph through his foster son, our Lord Jesus Christ and bring about his powerful intercession.

Sanctus Ioseph, Ora Pro Nobis.

Note: Click here to read an article I’ve written about the “words that usually accompany this prayer”.

MORE IN EVERYDAY ELEVATION

An Ancient Prayer to St. Joseph

Image result for st. joseph

Icon of St. Joseph the Worker

The Terror of Demons, The Solace of the Wretched, The Splendor of Patriarchs and The Protector of the Holy Church are all titles ascribed to St. Joseph in his litany. Although not a single word from St. Joseph is recorded in scripture, by the accounts of Matthew and Luke’s Gospels we know that these names have been bestowed upon him for his humble obedience to God and his fortitude in protecting the Holy Family.

St. Joseph is a true example of authentic masculinity. He is bound by his faith, trusting in God and God’s Angel by not dissolving his marriage with Mary. He is devoted to loving Mary chastely and on her own terms as the Mother of God. He is tender and gentle with the baby Jesus. He is patient in teaching Jesus his earthly trade of carpentry (Mark 6:3 and Matthew 13:54-55).

Can you imagine being tasked to marry the most beautiful woman to ever exist and be required to preserve her perpetual virginity? Can you imagine trusting in God so deeply to not only raise a child that is not yours, but to raise the only begotten Son of God? Can you imagine having to travel far and wide to protect the Holy Family from the ruler of the land? St. Joseph is the only man in history, by the power of God’s grace to obediently and silently carry out these tasks.

Thusly, St. Joseph’s example of a fierce protector, a masculine father and a chaste spouse make clear that veneration and imitation of  him is urgently necessary in the culture of today. Entrenched in a society hailing the pursuit of lust as virtuous and propagating perilous evils such as sexual license, fatherlessness and pornography, the powerful intercession of Jesus’ earthly foster father should be sought expediently, especially by men.

When I first received my Prayer Book, I turned to the Powerful Prayers section and found the following words.
“An Ancient Prayer to St. Joseph;

O St. Joseph, whose protection is so great, so strong, so prompt before the throne of God, I place in you all my interest and desires.

O St. Joseph, do assist me by your powerful intercession, and obtain for me from your divine Son all spiritual blessings, through Jesus Christ, our Lord. So that, having engaged here below your heavenly power, I may offer my thanksgiving and homage to the most loving of Fathers.

O St. Joseph, I never weary of contemplating you, and Jesus asleep in your arms; I dare not approach while He reposes near your heart. Press Him close in my name and kiss His fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath. St. Joseph, patron of departing souls, pray for me.

Amen.”

A powerful prayer indeed. The image of St. Joseph holding the child Jesus is powerful. It illustrates the reverence we seek to have for Christ in our hearts, daring not to approach the baby Jesus lest we wake him from his rest. Again we see the way in which protection of Jesus is entrusted to the powerful St. Joseph, with Jesus asleep peacefully in his arms. The ending supplication brings a chill to my spine every time. “Kiss his fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath.” Our hearts yearn for the graces of God to overcome hardships and setbacks in our lives. Is it not our ultimate goal to live according to God’s will for us and cooperate as St. Joseph did, with his grace, so that we may be worthy to receive the kiss from Jesus as we pass from this life into the hope of heavenly beatitude?

The closing request, “St. Joseph, patron of departing souls, pray for me” stems from what can be inferred about St. Joseph’s death. St. Joseph is recognized as the Patron of a Happy Death, as he was personally consoled and accompanied by both Jesus and Mary during his departure from this world. Once again, can you imagine being surrounded by Jesus and Mary on your deathbed and not only the tenderness and love, but the magnitude of  heavenly graces bestowed upon you for your humble obedience to God? It is again our hope, and our request to St. Joseph to pray for us on our behalf that we may depart from this world in the imitation of his own pious departure.

This prayer, and the image and example of St. Joseph are strong reminders of what genuine, sanctified masculinity requires of us. To love our families deeply and to protect them. To commit ourselves to right chastity according to our state in life. To deny our love for sensual pleasures and love for self so that we may humbly follow God’s will for us. To protect those who cannot protect themselves. To stand strong in the face of any earthly adversity. To advocate for justice and peace. To grow deeply in our love for God and to grow in virtue every day, glorifying the Lord by our lives.

My hope is that this prayer will find a home in your life, help deepen your relationship with St. Joseph through his foster son, our Lord Jesus Christ and bring about his powerful intercession.

Sanctus Ioseph, Ora Pro Nobis.

Note: Click here to read an article I’ve written about the “words that usually accompany this prayer”.

  • Share
  • 2Comments
  • 1Like

MORE IN EVERYDAY ELEVATION

Following conversation3 COMMENTS

  1. Ancient Prayer to St. Joseph – Accompanying Words | Everyday Elevation
  2. Ivan Prsa
    Čita sam malo Kanon i katekizam, misa je po naravi javna, ne može bit privatna za tv i branit vjernicima da prisustvuju, ili je nema ili je javna, znači ternutno je dokinuta
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Ivan Prsa
    Ćitam na stranim portalima izjave istaknutih teologa da Kanonski i Teološki ne postoji privatna misa ili livestream misa, da je to glupost i samo opravdanje biskupa da opravdaju ilegalnu zabranu vjernicima da pristupe sakramentima i misama
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 · 2 tj.Tomislav Bicanic
    Trebalo bi prouciti kakvu je ostavstinu dao Isus prvim biskupima, apostolima te kakva je njihova uloga pred Bogom i Crkvom (za sto moze posluzit Sv. Pismo i KKC za pocetak)
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Tomislav Bicanic
    Na tu temu: preporucam razmatranje izvanrednog svecenika i vrhunskog poznavatelja pitanja vjere i teologijeDUHOVNA PRIČEST – JE LI OPRAVDANO “UKIDANJE” SVETIH MISA? https://m.youtube.com/watch?v=8HYqMUpU-5o
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Ivan Prsa
    Misa preko televizije je degradacija sv mise
    Sviđa mi se · Odgovor · 3 tj.Marko Marković
    Poštovani biskupi,
    Obraćam vam se radi sve većeg medijskog napada na župnike koji služe mise s ljudima koji dođu u crkve. Tako imamo vijest da je policija uredovala u okolici Osijeka jer je u crkvi na Cvjetnicu bilo 30ljudi(!!!), a u okolici Splita policija opet uredovala radi vjernika koji su na poziv župnika došli na misu. Biskupi šute! Biskupi su prihvatili da „svoj proizvod“ smatraju niškorisnim u vrijeme pandemije. Drugi se bore da svoje proizvode prezentiraju jako važnim i da radi epidemije ne može stati život.
    Biskupi su se složili s Vladom da Crkva nema važan „proizvod“ koji bi bio koristan u vrijeme epidemije. Molitva, ispovijed, misa, pričest, krštenje,… nije vrijedno spomena! Istovremeno tržnice su radile i sada se opet otvaraju uz mjere opreza. Sabor koji ima preko 150 zastupnika zasjeda uz mjere opreza. Trgovina od 200 m2 puštaju samo kupce do 15 kupaca, bez blagajnica, skladištara, mesara, …u tim trgovinama. A policija tjera 3o vjernika iz crkve koja je veća od tih trgovina. U trgovinama svi diraju proizvode i veća je opasnost od zaraze, jer dnevno kroz nju prođe na stotine kupaca. U crkvu dođe manje i jednom ili dva puta dnevno radnim danom.
    Biskupi su olako odustali od svojega „proizvoda“ kojeg nude narodu. Kako ćete poslije govoriti da je taj „proizvod“ važan kad ste olako odustali od živoga Krista u euharistiji. Kako ćete govoriti da je ispovijed važna kad ste ju uskratili i za najveći kršćanski blagdan? Niste mogli osigurati distancu dva čovjeka u crkvi? Odustali ste od podjele bolesničkog pomazanja, pričesti…niste mogli osigurati distancu u crkvi? Ili da po 15 ljudi , kao u trgovinama, uđe u crkvu na podjelu pričesti? Ako već ne možete osigurati da se u crkvi održi 5 misa po barem 15 do 20 ljudi? Kako ćete poslije tumačiti da je važno doći pred živoga Krista u crkvu, na euharistiju, kako???
    Zar je važnija tržnica, toalet papir, građevinski materijal,…od euharistije, pričesti, ispovijedi, krštenja…??? A što ako epidemija bude potrajala mjesecima? Zar će roditelji ostati bez krštenja svoje rođene djece? Mladi bez vjenčanja? Umirući bez ispovijedi i bolesničkog pomazanja? Bez ispovijedi?
    Pokazali ste, dragi oci biskupi, da se više zabrinete za građevine, tornjeve crkava i katedrale, nego za živu CRKVU! Kao da ste zaboravili da je živa Crkva puno važnija nego mrtva građevina!
    Ako sami ne cijenite svoj „proizvod“, kako mislite da će to ozbiljno cijeniti mediji, političari? Hoćete li imati na savjesti sve one koji umiru bez ispovijedi, pričesti, bolesničkog pomazanja?
    Nije svugdje tako! U Brazilu sve crkve su otvorene odredbom brazilskog predsjednika da je vjerska utjeha i molitva važna i u vrijeme ugroze i pandemije. U Americi mediji su obavijestili da su masovno služene mise za Cvjetnicu.
    Vaše priopćenje o ukidanju misa bilo je birokratski hladno, kao da su vam pisali političari, bez imalo duha vjere . Svećenici dođoše u situaciju da sakrivaju blagoslovljenu vodu u crkvama, da prisiljavaju u savjesti vjernike da moraju uzeti Krista na ruku ili ne će ga dobiti. A po trgovinama svi svojim rukama po stotinama puta prevrću proizvode , jabuke, kruške, salatu…i to nije problem. Tu je novac, biznis! A vi ste se dragi biskupi jedva dočekali da se odreknete „svojega proizvoda“: euharistije, ispovijedi, krštenja, pričesti…A zašto?
    Radi ovoga zemaljskoga života? „Onaj tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a onaj tko izgubi život svoj poradi mene…“ To ste zaboravili?
    Ne može vas opravdati naputak Pape, jer mnogi su u mjesnim crkvama postupali sukladno svojim prosudbama.
    Neka vam se Svemogući Bog smiluje što ste ovaj zemaljski život stavili na veću cijenu i značaj od spasa duše i duhovne utjehe! Misa preko TV ekrana ne može vas osloboditi odgovornosti, jer tako možemo nastaviti i dalje i nisu nam potrebne crkve, jer ste pokazali da tako uistinu i vjerujete i da svima nama fali žive vjere u Svemogućeg Boga nazočnog u euharistiji. Autor: svećenik, majka, otac, mladić, djevojka…nije bitno!

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …

Join the Conversation

4 Comments

  1. 03. VAZ – PETAK – SLUŽBA ČITANJA – SV. JOSIP RADNIK
    Objavljeno 1 svi. 2020 autor Administrator

    III. VAZMENI TJEDAN – PETAK
    03. VAZ – SV. JOSIP RADNIK, Spomendan

    SLUŽBA ČITANJA

    Posebno slavlje u čast sv. Josipa radnika ustanovio je papa Pio XII. 1955. godine, postavivši ga na tradicionalni blagdan rada, želeći naglasiti dostojanstvo ljudskoga rada.

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.
    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona
    Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu
    koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *
    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
    Pred lice mu stupimo s hvalama, *
    kličimo mu u pjesmama!(Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *
    Kralj velik nad svim bogovima.
    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
    njegovi su vrhunci planina.
    Njegovo je more, on ga je stvorio, *
    i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
    Jer on je Bog naš, *
    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva(Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †
    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
    kao u dan Mase u pustinji
    gdje me iskušavahu očevi vaši, *
    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
    i ne proniču moje putove.
    Tako se zakleh u svom gnjevu: *
    Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.(Ant.).

    HIMAN

    Radniče marljivi, Josipe, tesaru,
    Radom što posveti ponizni Nazaret!
    Pjesmom te radosnom slavi sav Božji puk,
    Slaveć spomen tvoj zahvalno.

    Kraljevskog poroda, skroman ti bijaše,
    Smireno, spokojno podnoseć nevolje,
    Radom si hranio predraga blaga ti:
    Dragog Isusa, Mariju.

    Tesaru radini, uzore radnika,
    Uresu predivni domaćeg ognjišta.
    Znojem ti radničkim ljudski rad posveti
    Rađeć .pošteno, marljivo.

    Za sav svijet radnički pred Bogom moli bi:
    U kući radničkoj Krist da se nastani.
    Posla i kruha im dostatnog pribavljaj,
    Mir i sklad domu njihovu.

    Trojice višnja, čuj, budi nam u pomoć!
    Podaj po Josipu u nebo nama doć,
    Da te svi uvijeke ondje u domu tvom
    Pjesmom slavimo zahvalnom. Amen.

    1^ Antifona
    Iznemogoh od vikanja
    čekajući Boga svoga, aleluja.

    PSALAM 69 (68), 2-13 (I) Izjeda me revnost za dom tvoj
    Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

    Spasi me, Bože: *
    vode mi dođoše do grla!
    U duboko blato zapadoh *
    i nemam kamo nogu staviti;
    u duboku tonem vodu, *
    pokrivaju me valovi.

    Iznemogoh od vikanja, †
    grlo mi je promuklo, *
    oči mi klonuše Boga mog čekajući.
    Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
    oni koji me mrze nizašto.
    Tvrđi su od kostiju mojih †
    oni što mi se nepravedno protive: *
    zar mogu vratiti što nisam oteo?

    Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
    moji ti grijesi nisu sakriti.
    Neka se ne postide zbog mene †
    koji se u te uzdaju, *
    Gospode, Bože nad Vojskama!
    Neka se ne posrame zbog mene *
    koji traže tebe, Bože Izraelov!

    Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
    i stid mi pokri lice.
    Tuđinac postadoh braći *
    i stranac djeci majke svoje.

    Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
    i poruge onih koji se rugaju tebi
    padoše na me.
    Dušu sam postom mučio, *
    okrenulo mi se u ruglo.

    Uzeh kostrijet za haljinu, *
    i postah im igračka.
    Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
    vinopije mi rugalice poju.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    1^ Antifona
    Iznemogoh od vikanja
    čekajući Boga svoga, aleluja.

    2^ Antifona
    U jelo mi žuči umješaše,
    u mojoj me žeđi octom napojiše, aleluja.

    PSALAM 69 (68),14-22 (II) Izjeda me revnost za dom tvoj
    Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

    No tebi se molim, Gospodine, *
    u vrijeme milosti, Bože;
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
    po svojoj vjernoj pomoći!
    Izvuci me iz blata da ne potonem, †
    od onih koji me mrze izbavi me − *
    iz voda dubokih.
    Neka me ne pokriju valovi, †
    neka me ne proguta dubina, *
    neka bezdan ne zatvori usta nada mnom!

    Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
    po velikom milosrđu pogledaj na me!
    Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
    jer sam u stisci, usliši me brzo!

    Približi se duši mojoj i spasi je; *
    zbog dušmana mojih oslobodi me!
    Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
    pred tvojim su očima svi koji me muče.

    Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
    čekao sam da se tko sažali nada mnom,
    ali ga ne bi; *
    i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
    U jelo mi žuči umiješaše, *
    u mojoj me žeđi octom napojiše.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    U jelo mi žuči umješaše,
    u mojoj me žeđi octom napojiše, aleluja.

    3^ Antifona
    Gospodina tražite
    i srce će vam oživjeti, aleluja.

    PSALAM 69 (68), 30-37 (III) Izjeda me revnost za dom tvoj
    Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

    A ja sam jadnik i bolnik − *
    neka me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
    hvalit ću ga zahvalnicom.
    Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
    milije nego junac s papcima i rozima.

    Gledajte, ubogi, i radujte se, *
    neka vam oživi srce,
    svima koji Boga tražite.
    Jer siromahe Gospodin čuje, *
    on ne prezire sužanja svojih.
    Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
    mora i sve što se u njima miče.

    Jer Bog će spasiti Sion − †
    on će sagraditgradove Judine − *
    tu će oni stanovat, imati baštinu.
    Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Gospodina tražite
    i srce će vam oživjeti, aleluja.

    R. Tvome se uskrsnuću, Kriste, aleluja.
    O. Nebo i zemlja raduju, aleluja.

    PRVO ČITANJE:
    Iz knjige Otkrivenja svetog Ivana, apostola 10, 1-11

    »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«

    Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: »Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!«
    I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: »Neće više biti vremena! Nego — u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.« I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. I rečeno mi je: »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«

    Otpjev Usp. Otk 10,7; Mt 24,30
    R. Čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje * kao što on to navijesti slugama svojim prorocima, aleluja.
    O. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moću i slavom. * Kao što on to navijesti slugama svojim prorocima, aleluja.

    DRUGO ČITANJE:
    Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u
    (Br. 33—34)

    Ljudska djelatnost na čitavom svijetu

    Svojim radom i duhom čovjek je uvijek pokušavao da svoj život sve bogatije razvije. Danas je, osobito pomoću znanosti i tehnike, proširio i neprestano dalje širi svoje gospodstvo gotovo nad čitavom prirodom, te se ljudska obitelj, zahvaljujući povećanim mnogostrukim putovima razmjene među narodima, sve više priznaje i oblikuje kao jedna jedinstvena zajednica na čitavom svijetu. Zbog toga mnoga dobna, koja je nekoć čovjek prvotno iščekivao od viših sila, danas pribavlja već vlastitim radom.
    Pred tim golemim pothvatom, koji već zahvaća čitav ljudski rod, ljudima se nameću mnoga pitanja. Koji je smisao i vrijednost te ljudske djelatnosti? Kako se treba služiti svim tim stvarima? Koja je svrha tih pojedinačnih i zajedničkih napora?
    Crkva, čuvarica blaga riječi Božje, iz kojega crpi načela religioznog i moralnog reda, premda nema uvijek spremna odgovora na svako pitanje, ipak želi svjetlo Objave povezati sa stručnim znanjem sviju, da bi se osvijetlio put kojim je čovječanstvo upravo krenulo.
    Za vjernike je jedno sigurno: pojedinačna i kolektivna ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje da poboljšaju svoje životne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara Božjoj zamisli.
    Čovjek, stvoren na sliku Božju, primio je nalog da sebi podloži zemlju sa svime što ona sadržava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti te da priznajući Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time što su sve stvari podvrgnute čovjeku bude ime Božje slavljeno po svoj zemlji.
    To također vrijedi i za najobičnije dnevne poslove. Muževi i žene koji, pribavljajući za sebe i za svoju obitelj sredstva potrebna za život, tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno služe društvu, s pravom mogu smatrati da svojim radom dalje razvijaju Stvoriteljevo djelo, da služe dobrobiti svoje braće i da osobnim radom doprinose povijesnom ostvarenju Božje zamisli.
    Stoga kršćani i ne pomišljaju da se dostignuća što su ih ljudi svojim genijem i silama stvorili suprotstavljaju Božjoj moći i kao da bi razumno stvorenje bilo takmac Stvoritelju. Naprotiv, oni su uvje renii da su pobjede čovječanstva znak veličine Božje i plod njegove neizrecive zamisli.
    Što pak više raste rnoć ljudi, to se dalje proteže i njihova pojedinačna i skupna odgovornost.Iz toga se jasno vidi da kršćanska poruka ne odvraća ljude od ‘izgradnje svijeta niti ih potiče da zanemare dobro drugih ljudi, nego ih naprotiv na to još čvršće Obavezuje.

    Otpjev Usp. Post 2, 15
    R. Gospodin Bog postavi čovjeka koga stvori u edenski vrt, * da ga obrađuje i čuva, aleluja.
    O. Takav je bio čovjekov položaj od početka. * Da ga obrađuje i čuva, aleluja.

    Molitva
    Bože, stvoritelju svega svijeta, ti si ljudskom rodu dao zakon rada. Podaj nam da po uzoru i zagovoru svetog Josipa izvršimo zadaću koju nam nalažeš i primimo nagradu koju obećavaš. Po Gospodinu.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    The Terror of Demons, The Solace of the Wretched, The Splendor of Patriarchs and The Protector of the Holy Church are all titles ascribed to St. Joseph in his litany. Although not a single word from St. Joseph is recorded in scripture, by the accounts of Matthew and Luke’s Gospels we know that these names have been bestowed upon him for his humble obedience to God and his fortitude in protecting the Holy Family.

    St. Joseph is a true example of authentic masculinity. He is bound by his faith, trusting in God and God’s Angel by not dissolving his marriage with Mary. He is devoted to loving Mary chastely and on her own terms as the Mother of God. He is tender and gentle with the baby Jesus. He is patient in teaching Jesus his earthly trade of carpentry (Mark 6:3 and Matthew 13:54-55).

    Can you imagine being tasked to marry the most beautiful woman to ever exist and be required to preserve her perpetual virginity? Can you imagine trusting in God so deeply to not only raise a child that is not yours, but to raise the only begotten Son of God? Can you imagine having to travel far and wide to protect the Holy Family from the ruler of the land? St. Joseph is the only man in history, by the power of God’s grace to obediently and silently carry out these tasks.

    Thusly, St. Joseph’s example of a fierce protector, a masculine father and a chaste spouse make clear that veneration and imitation of him is urgently necessary in the culture of today. Entrenched in a society hailing the pursuit of lust as virtuous and propagating perilous evils such as sexual license, fatherlessness and pornography, the powerful intercession of Jesus’ earthly foster father should be sought expediently, especially by men.

    When I first received my Prayer Book, I turned to the Powerful Prayers section and found the following words.
    “An Ancient Prayer to St. Joseph;

    O St. Joseph, whose protection is so great, so strong, so prompt before the throne of God, I place in you all my interest and desires.

    O St. Joseph, do assist me by your powerful intercession, and obtain for me from your divine Son all spiritual blessings, through Jesus Christ, our Lord. So that, having engaged here below your heavenly power, I may offer my thanksgiving and homage to the most loving of Fathers.

    O St. Joseph, I never weary of contemplating you, and Jesus asleep in your arms; I dare not approach while He reposes near your heart. Press Him close in my name and kiss His fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath. St. Joseph, patron of departing souls, pray for me.

    Amen.”

    A powerful prayer indeed. The image of St. Joseph holding the child Jesus is powerful. It illustrates the reverence we seek to have for Christ in our hearts, daring not to approach the baby Jesus lest we wake him from his rest. Again we see the way in which protection of Jesus is entrusted to the powerful St. Joseph, with Jesus asleep peacefully in his arms. The ending supplication brings a chill to my spine every time. “Kiss his fine head for me and ask Him to return the kiss when I draw my dying breath.” Our hearts yearn for the graces of God to overcome hardships and setbacks in our lives. Is it not our ultimate goal to live according to God’s will for us and cooperate as St. Joseph did, with his grace, so that we may be worthy to receive the kiss from Jesus as we pass from this life into the hope of heavenly beatitude?

    The closing request, “St. Joseph, patron of departing souls, pray for me” stems from what can be inferred about St. Joseph’s death. St. Joseph is recognized as the Patron of a Happy Death, as he was personally consoled and accompanied by both Jesus and Mary during his departure from this world. Once again, can you imagine being surrounded by Jesus and Mary on your deathbed and not only the tenderness and love, but the magnitude of heavenly graces bestowed upon you for your humble obedience to God? It is again our hope, and our request to St. Joseph to pray for us on our behalf that we may depart from this world in the imitation of his own pious departure.

    This prayer, and the image and example of St. Joseph are strong reminders of what genuine, sanctified masculinity requires of us. To love our families deeply and to protect them. To commit ourselves to right chastity according to our state in life. To deny our love for sensual pleasures and love for self so that we may humbly follow God’s will for us. To protect those who cannot protect themselves. To stand strong in the face of any earthly adversity. To advocate for justice and peace. To grow deeply in our love for God and to grow in virtue every day, glorifying the Lord by our lives.

    My hope is that this prayer will find a home in your life, help deepen your relationship with St. Joseph through his foster son, our Lord Jesus Christ and bring about his powerful intercession.

    Sanctus Ioseph, Ora Pro Nobis.

    Note: Click here to read an article I’ve written about the “words that usually accompany this prayer”.

    Share
    2Comments
    1Like
    MORE IN EVERYDAY ELEVATION
    Ancient Prayer to St. Joseph – Accompanying WordsThe Ancient Prayer to St. Joseph is one of my favorite prayers. I wrote a reflection on the prayer which can be read here. In this article, I wanted to focus on…
    Following conversation3 COMMENTS

    Ancient Prayer to St. Joseph – Accompanying Words | Everyday ElevationJan 4, 2020
    Ivan Prsa
    Čita sam malo Kanon i katekizam, misa je po naravi javna, ne može bit privatna za tv i branit vjernicima da prisustvuju, ili je nema ili je javna, znači ternutno je dokinuta
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Ivan Prsa
    Ćitam na stranim portalima izjave istaknutih teologa da Kanonski i Teološki ne postoji privatna misa ili livestream misa, da je to glupost i samo opravdanje biskupa da opravdaju ilegalnu zabranu vjernicima da pristupe sakramentima i misama
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 · 2 tj.Tomislav Bicanic
    Trebalo bi prouciti kakvu je ostavstinu dao Isus prvim biskupima, apostolima te kakva je njihova uloga pred Bogom i Crkvom (za sto moze posluzit Sv. Pismo i KKC za pocetak)
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Tomislav Bicanic
    Na tu temu: preporucam razmatranje izvanrednog svecenika i vrhunskog poznavatelja pitanja vjere i teologijeDUHOVNA PRIČEST – JE LI OPRAVDANO “UKIDANJE” SVETIH MISA? https://m.youtube.com/watch?v=8HYqMUpU-5o
    Sviđa mi se · Odgovor · 1 tj.Ivan Prsa
    Misa preko televizije je degradacija sv mise
    Sviđa mi se · Odgovor · 3 tj.Marko Marković
    Poštovani biskupi,
    Obraćam vam se radi sve većeg medijskog napada na župnike koji služe mise s ljudima koji dođu u crkve. Tako imamo vijest da je policija uredovala u okolici Osijeka jer je u crkvi na Cvjetnicu bilo 30ljudi(!!!), a u okolici Splita policija opet uredovala radi vjernika koji su na poziv župnika došli na misu. Biskupi šute! Biskupi su prihvatili da „svoj proizvod“ smatraju niškorisnim u vrijeme pandemije. Drugi se bore da svoje proizvode prezentiraju jako važnim i da radi epidemije ne može stati život.
    Biskupi su se složili s Vladom da Crkva nema važan „proizvod“ koji bi bio koristan u vrijeme epidemije. Molitva, ispovijed, misa, pričest, krštenje,… nije vrijedno spomena! Istovremeno tržnice su radile i sada se opet otvaraju uz mjere opreza. Sabor koji ima preko 150 zastupnika zasjeda uz mjere opreza. Trgovina od 200 m2 puštaju samo kupce do 15 kupaca, bez blagajnica, skladištara, mesara, …u tim trgovinama. A policija tjera 3o vjernika iz crkve koja je veća od tih trgovina. U trgovinama svi diraju proizvode i veća je opasnost od zaraze, jer dnevno kroz nju prođe na stotine kupaca. U crkvu dođe manje i jednom ili dva puta dnevno radnim danom.
    Biskupi su olako odustali od svojega „proizvoda“ kojeg nude narodu. Kako ćete poslije govoriti da je taj „proizvod“ važan kad ste olako odustali od živoga Krista u euharistiji. Kako ćete govoriti da je ispovijed važna kad ste ju uskratili i za najveći kršćanski blagdan? Niste mogli osigurati distancu dva čovjeka u crkvi? Odustali ste od podjele bolesničkog pomazanja, pričesti…niste mogli osigurati distancu u crkvi? Ili da po 15 ljudi , kao u trgovinama, uđe u crkvu na podjelu pričesti? Ako već ne možete osigurati da se u crkvi održi 5 misa po barem 15 do 20 ljudi? Kako ćete poslije tumačiti da je važno doći pred živoga Krista u crkvu, na euharistiju, kako???
    Zar je važnija tržnica, toalet papir, građevinski materijal,…od euharistije, pričesti, ispovijedi, krštenja…??? A što ako epidemija bude potrajala mjesecima? Zar će roditelji ostati bez krštenja svoje rođene djece? Mladi bez vjenčanja? Umirući bez ispovijedi i bolesničkog pomazanja? Bez ispovijedi?
    Pokazali ste, dragi oci biskupi, da se više zabrinete za građevine, tornjeve crkava i katedrale, nego za živu CRKVU! Kao da ste zaboravili da je živa Crkva puno važnija nego mrtva građevina!
    Ako sami ne cijenite svoj „proizvod“, kako mislite da će to ozbiljno cijeniti mediji, političari? Hoćete li imati na savjesti sve one koji umiru bez ispovijedi, pričesti, bolesničkog pomazanja?
    Nije svugdje tako! U Brazilu sve crkve su otvorene odredbom brazilskog predsjednika da je vjerska utjeha i molitva važna i u vrijeme ugroze i pandemije. U Americi mediji su obavijestili da su masovno služene mise za Cvjetnicu.
    Vaše priopćenje o ukidanju misa bilo je birokratski hladno, kao da su vam pisali političari, bez imalo duha vjere . Svećenici dođoše u situaciju da sakrivaju blagoslovljenu vodu u crkvama, da prisiljavaju u savjesti vjernike da moraju uzeti Krista na ruku ili ne će ga dobiti. A po trgovinama svi svojim rukama po stotinama puta prevrću proizvode , jabuke, kruške, salatu…i to nije problem. Tu je novac, biznis! A vi ste se dragi biskupi jedva dočekali da se odreknete „svojega proizvoda“: euharistije, ispovijedi, krštenja, pričesti…A zašto?
    Radi ovoga zemaljskoga života? „Onaj tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a onaj tko izgubi život svoj poradi mene…“ To ste zaboravili?
    Ne može vas opravdati naputak Pape, jer mnogi su u mjesnim crkvama postupali sukladno svojim prosudbama.
    Neka vam se Svemogući Bog smiluje što ste ovaj zemaljski život stavili na veću cijenu i značaj od spasa duše i duhovne utjehe! Misa preko TV ekrana ne može vas osloboditi odgovornosti, jer tako možemo nastaviti i dalje i nisu nam potrebne crkve, jer ste pokazali da tako uistinu i vjerujete i da svima nama fali žive vjere u Svemogućeg Boga nazočnog u euharistiji. Autor: svećenik, majka, otac, mladić, djevojka…nije bitno!

    Like

  2. Molitva u oluji oca Ante Gabrića — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Posted bysamo lucija April 1, 2020 Leave a commenton Molitva u oluji oca Ante Gabrića — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI EditMolitva u oluji oca Ante Gabrića — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI

    Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom, ovim valovima Bengalskog mora. Usred zimske noći, dok smo spavali. Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra, zemljani zidovi popustiše, sve se ruši. Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote i živote svoje djece. Zazivamo Tebe sada. Bili smo Te zaboravili. […]

    Molitva u oluji oca Ante Gabrića — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    Još u svome djetinjstvu čuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetomu na početku večernjih obiteljskih molitvi koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije, u sjemeništu bila je uobičajena molitva ili himan Duhu Svetomu na početku nastave i važnijih događaja. To je sve što sam u prošlosti znao o Duhu Svetomu. Čak […]

    Otac James Manjackal- osobno svjedočanstvo — Snagom Duha
    Otac James Manjackal- osobno svjedočanstvo
    1h ago

    crkva
    Duh Sveti
    Isus
    molitva
    otac james manjackal

    Još u svome djetinjstvu čuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetomu na početku večernjih obiteljskih molitvi koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije, u sjemeništu bila je uobičajena molitva ili himan Duhu Svetomu na početku nastave i važnijih događaja. To je sve što sam u prošlosti znao o Duhu Svetomu. Čak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Sveti treća božanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milosti u našim životima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po moćnoj molitvi jednoga mladića. Nakon moga zaređenja za svećenika 23. travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon čega sam imenovan profesorom na S.F.S. sjemeništu Ettumanoor u Kerali. Za vrijeme studija žarko sam želio da postanem profesor na fakultetu ili u sjemeništu, što je ugodan i častan položaj u svećeničkom životu. Nisam nikada mogao zamisliti da ću lutati od mjesta do mjesta, noseći se s različitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam tražio udobnost i sigurnost sretnog života. U američkom magazinu ‘New Covenant’ (Novi Savez) 1975. slučajno sam pročitao članak o ozdravljenjima i o daru jezika. Nisam mogao vjerovati da su tih dana ljudi ozdravljali molitvom i vjerom. Izrugivao sam dar jezika govoreći da to mora biti histerično plakanje žena. Moj je um bio ispunjen ohološću moga poznavanja filozofije i psihologije. Tada sam čuo za karizmatski seminar u Poona na sjeveru Indije. Zajedno s jednim starijim svećenikom iz moje kongregacije posjetio sam seminar na kome je propovijedao o. James d’Souza. Bio je snažan propovjednik i dobar pjevač. Svidjelo mi se njegovo propovijedanje i njegovo pjevanje. Budući da se nisam osjećao bolesnim, nisam išao na molitvu ozdravljenja. Dobro sam se ispovjedio i slijedio sam sve upute propovjednika, kao što su podizanje ruku i pljeskanje. Kada je govorio o daru jezika i ostalim karizmama, mislio sam da one nisu za mene nego za tzv. duhovnu elitu. Na dan krštenja u Duhu Svetomu dobro sam se pripremio i sjeo sam na stola zajedno s ostalim sudionicima. Tijekom polaganja ruku nisam osjetio ništa posebno.

    Dok je nada mnom molio, svećenik je rekao:’James, ti ćeš jednoga dana biti karizmatski propovjednik’, čuvši to, glasno sam se nasmijao i rekao’ nikad, nikad’. Ne samo da nisam mogao prihvatiti čudno ponašanje karizmatika, već sam oduvijek bio pred drugima plašljiv. Tijekom školskih dana i kasnije u sjemeništu, nisam mogao održati govor. Čak i nakon moga ređenja, za propovjedaonicom sam bio potpuni promašaj. Još se dobro sjećam što mi se dogodilo na mojoj prvoj propovijedi. Nakon ređenja, nerado sam prihvatio da idućeg dana predvodim nedjeljnu Svetu Misu i da na njoj propovijedam. Kod kuće sam pripremio nekoliko bilješki o Evanđelju toga dana i stavio ih u korice moje nove Biblije. Nije bio problem predvoditi Misu jer bih tada gledao u misal i izgovarao molitve, dok bih drugi puta zatvarao oči, bojeći se gledati u ljude. Nakon čitanja Evanđelja, usmjerio sam svoj pogled na ulazna vrata na kraju crkve i počeo sam tražiti papir koji sam stavio u korice Biblije. Postao sam tako nervozan i preplašen da sam zaboravio jesam li ih stavio na lijevu ili desnu stranu Biblije. Bojao sam se odvojiti pogled s vrata i pogledati u Bibliju, jer sam mislio da bih tako mogao vidjeti ljude i od treme čak i pasti. Već sam se znojio i tresao. Pokušao sam se nekoliko puta obratiti vjernicima u crkvi govoreći,’dragi moji, dragi moji,..’. Nisam mogao izgovoriti niti jednu rečenicu. Nakon što je proteklo nekoliko minuta, vidjevši me jadnoga, župnik je prošaptao kroz prozor: ‘Dosta s propovijedanjem, sada možeš nastaviti s Misom’ Nastavio sam Misu kao ispuhani balon, pun srama i samosažaljenja. Bio sam siguran da su se ljudi smijali i da su sažalijevali ovog plašljivog mladog svećenika. Nakon Mise, kada sam došao u sakristiju svećenik je rekao:’On je misionar sv. Franje Saleškog, o čemu će on propovijedati!’ To je razlog zašto sam se nasmijao kada mi je o. James d’Souza rekao da ću biti propovjednik. Ali to je bilo proroštvo! Posljednjih 25 godina svoga života, proveo sam propovijedajući širom svijeta.

    Posljednjeg dana seminara, svi su svjedočili o izlječenjima, iskustvu proroštva, vizija, jezika i slično. No, ja nisam imao nikakvo svjedočanstvo. Mnogi su imali iskustvo susreta s Isusom ili su ga čuli kako im govori. Bio sam tužan i optuživao sam sebe zbog svoga ponosa radi kojega se nisam potpuno otvorio na seminaru, ne predajući se nadahnućima Duha Svetoga. Možda sam u tom trenutku u dubini svoga srca počeo žeđati i žudjeti za Duhom. Mnogi su me prijatelji znatiželjno pitali o onome što sam primio na seminaru, ali im nisam mogao dati točan odgovor. Tjedan dana nakon seminara, ozbiljno sam se razbolio, prvi put u mom životu. Bio sam u dvije bolnice duže od četiri mjeseca. Postao sam slab i blijed. Zbog bolova u želucu nisam mogao jesti. Imao sam oštre bolove u leđima, čak sam povraćao tablete koje su mi davali. Nisam mogao služiti Svetu Misu stojeći, nego bih pomoću drugih svećenika služio u krevetu. Mnogi su, vidjevši me u jakim bolovima, mislili da neću preživjeti. Napokon su moju bolest dijagnosticirali kao tuberkulozu bubrega, zajedno s kamencima i upalom. Trebao sam primiti 90 injekcija i još dvije godine uzimati tablete protiv TBC-a. Doktor je predložio operaciju nakon 90 dana injekcija.

    Sedmog dana od početka tretmana, dogodilo se nešto prekrasno u mom životu, što je u potpunosti promijenilo čitav moj život. Poslijepodne, nakon mog uobičajenog odmora, razgovarao sam sa svoga kreveta s dvije sestre koje su mi došle u posjetu. Iznenada mladić od dvadesetak godina krenuo je prema meni i pitao’ Oče, hoćete li da molim nad Vama za vaše ozdravljenje?’ U to vrijeme karizmatska obnova nije bila poznata ni proširena u Kerali, pa čak ni svećenici nisu molili molitve za ozdravljenje. Ali pentekostalci su molili za iscjeljenje. Kao katolički svećenik nisam htio da na mene, svećenika, ruke polaže pentekostalac. Kada sam ga zatražio da se predstavi, rekao je da je tek prije osam mjeseci upoznao Gospodina i primio krštenje i da je obdaren mnogim karizmama Duha Svetoga. Nisam mogao vjerovati da mu je Duh rekao tijekom vožnje u autobusu da dođe i pomoli se nada mnom u bolnici. Nikada se prije nismo poznavali. Nije čekao na moje dopuštenje da položi ruke, završivši svoje svjedočanstvo, položio je svoje ruke na moju glavu i počeo moliti. Molio je: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, pošalji sada svoga Sina Isusa, ovome svećeniku koji boluje od tuberkuloze bubrega, bubrežnog kamenca i upale i povrati mu potpuno zdravlje tijela i duše. Tada mi je sinulo da je mogao vidjeti moj bolnički karton s izvještajem o mojoj bolesti. Nisam znao da je u molitvi koristio dar spoznanja. Nekoliko puta je viknuo hvale Bogu, a nekoliko je puta molio u jezicima. Osjetio sam neku snagu kako teče iz njegovih ruku prema meni. Tada sam upoznao snagu slavljenja i glasne molitve.
    Na seminaru su mi smetale bučne molitve s glasnim slavljenjem. Iznenada sam se sjetio slijepog prosjaka Bartimeja. Glasno je molio: ‘Sine Davidov, smiluj mi se!’ Iako su ga učenici pokušali utišati, on je još jače zazivao. Tada ga je Isus dozvao k sebi i ispunio mu je želju. Govor iz usta je doista i izraz srca! Glasne i intenzivne riječi iz usta su iskreno izlijevanje velike želje i vjere duše.
    ‘Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se diže i on me čuje’(Ps. 77,1). U vrijeme prvih progona, apostoli su podigli svoj glas Bogu i molili su. Njihova je molitva bila toliko snažna, da se stresla kuća u kojoj su se sakupili (v. Dj. 4, 24- 31). Odmah sam ozdravio od nepovjerenja u glasnu molitvu i započeo sam s njim također moliti i glasno slaviti.

    Tada je mladić počeo drugačije moliti, usmjeravajući svoju molitvu na moju nutrinu kakva je bila u prošlosti. Molio je:’Gospodine, ovo je dobar svećenik, ali ne miže propovijedati Tvoje Evanđelje, jer je vrlo sramežljiv i plašljiv, a čemu je uzrok kompleks manje vrijednosti koji je razvio u svome ranom djetinjstvu. Osjećao se odbačenim i diskriminiran između ostale petero djece s kojima je odrastao. Njegova mlada majka udovica, imala je mnogo problema u podizanju djece. Kako je bio vrlo debeo i mnogo veći od ostalih, njegova su ga braća zadirkivala zovući ga ‘Debeljko’. Prijatelji u školi zvali su ga ‘Crni’ zbog njegove boje, pa je zbog tog bio vrlo izranjen u svom ranom djetinjstvu. U svom srcu mnogima zamjera, Gospodine, Duše Sveti uzmi sve njegove unutarnje rane, i neopraštanja i daj mu novu nutrinu. Oslobodi ga od svih njegovih vezanosti i sila tame. O, Duše Sveti ispuni njegovo srce svojom ljubavlju! Bio sam iznenađen njegovom molitvom. On je rezao moju nutrinu na dijelove snagom Riječi Božje (v. Heb, 4-12). Sve što je rekao o mom životu bilo je istinito. Znao sam da ovo što mi je rekao nije moglo pisati u bolničkom kartonu. On je čitao karton od Duha Svetoga! U suzama sam se sjetio što je Isus rekao: ‘Slavim Te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih, a objavio malenima.’ Ponovo sam plakao zbog svoga ponosa, posebno onog intelektualnoga. Osjetio sam se tako jadan u svom naučenom znanju kojim sam mjerio i ograničavao nemjerljivu i neograničenu mudrost i ljubav Božju. Shvatio sam da je ovaj mladić, novoobraćenik, nanovo rođen u Duhu, dok sam ja, tradicionalni katolik, zaređeni svećenik, ostao u tijelu. Počinjao sam shvaćati da što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, i što nije ušlo u ljudsko srce, to je pripravio Bog onima koji ga ljube, nama je to Bog objavio po Duhu jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. (usp. 1 Kor 2,9-10).
    Osjetio sam kako žive voda teku kroz mene i oslobađaju me. Osjetio sam neku snagu koja teče kroz mene. Osjetio sam toplinu u trbuhu i otraga u dijelu bubrega. Vjerovao sam da me Gospodin ozdravlja. Prihvatio sam ozdravljenje i slavio Isusa.
    U isto vrijeme, pitao sam se u strahu hoće li ovaj čovjek, koji je vidio kroz mene skroz na skroz, progovoriti pred ove dvije sestre i o mojim skrivenim grijesima. Tada je molio:
    Isuse, ti si ga pozvao na svećeništvo, ali ti on prikazuje Mise nečistog srca i nečistih ruku. Sjetio sam se riječi proroka Malahije i one su mi počele pokazivati ono što nije sveto u mome svećeništvu. ‘O svećenici koji Ime moje prezirete prinoseći oskvrnjen prinos na Oltar’(usp. Mal 1,6-7)
    Nastavio je molitvu govoreći: Ovaj svećenik mnogima ne oprašta, daj mu milost da oprosti drugima i operi ga u svojoj Predragocjenoj Krvi i daj mu srce bjelje od snijega (v. Iz 1,18). Sada je već i meni samom Duh Sveti upućivao na moje grijehe (v. Jr 16,18). Nisam znao da je mladić izašao iz sobe sa sestrama da moli nad drugima. Vidio sam pred sobom bijeli komad papira na kojemu su jasno bili ispisani svi moji grijesi, grijesi koje sam ispovjedio i oni koje sam zbog straha ili srama na ispovijedi skrivao. Jasno sam vidio ljude kojima još nisam oprostio i s kojima se još nisam pomirio u svome srcu. Vidio sam svoje srce koje je pokriveno i zatamnjeno velom loših navika i paučinom neiskrenosti. Spoznaja da primanje pričesti u nečisto srce donosi osudu (v. 1 Kor 11,27) dovodila je moju savjest u duboku krizu. Od doba tinejdžerstva, imao sam duboko ukorijenjenu lošu naviku. Čak su mi i ruke bile natopljene smradom dima. U suzama sam progovorio:’Gospodine, ne mogu se osloboditi ovih loših navika. Ja sam bespomoćan. Ne mogu nastaviti kao sveti svećenik.’ Počeo sam u suzama zapomagati Gospodinu, vjerojatno prvi put u svome životu. Bio sam potpuno zbunjen, razmišljajući da li da i dalje budem svećenik. Duh u meni, govorio je da ako i dalje ostanem, trebam biti sveti svećenik, drugačija osoba. Znao sam da Otac nije prihvatio moje mise koje sam služio u prošlosti i da nije čuo ni jednu moju molitvu. Kada sam prilazio oltaru, trebao sam oprostiti i pomiriti se (v. Mt 5,23). Trebao sam oprostiti drugima zato da bi moje molitve bile uslišane (v. Mk 11,25).
    Mislio sam da sam jadno biće, posve izgubljen. Bio sam u potpunom mraku, ispunjen sumnjom i zbunjenošću. Mislio sam da sa svojim svećeništvom varam Boga i druge. Molio sam bespomoćan:’Gospodine, smiluj se meni grešniku!’
    Moj Gospodin Bog me nije napustio u mome očaju. Prvi put u svom životu, vidio sam uskrsloga Gospodina kako dolazi u svjetlu prema meni. Lice mu je blistalo, Njegova je bijela odjeća svjetlucala. Okruživalo ga je mnogo anđela. Mogao sam čuti melodioznu glazbu anđela. Zagrlio me je; postao sam pred Njim vrlo malen. Govorio mi je vrlo jasno:’James ti si zauvijek moj svećenik. Čak i kada sam začet u utrobi moje Majke Marije bio si tamo kao svećenik, sudjelujući u mome vječnom svećenstvu. Opraštam ti sve tvoje grijehe i činim te posve novim. Bilo je to za mene veliko otkriće, da sam bio u Njegovom Tijelu kad je uzeo ljudski oblik. Marija je postala moja majka mnogo prije nego što ju je Isus ostavio čovječanstvu s križa, rekavši:’Evo ti majke!’ Doista sam osjetio blizinu Majke Marije, osjetio sam se utješenim i izliječenim u Njezinom krilu, iako je nisam vidio. Nemam riječi da opišem moja iskustva u ovoj ekstazi koja je trajala više od tri i pol sata. Gospodin mi je rekao da napravim dobru životnu ispovijed. Uputio me je da odem i izmirim se s onima koji s kojima sam imao loše odnose. Tijekom moga dugog boravka u sjemeništu ili novicijatu, nisam ni jednom imao iskustvo susreta s Isusom u molitvi, niti sam čuo Njegov slatki glas premda su me upravitelj sjemeništa i moj duhovnik pokušavali naučiti kontemplaciji u molitvi. Sad znam da molitve i kontemplacija nisu nešto što se može postići, već ono što se može primiti samo kao potpuni dar Duha.
    Probudio sam se iz svoga lijepog sna kada je med. sestra zazvala moje ime.
    Stajala je ispred mene s injekcijama i tabletama. Sa srcem ispunjenim radošću, rekao sam joj da sam imao duboko iskustvo Isusova dodira i da sam ozdravio. Kada je napustila sobu, slavio sam Gospodina čudnim glasom, osjećao sam se kao da su mi uzeli moj govor i riječi, a Duh Sveti dao mi je drugi govor i riječi kojih mi je značenje bilo sasvim nerazumljivo. Sam dar, dar jezika koji nisam želio dao mi je sam Gospodin. Zaista sam pokušao shvatiti zajedno sa svim svetima, da je tu širina, duljina, visina i dubina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, da budemo ispunjeni do sve punine, koja dolazi od Boga (usp. Ef.3,18). Nakon nekog vremena, došao je doktor koji je dijagnosticirao moju bolest i prepisao mi lijekove i prekorio me je što nisam ih nisam uzeo. Rekao mi je:’ Oče , vi ste svećenik, i ja vjerujem da imate razbora i znanja, zar mislite da ste izliječeni molitvom novo obraćenog mladića?. Ako ne uzmete lijekove, vratit će te se na staro stanje. Rekao sam: ‘Oprostite doktore, ja ću uzeti lijekove , ali ja vjerujem da sam izliječen.’ Uzeo sam tablete, dao se nagovoriti na injekciju, znajući da su doktor i lijekovi u planu Gospodnjem i da ću ih nastaviti uzimati dok mi On drugačije ne kaže (v. Sir 38 1-2).
    Bio sam radostan i sretan. Počeo sam pričati promatračima i sestrama o mome ozdravljenju. Čitavu sam noć proveo bez pilula u dubokom, čvrstom snu. Otkako sam imao problema s bubregom nisam mogao zaspati bez sedativa. Ustao sam u četiri ujutro kao da me je netko probudio. To je sigurno bio Gospodin (od toga dana redovito molim svoju osobnu molitvu u četiri sata u jutro) Sjeo sam na stolac i molio sam više od sat i pol i imao sam još i jače doživljaje nego prethodni dan. U toj molitvi, Gospodin je stavio svoju mudrost u moja usta, i dao mi je snagu da propovijedam Njegovo Kraljevstvo, naredio mi je da dam ostavku na mjesto profesora u sjemeništu i da idem propovijedati. Nakon molitve proveo sam jedan sat u šetnji. Do prethodnog dana, nisam sam mogao ustati iz kreveta i hodati po sobi. Nakon tuširanja, otišao sam u Kapelicu gdje sam služio misu pred više od sto i pedeset ljudi. Čitanje Evanđelja, bilo je 19. poglavlje sv. Luke, priča o Zakeju. Bez ikakve prethodne pripreme, oslanjajući se u potpunosti na Duha Svetoga, propovijedao sam osamnaest minuta, uz to gledajući lica ljudi. Osjećao sam se potpuno oslobođen od tereta i spona straha te kompleksa manje vrijednosti. Posebno sam se osjećao blisko s onima koji su bili na Misi. Mogao sam u svakoga pogledati slobodno i s ljubavlju, osjetivši da mi je svako od njih brat i sestra. Nakon Mise, primijetivši promjenu u mome ponašanju, doktor je naredio da se ponove svi laboratorijski testovi. Zatim me pozvao u svoju sobu, pokazao mi je stare i nove nalaze liječničkih testova, potvrdio da su moji bubrezi u potpunosti ozdravili i da mogu prestati uzimati lijekove te me otpustio iz bolnice. Ne znam kako da objasnim radost koju sam osjetio u tom trenutku. Rekao sam:’Slavimo Gospodina!’ zagrlio doktora i napustio bolnicu.
    Izašao sam iz bolnice kao novi čovjek s novim odlukama i odlučnošću. Odlučio sam da ću živjeti samo za Isusa i da ću propovijedati Njegovo Kraljevstvo. Napustio sam svoj posao i krenuo propovijedati nakon četrdeset dana posta i molitve. Od 17. veljače 1976. kada sam održao svoj prvi karizmatski seminar, vjerojatno prvi koji je ikada propovijedan u Malayamu Kerali pa sve do sada, propovijedam samo Njegovu Riječ. Moji dragi nadređeni, su mi ponudili nekoliko prilika da odem u Njemačku ili u Rim da doktoriram, ali sam odbio jer mi je Duh Sveti rekao:’Ja sam ti dovoljan!’ ‘Nitko tko stavi ruku na plug, pa se obazire natrag, nije prikladan za Kraljevstvo Božje!’(Lk, 9,62). Tijekom moga školovanja u sjemeništu, doista sam žudio da odem u inozemstvo na studije. Hvala Bogu, Bog mi je sada ispunio želju time što sada stalno u inozemstvu propovijedam, Njegovo Kraljevstvo. Kako je velika istina u tome kada ostavimo radi Gospodina bilo koju svjetovnu želju, On nam je stostruko nadoknadi. Istina je da me Isus upotrijebio da mu sagradim kuću molitve u Athirampuzha, Kerala, poznatu kao Charis Bhavan. Propovijedajući na seminarima, konvencijama i službama ozdravljanja susreo sam se s više protivnih strana i progona, ali me tješila i jačala Riječ Gospodnja da će svatko tko želi živjeti pobožno biti progonjen (v. 2Tim 3,12). I znam da svi darovi i sva snaga dani meni, slabom biću, su Božja snaga: “To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.” (2Kor. 4,7).
    I ja ću sa sv. Pavlom reći da sve mogu u onome koji me jača (Fil 4,13). Njegova se snaga manifestirala u vremenima, moje otmice, i mojih zatvaranja, u muslimanskom svijetu arapskih zemalja i u uvredama i nerazumijevanjima od strane mojih nadređenih i prijatelja. Završavam svoje svjedočanstvo riječima sv. Petra: ‘ Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa što neobično. Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva.’ 1 Pt,4, 12-14

    otac James Manjackal

    1
    MORE IN SNAGOM DUHA
    Eureka- Otac James Manjackal M.S.F.S.Ljudi puni Duha Svetoga Ovaj odlomak je uzet iz “Eureke”, knjige o Duhu Svetomu, koju je napisao o. James Manjackal, M.S.F.S. Do sada smo promatrali snažna…
    Ispovijed hrvatskih egzorcista- najstrašnija svjedočanstvaNajstravičnija svjedočanstva: Ispovjedi hrvatskih egzorcista 24sataExpress otkrio je čime su se svećenici i psihijatri susretali u nastojanjima da iz…
    Follow conversation1 COMMENT

    .Blagoslov kako si drag i tako iskreno svjedocanstvo od pocetka do zavrsteka brace u KRISTU . dotaklo me je Kada sam pridlozijo oltaru ………………..
    KOR – SRIJEDA – SREDNJI ČAS
    Objavljeno 1 tra. 2020 autor Administrator
    V. KORIZMENI TJEDAN – SRIJEDAKOR – Svagdan
    SREDNJI ČASR. Bože u pomoć mi priteci.
    O. Gospodine pohiti da mi pomognešSlava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.TREĆI ČAS HIMANIz vjere Božje živimo,
    Potpomognuti ufanjem:
    A sad u žaru ljubavi
    Svi Kristu slavu pjevajmo!O trećem času Krista su
    Za žrtvu na križ poveli,
    Da s križa Pastir brižljivi
    Sve ovce svoje prikupi.Od duga sveg Otkupitelj
    Oslobodi nas žrtvom svom:
    Zamolimo ga ponizno,
    Od svijeta neka nas izbavi.U Duhu sad zazovimo
    Po Kristu Oca svojega!
    O moćna sveta Trojice,
    Pomozi svojim slugama! Amen.ŠESTI ČAS HIMANO šestom času vapije
    Gospodin s križa: Žedan sam!
    Na molitvu se skupljamo
    Da pravde uvijek žeđamo.Od lijenosti nas nehajne,
    Naš Spasitelju, očuvaj.
    Gladovat daj nam za tobom,
    I gladne sobom nasiti.Dok psalme skladno pjevamo,
    Toplinom svojom, Duše Svet,
    Raspali srca ledena
    I vatru stišaj požuda.U Duhu sad zazovimo
    Po Kristu Oca svojega!
    O moćna sveta trojice,
    Pomozi svojim slugama! Amen.DEVETI ČAS HIMANU času dana devetom
    Zavapijmo svi Ocu svom:
    Oprosti sve nam dugove
    U Isusovu Imenu.Na Križu skrušen razbojnik
    Od Krista milost zadobi.
    Neka smjerna ova molitva
    I nama oprost zavrijedi.Na križu smrt je svladana
    I Svjetlost tamu pobijedi:
    Neka svakom zlu sad bude kraj,
    Neka sjaj nas Kristov prožima.U Duhu sad zazovimo
    Po Kristu Oca svojega!
    O moćna sveta Trojice,
    pomozi svojim slugama! Amen.ČAS Antifona:
    Ovo su dani obraćenja:
    oslobodimo se grijeha i spasimo duše svoje.
    ČAS Antifona:
    Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove,
    nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
    ČAS Antifona:
    Oružjem pravde, u snazi Božjoj,
    iskazujemo se velikom postojanošću.
    PSALAM 119 (118), 9−16. II. (Bet)
    Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati (1 Iv 5,3)Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? *
    Čuvajući riječi tvoje.
    Svim srcem svojim tebe tražim; *
    ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
    U srce pohranih riječ tvoju *
    da protiv tebe ne sagriješim.Blagoslovljen si Gospodine, *
    nauči me svojim pravilima.
    Usnama svojim navješćujem *
    sudove usta tvojih.Putu se propisa tvojih radujem *
    više no svemu bogatstvu.
    Razmišljat ću o naredbama tvojim *
    i putove ću tvoje razmatrat.
    Uživat ću u pravilima tvojim, *
    riječi tvojih neću zaboravit.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.PSALAM 16, 1 – 9 (I) Vapaj nevina čovjeka
    U dane svoga zemaljskog života prikazivao je molitve i prošnje…i bî uslišan (Heb 5, 7)Čuj, Gospodine pravedni, †
    i vapaj mi poslušaj, *
    usliši molitvu iz usta iskrenih!
    Od tebe nek mi dođe presuda, *
    tvoje oči vide što je pravo.Istraži mi srce, pohodi noću, †
    ognjem me iskušaj, *
    al u meni nećeš nać bezakonja.
    Ne zgriješiše usta moja †
    kao što griješe ljudi: *
    po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, *
    ne zasta mi noga na putima tvojim.
    Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit: *
    prikloni mi uho i čuj riječi moje.Proslavi na meni dobrotu svoju, †
    ti koji od dušmana izbavljaš *
    one što se utječu desnici tvojoj.
    Čuvaj me ko zjenicu oka, †
    sakrij me u sjenu krila svojih *
    od zlotvora što na me nasrću.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.PSALAM 16, 10 – 15 (II) Vapaj nevina čovjeka
    U dane svoga zemaljskog života prikazivao je molitve i prošnje…i bî uslišan (Heb 5, 7)Dušmani me bijesni opkoljuju, †
    bešćutno srce zatvaraju *
    i ustima zbore naduto.Koraci njini sad me okružuju, *
    smjeraju da me na zemlju obore;
    slični lavu što hlepi za plijenom *
    i laviću što vreba u potaji.Ustani, Gospodine, presretni ga i obori, †
    od grešnika mi život mačem spasi, *
    a rukom od ljudi, Gospodine:
    od ljudi kojih je dio ovaj život, *
    kojima želudac puniš dobrima;
    kojih su sinovi siti, *
    a djeci daju što im pretekne.A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, *
    i kad se probudim, naužiti se pojave tvoje.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.ČAS Antifona:
    Ovo su dani obraćenja:
    oslobodimo se grijeha i spasimo duše svoje.
    ČAS Antifona:
    Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove,
    nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
    ČAS Antifona:
    Oružjem pravde, u snazi Božjoj,
    iskazujemo se velikom postojanošću.
    DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČASTREĆI ČAS KRATKO ČITANJE (1 Tim 2, 4-6)
    Bog naš Spasitelj hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer, jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo.R. Čisto srce stvori mi, Bože.
    O. I duh postojan obnovi u meni.ŠESTI ČAS KRATKO ČITANJE (Rim 15, 3)
    Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.R. Odvrati lice od grijeha mojih.
    O. Izbriši svu moju krivicu.DEVETI ČAS KRATKO ČITANJE (Heb 9, 28)
    Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi put će se – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenjeR. Žrtva Bogu duh je raskajan.
    O. Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.Molitva
    Milosrdni Bože, ti sam budiš u nama želju da ti služimo: svojim svjetlom obasjaj naša sinovska srca, posveti ih i ojačaj, da idu tvojim putem obraćenja i pokore. Po Gospodinu.O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina..
    O. Bogu hvala.od ivana 8:12 do zavrsetka mi se tako svida Amen
    PSALAM 36 (35). Ljudska pokvarenost i Božja dobrota.
    Tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života (Iv 8, 12).Grešan je naum u srcu zlotvora, *
    straha Božjega nema on pred očima.Sam sebi on laska suviše, *
    ‌ grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
    Riječi usta njegovih zlodjelo su i prijevara, *
    za razumnost i dobro on više ne mari.
    Bezakonje smišlja na postelji svojoj, †
    na opaku ostaje putu, *
    od zla ne odustaje.Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, *
    do oblaka vjernost tvoja.
    Pravednost je tvoja kao Božji vrhunci, †
    a sudovi tvoji kao duboko more: *
    ljude i stoku ti, Gospodine, spasavaš.Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, *
    pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju:
    site se pretilinom Doma tvojega, *
    potocima svojih slasti ti ih napajaš.
    U tebi je izvor životni, *
    tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.Zakrili dobrotom sve koji te štuju, *
    i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
    Neka me ne zgazi noga ohola, *
    i ruka grešnika neka me ne goni.
    Gle, padoše koji čine bezakonje: *
    oboreni su, ne mogu ustati.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen1^ Antifona
    Bože, tvojom ćemo svjetlošću
    svjetlost vidjeti.2^ Antifona
    Velik si, Gospodine,
    i divan u sili svojoj.Hvalospjev (Jdt 16, 2−3. 15−19). Bog, stvoritelj svijeta i zaštitnik svog naroda.
    Pjevali su pjesmu novu (Otk 5, 9).Slavite Boga moga s bubnjevima, *
    Gospodinu pjevajte s cimbalima,
    psalam i pohvalu pjevajte mu u čast, *
    veličajte i zazivajte Ime njegovo!
    Jer je Gospod Bog što dokončava ratove, *
    Gospodin mu je ime.Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. †
    Velik si i slavan, Gospode! *
    U sili divan i nepobjediv!
    Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, *
    jer ti samo reče, i postadoše;
    posla duh svoj, i on ih oblikova. *
    I glasu tvome nitko ne odolje.Planine će se iz temelja s vodama potresti, *
    hridi će se pred tobom kao od voska istopiti,
    ali prema onima koji te se boje, *
    ti ćeš i tada milostiv biti.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen2^ Antifona
    Velik si, Gospodine,
    i divan u sili svojoj.3^ Antifona
    Kličite Bogu glasom radosnim.PSALAM 47 (46). Gospodin, kralj Izraela i kralj svijeta.
    Sjede zdesna Ocu, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.Narodi svi, plješćite rukama, *
    kličite Bogu glasom radosnim.
    Jer Gospodin je to − svevišnji, strašan, *
    kralj velik nad zemljom svom.Narode je nama podložio, *
    pogane stavio pod noge naše,
    baštinu nam odabrao − *
    ponos Jakova, svoga ljubimca.
    Uzlazi Bog uz klicanje, *
    Gospodin uza zvuke trublje.Pjevajte Bogu, pjevajte, *
    pjevajte kralju našemu, pjevajte!
    Jer on je kralj nad zemljom svom, *
    pjevajte Bogu, pjevači vrsni!Bog kraljuje nad narodima, *
    stoluje Bog na svetom prijestolju.
    Prvaci se pribiru poganski *
    k narodu Boga Abrahamova.
    Božji su svi vlastodršci zemlje, *
    nad svima on je uzvišen.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen3^ Antifona
    Kličite Bogu glasom radosnim.Kratko čitanje Iz 50, 5-7
    Gospodin Bog uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospodin mi Bog pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz kao kremen i znam da se neću postidjeti.Kratki otpjev
    R. Tebi se, Gospodine, utječem: * da se ne postidim nikada
    Tebi se, Gospodine, utječem, da se ne postidim nikada.
    O. U tvojoj je ruci sudbina moja: :
    da se ne postidim nikada..
    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Tebi se, Gospodine, utječem, da se ne postidim nikada.Antifona uz Hvalospjev
    Ako ostanete u mojoj riječi,
    uistinu, moji ste učenici, govori Gospodin;
    upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79
    Mesija i njegov pretečaBlagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših − *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.
    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš ići pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.Antifona uz Hvalospjev
    Ako ostanete u mojoj riječi,
    uistinu, moji ste učenici, govori Gospodin;
    upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.Molbenica
    Blagoslovljen da je Tvorac našega spasenja. On je htio da ljudi u njemu budu novo stvorenje te tako mine staro i sve se obnovi. Stoga i mi, nadom prožeti, njega zamolimo:Obnovi nas, Gospodine, svojim Duhom.Gospodine, ti si obećao novo nebo i novu zemlju. Vazda nas obnavljaj po svome Duhu
    − da s tobom vazda uživamo u nebeskom Jeruzalemu.
    Daj da vazda s tobom surađujemo te ovaj svijet tvojim Duhom prožmemo
    − te tako ovozemno društvo svoju svrhu što djelotvornije postigne u pravednosti, ljubavi i miru.
    Pomozi nam da otklonimo svaku mlakost i nemarnost iz svog života
    − i da se radujemo i jednom se naužijemo višnjih darova.
    Oslobodi nas od zla
    − i ne daj da nas očara lakomislenost koja potamnjuje dobro.Oče naš…Molitva
    Milosrdni Bože, ti sam budiš u nama želju da ti služimo: svojim svjetlom obasjaj naša sinovska srca, posveti ih i ojačaj, da idu tvojim putem obraćenja i pokore. Po Gospodinu.Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
    O. Amen.

    A prayer to St. Joseph so you can find work after the COVID-19 pandemic
    SAINT JOSEPH AND CHILD JESUS
    Fred de Noyelle | GoDong
    Share 117
    Anna Ashkova | May 01, 2020
    If you’ve lost your job, ask St. Joseph the Worker to intercede for you.
    Each year in many countries, people begin the month of May with a celebration of International Workers’ Day. This year, the festive mood will be dampened for all those who lost their jobs because of the pandemic. But it’s still possible for all of us to call on the protection of St. Joseph.
    In 1955, St. Pius XII wished to dedicate May 1 to this saint, who had consecrated most of his life to humbly and lovingly working as a carpenter and fulfilling his role as a head of family, and offer him as a model for all those working or looking for work.

    Here’s a prayer to St. Joseph composed by Fr. Yannick Bonnet (1933-2018). It will be very useful to all those looking for work or to all those who are currently worried about their professional prospects:

    Blessed St. Joseph,

    your task as a guardian of the Redeemer

    and a protector of Virgin Mary

    made you the head of the Holy Family

    and the administrator of its material possessions.

    Three times,

    your obedience to God’s will

    forced you to change the place of residence

    losing contact with those providing

    work for you.

    Three times,

    in Bethlehem, in Egypt and when you came back to Galilee,

    you were forced to look for new construction projects

    to exercise your trade as a carpenter.

    St. Joseph,

    you never lost your faith in God

    and sought his help.

    Today, I am also looking for work,

    and I am calling on you,

    as a powerful mediator who, with the help of your spouse,

    will defend me before your Son,

    to help me find a way to live off the fruits my work.

    Teach me how to be active in my search,

    open to new opportunities, honest in my relations,

    reasonable in my demands,

    determined in fulfilling all of my obligations.

    St. Joseph of Good Hope,

    pray for me, protect me, guide me

    and keep my hopes up.

    Amen.
    Brazil’s first canonized female saint was a lifelong diabetic
    St. Pauline of the Agonizing Heart of Jesus
    Llorenzi | CC BY-SA 2.5
    Share 8
    Larry Peterson | May 01, 2020
    Mother Pauline of the Agonizing Heart of Jesus was born in Italy but found her vocation serving in Latin America.
    She was born on December 16, 1865, in the town of Vigolo Vattaro, which was in northern Italy. At the time, this was part of the Austro-Hungarian Empire. Her father, Antonio Visintainer, and her mom, Anna Pianezzer, named her Amabile Lucia. Like most of the people in the area, Amabile’s parents, despite being quite poor, were also devout Catholics.
    When Amabile was 10 years old, her family joined with some other families, and a total of about 100 people emigrated to the State of Santa Catarina (St. Catherine) located in Brazil. They settled in an area, naming it Vigolo, the same name as the town they had left. Their new life was about to begin.

    Even as a young child, Amabile displayed a pious and charitable nature that made people notice. She often spoke of serving God, and after receiving her First Holy Communion at the age of 12, she became part of her parish by attending catechism class, visiting the sick, and cleaning the chapel. Amabile was never given the opportunity for an upper-level education. Still, her love of her faith and the poor and homeless fully compensated for the book learning she had not received.

    On July 12, 1890, things took a dramatic change for Amabile. She and her dear friend, Virginia Rosa Nicolodi, began caring for a woman suffering from cancer. Their spiritual director, a Jesuit priest by the name of Luigi Rossi, asked them if they wanted to commit their lives to religious service, dedicating their lives to the Immaculate Conception of Our Lady. It was also about this time in Amabile’s life that frequent thirst and increased urination became an interference in her daily life. Diabetes had reared its ugly head.

    Father Rossi, through donations, helped them acquire a small house, and they moved the woman in. The cared for her until her passing, and then another woman, Teresa Anna Maule, joined them as the third member of their tiny group. It was at this point that they founded the Congregation of the Little Sisters of the Immaculate Conception. With the blessing and approval of Most Reverend Jose de Camargo Barros, Bishop of Curitiba, they began their work.

    During this time, the symptoms of diabetes became more bothersome for Sister Pauline. The frequent trips to urinate, the ever-present thirst, and unexpected weight loss were all evidence of an illness few knew anything about. (Insulin would not be discovered until 1921. The first insulin injection was given to a 14-year-old boy in Canada, on January 11, 1922.)

    In December of that year, Amabile and her two friends, Virginia and Teresa, professed religious vows. Amabile took the name Sister Pauline of the Agonizing Heart of Jesus. Her title became Mother Pauline after she was named Superior General of the Order.

    The holiness of life and apostolic zeal of Mother Pauline and her Sister companions attracted many vocations, despite the poverty and the difficulties in which they lived. In 1903, Mother Pauline was elected Superior General “for life.” She left Nova Trento to take care of the orphans, the children of former slaves, and the old and abandoned slaves in the district of Ipiranga of Saõ Paulo.

    On May 19, 1933, Mother Pauline was granted the title of Venerable Mother Foundress and received a Decree of Praise from the Holy See. Her health was continually evaporating, and by 1940, she had lost her middle finger and then her right arm. She spent the last year of her life blind and died on July 9, 1942, at the age of 76. Her last words were, “God’s will be done.”

    Mother Pauline was canonized a saint by Pope St. John Paul II in Vatican City on May 19, 2002. So far she is considered only the “unoffical” patroness of diabetics, but some expect an official declaration of the patronage will come soon.

    St. Pauline of the Agonizing Heart of Jesus, please pray for us.

    Like

  3. PROTIV IZDAJA

    3h ago

    DUH SVETI je dar protiv IZDAJE

    DOĐI, DUŠE SVETI, U NAŠA SRCA! // Molitva bl. kardinala Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI DUŠE SVETI, TJEŠITELJU, DOĐI U SRCA NAŠA SA SVOJOM MILOŠĆU I SVETOM LJUBAVI. I daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj nam dar razuma da što dublje zaronimo duhom svojim u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće. Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje. Daj nam dar jakosti da osobitom odlučnošću svladavamo sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj nam dar znanja da pravo spoznamo što i kako treba da vjerujemo i da ne odemo stranputicom u duhovnom životu. Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujemo, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječemo! Daj nam dar straha Božjega da se čuvamo grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu. Amen. Izvor: https://book.hr/dodi-duse-sveti-nasa-srca-molitva-bl-kardinala-alojzija-stepinca-sedam-darova-duha-svetoga/

    Acts 22:22-30

    Paul the Roman Citizen

    The crowd listened to Paul until he said this. Then they raised their voices and shouted, “Rid the earth of him! He’s not fit to live!”

    As they were shouting and throwing off their cloaks and flinging dust into the air, the commander ordered that Paul be taken into the barracks. He directed that he be flogged and interrogated in order to find out why the people were shouting at him like this. As they stretched him out to flog him, Paul said to the centurion standing there, “Is it legal for you to flog a Roman citizen who hasn’t even been found guilty?”

    When the centurion heard this, he went to the commander and reported it. “What are you going to do?” he asked. “This man is a Roman citizen.”

    The commander went to Paul and asked, “Tell me, are you a Roman citizen?”

    “Yes, I am,” he answered.

    Then the commander said, “I had to pay a lot of money for my citizenship.”

    “But I was born a citizen,” Paul replied.

    Those who were about to interrogate him withdrew immediately. The commander himself was alarmed when he realized that he had put Paul, a Roman citizen, in chains.

    Paul Before the Sanhedrin

    The commander wanted to find out exactly why Paul was being accused by the Jews. So the next day he released him and ordered the chief priests and all the members of the Sanhedrin to assemble. Then he brought Paul and had him stand before them.

    Acts 23:1-11

    Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    31, 2020 at 1:41 pm — Edit

    Acts 23 New International Version (NIV)

    23 Paul looked straight at the Sanhedrin and said, “My brothers, I have fulfilled my duty to God in all good conscience to this day.” 2 At this the high priest Ananias ordered those standing near Paul to strike him on the mouth. 3 Then Paul said to him, “God will strike you, you whitewashed wall! You sit there to judge me according to the law, yet you yourself violate the law by commanding that I be struck!”

    4 Those who were standing near Paul said, “How dare you insult God’s high priest!”

    5 Paul replied, “Brothers, I did not realize that he was the high priest; for it is written: ‘Do not speak evil about the ruler of your people.’[a]”

    6 Then Paul, knowing that some of them were Sadducees and the others Pharisees, called out in the Sanhedrin, “My brothers, I am a Pharisee, descended from Pharisees. I stand on trial because of the hope of the resurrection of the dead.” 7 When he said this, a dispute broke out between the Pharisees and the Sadducees, and the assembly was divided. 8 (The Sadducees say that there is no resurrection, and that there are neither angels nor spirits, but the Pharisees believe all these things.)

    9 There was a great uproar, and some of the teachers of the law who were Pharisees stood up and argued vigorously. “We find nothing wrong with this man,” they said. “What if a spirit or an angel has spoken to him?” 10 The dispute became so violent that the commander was afraid Paul would be torn to pieces by them. He ordered the troops to go down and take him away from them by force and bring him into the barracks.

    11 The following night the Lord stood near Paul and said, “Take courage! As you have testified about me in Jerusalem, so you must also testify in Rome.”

    The Plot to Kill Paul

    12 The next morning some Jews formed a conspiracy and bound themselves with an oath not to eat or drink until they had killed Paul. 13 More than forty men were involved in this plot. 14 They went to the chief priests and the elders and said, “We have taken a solemn oath not to eat anything until we have killed Paul. 15 Now then, you and the Sanhedrin petition the commander to bring him before you on the pretext of wanting more accurate information about his case. We are ready to kill him before he gets here.”

    16 But when the son of Paul’s sister heard of this plot, he went into the barracks and told Paul.

    17 Then Paul called one of the centurions and said, “Take this young man to the commander; he has something to tell him.” 18 So he took him to the commander.

    The centurion said, “Paul, the prisoner, sent for me and asked me to bring this young man to you because he has something to tell you.”

    19 The commander took the young man by the hand, drew him aside and asked, “What is it you want to tell me?”

    20 He said: “Some Jews have agreed to ask you to bring Paul before the Sanhedrin tomorrow on the pretext of wanting more accurate information about him. 21 Don’t give in to them, because more than forty of them are waiting in ambush for him. They have taken an oath not to eat or drink until they have killed him. They are ready now, waiting for your consent to their request.”

    22 The commander dismissed the young man with this warning: “Don’t tell anyone that you have reported this to me.”

    Paul Transferred to Caesarea

    23 Then he called two of his centurions and ordered them, “Get ready a detachment of two hundred soldiers, seventy horsemen and two hundred spearmen[b] to go to Caesarea at nine tonight. 24 Provide horses for Paul so that he may be taken safely to Governor Felix.”

    25 He wrote a letter as follows:

    26 Claudius Lysias,

    To His Excellency, Governor Felix:

    Greetings.

    27 This man was seized by the Jews and they were about to kill him, but I came with my troops and rescued him, for I had learned that he is a Roman citizen. 28 I wanted to know why they were accusing him, so I brought him to their Sanhedrin. 29 I found that the accusation had to do with questions about their law, but there was no charge against him that deserved death or imprisonment. 30 When I was informed of a plot to be carried out against the man, I sent him to you at once. I also ordered his accusers to present to you their case against him.

    MARIA SIMMA jako dobro stivo preporucujem. https://edoc.pub/marija-simma-moji-doivljaji-s-duama-u-istilitu-pdf-free.htmlhttps://www.youtube.com/embed/GyagUNVx7sk?version=3&rel=1&fs=1&autohide=2&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – JUTARNJA

    Objavljeno 31 svi. 2020 autor Administrator

    NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)

    Svetkovina

    JUTARNJA

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.

    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu

    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona

    Aleluja, Duh je Gospodnji ispunio krug zemaljski:

    dođite, poklonimo mu se, aleluja.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *

    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

    Pred lice mu stupimo s hvalama, *

    kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *

    Kralj velik nad svim bogovima.

    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

    njegovi su vrhunci planina.

    Njegovo je more, on ga je stvorio, *

    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

    Jer on je Bog naš, *

    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †

    »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

    kao u dan Mase u pustinji

    gdje me iskušavahu očevi vaši, *

    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

    i ne proniču moje putove.

    Tako se zakleh u svom gnjevu: *

    Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Kao svake evo godine

    Dan radosti nam dolazi,

    U koji Duh se Tješitelj

    Na apostole spustio.

    U slici žarkih jezika

    Iznad njih oganj drhato,

    A riječ im usta punila

    I ljubav srca žarila.

    Svim jezicima govore

    Zapanjujući pogane

    Pijanstvom prekoravaju

    Njih, pune Duha Svetoga.

    A sada, Bože predobri,

    Podijeli nama, molimo,

    Svog Duha Svetog darove,

    S nebesa što ih pošiljaš.

    Ta vjerna srca davno već

    Obdario si milošću,

    I nama prosti prestupke

    I daj nam dane spokojne.

    Daj Oca da upoznamo

    I Krista, Sina njegova,

    I u te, Duha njihova,

    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    PSALAM 63 (62), 2-9. Čežnja za Bogom

    Crkva žeđa za svojim Spasiteljem, žudeći da ugasi žeđ na izvoru žive vode koja teče za vječni život (usp. Kasiodor)

    O Bože, ti si Bog moj: *

    gorljivo tebe tražim;

    tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, *

    kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

    U Svetištu sam tebe motrio *

    gledajuć ti moć i slavu.

    Ljubav je tvoja bolja od života, *

    moje će te usne slavit.

    Tako ću te slavit za života, *

    u tvoje ću ime ruke dizati.

    Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, *

    hvalit ću te kliktavim ustima.

    Na postelji se tebe spominjem, *

    u bdijenjima noćnim mislim na tebe.

    Ti postade meni pomoć, *

    kličem u sjeni krila tvojih.

    Duša se moja k tebi privija, *

    desnica me tvoja drži.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.

    1^ Antifona

    O kako je dobar i ugodan, Gospodine,

    tvoj Duh u nama, aleluja.

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    Hvalospjev (Dn 3,57-88.56). Slavospjev stvorenja Bogu

    Hvalite Boga našega, sve sluge njegove (Otk 19, 5).

    Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *

    neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *

    hvali i uzvisuj ga dovijeka!

    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *

    (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *

    hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *

    hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!

    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *

    hvaljen i slavljen dovijeka!

    (Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

    2^ Antifona

    Izvori i sve što se miče u vodama,

    hvalite i uzvisujte Boga, aleluja.

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    PSALAM 149. Pobjednička pjesma svetaca

    Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

    Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *

    i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

    Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! *

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    Neka u kolu hvale ime njegovo *

    bubnjem i citrom neka ga slave!

    Jer Gospodin ljubi narod svoj, *

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    Neka se sveti raduju u slavi, *

    neka kliču s ležaja svojih!

    Nek im pohvale Božje budu na ustima, *

    mačevi dvosjekli u rukama,

    da nad pucima izvrše odmazdu, *

    i kaznu nad narodima:

    da im kraljeve bace u lance, *

    a odličnike u okove gvozdene;

    da na njima izvrše sud davno napisan: *

    nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

    Aleluja!

    3^ Antifona

    Apostoli su različitim jezicima

    naviještali čudesna Božja djela, aleluja.

    Kratko čitanje Djela 5, 30-32

    Bog otaca naših uskrisi Isusa, kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega Bog dade onima što mu se pokoravaju.

    Kratki otpjev

    R. Svi se napuniše Duha Svetoga, * aleluja, aleluja.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    O. I počeše govoriti. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

    Svi se napuniše Duha Svetoga, aleluja, aleluja.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    ZAHARIJIN HVALOSPJEV Lk 1, 68-79

    Mesija i njegov preteča.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

    što pohodi i otkupi narod svoj;

    podiže nam snagu spasenja *

    u domu Davida, sluge svojega,

    kao što obeća na usta

    svetih proroka svojih odvijeka: †

    spasiti nas od neprijatelja naših – *

    i od ruke sviju koji nas mrze;

    iskazati dobrotu ocima našim, *

    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

    zakletve kojom se zakle Abrahamu,

    ocu našemu: *

    da će nam dati

    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

    služimo bez straha

    u svetosti i pravednosti pred njim *

    u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

    jer ćeš ići pred Gospodinom

    da mu pripraviš putove,

    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

    po otpuštenju grijeha njihovih,

    darom premilosrdnog srca Boga našega *

    po kojem će nas pohoditi

    Mlado Sunce s visine,

    da obasja one što sjede u tmini

    i sjeni smrtnoj, *

    da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova. Amen.

    Antifona uz Hvalospjev

    Primite Duha Svetoga.

    Kojima otpustite grijehe,

    otpuštaju im se, aleluja.

    Molbenica

    Čvrstom nadom zavapijmo Kristu Gospodinu koji je svoju Crkvu sabrao po Duhu:

    Obnovi, Gospodine, lice zemlje.

    Gospodine, Isuse, ti si na križu uzvišen dao da iz tvog rebra poteku rijeke žive vode,

    − pošalji nam Duha životvorca.

    Ti, proslavljen zdesna Bogu, dao si učenicima Očev dar;

    − pošalji Duha da on učini novi svijet.

    Ti si apostolima u svom Duhu dao vlast otpuštanja grijeha,

    − uništi grijeh u svijetu.

    Ti si nam obećao Duha da nas poučava o svemu i u pamet nam doziva sve što si nam rekao;

    − pošalji Duha da prosvjetljuje našu vjeru.

    Obećao si da ćeš nam poslati Duha Istine da svjedoči za tebe;

    − pošalji Duha da nas učini vjernim svjedocima.

    Oče naš…

    Molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu. Amen.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.

    O. Amen.

    Presveta Bogorodice!

    Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.

    Čudesno sačuvan postao nam je znakom

    da ti u srcu grada Zagreba

    želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima

    koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.

    Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,

    tvome Srcu povjeravamo i predajemo

    svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,

    siromahe i beskućnike našega grada.

    Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata | Molitve | Sve vijesti

    Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista

    da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

    Kraljice mira, moli za nas i moli s nama

    za mir u našoj ispaćenoj Domovini,

    da kroz sve poteškoće i opasnosti života

    sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,

    da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.

    Amen.

    Majko Božja Kamenitih vrata,

    Zaštitnice grada Zagreba,

    moli za nas!

    POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE

    Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.

    “Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)

    1. Potvrda u Božjem naumu spasenja

    Što je bitno za sakrament Potvrde?

    Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.

    Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.

    “Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)

    Pa ipak ova punina Duha Gospodnjeg neće biti rezervirana samo za Mesiju nego za cijeli mesijanski narod koji će nastati od njega, kome će Krist biti kamen temeljac.

    Na mnogo mjesta u Evanđelju Krist je obećao svojima da će na njih izliti svoga Duha, obećanje koje je prvi put ostvareno na dan njegova uskrsnuća te posebno svečano na Dan Duhova kada su apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli naviještati veličanstvena djela Božja. A Petar će tom zgodom zasvjedočiti da je silazak Duha Svetoga na apostole znak mesijanskih vremena. Oni koji su povjerovali njihovu pripovijedanju i koji su se krstili, primili su Duha Svetoga.

    “Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma (Iv 20,22) i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati ‘veličanstvena djela Božja’ (Dj 2,11), a Petar izjavljuje kako je ovaj izljev Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga.“ (KKC 1287)

    Od toga vremena pa sve do danas apostoli i njihovi nasljednici su posebnim obredom polaganjem ruku na krštenike, mazanjem svetim uljem te izgovaranjem riječi: “Primi pečat dara Duha Svetoga“ podjeljivali i podjeljuju da Duha Gospodnjega. A učinci toga primljenoga dara u čovjeku su dovođenje do punine krsne milosti, još korjenitije poniranje u božansko sinovstvo, čvršća veza s Kristom, porast darova Duha Svetoga u nama, potpunija veza s Crkvom te posebna snaga Duha Svetoga koja kršćaninu omogućava da odvažno ispovijeda riječju i djelom svoju vjeru u Isusa Krista i da se nikad ne zasrami njegova križa.

    “’Otad su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice’.“ (KKC 1288)

    “Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv ‘kršćanin’, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je ‘Bog pomazao Duhom Svetim’ (Dj 10,38). Obred pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao se do naših dana. Na Istoku se ovaj sakrament nazivlje miropomazanjem, tj. pomazanje pomašću, ili svetim mirom, tj. “krizmom”. Naziv Potvrda na Zapadu ističe u isto vrijeme potvrdu krsta, čime se dovršava kršćanska inicijacija, i učvršćenje krsne milosti, što je sve plod Duha Svetoga.“ (KKC 1289)

    U prvim stoljećima kršćanstva potvrda je sačinjavala uglavnom jedinstveno slavlje s krštenjem tvoreći s njime, kako kaže sveti Ciprijan “dvostruki sakrament“. Kasnije, zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako vrijeme godine, i povećanja broja župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupi mogli biti prisutni na svim krsnim slavljima.

    Budući da se na Zapadu želi biskupu pridržati dovršenje krsta, uvela se praksa privremenog odvajanja sakramenta potvrde od krštenja.

    Istok je, naprotiv, sačuvao jedinstvo tih dvaju sakramenata, tako da potvrdu podjeljuje isti prezbiter koji krsti; međutim i ovdje on to može učiniti samo sa “svetim mirom“ što ga je posvetio biskup.

    “Praksa istočnih Crkvi jače ističe jedinstvo kršćanske inicijacije, a praksa latinske Crkve jasnije izražava zajedništvo novog kršćanina s njegovim biskupom, koji je jamac i sluga crkvenog jedinstva, njezinog katolištva i apostolstva, a po tome i vez s apostolskim izvorima Kristove Crkve.“ (KKC 1292)

    2. Znakovi i obred Potvrde

    U obredu sakramenta Potvrde treba razmotriti znak pomazanja i ono što pomazanje označuje i utiskuje u čovjeka, tj. duhovni pečat.

    Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje ima mnogo značenja: ulje je znak obilja i radosti, ono čisti i čini gipkim, znak je ozdravljenja jer liječi udarce i rane, i ono čini da pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom.

    “Sva ta značenja pomazanja otkrivamo u sakramentalnom životu. Pomazanje katekumenskim uljem prije krsta označuje čišćenje i jačanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u ređenju, znak je posvećenja. U potvrdi kršćani, tj. pomazanici imaju potpunijeg udjela u poslanju Isusa Krista i u punini Duha Svetoga, kojim je Isus ispunjen, kako bi svim svojim životom širili ‘Kristov miomiris’.“ (KKC 1294)

    Pečat je međutim simbol, raspoznatljivi znak jedne osobe, znak njena autoriteta i vlasti nad nečim. U robovlasničko vrijeme bi se stavljali pečati na robove u znak njihove pripadnosti gospodaru, odnosno vojni vođe su utiskivali svoje znakove na vojnike kako bi se svima dalo na znanje kome pripadaju i čije su vlasništvo.

    Kršćanski pak pečat jest pečat Duha Svetoga koji nije utisnut u tijelo, nego u ljudsku dušu i kaže da osoba pripada ne nekom svjetovnom vladaru, čija vlast je ograničena na vrijeme, nego Kristu svevladaru kome je Otac sve podložio kako bi mu ljubavlju stajao ne raspolaganju promicanju kraljevstva Božjega među ljudima, kraljevstva pravde i mira, istine života i spasenja. Ali je u isto vrijeme taj pečat Božje obećanje posebne zaštite kršćaninu u trenutku kada je najviše bude trebao.

    “Potvrđenik ovim pomazanjem prima ‘biljeg’, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol osobe, znak njezina autoriteta, njezina vlasništva nad određenim predmetima: tako su vojnici bili opečaćeni pečatom svoga vojskovođe i robovi pečatom svoga gospodara; pečat nadalje potvrđuje vjerodostojnost nekog pravnog čina ili neke povelje, što je, u stanovitim uvjetima, čini tajnom.“ (KKC 1295)

    Sam Krist kaže za sebe da je obilježen pečatom Očevim (Iv 6,27). Na sličan način i kršćanin je obilježen tim pečatom.

    “Sâm Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio. I kršćani su isto tako opečaćeni: ‘Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas je pomazao, on nas je opečatio i u srca naša dao zalog – Duha’ (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu, trajno predanje njegovoj službi, ali jednako tako i obećanje božanske zaštite u velikoj kušnji posljednjih vremena.“ (KKC 1296)

    Posvećenje svete krizme važan je čin koji prethodi slavlju potvrde, a u stanovitom smislu i dio je samoga slavlja sakramenta. Biskup posvećuje svetu krizmu u Misi posvete ulja za svu biskupiju na Veliki četvrtak. Kada se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, bogoslužje počinje obnovom krsnih obećanja i ispoviješću vjere potvrđenika.

    Tako se jasno ističe da se potvrda nadovezuje na krštenje. Kada se pak krsti odrasla osoba odmah po krštenju biva i potvrđena te sudjeluje u Euharistiji.

    U rimskom obredu biskup nad okupljene potvrđenike širi ruke i pritom moli za izlijevanje Duha Svetoga na one koji će primiti sakrament potvrde. Ta je gesta već od apostolskih vremena znak dara Duha Svetoga.

    “Potom slijedi bitni obred sakramenta. U latinskom obredu ‘potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: “Accipe signacalum doni Spiritus Sancti – Primi pečat dara Duha Svetoga“. U istočnim Crkvama, pomazanje svetim mirom biva poslije molitve epikleze, na svim značajnim dijelovima tijela: na čelu, očima, nosu, ušima, usnama, prsima, leđima, rukama i nogama, a svako mazanje prate riječi: “Pečat dara Duha Svetoga.“ (KKC 1300)

    “Cjelov mira, kojim se sakramentalni obred završava, označuje i očituje crkveno zajedništvo s biskupom i sa svim vjernicima.“ (KKC 1301)

    3.Učinci sakramenta Potvrde

    Krštenje i potvrda stoje u uskoj međusobnoj vezi. U prvoj su Crkvi i podjeljivani zajedno, što je u istočnim Crkvama zadržano do danas.

    U zapadnoj Crkvi krštenje odraslih također je nerazdvojno povezano s potvrdom, dočim se kod krštenja djece ustalila vremenska odvojenost podjele tih dvaju sakramenata.

    Čin vjere, ufanja i ljubavi zajedno s pokajanjem preduvjet je za plodno i valjano primanje sakramenta krštenja što se ne može očekivati od male djece. Stoga podjela potvrde u kasnijoj dobi, kad se djeca počinju orijentirati, kada mogu i hoće sama za sebe govoriti, omogućuje da potvrđenik osobno prima svoju vjeru.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod krštenja svoga djeteta roditelji polažu vlastitu ispovijest vjere, obećaju da će dijete odgajati u vjeri koju oni ispovijedaju.

    Kod potvrde se vjera traži od samih potvrđenika, koji su u međuvremenu odrasli u njoj i priznaju je kao svoju. Time ujedno priznaju krštenje što su ga primili kao mala djeca.

    Potvrda znači jačanje, učvršćivanje vjere. Vjera, što je od krštenja narasla, jača i učvršćuje se jod potvrđenika. To se događa, s jedne strane, tako što Bog osposobljuje čovjeka za odlučan i samostalan kršćanski život, a s druge pak strane, sam čovjek želi razumjeti i prihvatiti kao svoju vjeru u Krista. Što se u dubini krštenja dogodilo treba u potvrdi dalje razvijati i jačati: primamo Duha Svetoga i postajemo punoljetni članovi Crkve.

    “Iz samog slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC 1302)

    Prema tome, potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti u čovjeku. Ona nas dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, po kojem govorimo: “ Abba, Oče!“ (Rim 8,15); i čvršće nas sjedinjuje s Kristom.

    Potvrda umnaža u nama darove Duha Svetoga i usavršuje naš vez s Crkvom. Ona nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.

    “Kao i krst, komu je dovršenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u dušu neizbrisiv duhovni biljeg, ‘karakter’, koji označuje daje Isusu Krist kršćanina obilježio pečatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom odozgo da postane njegovim svjedokom.“ (KKC 1304)

    “’Karakter’ usavršuje opće svećeništvo vjernika, koje se prima u krštenju: ‘potvrđenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u Krista, i to kao po svojoj službi (quasi ex officio)’.“ (KKC 1305)

    4. Primatelj Potvrde

    U latinskoj tradiciji smatra se osnovnom dobi za primanje sakramenta potvrde “dob rasuđivanja“. No u smrtnoj pogibelji treba potvrditi i djecu, čak i ako nisu dostigli dob rasuđivanja.

    Iako se o potvrdi govori kao “sakramentu kršćanske zrelosti“, ipak se ne smije odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen Božji dar kojoj nije potrebno neko “ovjerovljenje“ da bi postala djelotvornom.

    “Svaka krštena osoba, koja još nije potvrđena, može i treba primiti sakrament Potvrde. Budući da krštenje, potvrda i Euharistija tvore nešto jedinstveno, ‘vjernici su obavezni primiti sakrament potvrde pravodobno’. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena.“ (KKC 1306)

    Priprava za sakrament potvrde treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom i do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskoga života. Zato kateheza u potvrdi treba u potvrđeniku probuditi smisao pripadniku Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici.

    “Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.“ (KKC 1310)

    “Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.“ (KKC 1311)

    5. Služitelj Potvrde

    Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Na Istoku redovito svećenik koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju podjeljuje i sakrament potvrde. Međutim on to čini svetom krizmom što ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup. Time se izražava apostolsko jedinstvo Crkve koje se učvršćuje sakramentom potvrde. U latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krštenju odraslih ili kad se u puno zajedništvo s katoličkom Crkvom uvodi krštena osoba član druge kršćanske zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan. Nakon čega slijedi sudjelovanje u Euharistiji. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije.

    “U latinskom obredu redovito djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup može iz važnih razloga, nekim svećenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi značenja samog sakramenta, podjeljuje on sam, ne zaboravljajući pritom da je upravo radi toga slavlje potvrde na određeno vrijeme odijeljeno od krštenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda. I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno označuje da je učinak sakramenta da one koji ga primaju tješnje sjedini s Crkvom, s njezinim apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoče za Krista.“ (KKC 1313)

    “Kad je kršćanin u smrtnoj pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoće da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne pođe s ovog svijeta a da nije po Duhu Svetom usavršeno darom Kristove punine.“ (KKC 1314)

    Like

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: