Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život! — VJERA-UFANJE-LJUBAV

Kad bi ove riječi ukorijenili u svoja srca i iz njih živjeli, bili bi nova stvorenja Sva su Kristova učenja moćne životne riječi. No, Njegovih sedam posljednjih izjava dok je umirao za nas dostojne su detaljnog razmatranja. Trebale bi promijeniti naše živote. Da ste stajali u gomili tog dana i promatrali Isusa kako umire, čuli […]

Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život! — VJERA-UFANJE-LJUBAV

Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život!

Kad bi ove riječi ukorijenili u svoja srca i iz njih živjeli, bili bi nova stvorenja

Sva su Kristova učenja moćne životne riječi. No, Njegovih sedam posljednjih izjava dok je umirao za nas dostojne su detaljnog razmatranja. Trebale bi promijeniti naše živote.

Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život ...

Da ste stajali u gomili tog dana i promatrali Isusa kako umire, čuli biste ga kako izgovara sedam zapanjujućih izjava. Izvanredne riječi, ne samo jer je bio primoran, nego zbog dubokog značenja koje prenose. A u ovih sedam posljednjih Kristovih izjava nalazimo trajan primjer kako i mi moramo misliti i živjeti!

1. „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’

I dijeleći haljine njegove, baciše kocku“ (Luka 23,34).

Isus je ispunio proročanstvo da će „posredovati za bezakonike“ (Izaija 53,12). Kome je govorio? U stvarnosti, svima nama. Kao što je Petar objasnio nekoliko tjedana kasnije, „sav dom Izraelov“ razapeo je Krista (Djela 2,36). Tada je Petar rekao svima u hramu: „Začetnika života ubiste“ (Djela 3,15). Pavao je proširio popis grešnika na svako ljudsko biće (Rimljanima 3,23).

Petar je dalje rekao: „I sada, braćo, znam da ste ono učinili iz neznanja kao i glavari vaši“ (Djela 3,17). Znači li to da Bog spušta svoj standard pravednosti na našu razinu neznanja? Ne! Neznanje nije nevinost, stoga ih je Petar potaknuo da se pokaju – okrenu od grijeha za koje je Krist morao umrijeti – da im bude oprošteno.

Iako smo zbog grijeha i mi bili Božji neprijatelji, On se nikad nije hladnokrvno okrenuo od nas, kao što Isusove riječi tako snažno ovdje pokazuju. Možemo li, dakle, učiniti išta manje od ovoga: „Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone“ (Matej 5,44)?

2. „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43).

Dva kriminalca, koja su kriva i zaslužuju smrt, visjela su pokraj Isusa. Obojica su ga vrijeđali (Matej 27,40-44); ali kasnije, kad je netko ponovno ismijavao Krista, jedan od njih je imao značajnu promjenu srca i odgovorio: „Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom?“ (Luka 23,40). Prisjetivši se da nas čeka sud pred Bogom, priznao je njihovu pravednu osudu i Isusovu nevinost – „No ovaj nije nikakva zla učinio“ (stih 41).

Čak još neobičnije, izrazio je vjeru da će Krist vladati u Božjem dolazećem kraljevstvu – „Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje“ (stih 42).

Isusov je odgovor dokazao istinu iz Hebrejima 7,25: „Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.“

Zanimljivo, dok ga je masa vrijeđala, ismijavala i pljuvala, Isus im ništa nije odgovarao. Ali kad je ovaj kriminalac ponizno i pokajnički tražio milost, Isus je odmah odgovorio suosjećanjem i obećanjem. Ovo je Božji um, Božja ljubav. Bog je uvijek spreman odgovoriti na pokajanje.

Vidimo li sami sebe u riječima tog kradljivca, svjesni našeg grijeha i potrebe za Božjim milosrđem? Gledamo li isto tako milosrdno druge kako je Isus vidio tog čovjeka – potencijalnog sina Božjeg koji nakon što se okrenuo Bogu, ima priliku biti u Njegovoj obitelji i kraljevstvu?

3. „Eli, Eli, lama sabahtani?“, to jest: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46).

David je jednom napisao: „Ne vidjeh pravednika ostavljena“ (Psalam 37,25). „Ostaviti“ znači napustiti ili ostaviti bespomoćnim. Napuštanje je užasno iskustvo, ali napuštanje od Boga bilo bi nešto najgore!

Zasigurno, Njegov ga Otac nije napustio! Kasnije izjave pokazuju da je Isus znao da ga Njegov otac nije napustio, ali ga je na trenutak ostavio bespomoćnim. Zašto?

Prvo, Isus je preuzeo na sebe sve grijehe čovječanstva – „GOSPOD je na nj svalio bezakonje sviju nas“ (Izaija 53,6) – a Bog ne bi intervenirao da ublaži bilo što povezano s kaznom grijeha. Grijeh uzrokuje patnju, a Krist je podnio punu težinu, uključujući i emocionalnu traumu shvaćanja kako nas grijeh odvaja od Boga!

Ranije je izjavio: „Otac me ne ostavi sama“ (Ivan 8,29). Nikada nije iskusio samoću koja dolazi od toga da bude odsječen od Boga, ali sada ponijevši grijehe svijeta, to se dogodilo.

Jeste li se ikad osjećali sami, napušteni? Krist pozna taj osjećaj i može vam pružiti razumijevanje i vjeru koja vam je potrebna u takvim vremenima!

Također zapazite da kad je pitao: „Zašto si me ostavio?“, samo je postavio pitanje. Samo zato što se osjećao napušteno, ne bi napustio Boga. Nije bilo optuživanja Boga, nije bilo dovođenja u pitanje Božje ljubavi, nije bilo sumnjanja u Njegova obećanja. Kao što su neki primijetili, bio je to „vapaj u nevolji, a ne nepovjerenje“.

Nešto drugo vrijedi spomenuti. Ranije tog dana vjerski vođe, očigledno odbacujući ga kao svog Spasitelja, ismijavali su Isusa i išli toliko daleko da su to činili riječima iz Psalma 22, mesijanskog proročanstva (Matej 27,41-43). Kad je Isus kasnije povikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, također je citirao Psalam 22 – isti psalam kojeg su koristili Njegovi zlostavljači!

Koristeći ovaj stih natrag protiv njih značilo je Njegovo pobijanje da su doista razapeli Mesiju! Znao je da ovaj psalam proriče Njega; i iako je bio tjeskoban zbog privremenog napuštanja, znao je da će Bog odgovoriti.

Ipak, zapitajmo se u vezi nas: Je li nas Otac ikada pitao: „Moje dijete, moje dijete, zašto si me ostavilo?“ Svi smo, naravno, napustili Boga kroz našu grešnost. Nije li vrijeme da se to zaustavi?

4. „Žedan sam“ (Ivan 19,28).

„Nakon toga Isus, kako je znao da je sve već svršeno, reče da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam!’“ U svojoj tjeskobi Isus je ostao bistre glave i svjestan da se proročanstvo iz Psalma 69,21 još uvijek trebalo ispuniti: „I dadoše mi žuč za jelo, i u žeđi me mojoj octom napojiše.“

Ovo opet pokazuje Njegovu tjelesnu patnju (Hebrejima 2,17-18), i zato razumije naše rane.

Ali još važnije, žeđ je također duhovna stvar. „Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni“ (Ivan 4,13-14; vidi 7,38-39).

Ušao je u naše cipele, pa hodajmo u Njegovim! Otkrijte ono što je znao: „Blaženi gladni i žedni pravednosti, jer oni će se nasititi“ (Matej 5,6).

5. „Svršeno je!“ (Ivan 19,30).

Što je bilo dovršeno? Mnogo toga! Taj dan je bilo ispunjeno barem 25 mesijanskih proročanstva, svjedočeći nadahnuće Božje Riječi. U dobi od 12 godina, Isus je rekao: „Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2,49); i sad je to djelo koje mu je dodijeljeno bilo dovršeno!

Samo nekoliko minuta dijelilo ga je od zaključivanja svog konačnog djela u tijelu – nudeći sebe kao žrtvu pomirenja, svoje bičevano tijelo i prolivenu krv kao plaću za naše grijehe. Isus se nikad nije kolebao u vezi svoje sudbine – Jaganjca Božjega, „zaklana od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13,8). Sada je pobijedio! „Upirimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu“ (Hebrejima 12,2).

Završila je i Sotonska sudbina! Isusovom smrću „uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14). Sotona će biti bačen u bezdan, ali to tek dolazi.

Što je Bog vama dao da dovršite? Možemo li biti tako posvećeni kao Onaj koji je izdržao do kraja i dovršio svoje djelo za nas?

6. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Luka 23,46).

Onaj koji se dobrovoljno predao u ruke svojih krvnika, sada se predao u ruke svoga Oca. U životu je uvijek bio podvrgnut volji svoga Oca, a ni sada u smrti nije bilo drugačije.

Nestao je osjećaj ostavljenosti koji je doživio nedugo prije toga. Znao je da će Bog odgovoriti na Njegovo očekivanje, stoga hvatajući svoj posljednji dah, Isus je izgovorio posljednje riječi – riječi potpune vjere.

Naravno, točno kako je predodređeno, tri dana kasnije Bog ga je doveo natrag u život.

Možemo li se i mi staviti u Božje ruke, ne samo kad umiremo, već poput Krista u svakodnevnom životu?

Što bi nam Krist sada rekao?

Oduševljeni smo onim što je naš Spasitelj prošao dok je umirao, a još je bolje znati što je mislio i rekao. Bog je sačuvao te riječi – i sve riječi u Bibliji – jer kao što je Krist proglasio u Ivanu 6,63: „Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“

S obzirom da je On dao svoj život za nas, najmanje što možemo učiniti jest živjeti za njega, zar ne? Ono što nam sada kaže nije ništa drugačije od onoga što je izjavio nekoliko godina prije svoje smrti: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4), piše novizivot.net.

7. “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”

U silnoj agoniji ovog trenutka, Isus ne misli na sebe. Opet misli na nas! Svojoj majci predaje najdražeg mu učenika Ivana, a najdražem učeniku predaje svoju Majku.

Riječi veličanstvene i jasne: dobili smo majku, a majka je dobila ljubljenu djecu!

Isuse daj nam svoje srce da ljubimo Tvoju majku onako kako si je ti ljubio. Amen!

  • Share
  • 1Like

MORE IN VJERA-UFANJE-LJUBAV

Follow conversation1 COMMENT

  1. na vijestima je me rasplakala kineskinja iz wuhana mlada izasla iz 60 dana i dva tjedna 1 ca je cinila javila mami tati da dolazi fri je uzala vlak ide svojima dragima ali kinezi su slozni mi nismo JA se mislila kada budem JA se vidala sa MOJIMA i suze mi lile ona ni mogla niti pricati JA nisam vidila 2 ljeta poludim od tuge iman underliggande bolesti svedsko tako sam tuzna kontaktirala sam fratra josipa marija nilsson iz jönköpinga male brace minimi ita jer se sramim moga zupnika mladen vuk HKM STEPINAC zupa reko je da se moram spovidati isla za malu tereziju iz diteta ISUSA ali bile su posvuda crvene lampe na vratima kada izasla iz sakristije kadi je BOZJI KRIZ vec gpotovo spovidanje kako mi je bilo zao u tisini se spovidala ISUS na krizu ljubila mu noge …………..rekla neznam kada cu ti opet doci se povratiti na masu , suze mi liju kako da sam znala …. ovo je moje iskreno svjedocanstvo , Blagoslov HVALA !SVEDA KATOLIKA DODAN
    Posted bysamo lucija April 8, 2020 Leave a commenton SVEDA KATOLIKA DODAN EditSVEDA KATOLIKA DODAN
    Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije
    Posted bysamo lucijaApril 8, 2020Leave a commenton Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijeEditOtvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijePOTPISEN BI TRIBALO DA STE OTVORENA VRATA UVIJEK BILA RIMOKATOLICKA CRKVA A DANAS IDETE KAKO SVEDA ZATVORENI CRKVE I SAHRANE TO JE ZALOSTI KADA BOG DAJE UPUTE PRIKO NAPRIMJER MARIJA SIMME CITAJ DOBILA DANAS NA SVEDSKOM OD FRATRA JOSEFA MARIJA NILSSON JÖNKÖPINGA, SVEDSKE MALE BRACE TRECI RED, MINIMI BRATHämta alla bilagor som zip-fil
    GS Korsväg
    .doc
    168.5kB
    Korsvägsandakt I
    .doc
    2.4MBŽalost i tjeskobaRadost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika…Novi tekstovi
    Svi tekstovi
    Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije
    Posted on 6 travnja, 2020 by Valentino FindrikPreuzvišeni oci biskupi,
    ponovno vam pišem u nadi da vas ovo pismo nalazi u dobru, u mjeri u kojoj je to u ovim tjeskobnim danima uopće moguće. Ovoga vam puta upućujem otvoreno pismo, prvenstveno zbog toga što se njegova nakana i iščekivani učinak tiče cijele naše Crkve, koju sam ovoga puta odlučio uključiti u svoje obraćanje. Pišem vam kao vjernik koji ima pitanja, ali i kao teolog koji bi želio s vama podijeliti dio svoje zabrinutosti.Crkva u Hrvatskoj već je u trećem tjednu otkako su odredbom Hrvatske biskupske konferencije obustavljena slavlja mise s narodom, slavlja svih sakramenata i blagoslovina te gotovo svi oblici zajedničke i javne pobožnosti.Bog je postao čovjekom – tijelom, mesom – kako bi bio s nama do svršetka svijeta. To Božje bivanje s nama imamo u sakramentima, bez kojih Crkva ne može. Crkva je bez njih bolesna. Ta bolest koja nas je zadesila mogla bi biti ozbiljno opasna – kao što je opasna svaka bolest čiji se rani simptomi ne daju lako uočiti. Ovdje ne mislim na pandemiju koja je sad već zahvatila sav ljudski svijet i koja doista jest na svoj način opasna. Zbog toga je Crkva do sada diljem svijeta pokazala apsolutnu suradnju sa svjetovnim vlastima u provođenju sigurnosnih mjera. Međutim, kriza koju su ta bolest i opća reakcija na nju uzrokovali sa sobom je donijela doista pogubnu opasnost – za cijelo društvo, ali pogotovo za Crkvu. Ta je opasnost u potpunom podlijeganju paralizirajućem strahu od tjelesne bolesti i smrti, koji rezultira prihvaćanjem načina življenja koji se može svesti na preživljavanje po svaku cijenu. Velika je opasnost za Crkvu da, u želji za poslušnosti svjetovnim vlastima i zaštitom potrebitih, pođe ruku pod ruku za svijetom u njegovu strahu od smrti i zaboravi ono radi čega živimo.Iako crkvena povijest poznaje slučajeve sličnih i jednako radikalnih restriktivnih mjera kakve su danas na snazi, ipak moramo priznati kako narod Božji nikada prije nije imao tako razvijen sakramentalni život kakav ima danas. Tu bitnu specifičnost našeg vremena ne možemo zanemariti bez ozbiljne štete po našu Crkvu. Zbog toga neki u Crkvi s pravom upozoravaju kako bi nam se moglo dogoditi da Crkva bez sakramenata s narodom postane Crkvom bez naroda. Molitva, post, euharistijski post, duhovna pričest, savršeno kajanje i druga kršćanska duhovna oruđa imaju svoje značajno mjesto u životu vjernika pojedinca i čitave Crkve. No tražiti u njima zamjenu ili nadomjestak za sakramentalni život, za svoj bi dugoročni učinak moglo imati to da se vjernici jednostavno naviknu na te nadomjestke – kao što se ovih dana tako brzo privikavamo na donedavno mnogo teže zamislive stvari – ili još gore, da im oni omrznu – kao što je Izraelcima nakon nekog vremena omrznuo privremeni kruh s neba. Izraelci su nadahnuti zlovoljom i neizvjesnošću svoje situacije počeli mrmljati na Mojsija i na Boga, zbog čega su nastradali. Ta je usporedba trajna opomena Božjem narodu na strpljenje i pouzdanje u Njega koji najbolje zna što nam je potrebno, radilo se o materijalnoj ili duhovnoj nestašici. No to nas Pismo također uči i o uvijek slaboj, paloj i manjkavoj ljudskoj naravi, zbog koje Bog jest postao čovjekom, kako bi svoj narod zauvijek lišio potrebe za privremenim kruhom i mjedenom zmijom.Specifična opasnost našeg konteksta leži u tome da se zbog spriječenosti činjenja jednog zanemari prilika činjenja drugog. Građanska je vlast osigurala nastavak mnogih esencijalnih djelatnosti, poput trgovina hranom, lijekovima, pa i građevinskim materijalom slijedom nedavnog zagrebačkog potresa. Stavljajući po strani specifičnosti drugih zemalja, katolički narod koji čini veliku većinu hrvatskog građanstva s pravom se može pitati: Što je s našom duhovnom hranom, lijekom i građevinskim materijalom? Je li djelatnost Crkve doista ne-esencijalna te je se može tretirati jednako kao i, recimo, djelatnost salona za uljepšavanje? Je li Crkva zabranom vjerskih okupljanja doista lišena svih prilika za vršenje svoje sakramentalne djelatnosti? Još jednom ističiću bitnu razliku između spriječenosti da se nešto čini i propuštanja prilike da se čini ono što se može činiti, ne mogu se, oci biskupi, oteti dojmu da se štošta toga moglo i trebalo učiniti umjesto potpune obustave sakramentalne prakse. Evo nekoliko primjera:1. Kao i sve druge zdravstvene ustanove, rađaonice još uvijek rade. No što je s rađanjem za Nebo? Je li krštenje po nečemu opasnije od rođenja? Osim toga, građanska vlast dopušta čak i javno okupljanje do pet osoba. Je li doista nezamislivo osigurati uvjete za zatvoreno krštenje, pa bilo ono također do pet osoba: roditelji, dijete, kum, svećenik? Naglašavajući radikalnu važnost formalnog primanja sakramenta, Zakonik kanonskog prava dopušta da u smrtnoj pogibelji bilo tko može krstiti. A nije li ovo vrijeme pogibelji, zbog čega bismo pošto-poto trebali moći krstiti? A ako nismo u pogibelji, zašto, opet, ne krstimo?
    2. Isto rečeno vrijedi i za sakrament ženidbe. Naša građanska vlast pruža mogućnost za taj temeljni događaj ljudskog života i jedan od stupova ljudske civilizacije – u najužem krugu osoba i uz pridržavanje sigurnosnih mjera. No je li sklapanje sakramenta ženidbe pod istim uvjetima po nečemu opasniji od civilne procedure? Uz svijest da korizmeno vrijeme ne dopušta crkvenu ženidbu, mogu li vjernici očekivati da će naša crkvena vlast po Uskrsu prilagoditi svoje odredbe, barem u skladu s postojećim građanskim, te svojim vjernicima, među kojima su mnogi mladi budući supružnici, omogućiti te doista minimalne uvjete za slavlje tog sakramenata?
    3. Iako je važno što su oci biskupi dopustili da crkve vjernicima ostanu otvorene za osobnu molitvu, neobična je odluka da u jednoj crkvi može istovremeno biti prisutno najviše deset osoba. I to ne samo zbog puke činjenice da sve crkve nisu jednako velike – crkve se značajno razlikuju u broju vjernika koje istovremeno mogu primiti, pa i uz poštivanje važećih sigurnosnih mjera – nego i zbog toga što su se oci biskupi i po toj mjeri pokazali strožima od Stožera civilne zaštite, čije mjere uključuju sigurnosne upute za ponašanje u zatvorenim prostorima, ali ne ograničavaju na isti način broj osoba po objektu. Je li odlazak u crkvu radi molitve – ili pak slavljenja mise – po nečemu opasnije od odlaska u trgovinu? Možemo li očekivati prilagodbu dotične odredbe koja bi većem broju vjernika omogućila toliko važnu mogućnost barem kratkog pohoda i molitve u crkvi? A kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti u jednoj crkvi, na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s tim istim vjernicima slavi sveta misa? Što priječi našu crkvenu vlast da ide ukorak, pa i korak ispred svjetovne te kuša i uvjeri se u poslušnost svog vjerničkog naroda, koji bi ovih dana, budimo sigurni, sve dao da može ponovno slaviti svetu misu i pričestiti se?
    4. Teško je shvatiti odluku biskupa da zabrane slavlje sakramenta ispovijedi osim u smrtnoj pogibelji, zato što je, usuđujem se reći, vrlo lako zamisliti mnoge načine slavlja tog sakramenta u sigurnim uvjetima. Je li ulazak u ispovjedaonicu po čemu opasniji od, recimo, sjedanja u taksi? Ako jest, što je s drugim mogućim mjestima sigurnijeg slavljenja ovog sakramenta, poput crkvenih dvorišta, župnih ureda, otvorenih hodnika crkvenih objekata, ulaza u kapele i crkve itd.? Iako je Euharistija vrhunac sakramenata i sveg kršćanskog života, ono gdje bi vjernici u svoj tjeskobi koja sada prožima naše živote mogli ponajviše biti uskraćeni jest upravo sakrament pomirenja. Znamo, Krista nitko nije dostojan primiti. A opet, koliko li ga nam je često lakše i primiti, nego se s njime pomiriti. Gdje je tjeskoba, tu je nemir, a gdje je nemir, tu je i grijeh. Nismo li stoga u ovakvim krizama u još većoj potrebi za milosti koju primamo po sakramentu? Savršeno pokajanje kao preporučena zamjena za sakrament ispovijedi može biti dovoljno za spasenje, ali, suvišno je reći, ono nije dovoljno za život. Više nego spasenjski mehanizmi, sakramenti su vjernicima uistinu ono što Crkva uči da jesu – vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti. Ovo doista jesu tjeskobni dani kada nas zdravstveni stručnjaci preko medija trebaju podsjećati kako nije opasno s bilo kime popričati na udaljenosti od nekoliko metara. Je li onda, ponizno pitam, doista neprihvatljivo zamisliti i zamoliti da naši biskupi, sa svećenicima, pronađu načine da se vjernicima osigura primanje sakramenta pomirenja u sigurnim uvjetima te budu oni koji će vjernike pozivati k sebi na razgovor, a po uzoru na svetoga Pavla zaklinjati ih da se u ovo vrijeme pomire s Gospodinom?
    Crkva dijeli radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi ovog svijeta. Crkvena vlast i Božji narod dužni su tako pokazivati solidarnost i suradnju s građanskom vlasti i znanstvenom strukom u zajedničkoj borbi protiv vladajuće pandemije. Međutim, valja nam se čuvati opasnosti koje vrebaju u apsolutnom slušanju svjetovnih pravila i mjerila. To po sebi zasigurno nikada nije bilo i ne može biti poslanje Crkve. Pravac na koji smo se gotovo besprigovorno otisnuli već nas je doveo do vrlo zabrinjavajućeg i do jučeg nezamislivog scenarija – toga da građanska vlast, na čelu s demokršćanskom vladom, sve svoje građane u maniri totalitarnog režima želi staviti pod stalni intimni nadzor i kontrolu. Zar će se itko usuditi reći da smo kao Crkva dužni slijepo se podložiti i takvom mogućem zakonu?U neizvjesnosti koja nas okružuje i pored odgovornosti koju imamo za zaštitu sebe i drugih oko nas, pogotovo starijih i slabijih, također imamo odgovornost i za očuvanje ljudskosti ovog našeg društva i svijeta. Crkva, sa svim svojim staležima, može i treba predvoditi taj proces, ali jedino tako što će se zauzimati za ono što je u čovjeku i u svijetu božansko. Tako što će ne samo učiti, nego i svjedočiti, da tjelesno zdravlje i svjetovna vlast, ma koliko važni, nisu i ne mogu biti sve što je vrijedno čuvanja, te da preživljavanje po svaku cijenu – modus vivendi koji već sada pušta korijenje u našem društvu – nije način življenja dostojan čovjeka – svakako ne kršćanina. Crkva je to kroz povijest nebrojeno puta i činila – u velikim bolestima, ali i pri padovima velikih gradova, država i carstava. Oci biskupi, ovo vam pismo pišem u nadi i s uvjerenjem da i u ovim okolnostima možemo zajedno ostati vjerni tom poslanju i na razini zadatka tolikih mučenika, blaženika i svetaca Crkve, u kojima ovih dana tražimo svoje uzore. Ponizno vas stoga molim da razmotrite ovdje izložene prijedloge te svome poslušnom sinu odgovorite na iznesene upite i, još važnije, svoju Crkvu blagoslovite ponovnom uspostavom sakramentalne prakse – za kojom vapimo.U iščekivanju vašeg odgovora i vašeg blagoslova,Valentino FindrikShare this:
    Označeno Crkva, Hrvatska biskupska konferencija, koronavirus, sakramentiObjavio Valentino Findrik
    Share this:
    https://youtu.be/ofWuFhl1SNM
    https://www.torkglobal.com/#regionEurope

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …Suzana Monika Suzana Monika IL SORRISO DI MARIA 7 mtSptoniuhsaceormed · Santa Madre di Lourdes, madre degli infermi, poni sotto il tuo manto i malati terminali. Accoglili sotto il tuo Santo Manto e dona pace e Serenità alle loro famiglie. Heliga Lourdes moder, sjuka moder, sätt dödssjuk under din mantel. Välkomna dem under din Heliga Manto och ge fred och stillhet till deras familjer. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1m Suzana Monika Suzana Monika Fani Kovač‎ till Jezus te ljubi ♥ Jesus loves you 5tS Stponcsoreigdocfmf · Tolaži Oče žalostne otroke! Tolaži Oče žalostne otroke, ki v stiskah in nemiru trepetamo, priznanja in ljubezni ne poznamo, slabotne nam in vklenjene so roke. Trplenje reže rane nam globoke in križ težak nam upogiba ramo. Srce je v najbritkejših urah samo: suh list na sredi reke je široke. Tolaži Oče žalostne otroke: poslal je Sina ,da za nas trpi. Poslal Edinca,da za nas umre! Objele so nas prebodene roke in dvigajo nas tja,kjer angeli nas venčajo,se z nami vesele. Kristus je Bog z nami. in sicer je navzoč in deluje v Cerkvi in po Cerkvi. Cerkev je po Kristusovi in po Božji volji orodje odrešenjskega Božjega delovanja. *Pod tvoje varstvo pribežimo,o sveta Božja Porodnica*. * O Marija,Ti vedno siješ na naši poti kot znamenje odrešenja in upanja.* AMEN! Bekväm far till ledsna barn! Bekväm far ledsna barn, som vi darrar av problem och ångest, Vi vet inte igenkänning och kärlek, Våra händer är svaga och handbojor. Att lida skär ner våra sår djupt och ett tungt kors böjer vår axel. Hjärtat är bara i snabbaste timmarna: Torrlövet mitt i älven är brett. Bekväm far till ledsna barn: han skickade sin son för att lida för oss. Skickat en Edinburgh för att dö för oss! Vi blev kramade av de piercade händerna och de lyfter upp oss där änglar är de gifter sig med oss, de är nöjda med oss. Kristus är Gud med oss. och det är närvarande och fungerar i kyrkan och efter kyrkan. Kyrkan är ute efter Kristus och enligt Guds vilja, verktyg frälsningen av Guds agerande. * Vi springer under din vård, åh Guds fosterland *. * O Mary, du skiner alltid på vår väg som ett tecken på frälsning och hopp.* ÄNDRA! · Betygsätt den här översättningen La Luce Di Maria È Nei Nostri Cuori. har lagt till ett 3D-foto Isgånarutc mkolgaScf.fgpo 0in7Ss:4oitredd8 · ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️‼️Gesù all'anima:‼️⚜️‼️ Abbracciati alla mia Croce e cerca conforto e la forza nelle tue pene da me, crocifisso per te. Abbi fede nel mio amore che non ti abbandona e nella protezione di Maria, che ti è Mamma amorosissima. Tu soffri nel tuo interno e non sai manifestare le tue pene, ma io le vedo e ti consolo con grazie speciali di amore. Ti benedico con la tua famiglia. ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️!! ️ Jesus till själen :‼ ️!! ️ Omfamna dig till mitt kors och sök tröst och styrka i dina sorger från mig, korsfäst för dig. Tro på min kärlek som inte överger dig och på skyddet av Mary, som är underbar mamma. Du lider inuti och du vet inte hur du ska visa dina sorger, men jag ser dem och trösta dig med ett speciellt tack av kärlek. Jag välsignar dig med din familj. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1 min. Suzana Monika Suzana Monika amen https://www.facebook.com/photo.php?fbid=407414197090353&set=gm.3643338919056069&type=1&theater

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website with WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: