BOOK OF ESTER

AHA ; CROATIAN JEW DOCTOR OF CATOLIC CHURCH WROTE LATIN GREEK AND CROATIAN OLD TES AND NEW TEST

danas me puno naplakalo od naroda poslanih meni od KRISTA DILIM JER DANAS NEZNA NIKO AKO SE VIDIMO SUTRADAN ZATO DILIM PRIVATE : Danas rijetko ili gotovo nikad ne čujete nekoga da bi htio da se Isus vrati. Maranatha, Marana tha ili Maran atha aramejski je izraz samo jednom upotrebljen u Novom zavjetu; upotrijebio ga je apostol Pavao na kraju svoje Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 16,22). Smatra se da je to bio pozdrav rane crkve, a u prijevod znači: ”Dođi, o Gospodine!” Nedavno sam slušala propovijed jednoga starog propovjednika, sada već kod Gospodina, koji u svojoj propovijedi rekao da kad je on bio mlad, u crkvama su se uglavnom propovijedale dvije teme: križ i dolazak Gospodnji. I rekao je da su se studenti biblijske škole u kojoj je bio pozdravljali s Maranatha! Kad bi netko nekoga vidio na drugoj strani ulice, viknuo bi: ”Maranatha! A onaj bi mu otpozdravio istim pozdravom. Ali tko danas uopće želi da se Isus vrati! Prije nekoliko godina dva su se moja prijatelja, oba propovjednika, oženila. Kratko nakon vjenčanja, jedan mi je od njih u razgovoru rekao: ”Volio bih da Isus dođe što prije!” ”Pa tek se oženio”, rekla sam. ”Unatoč tomu, htio bih da dođe što prije.” Kad sam ubrzo nakon vjenčanja drugoga, pred njim rekla da bih htjela da se Isus vrati, odgovorio mi je: ”O, ja ne bih htio! Tek sam se oženio!” Danas rijetko ili gotovo nikad ne čujete nekoga da bi htio da se Isus vrati. Crkva se uglavnom sastoji od dvije skupine ljudi: od onih koji se boje da će Isus uskoro doći i koji se tješe da je i danas kao što je uvijek bilo i da On može doći tek za tisuću godina, i od onih malobrojnih koji ga s čežnjom čekaju i žele Ga što prije vidjeti. To su oni koji kažu ”da su bolni od ljubavi” za njim (Pnp 5,8). U Otkrivenju čitamo: ”Duh i zaručnica vele: ‘Dođi!… Dođi, Gospodine Isuse!” (Otk 21,17.20). ”Ali još je toliko nespašenih, naši najbliži, prijatelji, poznanici i općenito ljudi oko nas, a zatim i širom svijeta”, kažemo. Istina je, no upregnemo svu svoju snagu te radimo na tome – molitvom, svjedočenjem i potpomaganjem onih koji šire Radosnu vijest – da svi, ili barem mnogi od njih, uskoro čuju i spase se. Jer sviđalo se to nama ili ne, htjeli to mi ili ne, rekli to ili ne, Isus Krist će doći – i to uskoro. On sam je rekao: ”Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega … ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali… i to sve do dana kada Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve odnese” (Mt 24,37-39). ”Dan Gospodnji doći će kao lopov u noći” (1 Sol 5,2). Ali, hvala Bogu, mi ”nismo u tami da bi nas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov” (1 Sol 5,4). ”Dakle, bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin”, rekao je Isus (Mt 24,42)… Neki dan pročitala sam svjedočanstvo jedne misionarke koja je čula jednoga starog Židova, kojemu se u konclogoru tako razbili čeljusti da je bio bez zuba i jedva govorio, kako tiho moli: ”O, moj Nebeski zlataru, drobi me, tali me, čisti me dok se Tvoja slava ne vidi u meni!” Dakle, moja želja je da to postane i naša svakodnevna molitva: ”O, moj Nebeski zlataru, što god je potrebno, drobi me, tali me, čisti me dok se Tvoja ljepota, Tvoja svetost i Tvoja slava ne vidi u meni!” A onda da i i mi kao zaručnica zajedno s Duhom oduševljeno kliknemo: ”Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!” ”Da, dolazim uskoro!” kaže Isus (Otk 21,20).

  1. sveča
    Križni put za nerođenu djecu Mar 4, 2020 Na večerašnjem križnom putu u župnoj crkvi sv. Petra pridružili su nam se članovi udruge Betlehem predmoleći križni put za nerođenu djecu. Križni put je napisao p. Marko Glogović, a u nastavku donosimo cijeli tekst. rbt KRIŽNI PUT ZA NEROĐENE (napisao p. Marko Glogović) PRIPRAVNA MOLITVA Znak križa Dobri Gospodine Isuse, pristupam ovom Putu Križa kao dijete Božje, svjesno svojih grijeha, slabosti i ograničenja. Blagoslivljam Te zbog Tvoje velike dobrote prema meni, zbog velikih milosti koje mi daješ svakog dana i sada. Ovu molitvu prikazujem Bogu Ocu, po Tebi, Isuse, Sine Božji, u snazi Duha Svetoga i zagovorom Marije Majke života, kao duhovnu zadovoljštinu za strašno zlo prolijevanja nevine krvi nerođene djece u našem narodu. Neka Te, Gospodine, ova bolna rana na duši čovječanstva ne zaustavi u Tvome milosrđu, nego nam se blag i milostiv smiluj i obrati naša srca, često otrovana duhom svijeta. Marijo, Zaštitnice nerođenih, putuj s nama ovom stazom trpeće ljubavi te potpomognuta našom molitvom i žrtvom zaštiti i spasi nerođeni život u opasnosti okrutne smrti! Amen. Draga Majko Marijo, prežalosna Gospo, Kraljice! Gledajući pošast današnjice, pobačaj, vidiš kakvu strahotu taj grijeh čini u dušama Tvoje djece. Rastavljeni brakovi, bolesti, ovisnosti, depresije, život u tami, u beznađu, samoubojstva, ratovi, mržnja… Majčice, Ti znaš da je to strašna posljedica čedomorstva u utrobi. Ti si rodila Isusa u hladnoći Betlehema, Ti si Ga nosila u progonstvu u Egipat, Ti si Ga odgajala u siromaštvu Nazareta i gledala krvava na križu. Ti si Majka Života, Zaštitnica nerođenih. Ti daj snage majkama da žele i da štite život kojega nose pod srcem! Ti daj snage mladićima i muževima da se ne boje života, djeteta, nego da ga zahvalno prihvate i vole! Ti svojim zagovorom obrati političare koji potpisuju zakone protiv života! Ti pomozi liječnicima da beskompromisno brane život od začeća do prirodne smrti, na što su se pozivu zakleli! Ti, Majko Života, pomaži u borbi, u molitvi i žrtvi, onima koji stoje uz život i slijede tako nauk naše Crkve! Marijo Majko, ja Te ljubim, ja Ti zahvaljujem, ja prizivam Tvoju nebesku pomoć i zaštitu od tijela, svijeta i zlog duha. Pobjednice stare zmije, MOLI ZA NAS! PRVA POSTAJA ISUSA OSUĐUJU NA SMRT Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, djeca su se zajedničkog nebeskog Oca okrenula protiv Tebe. Osudili smo Te svojim buntom, oholo se digli na Tvoju dobrotu, prezreli Tvoju ljubav. Utrobe majke postale su diljem svijeta prave grobnice nerođene djece- to je Tvoja najbolnija osuda i najokrutnije odbacivanje samoga Tebe. Zajedno s Majkom Marijom, prečistom Djevicom i Zaštitnicom nerođenih, kod ove mučne postaje vapimo;učini da ljudi prestanu osuđivati na smrt nerođene, pod krinkom zakona i raznih opravdanja! Nebeski Spasitelju, u trenutku suda Židovi su vikali: „Imamo zakon i po njemu on mora umrijeti“. Tako je Pilat oprao ruke kao znak svoje nevinosti i rekao:“Nevin sam od krvi ovog pravednog čovjeka. Vi se pazite“ Oslobodio je Barabu , ali Tebe je dao na križ. O moj Isuse, oprosti nam naše grijeh, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one koje su najpotrebnije Tvojeg milosrđa. NEROĐENO DIJETE: I ja sam osuđen na smrt jer postoji zakon. Po tom zakonu moji roditelji i liječnici vjeruju da im je dopušteno da me ubiju. Oni peru ruke u nevinosti kao da se može oprati krivnja vodom i nepoštivanjem božanskog zakona. Oni me osuđuju na fizičku smrt. No, hoće li se oni spasiti od vječne smrti? U pitanju je besmrtna duša, ne samo smrtno tijelo. DRUGA POSTAJA ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Božanski Spasitelju, primaš križ da olakšaš naše križeve. Pogledaj na tako težak križ naše domovine i svega svijeta, pogledaj na desetke milijuna usmrćene nedužne dječice na operacijskim stolovima! Molimo Te, u prisutnosti Tvoje svete Majke, dotakni srca onih koji pobačajem još više pritišću bez milosti i straha, Tvoja sveta ramena. Pomozi nam da raskrinkamo grijeh i svojim molitvama i žrtvama zaslijepimo Zloga, koji mrzi i uništava život. Marijo, Majko života, moli za nas! Svojim križem, Isuse, stavljaju na Te krivnju cijelog ljudskog roda. Ti ga ne odbijaš, jer samo tako ljudski rod može biti spašen. NEROĐENO DIJETE: Tako si uzeo na se grešni teret onih ljudi koji hladnokrvno oduzimaju život. Moja jedina krivnja je ta da nisam željen, kao da sam se ja nametnuo mojim roditeljima. Istina je da su mi oni dali život. Oni ne žele uzeti moj teret na se. Kako ih tada Tvoja smrt na križu može spasiti? Pa ipak, neizmjerno je Tvoje milosrđe, i Tebi je sve moguće. Molim za svoje roditelje i za svoje progonitelje. TREĆA POSTAJA ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Bože naš, shrvan si hladnoćom i bezosjećajnošću mnogih koji se nazivaju kršćanima, a opravdavaju i potiču, čak i promiču grijeh pobačaja. Zar ne čujemo gorki plač ubijenih u utrobama majke, zar nas uopće ne dira život koji nestaje u neizdrživim mukama i krvi? Padaš, jer tako je malo onih koji žele moliti, žrtvom i borbom spašavati najneviniju Tvoju braću i naše bližnje! U zajedništvu s Marijom, koja je gledala tvoj pad i padove milijuna žena i djevojaka, muškaraca i mladića, vapimo; spasi nerođene, spasi nerođene! Majko života, pomozi onima koje zli duh tjera na ovaj očajni čin kojim svojoj djeci i sebi uništavaju život! Križ ti postaje pretežak, Isuse. Padaš, drščući. Ležiš na zemlji. Tako što te tuku, prisiljavaju te da ustaneš. NEROĐENO DIJETE: Ja sam slabiji nego Ti. Još ne mogu ni ustati. Ne mogu se niti braniti. To što me tuku nije dovoljno – moraju me uništiti. Samo tada su zadovoljni… Tebi su nijekali božanstvo, meni niječu čak i čovještvo. Smiluj se ovom svijetu, tako praznom, hladnom. ČETVRTA POSTAJA ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse Spasitelju, kako je teško razmatrati taj bolni pogled, te suze nemoći i supatnje Tvoje i naše Majčice! Kako i danas Ona, Bezgrešna i Prečista, plače nad dječicom kojima nije dana mogućnost da žive, da ljube, da vjeruju, da Tebe svjedoče i slave. Neka suze Bogorodice operu hladne i samodopadne duše, neka ugase vatru požude, neka satru duha smrti i izagnaju iz ljudskih srdaca svako drugo neprijateljstvo prema Stvoritelju i Otkupitelju. Majko života, pomozi nama koji tako silno želimo obrisati Tvoje suze svojom molitvom, poniznošću i nastojanjima da se spasi nerođeni život! Ovaj je susret za Tebe i Tvoju Majku velika i gorka patnja. Ali to Ti je i utjeha. Tvoja Te Majka nije napustila u Tvom najtežem satu. NEROĐENO DIJETE: Ja nemam majku koja će plakati za mnom. Zatvoren sam u utrobi žene koja dopušta da budem uništen, pod izlikom svoje „slobode“. Po Proroku si rekao:“Može li majka zaboraviti svoje dijete?“ To bi bilo protiv svakog ljudskog osjećaja. U stvarnosti ja sam uništen da budem zaboravljen. No, da li ću biti uništen u njihovoj savjesti? PETA POSTAJA ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, ljubavi naša, ipak Ti u pomoć dolazi čovjek. Tvoj križ je tako težak, da jednostavno ne možemo dalje prema Golgoti, bez čovjeka. Da pobijediš zloduha pobačaja, tražiš pomoć svoje odane braće i sestara, onih koji mole i žrtvuju se, onih koji se kaju i obraćaju, koji Tebi predaju svoje grijehe i pouzdaju se u Tvoje milosrđe. Tvoj križ pomaže Ti nositi, dobri Gospodine i Majka koja Te tako žarko ljubi i svojim molitvama pred licem Oca nebeskog osigurava svijetu milosrđe i mir. Majko života- ojačaj nas u ovoj teškoj borbi za život nerođenih. Šimun ne želi svojevoljno nositi križ. Moraju ga natjerati. No, kada mu okreneš svoj božanski pogled, on uzima svojevoljno križ na ramena i ide iza Tebe, olakšavajući Ti teret. NEROĐENO DIJETE: Još sam slijep i ne mogu pogledati nikoga svojim molećivim pogledom, da bi mi se moglo pomoći. Ti si jedini kojega mogu pogledati. Nemoj me odbiti kada budem morao, bez krštenja, doći k Tebi. Svrni i na mene svoj božanski pogled. ŠESTA POSTAJA VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, krvavog i popljuvanog Presvetog Lica, u polovici neljudskog križnog puta, bivaš zaslijepljen krvlju i znojem, okrutnošću i mržnjom. Što reći na odvažnost i ljubav ove krhke žene kojoj si se smilio i koja svjedoči svoj divljoj masi nježnu predanost svome Učitelju? Svrni svoj pogled na tolike bogobojazne Veronike diljem svijeta, koje molitvama i odricanjima spašavaju nerođene, daju Tvome Licu ponovno sjaj i ljepotu. Te Veronike su zapravo Marijine produljene ruke… Obasjaj nas Licem svojim i bit ćemo spašeni! I bit će spašeni nerođeni! Veronika ne može mirno gledati Tvoje lice, prljavo i znojno. Ona uzima veo sa svoje glave i da Ti ga u ruke tako da može obrisati lice od prljavštine i krvi. Možda si joj pomogao u prošlosti i zato Ti je sada zahvalna. NEROĐENO DIJETE: Postoji jako mnogo dobrih, nesebičnih žena. Zašto ja moram imati ženu bez srca za majku? Kako bih ju samo kasnije nagradio za žrtvu, koju bi mi sada učinila! Gospodine, pogledaj svojim dubokim, božanskim pogledom u njenu dušu da ju ne bi izgubila za vječnost. SEDMA POSTAJA ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse Otkupitelju, ponovno si u prašini, opet padaš pod grubo drvo koje označuje naše grijehe i nemilosrdnosti. Pogubiti nerođeno dijete, samo zato jer nije planirano, jer se nema novaca za njegovo uzdržavanje; razapeti ga, uništiti mu budućnost, ne upoznati ga i nikad ga ne nazvati lijepim imenom… Zar ne padaš ponovno i zbog toga? Sjeti se tog bolnog pada i pošalji svoga Duha onima koji se u sebi bore s napašću da ne rode začeto djetešce. Obrati liječnike i medicinsko osoblje koje sudjeluje u ovom progonu najmanjih, protresi savjesti, osvjedoči nas o tom neizmjernom zlu i njegovim posljedicama! Marijo, Majko i Zaštitnice nerođenih, pridigni one koje posrću i padaju! Gospodine, po drugi put te grijesi čovječanstva tjeraju na pod. Još jednom se rane na Tvom Tijelu otvaraju i krvare. Goruća bol dovodi do grča Tvoje tijelo. NEROĐENO DIJETE: Kako Te uništavanje tolikih nevinih opterećuje. I moja smrt je nadodana Tvom teretu. Daj da ovaj drugi pad spasi one koji upadaju u krivnju, zbog mene, da ne budu bačeni u vječni ponor. OSMA POSTAJA ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse samilosni, milosrdni, Ti si dobar i pun ljubavi prema svome narodu, do samoga kraja. Tješiš riječima hrabrosti i pouzdanja žene koje su uplakane gledale strahotu Tvojih muka. Kako tek nježno i milostivo djeluješ u sakramentu pomirenja, u kojem liječiš duše, zacjeljuješ rane,štitiš od daljnje zaraze, braniš od novog ranjavanja… Ipak, toliki Ti ranjeni grijehom danas ne žele predati grijeh pobačaja, izvanbračne nečistoće, nevjere, nego teško ranjeni, ranjavaju druge. A Ti ih, Isuse, s velikim strpljenjem zoveš i čekaš i želiš utješiti! Marijo, Isusova Majko, sakrij svu nerođenu dječicu pred kandžama đavla! Suze obične empatije nisu dovoljne. Ti savjetuješ žene:“Ne plačite nada mnom, plačite nad sobom i nad svojom djecom.“ NEROĐENO DIJETE: Nada mnom nisu prolivene suze. Ili će biti? Zasigurno je, kada je moja majka saznala za me, plakala od ljutnje, jer me nije htjela. Moja joj smrt neće nanijeti nikakvu bol. Dati će joj anesteziju, tako da ne osjeti bol kada me osude na smrt. A mene će rastrgati. DEVETA POSTAJA ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse preblagi, Tvojim poniženjima nema kraja. Tvoja je muka duga i ponovno padaš u naše blato i nečistoću ljudskog srca. Križ nije zabava, nije igra, nije modni ukras. A toliki ga baš tako doživljavaju. Ne vide u križu jasan znak stvarne Božje ljubavi, naše spasenje, Jaganjčevu žrtvu za grijehe svijeta, predanje, bezgranično trpljenje našeg Krista. Križ se gazi, proklinje, još se dublje zabijaju čavli licemjerja, nepravde i oholosti. Pobačaj nije igra, smrt nije zabava, pakao nije šala. Žarko Te molimo, da Srcu Bezgrešne Majke života podariš sve mogućnosti da na bilo koji način spriječi pobačaj, a ženama i djevojkama te njihovim mladićima i muževima, koji su se ogriješili o život vlastite djece, daš srce skrušeno i otvoreno za pokoru i zadovoljštinu! Teret križa postaje nepodnošljiv. Treći put padaš na pod. Nemaš ni trenutak odmora. Bičevima i štapovima prisiljen si ustati. Dršćući od slabosti stojiš i zadnjom snagom hodaš posljednji dio puta do Golgote. NEROĐENO DIJETE: Ne moraju me udarati štapovima. No smatrat će me bezvrijednim kao i Tebe. Jedino ih zanima da me maknu sa puta, inače bih mogao donijeti svojim roditeljima nemir i zabrinutost. Umjesto štapa dobit ću nož. Čime sam to zaslužio? DESETA POSTAJA ISUSA SVLAČE Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse moj, dozvoljavaš se sramotiti, pogrđivati, bogohulno vrijeđati i omalovažavati. Međutim podnio bi i više, samo da spasiš duše od vječne tame. Na Kalvariji stojiš svučen, odjeven krvlju, udarcima i poniženjima. Kako su Ti samo slična nerođena djeca s kojih mnogi svlače dostojanstvo i neotuđivo pravo na sretan, radin, zdrav život. Predajem Ti svoje srce, sve što imam i sve što jesam. Neka moja molitva, koliko god bila slaba i rastresena, ipak donese plod pred Tvojim prijestoljem! Oslobodi prijetnje smrti nerođene, a svojoj rođenoj dječici, po svojoj milosti, daj blagoslov i udahni im vrline, da uvijek hode putem čovječnosti i svetosti. Majko života, ne napuštaj one koji su digli ruku na Tvog Sina i svukli Ga na Golgoti, a u kojima prepoznajemo i sebe. Gol i izložen pogledima, umrijet ćeš. Zato su skinuli odjeću sa Tvog tijela. Sad ispaštaš besramnost čovječanstva. NEROĐENO DIJETE: Srama nije igrao nikakvu ulogu kada sam počeo postojati. Ali sada, kada se trebam roditi, oni me se stide. Moji roditelji ne mogu skrbiti za treće ili četvrto dijete. Bolji krugovi imaju jedno ili dvoje djece. Imali bi dovoljno odjeće za mene, ali ne žele mi to dati. Koštam ih previše. A tako sam malen. JEDANAESTA POSTAJA ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse raspeti, dolazi vrhunac Tvojih muka. Hladni čavli probijaju Tvoje ruke i noge, čini se da zlo pobjeđuje i da ćeš otići u povijest kao gubitnik i lažac. Ali Ti, baš ovdje, na križu, pobjeđuješ đavla, grijeh, smrt i nesreće i tamo vječnog ponora. Na križu ne proklinješ. Na križu si Kralj trpljenja i Pobjednik. Isuse propeti, i smrt Te nerođenih pribija na križ, ali i ubojstvo nerođenih po križu možeš oprostiti i pobijediti! Učini to, učini po zagovoru Majke života, učini to sada, zbog svoje Krvi, zbog svoje djece, zbog najveće svetinje – života! Marijo, Zaštitnice života, oprosti nam što smo Tvoga Sina grijesima bičevali i razapeli, izmoli da se On više ne raspinje u utrobama majki! Zabijanje na križ je mučenje. Ova je najuvredljivija kazna Tvoja sudbina, da bi Te odvojila za svagda od ljudskog roda. No, tamo gdje je mržnja najjača, Tvoja je ljubav najjača. Svojom smrću na križu otvorio si vrata Neba za čovječanstvo. NEROĐENO DIJETE: Za moju smrt ne trebaju ni križ ni čavli. Nesavjesna osoba bit će izvršitelj. Bit ću izrezan i bačen, a oni će se samo brinuti da ne prouzročim infekciju. A tako ih volim. No ne mogu im to još uvijek reći. A oni ne čuju šapat. Niti nijemi krik. DVANAESTA POSTAJA ISUS UMIRE NA KRIŽU Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Janje Božje prezreno, usmrćeno na križu spasenja! Podijelio si svoju smrt sa smrću nebrojenog mnoštva nerođenih, u vlastitoj krvi ugušenih mališana. Umro si s njima, umireš s njima i za njih, za sve nas! Svojom predragocjenom Krvlju prekrivaš tjelešca i duše onih koji su postali žrtve sebičnosti, oholosti, uspjeha, tjelesne ljepote, svjetovnih ispraznosti. Kakva glupost i sablazan pred anđelima; uništiti život zbog prividnih, jadnih razloga, ne razmišljajući o kratkoći i krhkosti života svakog čovjeka, koji brzo dolazi na Sud. Tvoja smrt na je Isuse, opomena i poziv – moramo izabrati ili Boga ili svijet, ili Boga ili zlo, ili Boga ili tragediju. Marijo, Majko života, Zaštitnice nerođenih, svojim moćnim zagovorom možeš i hoćeš doprinijeti da pobačaj više ne odnosi nevine živote. Majko Života ubijenog i Života uskrslog – moli za nas! „Oče , oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk23,24). Ovo je tvoja molitva dok umireš. Kao što dobri razbojnik, umirući govori: „Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo“.(Lk23,42). Ti mu odgovaraš veličanstvenim riječima: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). NEROĐENO DIJETE: Teško mi je misliti i moliti kao dobri razbojnik. No, to je jedina prilika da napravim nešto od svog kratkog života. To je jedino što mogu učiniti i zato i ja molim: „Gospodine Isuse, oprosti liječniku koji me uništava, oprosti mom ocu i mojoj majci koji mi žele smrt. Oni ne znaju što čine“. Da me barem žele pogledati, i vidjeti. TRINAESTA POSTAJA ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Tvoje su beživotno tijelo skinuli s križa, da počineš u krilu svoje Majčice, podnijevši najsvetiju žrtvu i dajući život za svoje ovčice. Dobri Pastiru probodenog, poniženog tijela, sada živiš i djeluješ u otajstvenom Tijelu, u Crkvi. Toliko se udovi otajstvenog Tijela danas odmeću od Tebe, ponovno Te pribijaju na križ, smatraju zlo dobrim i promiču nemoralan život i bezakonje. Iz takvog života proizlazi misao o ubojstvu nerođenog čovjeka, koja svakodnevno postaje krvava stvarnost. Pomozi, zagovorom Majke života, da mnoge žene i djevojke kao i njihovi zaručnici i supružnici zadobiju umirenje savjesti, da siđu s križa očaja i smrti, da osnuju obitelji, da rode djecu. Hvala Ti, Isuse, što nas u svojoj dobroti uslišavaš! Nakon smrti dopušteno Ti je da budeš položen na majčino krilo. Jedno si se kao dijete tamo odmarao, a sada Ti majka iskazuje završni čin ljubavi. Crkva stavlja ove riječi iz Svetog Pisma u Njena usta:“Svi koji prolaze ovuda, neka vide ima li veće žalosti od moje“(Tuž 1,2) NEROĐENO DIJETE: Krajnji čin ljubavi meni nije dozvoljen, ali mogu ponoviti iste riječi:“Svi koji prolaze ovuda, neka vide ima li veće žalosti od moje“. Nikada nisam iskusio majčinu ljubav i nikad ju neću ni iskusiti na zemlji. No, Majka me Marija prihvaća kao svoje ljubljeno djetešce. Kao Tebe. ČETRNAESTA POSTAJA ISUSA POLAŽU U GROB Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse ubijeni, ulaziš u hladan grob, gdje je sve ovijeno žalošću i smrću. Napaćena tijela, sada si konačno usnuo, čekajući pobjedu dobra i slavu uskrsnuća. Isto tako, Gospodine, ulaziš u nove grobnice, u srca nebrojenih ljudi koji su sami uzeli pravdu u svoje ruke i sebe učinili „bogovima“. Želiš svom snagom svoje ljubavi rasvijetliti te grobnice svojim svjetlom, svojim blaženim dodirom milosrđa. Zovem Te da uđeš u srca majki, da ih obnoviš, zaštitiš pred napadima pakla, da im podariš novu nadu i novi život! Marijo, Majko nerođene djece, stavi svoje svete ruke na živote dječice kojima je planiran pobačaj i zatvori grobove srdaca koja su ih već osudila, da smrt ne pobijedi već da bude pobijeđena. Moli za nas! Isuse, Ti nemaš svoj vlastiti grob. Moraju Te položiti u grob koji pripada drugome. No, ovaj grob nije Tvoje zadnje mjesto počivanja. Ustao si iz groba sa proslavljenim tijelom vječnog života. NEROĐENO DIJETE: Moj će grob biti kanta za smeće ili za pepeo, ili nešto još gore… Hoće li to biti moje zadnje počivanje? Hoću li biti zauvijek zaboravljen? Ne, moja duša živi i dalje i ta će duša na sudnji dan biti spojena sa mojim proslavljenim tijelom za vječnost. Na sudnjem danu moji će roditelji morati priznati da su uništili vlastito tijelo i krv. Hoće li tada zaplakati:“Planine, padnite na nas, vrhovi, pokrijte nas“(Hoš 10,18). Ja i milijuni nevine i nerođene Božje djece, koji smo prošli užasnu smrt na zemlji, da, mi nevini ljubimo svoje očeve i majke svom našom ljubavlju i svom dušom. MI SMO ŽIVI! Molimo, pred Božjim svetim prijestoljem, Njegovo beskrajno milosrđe za sve očeve i majke. Neka uživaju vječni život u nebeskom Kraljevstvu, zaslugom Kristove muke i smrti te Njegova slavnog uskrsnuća. ZAVRŠNA MOLITVA Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, Sine Marije Djevice, Majke života i Zaštitnice nerođenih! Išli smo zajedno s Tvojom Majkom križnim putem nerođenih. Prinijeli smo Ti sve koji čine, koju su učinili ili žele učiniti to teško zlodjelo, kojemu nema opravdanja. Prikazali smo Ti naše molitve i žrtve, da se naša domovina i cijeli svijet oslobode ove krvave tragedije i okrene Tebi, Životvorcu Bogu i Spasitelju čovjeka. Daj, milosrdni Isuse da ova pobožnost i našim dušama donese obilje blagoslova, snage na daljnjem putu i milost obraćenja, ustrajnosti i sreće. A Ti, predraga Majčice, budi naša jedina slast i utjeha. Gospodine, nerođeni i ona siromašna srca i duše, njihovi roditelji, prolaze put križa s Tobom. Pokreni sve one koji su odgovorni za živote nerođenih, očeve i majke, medicinsko osoblje, znanstvenike, novinare, svećenike, političare… Da shvate svoju odgovornost i obvezu pred Bogom Ocem, Stvoriteljem neba i zemlje, i da više ne odbijaju besramnim djelima Tvoju božansku dobrotu, čineći tako sebi najveće zlo. Sveta Marijo, Bezgrešna Djevice, Zaštitnice nerođenih i Majko svih ljudi, kako duboko ovaj užasan grijeh ranjava Tvoje srce. Smiluj se najnevinijima od svoje djece i zaštiti ih od udaraca i napada zloga. Majko ljubavi i milosrđa. Utočište grešnika. Izmoli od nebeskog Oca milost i milosrđe odgovornima, tako da ni jedan od njih ne bude izgubljen za vječnost. Amen. Share 1Like MORE IN ŽUPA SV. PETRA, ŠIBENIK – VIDICI Molitva za nerođenu djecu Korizmena kampanja inicijative „40 dana za život“ započela je na Čistu srijedu pod geslom „Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar. Ove ćemo korizme… Obiteljska liturgijska molitva za IV. korizmenu nedjelju Za sve one koji ne mogu sudjelovati na nedjeljnim svetim misama zbog zabrane održavanja svetih misa s narodom Hrvatski institut za liturgijski pastoral… Following conversation 1 COMMENT samo lucija samo lucija just now Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život! 1h ago Kad bi ove riječi ukorijenili u svoja srca i iz njih živjeli, bili bi nova stvorenja Sva su Kristova učenja moćne životne riječi. No, Njegovih sedam posljednjih izjava dok je umirao za nas dostojne su detaljnog razmatranja. Trebale bi promijeniti naše živote. Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život … Da ste stajali u gomili tog dana i promatrali Isusa kako umire, čuli biste ga kako izgovara sedam zapanjujućih izjava. Izvanredne riječi, ne samo jer je bio primoran, nego zbog dubokog značenja koje prenose. A u ovih sedam posljednjih Kristovih izjava nalazimo trajan primjer kako i mi moramo misliti i živjeti! 1. „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ I dijeleći haljine njegove, baciše kocku“ (Luka 23,34). Isus je ispunio proročanstvo da će „posredovati za bezakonike“ (Izaija 53,12). Kome je govorio? U stvarnosti, svima nama. Kao što je Petar objasnio nekoliko tjedana kasnije, „sav dom Izraelov“ razapeo je Krista (Djela 2,36). Tada je Petar rekao svima u hramu: „Začetnika života ubiste“ (Djela 3,15). Pavao je proširio popis grešnika na svako ljudsko biće (Rimljanima 3,23). Petar je dalje rekao: „I sada, braćo, znam da ste ono učinili iz neznanja kao i glavari vaši“ (Djela 3,17). Znači li to da Bog spušta svoj standard pravednosti na našu razinu neznanja? Ne! Neznanje nije nevinost, stoga ih je Petar potaknuo da se pokaju – okrenu od grijeha za koje je Krist morao umrijeti – da im bude oprošteno. Iako smo zbog grijeha i mi bili Božji neprijatelji, On se nikad nije hladnokrvno okrenuo od nas, kao što Isusove riječi tako snažno ovdje pokazuju. Možemo li, dakle, učiniti išta manje od ovoga: „Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone“ (Matej 5,44)? 2. „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43). Dva kriminalca, koja su kriva i zaslužuju smrt, visjela su pokraj Isusa. Obojica su ga vrijeđali (Matej 27,40-44); ali kasnije, kad je netko ponovno ismijavao Krista, jedan od njih je imao značajnu promjenu srca i odgovorio: „Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom?“ (Luka 23,40). Prisjetivši se da nas čeka sud pred Bogom, priznao je njihovu pravednu osudu i Isusovu nevinost – „No ovaj nije nikakva zla učinio“ (stih 41). Čak još neobičnije, izrazio je vjeru da će Krist vladati u Božjem dolazećem kraljevstvu – „Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje“ (stih 42). Isusov je odgovor dokazao istinu iz Hebrejima 7,25: „Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.“ Zanimljivo, dok ga je masa vrijeđala, ismijavala i pljuvala, Isus im ništa nije odgovarao. Ali kad je ovaj kriminalac ponizno i pokajnički tražio milost, Isus je odmah odgovorio suosjećanjem i obećanjem. Ovo je Božji um, Božja ljubav. Bog je uvijek spreman odgovoriti na pokajanje. Vidimo li sami sebe u riječima tog kradljivca, svjesni našeg grijeha i potrebe za Božjim milosrđem? Gledamo li isto tako milosrdno druge kako je Isus vidio tog čovjeka – potencijalnog sina Božjeg koji nakon što se okrenuo Bogu, ima priliku biti u Njegovoj obitelji i kraljevstvu? 3. „Eli, Eli, lama sabahtani?“, to jest: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46). David je jednom napisao: „Ne vidjeh pravednika ostavljena“ (Psalam 37,25). „Ostaviti“ znači napustiti ili ostaviti bespomoćnim. Napuštanje je užasno iskustvo, ali napuštanje od Boga bilo bi nešto najgore! Zasigurno, Njegov ga Otac nije napustio! Kasnije izjave pokazuju da je Isus znao da ga Njegov otac nije napustio, ali ga je na trenutak ostavio bespomoćnim. Zašto? Prvo, Isus je preuzeo na sebe sve grijehe čovječanstva – „GOSPOD je na nj svalio bezakonje sviju nas“ (Izaija 53,6) – a Bog ne bi intervenirao da ublaži bilo što povezano s kaznom grijeha. Grijeh uzrokuje patnju, a Krist je podnio punu težinu, uključujući i emocionalnu traumu shvaćanja kako nas grijeh odvaja od Boga! Ranije je izjavio: „Otac me ne ostavi sama“ (Ivan 8,29). Nikada nije iskusio samoću koja dolazi od toga da bude odsječen od Boga, ali sada ponijevši grijehe svijeta, to se dogodilo. Jeste li se ikad osjećali sami, napušteni? Krist pozna taj osjećaj i može vam pružiti razumijevanje i vjeru koja vam je potrebna u takvim vremenima! Također zapazite da kad je pitao: „Zašto si me ostavio?“, samo je postavio pitanje. Samo zato što se osjećao napušteno, ne bi napustio Boga. Nije bilo optuživanja Boga, nije bilo dovođenja u pitanje Božje ljubavi, nije bilo sumnjanja u Njegova obećanja. Kao što su neki primijetili, bio je to „vapaj u nevolji, a ne nepovjerenje“. Nešto drugo vrijedi spomenuti. Ranije tog dana vjerski vođe, očigledno odbacujući ga kao svog Spasitelja, ismijavali su Isusa i išli toliko daleko da su to činili riječima iz Psalma 22, mesijanskog proročanstva (Matej 27,41-43). Kad je Isus kasnije povikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, također je citirao Psalam 22 – isti psalam kojeg su koristili Njegovi zlostavljači! Koristeći ovaj stih natrag protiv njih značilo je Njegovo pobijanje da su doista razapeli Mesiju! Znao je da ovaj psalam proriče Njega; i iako je bio tjeskoban zbog privremenog napuštanja, znao je da će Bog odgovoriti. Ipak, zapitajmo se u vezi nas: Je li nas Otac ikada pitao: „Moje dijete, moje dijete, zašto si me ostavilo?“ Svi smo, naravno, napustili Boga kroz našu grešnost. Nije li vrijeme da se to zaustavi? 4. „Žedan sam“ (Ivan 19,28). „Nakon toga Isus, kako je znao da je sve već svršeno, reče da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam!’“ U svojoj tjeskobi Isus je ostao bistre glave i svjestan da se proročanstvo iz Psalma 69,21 još uvijek trebalo ispuniti: „I dadoše mi žuč za jelo, i u žeđi me mojoj octom napojiše.“ Ovo opet pokazuje Njegovu tjelesnu patnju (Hebrejima 2,17-18), i zato razumije naše rane. Ali još važnije, žeđ je također duhovna stvar. „Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni“ (Ivan 4,13-14; vidi 7,38-39). Ušao je u naše cipele, pa hodajmo u Njegovim! Otkrijte ono što je znao: „Blaženi gladni i žedni pravednosti, jer oni će se nasititi“ (Matej 5,6). 5. „Svršeno je!“ (Ivan 19,30). Što je bilo dovršeno? Mnogo toga! Taj dan je bilo ispunjeno barem 25 mesijanskih proročanstva, svjedočeći nadahnuće Božje Riječi. U dobi od 12 godina, Isus je rekao: „Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2,49); i sad je to djelo koje mu je dodijeljeno bilo dovršeno! Samo nekoliko minuta dijelilo ga je od zaključivanja svog konačnog djela u tijelu – nudeći sebe kao žrtvu pomirenja, svoje bičevano tijelo i prolivenu krv kao plaću za naše grijehe. Isus se nikad nije kolebao u vezi svoje sudbine – Jaganjca Božjega, „zaklana od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13,8). Sada je pobijedio! „Upirimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu“ (Hebrejima 12,2). Završila je i Sotonska sudbina! Isusovom smrću „uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14). Sotona će biti bačen u bezdan, ali to tek dolazi. Što je Bog vama dao da dovršite? Možemo li biti tako posvećeni kao Onaj koji je izdržao do kraja i dovršio svoje djelo za nas? 6. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Luka 23,46). Onaj koji se dobrovoljno predao u ruke svojih krvnika, sada se predao u ruke svoga Oca. U životu je uvijek bio podvrgnut volji svoga Oca, a ni sada u smrti nije bilo drugačije. Nestao je osjećaj ostavljenosti koji je doživio nedugo prije toga. Znao je da će Bog odgovoriti na Njegovo očekivanje, stoga hvatajući svoj posljednji dah, Isus je izgovorio posljednje riječi – riječi potpune vjere. Naravno, točno kako je predodređeno, tri dana kasnije Bog ga je doveo natrag u život. Možemo li se i mi staviti u Božje ruke, ne samo kad umiremo, već poput Krista u svakodnevnom životu? Što bi nam Krist sada rekao? Oduševljeni smo onim što je naš Spasitelj prošao dok je umirao, a još je bolje znati što je mislio i rekao. Bog je sačuvao te riječi – i sve riječi u Bibliji – jer kao što je Krist proglasio u Ivanu 6,63: „Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ S obzirom da je On dao svoj život za nas, najmanje što možemo učiniti jest živjeti za njega, zar ne? Ono što nam sada kaže nije ništa drugačije od onoga što je izjavio nekoliko godina prije svoje smrti: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4), piše novizivot.net. 7. “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” U silnoj agoniji ovog trenutka, Isus ne misli na sebe. Opet misli na nas! Svojoj majci predaje najdražeg mu učenika Ivana, a najdražem učeniku predaje svoju Majku. Riječi veličanstvene i jasne: dobili smo majku, a majka je dobila ljubljenu djecu! Isuse daj nam svoje srce da ljubimo Tvoju majku onako kako si je ti ljubio. Amen! Share 1Like MORE IN VJERA-UFANJE-LJUBAV NIKAD AKTUALNIJE! Proročanstvo Benedikta XVI odjekuje! Evo što slijedi… ‘Ljudi će osjetiti sav užas bez Boga ali..’ Ove proročke riječi pape u miru, Benedikta XVI. izrečene su 1969. godine u jednom radio govoru, a… DON JOSIP RADIĆ RAZOTKRIVA PANDEMIJU: Evo zašto ju je Bog dozvolio! Ova pandemija je opomena ali i milost Bog je gospodar povijesti i ima plan baš za svaku osobu kako da je provede kroz ovaj svijet u vječnost. Budući da je to… Follow conversation 1 COMMENT samo lucija samo lucija just now na vijestima je me rasplakala kineskinja iz wuhana mlada izasla iz 60 dana i dva tjedna 1 ca je cinila javila mami tati da dolazi fri je uzala vlak ide svojima dragima ali kinezi su slozni mi nismo JA se mislila kada budem JA se vidala sa MOJIMA i suze mi lile ona ni mogla niti pricati JA nisam vidila 2 ljeta poludim od tuge iman underliggande bolesti svedsko tako sam tuzna kontaktirala sam fratra josipa marija nilsson iz jönköpinga male brace minimi ita jer se sramim moga zupnika mladen vuk HKM STEPINAC zupa reko je da se moram spovidati isla za malu tereziju iz diteta ISUSA ali bile su posvuda crvene lampe na vratima kada izasla iz sakristije kadi je BOZJI KRIZ vec gpotovo spovidanje kako mi je bilo zao u tisini se spovidala ISUS na krizu ljubila mu noge …………..rekla neznam kada cu ti opet doci se povratiti na masu , suze mi liju kako da sam znala …. ovo je moje iskreno svjedocanstvo , Blagoslov HVALA ! SVEDA KATOLIKA DODAN Posted bysamo lucija April 8, 2020 Leave a commenton SVEDA KATOLIKA DODAN EditSVEDA KATOLIKA DODAN Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted bysamo lucijaApril 8, 2020Leave a commenton Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijeEditOtvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije POTPISEN BI TRIBALO DA STE OTVORENA VRATA UVIJEK BILA RIMOKATOLICKA CRKVA A DANAS IDETE KAKO SVEDA ZATVORENI CRKVE I SAHRANE TO JE ZALOSTI KADA BOG DAJE UPUTE PRIKO NAPRIMJER MARIJA SIMME CITAJ DOBILA DANAS NA SVEDSKOM OD FRATRA JOSEFA MARIJA NILSSON JÖNKÖPINGA, SVEDSKE MALE BRACE TRECI RED, MINIMI BRAT Hämta alla bilagor som zip-fil GS Korsväg .doc 168.5kB Korsvägsandakt I .doc 2.4MB Žalost i tjeskoba Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika… Novi tekstovi Svi tekstovi Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted on 6 travnja, 2020 by Valentino Findrik Preuzvišeni oci biskupi, ponovno vam pišem u nadi da vas ovo pismo nalazi u dobru, u mjeri u kojoj je to u ovim tjeskobnim danima uopće moguće. Ovoga vam puta upućujem otvoreno pismo, prvenstveno zbog toga što se njegova nakana i iščekivani učinak tiče cijele naše Crkve, koju sam ovoga puta odlučio uključiti u svoje obraćanje. Pišem vam kao vjernik koji ima pitanja, ali i kao teolog koji bi želio s vama podijeliti dio svoje zabrinutosti. Crkva u Hrvatskoj već je u trećem tjednu otkako su odredbom Hrvatske biskupske konferencije obustavljena slavlja mise s narodom, slavlja svih sakramenata i blagoslovina te gotovo svi oblici zajedničke i javne pobožnosti. Bog je postao čovjekom – tijelom, mesom – kako bi bio s nama do svršetka svijeta. To Božje bivanje s nama imamo u sakramentima, bez kojih Crkva ne može. Crkva je bez njih bolesna. Ta bolest koja nas je zadesila mogla bi biti ozbiljno opasna – kao što je opasna svaka bolest čiji se rani simptomi ne daju lako uočiti. Ovdje ne mislim na pandemiju koja je sad već zahvatila sav ljudski svijet i koja doista jest na svoj način opasna. Zbog toga je Crkva do sada diljem svijeta pokazala apsolutnu suradnju sa svjetovnim vlastima u provođenju sigurnosnih mjera. Međutim, kriza koju su ta bolest i opća reakcija na nju uzrokovali sa sobom je donijela doista pogubnu opasnost – za cijelo društvo, ali pogotovo za Crkvu. Ta je opasnost u potpunom podlijeganju paralizirajućem strahu od tjelesne bolesti i smrti, koji rezultira prihvaćanjem načina življenja koji se može svesti na preživljavanje po svaku cijenu. Velika je opasnost za Crkvu da, u želji za poslušnosti svjetovnim vlastima i zaštitom potrebitih, pođe ruku pod ruku za svijetom u njegovu strahu od smrti i zaboravi ono radi čega živimo. Iako crkvena povijest poznaje slučajeve sličnih i jednako radikalnih restriktivnih mjera kakve su danas na snazi, ipak moramo priznati kako narod Božji nikada prije nije imao tako razvijen sakramentalni život kakav ima danas. Tu bitnu specifičnost našeg vremena ne možemo zanemariti bez ozbiljne štete po našu Crkvu. Zbog toga neki u Crkvi s pravom upozoravaju kako bi nam se moglo dogoditi da Crkva bez sakramenata s narodom postane Crkvom bez naroda. Molitva, post, euharistijski post, duhovna pričest, savršeno kajanje i druga kršćanska duhovna oruđa imaju svoje značajno mjesto u životu vjernika pojedinca i čitave Crkve. No tražiti u njima zamjenu ili nadomjestak za sakramentalni život, za svoj bi dugoročni učinak moglo imati to da se vjernici jednostavno naviknu na te nadomjestke – kao što se ovih dana tako brzo privikavamo na donedavno mnogo teže zamislive stvari – ili još gore, da im oni omrznu – kao što je Izraelcima nakon nekog vremena omrznuo privremeni kruh s neba. Izraelci su nadahnuti zlovoljom i neizvjesnošću svoje situacije počeli mrmljati na Mojsija i na Boga, zbog čega su nastradali. Ta je usporedba trajna opomena Božjem narodu na strpljenje i pouzdanje u Njega koji najbolje zna što nam je potrebno, radilo se o materijalnoj ili duhovnoj nestašici. No to nas Pismo također uči i o uvijek slaboj, paloj i manjkavoj ljudskoj naravi, zbog koje Bog jest postao čovjekom, kako bi svoj narod zauvijek lišio potrebe za privremenim kruhom i mjedenom zmijom. Specifična opasnost našeg konteksta leži u tome da se zbog spriječenosti činjenja jednog zanemari prilika činjenja drugog. Građanska je vlast osigurala nastavak mnogih esencijalnih djelatnosti, poput trgovina hranom, lijekovima, pa i građevinskim materijalom slijedom nedavnog zagrebačkog potresa. Stavljajući po strani specifičnosti drugih zemalja, katolički narod koji čini veliku većinu hrvatskog građanstva s pravom se može pitati: Što je s našom duhovnom hranom, lijekom i građevinskim materijalom? Je li djelatnost Crkve doista ne-esencijalna te je se može tretirati jednako kao i, recimo, djelatnost salona za uljepšavanje? Je li Crkva zabranom vjerskih okupljanja doista lišena svih prilika za vršenje svoje sakramentalne djelatnosti? Još jednom ističiću bitnu razliku između spriječenosti da se nešto čini i propuštanja prilike da se čini ono što se može činiti, ne mogu se, oci biskupi, oteti dojmu da se štošta toga moglo i trebalo učiniti umjesto potpune obustave sakramentalne prakse. Evo nekoliko primjera: 1. Kao i sve druge zdravstvene ustanove, rađaonice još uvijek rade. No što je s rađanjem za Nebo? Je li krštenje po nečemu opasnije od rođenja? Osim toga, građanska vlast dopušta čak i javno okupljanje do pet osoba. Je li doista nezamislivo osigurati uvjete za zatvoreno krštenje, pa bilo ono također do pet osoba: roditelji, dijete, kum, svećenik? Naglašavajući radikalnu važnost formalnog primanja sakramenta, Zakonik kanonskog prava dopušta da u smrtnoj pogibelji bilo tko može krstiti. A nije li ovo vrijeme pogibelji, zbog čega bismo pošto-poto trebali moći krstiti? A ako nismo u pogibelji, zašto, opet, ne krstimo? 2. Isto rečeno vrijedi i za sakrament ženidbe. Naša građanska vlast pruža mogućnost za taj temeljni događaj ljudskog života i jedan od stupova ljudske civilizacije – u najužem krugu osoba i uz pridržavanje sigurnosnih mjera. No je li sklapanje sakramenta ženidbe pod istim uvjetima po nečemu opasniji od civilne procedure? Uz svijest da korizmeno vrijeme ne dopušta crkvenu ženidbu, mogu li vjernici očekivati da će naša crkvena vlast po Uskrsu prilagoditi svoje odredbe, barem u skladu s postojećim građanskim, te svojim vjernicima, među kojima su mnogi mladi budući supružnici, omogućiti te doista minimalne uvjete za slavlje tog sakramenata? 3. Iako je važno što su oci biskupi dopustili da crkve vjernicima ostanu otvorene za osobnu molitvu, neobična je odluka da u jednoj crkvi može istovremeno biti prisutno najviše deset osoba. I to ne samo zbog puke činjenice da sve crkve nisu jednako velike – crkve se značajno razlikuju u broju vjernika koje istovremeno mogu primiti, pa i uz poštivanje važećih sigurnosnih mjera – nego i zbog toga što su se oci biskupi i po toj mjeri pokazali strožima od Stožera civilne zaštite, čije mjere uključuju sigurnosne upute za ponašanje u zatvorenim prostorima, ali ne ograničavaju na isti način broj osoba po objektu. Je li odlazak u crkvu radi molitve – ili pak slavljenja mise – po nečemu opasnije od odlaska u trgovinu? Možemo li očekivati prilagodbu dotične odredbe koja bi većem broju vjernika omogućila toliko važnu mogućnost barem kratkog pohoda i molitve u crkvi? A kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti u jednoj crkvi, na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s tim istim vjernicima slavi sveta misa? Što priječi našu crkvenu vlast da ide ukorak, pa i korak ispred svjetovne te kuša i uvjeri se u poslušnost svog vjerničkog naroda, koji bi ovih dana, budimo sigurni, sve dao da može ponovno slaviti svetu misu i pričestiti se? 4. Teško je shvatiti odluku biskupa da zabrane slavlje sakramenta ispovijedi osim u smrtnoj pogibelji, zato što je, usuđujem se reći, vrlo lako zamisliti mnoge načine slavlja tog sakramenta u sigurnim uvjetima. Je li ulazak u ispovjedaonicu po čemu opasniji od, recimo, sjedanja u taksi? Ako jest, što je s drugim mogućim mjestima sigurnijeg slavljenja ovog sakramenta, poput crkvenih dvorišta, župnih ureda, otvorenih hodnika crkvenih objekata, ulaza u kapele i crkve itd.? Iako je Euharistija vrhunac sakramenata i sveg kršćanskog života, ono gdje bi vjernici u svoj tjeskobi koja sada prožima naše živote mogli ponajviše biti uskraćeni jest upravo sakrament pomirenja. Znamo, Krista nitko nije dostojan primiti. A opet, koliko li ga nam je često lakše i primiti, nego se s njime pomiriti. Gdje je tjeskoba, tu je nemir, a gdje je nemir, tu je i grijeh. Nismo li stoga u ovakvim krizama u još većoj potrebi za milosti koju primamo po sakramentu? Savršeno pokajanje kao preporučena zamjena za sakrament ispovijedi može biti dovoljno za spasenje, ali, suvišno je reći, ono nije dovoljno za život. Više nego spasenjski mehanizmi, sakramenti su vjernicima uistinu ono što Crkva uči da jesu – vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti. Ovo doista jesu tjeskobni dani kada nas zdravstveni stručnjaci preko medija trebaju podsjećati kako nije opasno s bilo kime popričati na udaljenosti od nekoliko metara. Je li onda, ponizno pitam, doista neprihvatljivo zamisliti i zamoliti da naši biskupi, sa svećenicima, pronađu načine da se vjernicima osigura primanje sakramenta pomirenja u sigurnim uvjetima te budu oni koji će vjernike pozivati k sebi na razgovor, a po uzoru na svetoga Pavla zaklinjati ih da se u ovo vrijeme pomire s Gospodinom? Crkva dijeli radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi ovog svijeta. Crkvena vlast i Božji narod dužni su tako pokazivati solidarnost i suradnju s građanskom vlasti i znanstvenom strukom u zajedničkoj borbi protiv vladajuće pandemije. Međutim, valja nam se čuvati opasnosti koje vrebaju u apsolutnom slušanju svjetovnih pravila i mjerila. To po sebi zasigurno nikada nije bilo i ne može biti poslanje Crkve. Pravac na koji smo se gotovo besprigovorno otisnuli već nas je doveo do vrlo zabrinjavajućeg i do jučeg nezamislivog scenarija – toga da građanska vlast, na čelu s demokršćanskom vladom, sve svoje građane u maniri totalitarnog režima želi staviti pod stalni intimni nadzor i kontrolu. Zar će se itko usuditi reći da smo kao Crkva dužni slijepo se podložiti i takvom mogućem zakonu? U neizvjesnosti koja nas okružuje i pored odgovornosti koju imamo za zaštitu sebe i drugih oko nas, pogotovo starijih i slabijih, također imamo odgovornost i za očuvanje ljudskosti ovog našeg društva i svijeta. Crkva, sa svim svojim staležima, može i treba predvoditi taj proces, ali jedino tako što će se zauzimati za ono što je u čovjeku i u svijetu božansko. Tako što će ne samo učiti, nego i svjedočiti, da tjelesno zdravlje i svjetovna vlast, ma koliko važni, nisu i ne mogu biti sve što je vrijedno čuvanja, te da preživljavanje po svaku cijenu – modus vivendi koji već sada pušta korijenje u našem društvu – nije način življenja dostojan čovjeka – svakako ne kršćanina. Crkva je to kroz povijest nebrojeno puta i činila – u velikim bolestima, ali i pri padovima velikih gradova, država i carstava. Oci biskupi, ovo vam pismo pišem u nadi i s uvjerenjem da i u ovim okolnostima možemo zajedno ostati vjerni tom poslanju i na razini zadatka tolikih mučenika, blaženika i svetaca Crkve, u kojima ovih dana tražimo svoje uzore. Ponizno vas stoga molim da razmotrite ovdje izložene prijedloge te svome poslušnom sinu odgovorite na iznesene upite i, još važnije, svoju Crkvu blagoslovite ponovnom uspostavom sakramentalne prakse – za kojom vapimo. U iščekivanju vašeg odgovora i vašeg blagoslova, Valentino Findrik Share this: Označeno Crkva, Hrvatska biskupska konferencija, koronavirus, sakramenti Objavio Valentino Findrik Share this: https://youtu.be/ofWuFhl1SNM https://www.torkglobal.com/#regionEurope https://youtu.be/6HmJL6cRp1Q https://bogtevoli.wordpress.com/2020/04/08/ovo-je-sedam-isusovih-izjava-s-kriza-koje-mogu-promijeniti-zivot-vjera-ufanje-ljubav/
  2. sveča
    sretan vazam via dolorosa korsvägsandakt SVEDA KATOLIKA DODAN Posted bysamo lucija April 8, 2020 Leave a commenton SVEDA KATOLIKA DODAN EditSVEDA KATOLIKA DODAN Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted bysamo lucijaApril 8, 2020Leave a commenton Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijeEditOtvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije POTPISEN BI TRIBALO DA STE OTVORENA VRATA UVIJEK BILA RIMOKATOLICKA CRKVA A DANAS IDETE KAKO SVEDA ZATVORENI CRKVE I SAHRANE TO JE ZALOSTI KADA BOG DAJE UPUTE PRIKO NAPRIMJER MARIJA SIMME CITAJ DOBILA DANAS NA SVEDSKOM OD FRATRA JOSEFA MARIJA NILSSON JÖNKÖPINGA, SVEDSKE MALE BRACE TRECI RED, MINIMI BRAT Hämta alla bilagor som zip-fil GS Korsväg .doc 168.5kB Korsvägsandakt I .doc 2.4MB Žalost i tjeskoba Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika… Novi tekstovi Svi tekstovi Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted on 6 travnja, 2020 by Valentino Findrik Preuzvišeni oci biskupi, ponovno vam pišem u nadi da vas ovo pismo nalazi u dobru, u mjeri u kojoj je to u ovim tjeskobnim danima uopće moguće. Ovoga vam puta upućujem otvoreno pismo, prvenstveno zbog toga što se njegova nakana i iščekivani učinak tiče cijele naše Crkve, koju sam ovoga puta odlučio uključiti u svoje obraćanje. Pišem vam kao vjernik koji ima pitanja, ali i kao teolog koji bi želio s vama podijeliti dio svoje zabrinutosti. Crkva u Hrvatskoj već je u trećem tjednu otkako su odredbom Hrvatske biskupske konferencije obustavljena slavlja mise s narodom, slavlja svih sakramenata i blagoslovina te gotovo svi oblici zajedničke i javne pobožnosti. Bog je postao čovjekom – tijelom, mesom – kako bi bio s nama do svršetka svijeta. To Božje bivanje s nama imamo u sakramentima, bez kojih Crkva ne može. Crkva je bez njih bolesna. Ta bolest koja nas je zadesila mogla bi biti ozbiljno opasna – kao što je opasna svaka bolest čiji se rani simptomi ne daju lako uočiti. Ovdje ne mislim na pandemiju koja je sad već zahvatila sav ljudski svijet i koja doista jest na svoj način opasna. Zbog toga je Crkva do sada diljem svijeta pokazala apsolutnu suradnju sa svjetovnim vlastima u provođenju sigurnosnih mjera. Međutim, kriza koju su ta bolest i opća reakcija na nju uzrokovali sa sobom je donijela doista pogubnu opasnost – za cijelo društvo, ali pogotovo za Crkvu. Ta je opasnost u potpunom podlijeganju paralizirajućem strahu od tjelesne bolesti i smrti, koji rezultira prihvaćanjem načina življenja koji se može svesti na preživljavanje po svaku cijenu. Velika je opasnost za Crkvu da, u želji za poslušnosti svjetovnim vlastima i zaštitom potrebitih, pođe ruku pod ruku za svijetom u njegovu strahu od smrti i zaboravi ono radi čega živimo. Iako crkvena povijest poznaje slučajeve sličnih i jednako radikalnih restriktivnih mjera kakve su danas na snazi, ipak moramo priznati kako narod Božji nikada prije nije imao tako razvijen sakramentalni život kakav ima danas. Tu bitnu specifičnost našeg vremena ne možemo zanemariti bez ozbiljne štete po našu Crkvu. Zbog toga neki u Crkvi s pravom upozoravaju kako bi nam se moglo dogoditi da Crkva bez sakramenata s narodom postane Crkvom bez naroda. Molitva, post, euharistijski post, duhovna pričest, savršeno kajanje i druga kršćanska duhovna oruđa imaju svoje značajno mjesto u životu vjernika pojedinca i čitave Crkve. No tražiti u njima zamjenu ili nadomjestak za sakramentalni život, za svoj bi dugoročni učinak moglo imati to da se vjernici jednostavno naviknu na te nadomjestke – kao što se ovih dana tako brzo privikavamo na donedavno mnogo teže zamislive stvari – ili još gore, da im oni omrznu – kao što je Izraelcima nakon nekog vremena omrznuo privremeni kruh s neba. Izraelci su nadahnuti zlovoljom i neizvjesnošću svoje situacije počeli mrmljati na Mojsija i na Boga, zbog čega su nastradali. Ta je usporedba trajna opomena Božjem narodu na strpljenje i pouzdanje u Njega koji najbolje zna što nam je potrebno, radilo se o materijalnoj ili duhovnoj nestašici. No to nas Pismo također uči i o uvijek slaboj, paloj i manjkavoj ljudskoj naravi, zbog koje Bog jest postao čovjekom, kako bi svoj narod zauvijek lišio potrebe za privremenim kruhom i mjedenom zmijom. Specifična opasnost našeg konteksta leži u tome da se zbog spriječenosti činjenja jednog zanemari prilika činjenja drugog. Građanska je vlast osigurala nastavak mnogih esencijalnih djelatnosti, poput trgovina hranom, lijekovima, pa i građevinskim materijalom slijedom nedavnog zagrebačkog potresa. Stavljajući po strani specifičnosti drugih zemalja, katolički narod koji čini veliku većinu hrvatskog građanstva s pravom se može pitati: Što je s našom duhovnom hranom, lijekom i građevinskim materijalom? Je li djelatnost Crkve doista ne-esencijalna te je se može tretirati jednako kao i, recimo, djelatnost salona za uljepšavanje? Je li Crkva zabranom vjerskih okupljanja doista lišena svih prilika za vršenje svoje sakramentalne djelatnosti? Još jednom ističiću bitnu razliku između spriječenosti da se nešto čini i propuštanja prilike da se čini ono što se može činiti, ne mogu se, oci biskupi, oteti dojmu da se štošta toga moglo i trebalo učiniti umjesto potpune obustave sakramentalne prakse. Evo nekoliko primjera: 1. Kao i sve druge zdravstvene ustanove, rađaonice još uvijek rade. No što je s rađanjem za Nebo? Je li krštenje po nečemu opasnije od rođenja? Osim toga, građanska vlast dopušta čak i javno okupljanje do pet osoba. Je li doista nezamislivo osigurati uvjete za zatvoreno krštenje, pa bilo ono također do pet osoba: roditelji, dijete, kum, svećenik? Naglašavajući radikalnu važnost formalnog primanja sakramenta, Zakonik kanonskog prava dopušta da u smrtnoj pogibelji bilo tko može krstiti. A nije li ovo vrijeme pogibelji, zbog čega bismo pošto-poto trebali moći krstiti? A ako nismo u pogibelji, zašto, opet, ne krstimo? 2. Isto rečeno vrijedi i za sakrament ženidbe. Naša građanska vlast pruža mogućnost za taj temeljni događaj ljudskog života i jedan od stupova ljudske civilizacije – u najužem krugu osoba i uz pridržavanje sigurnosnih mjera. No je li sklapanje sakramenta ženidbe pod istim uvjetima po nečemu opasniji od civilne procedure? Uz svijest da korizmeno vrijeme ne dopušta crkvenu ženidbu, mogu li vjernici očekivati da će naša crkvena vlast po Uskrsu prilagoditi svoje odredbe, barem u skladu s postojećim građanskim, te svojim vjernicima, među kojima su mnogi mladi budući supružnici, omogućiti te doista minimalne uvjete za slavlje tog sakramenata? 3. Iako je važno što su oci biskupi dopustili da crkve vjernicima ostanu otvorene za osobnu molitvu, neobična je odluka da u jednoj crkvi može istovremeno biti prisutno najviše deset osoba. I to ne samo zbog puke činjenice da sve crkve nisu jednako velike – crkve se značajno razlikuju u broju vjernika koje istovremeno mogu primiti, pa i uz poštivanje važećih sigurnosnih mjera – nego i zbog toga što su se oci biskupi i po toj mjeri pokazali strožima od Stožera civilne zaštite, čije mjere uključuju sigurnosne upute za ponašanje u zatvorenim prostorima, ali ne ograničavaju na isti način broj osoba po objektu. Je li odlazak u crkvu radi molitve – ili pak slavljenja mise – po nečemu opasnije od odlaska u trgovinu? Možemo li očekivati prilagodbu dotične odredbe koja bi većem broju vjernika omogućila toliko važnu mogućnost barem kratkog pohoda i molitve u crkvi? A kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti u jednoj crkvi, na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s tim istim vjernicima slavi sveta misa? Što priječi našu crkvenu vlast da ide ukorak, pa i korak ispred svjetovne te kuša i uvjeri se u poslušnost svog vjerničkog naroda, koji bi ovih dana, budimo sigurni, sve dao da može ponovno slaviti svetu misu i pričestiti se? 4. Teško je shvatiti odluku biskupa da zabrane slavlje sakramenta ispovijedi osim u smrtnoj pogibelji, zato što je, usuđujem se reći, vrlo lako zamisliti mnoge načine slavlja tog sakramenta u sigurnim uvjetima. Je li ulazak u ispovjedaonicu po čemu opasniji od, recimo, sjedanja u taksi? Ako jest, što je s drugim mogućim mjestima sigurnijeg slavljenja ovog sakramenta, poput crkvenih dvorišta, župnih ureda, otvorenih hodnika crkvenih objekata, ulaza u kapele i crkve itd.? Iako je Euharistija vrhunac sakramenata i sveg kršćanskog života, ono gdje bi vjernici u svoj tjeskobi koja sada prožima naše živote mogli ponajviše biti uskraćeni jest upravo sakrament pomirenja. Znamo, Krista nitko nije dostojan primiti. A opet, koliko li ga nam je često lakše i primiti, nego se s njime pomiriti. Gdje je tjeskoba, tu je nemir, a gdje je nemir, tu je i grijeh. Nismo li stoga u ovakvim krizama u još većoj potrebi za milosti koju primamo po sakramentu? Savršeno pokajanje kao preporučena zamjena za sakrament ispovijedi može biti dovoljno za spasenje, ali, suvišno je reći, ono nije dovoljno za život. Više nego spasenjski mehanizmi, sakramenti su vjernicima uistinu ono što Crkva uči da jesu – vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti. Ovo doista jesu tjeskobni dani kada nas zdravstveni stručnjaci preko medija trebaju podsjećati kako nije opasno s bilo kime popričati na udaljenosti od nekoliko metara. Je li onda, ponizno pitam, doista neprihvatljivo zamisliti i zamoliti da naši biskupi, sa svećenicima, pronađu načine da se vjernicima osigura primanje sakramenta pomirenja u sigurnim uvjetima te budu oni koji će vjernike pozivati k sebi na razgovor, a po uzoru na svetoga Pavla zaklinjati ih da se u ovo vrijeme pomire s Gospodinom? Crkva dijeli radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi ovog svijeta. Crkvena vlast i Božji narod dužni su tako pokazivati solidarnost i suradnju s građanskom vlasti i znanstvenom strukom u zajedničkoj borbi protiv vladajuće pandemije. Međutim, valja nam se čuvati opasnosti koje vrebaju u apsolutnom slušanju svjetovnih pravila i mjerila. To po sebi zasigurno nikada nije bilo i ne može biti poslanje Crkve. Pravac na koji smo se gotovo besprigovorno otisnuli već nas je doveo do vrlo zabrinjavajućeg i do jučeg nezamislivog scenarija – toga da građanska vlast, na čelu s demokršćanskom vladom, sve svoje građane u maniri totalitarnog režima želi staviti pod stalni intimni nadzor i kontrolu. Zar će se itko usuditi reći da smo kao Crkva dužni slijepo se podložiti i takvom mogućem zakonu? U neizvjesnosti koja nas okružuje i pored odgovornosti koju imamo za zaštitu sebe i drugih oko nas, pogotovo starijih i slabijih, također imamo odgovornost i za očuvanje ljudskosti ovog našeg društva i svijeta. Crkva, sa svim svojim staležima, može i treba predvoditi taj proces, ali jedino tako što će se zauzimati za ono što je u čovjeku i u svijetu božansko. Tako što će ne samo učiti, nego i svjedočiti, da tjelesno zdravlje i svjetovna vlast, ma koliko važni, nisu i ne mogu biti sve što je vrijedno čuvanja, te da preživljavanje po svaku cijenu – modus vivendi koji već sada pušta korijenje u našem društvu – nije način življenja dostojan čovjeka – svakako ne kršćanina. Crkva je to kroz povijest nebrojeno puta i činila – u velikim bolestima, ali i pri padovima velikih gradova, država i carstava. Oci biskupi, ovo vam pismo pišem u nadi i s uvjerenjem da i u ovim okolnostima možemo zajedno ostati vjerni tom poslanju i na razini zadatka tolikih mučenika, blaženika i svetaca Crkve, u kojima ovih dana tražimo svoje uzore. Ponizno vas stoga molim da razmotrite ovdje izložene prijedloge te svome poslušnom sinu odgovorite na iznesene upite i, još važnije, svoju Crkvu blagoslovite ponovnom uspostavom sakramentalne prakse – za kojom vapimo. U iščekivanju vašeg odgovora i vašeg blagoslova, Valentino Findrik Share this: Označeno Crkva, Hrvatska biskupska konferencija, koronavirus, sakramenti Objavio Valentino Findrik Share this: https://youtu.be/ofWuFhl1SNM https://www.torkglobal.com/#regionEurope
    https://www.youtube.com/watch?v=4LYErw3PoKs

ĐAVAO NAPADA BAŠ SVAKO LJUDSKO BIĆE, A NAŠ BOG JE SAVRŠENA I JEDINA ZAŠTITA!
30 247 visningar•15 feb. 2016
436
17

DELA

SPARA

OMNIA DEO
PRENUMERERA
1.korizmena 2016. – c
Don Josip Radić, mr. sc. (Kupres, r. 2.4.1965.), negdašnji savjetnik u Hrvatskom ministarstvu prometa i veza, znanstvenik ekonomist (usput rečeno, završio je tri fakulteta a da nikada u životu ispita nije pao). Nakon sto je doživio jasan Božji poziv u svome srcu, ostavlja obećavajuću i blistavu karijeru te već zgotovljene planove o osnivanju vlastite obitelji, samo zato da se posve posveti spasonosnoj i nenadmašivoj Kristovoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi i velikoj obitelji Njegove Crkve, tj. posvećenju svih duša (‘u ministarstvu prometa i veza’ s Gospodinom).
Znajući da je, po riječima sv. Ivan Pavao II., SVETOST – PASTORALNA HITNOST i da PLODNOST SVAKOG PASTORALACA NE OVISI O METODAMA NEGO O SJEDINJENOSTI SA DUHOM SVETIM, nastoji živjeti na intezivan način duhovni život kroz poniznu molitvu i pokoru te djela milosrđa zajedno sa Euharistijskom zajednicom Srca Isusova i Marijina, koju je providonosno nadahnut pokrenuo da okuplja braću i sestre različitih duhovnih staleža sa nakanom i smjernicama da si budu podrška na putu rasta u pravovjernosti i predanosti Gospodinu, tj. u svetosti; Trojedinom Bogu na slavu i na službu Crkvi, koja kao Majka svih nas osposobljava i šalje svoju djecu da i u ovo naše vrijeme živo promiču Radosnu Vijest spasenja – da Ljubav bude što više ljubljena!
Već neko vrijeme, svake posljednje nedjelje u mjesecu održava izuzetno kvalitetne i posjećene duhovne obnove u povjerenoj mu župi u Polači (pored Benkovca) s početkom u 16h. Kontakt: 023 662 268. Tko bi želio prisustvovati tom zaista milosnom događaju, bolje da dođe ranije, poradi pronalaska slobodnih mjesta.
Ovdje Vam predstavljamo mozaik njegovih, iako ne sustavno složenih, ali da nadahnutih nagovora (svojevrsnih duhovnih vitamina), koji predstavljaju audio školu svetosti u kojoj je prava tajna istinskog smisla i sreće života! Stoga, pažljivo poslušajmo SVAKI TJEDAN – NAGOVOR JEDAN, te Vam od srca preporučamo da ga proslijedite i bližnjima kao jedno jednostavno, a toliko poticajno, sredstvo nove evangelizacije; šireći sljedeći link ‘Popisa za reprodukciju’ koji se svaki tjedan novim nagovorom nadopunjava: https://www.youtube.com/playlist?list…
I na koncu Vam posebno predstavljamo jedan naš izbor iz tog bogatog mozaika ovog zbilja vrlog i vrlo traženog duhovnika don Josipa Radića, jer je tematski posebno vezan uz aktualnu Godinu posvećenog života: https://www.youtube.com/watch?v=VjPCb…
AM
VISA MER
11 kommentarer
SORTERA EFTER
Standardprofilfoto
Lägg till en offentlig kommentar …

Marijana Nikolic
Marijana Nikolic
för 3 år sedan
Don .Josip je poslan da nam otvori oči srca.Divan svecenik i propovjednik.

20

SVARA
Sandra Lamesic
Sandra Lamesic
för 4 år sedan
TKO NEMA DUHA KRISTOVA NIJE KRISTOV Rim8.9
A DON JOSIP RADIC DEFINITIVNO IMA DUHA KRISTOVA I JEST KRISTOV SVEĆENIK! NEKA BLAGOSLOVI GOSPODIN I NEKA GA ČUVA. …AMEN

23

SVARA
Dölj svar
ivo harlamov
ivo harlamov
för 2 år sedan
Direktno ,bez ulepšavanja ti ubaci rječ u sred duše…za mnoge je to težko da slušaju.Hvala ti svečenik.

3

SVARA
Dijana Gabeljic
Dijana Gabeljic
för 1 dag sedan
Bog te blagoslovio svećrniče ☺👏

SVARA
Ivanka Perisa
Ivanka Perisa
för 5 månader sedan
Isuse daj nam snage i budi uz nas🙏🙏🙏

SVARA
Lorena Knezic
Lorena Knezic
för 1 år sedan
Ja sam ga vidjela prije dvije godine na zidu i znam njegov indentinet

SVARA
Suzana saloma
Suzana saloma
för 2 år sedan
💗 Isuse moj,

najmilije moje,

u ruke Tvoje

predajem

srce svoje.

+

“Obećavam da duša koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast.” Isus (Dn.48)
Visa mindre

6

SVARA
Kristina Draguljić
Kristina Draguljić
för 8 månader sedan
Don Josipe pravo govorite đavao napastuje ako ga zoveš once ti doci zovi Isusa i njemu se predaji i zoviBoga u svoj život Kristina Draguljić

SVARA
Josip Kolic
Josip Kolic
för 2 år sedan
za majke koje nece da radaju Pogledaj se u ogledalo I objasni sebi koga gledas licem u lice Dal bi postojala da te ubi Majka pod vlastitim srcem Ti muzu koji dozvolis zeni da ucini abortus Djeteta koji ste u strasti uzivanja zivot dali Zar vam ta postelja i ljubav nista nisu znacile Da mozete ubiti dio sebe Zar neznas muzu da je tebe rodila druga zena jel mozes vjerovat svojoj zeni da nece i tebe ubiti Kad ubija vlastito dijete pod Svojim srcem Eto koliko vrijede majke ubojice svoje dijece Gore su od ratnih zlocinaca A posle smrti kad stanu pred Krista i ugledaju svoju ubijenu Djecu unarucju Krista Isusu je svako dijete milo Bice pitanje zasto mama zasto tata Neces izbjeci odgovornosti Bozji Blagosov svima koji citate ovaj tekst Ruzica
Läs mer

3

SVARA
Dölj 2 svar
Josip Kolic
Josip Kolic
för 2 år sedan
Daj nam Boze razuma

1

SVARA

Katica Veverec
Katica Veverec
för 4 månader sedan
molim odgovorite mi kako spasiti od teške psovke .

What Do Costumes Have to Do With the Book of Esther?
Posted on February 4, 2018 by K. Gallagher
Recently, I participated in a “Table Topics” discussion with Jeremy Legatzke on Hebraic Roots Network. The topic was Purim. Jeremy prepared several questions that tend to be controversial about this Feast of the People. One question was about the tradition of dressing up or wearing costumes. Pondering this question caused me to dig for an answer. Jeremy quoted from a Haaretz article that said that donning costumes during Purim began in the 14th century as an alternative to lent. Is this tradition a tare that needs to be uprooted or is there a Biblical precedent for this custom?

While I do not agree with the scary Halloween-ish type of costumes, dressing up as Biblical or historical characters can be used as a good (and fun) teaching tool, especially for children. This is true not just for Purim, but at other times as well. Dramatic or associative play (dress-up) is an important part of child development that teaches self-regulation, conflict resolution, and empathy. It encourages imagination, creativity, and language and math development. It also relieves stress, tension, and helps children to deal with traumatic circumstances.

None of this should be surprising to a Bible Believer or something we should fear. God made us to be imitators of HIM, so naturally, children learn by imitating the adults they encounter. One year, we dressed up for our Passover Seder and it was one of the most memorable we’ve ever experienced, which is the primary POINT of the Seder.

But, what about Purim? First, it is helpful to do a concordance search on clothing, garments, robes, coverings, adornments, etc. The Word of God actually has A LOT to say about garments. In every generation, clothing has played an integral role as a mark of rank, status, royalty, righteousness, gender, holiness, wickedness, mourning, bridal attire, authority, service, and more. These coverings and what they represent are used literally, figuratively, and metaphorically in the Bible. The first mention of clothing is in Genesis:

Gen 3:21 (NASB) The LORD God made garments of skin for Adam and his wife, and clothed them.

(I’ve written some thoughts about these “garments of skin” here and here.) The last mention of clothing is in Revelation:

Rev 22:14 (NASB) Blessed are those who wash their robes, so that they may have the right to the tree of life, and may enter by the gates into the city.

I hope you will meditate on those two verses for a while, as I believe they teach a profound lesson. We could spend years exploring garments, the change of garments, and other adornments in the Bible. For now, consider rereading the Book of Esther and underlining or highlighting every time you see a mention of robes, changing clothes, coverings, and other royal attire such as crowns, scepters, and signet rings. That is what I did this year, and it revealed a new dynamic to this fascinating story. If you have a good imagination, you can also picture the attire not mentioned that other characters in the story would have worn. For example, how would one know if a person was part of the royal court, harem, officials, or army if not for their garments?

Wardrobe reveals much about a person. If we see someone wearing a white coat and a stethoscope, we know that individual is a doctor. If we see a man in a blue uniform with a badge, we know that he is a police officer. So, what do the garments in the book of Esther reveal?

Esther Told Through Apparel

Queen Vashti’s crown is taken due to her refusal to come at the king’s command. (Est. 1:11,19)
Esther is given the crown because she found favor in the king’s eyes and becomes queen. (Est. 2:17)
The king gives his signet ring to Haman; giving him the authority to send out a decree to destroy the Jews. (Est. 3:10-15)
Mordechai learns of Haman’s plan to annihilate the Jews, tears his clothes, and puts on sackcloth and ashes. (Est. 4:1-2)
Many other Jews did the same. (Est. 4:3)
Esther donned royal robes to approach the king on his throne. The King extends his golden scepter to Esther and offers her not only her life and favor, but up to half of his kingdom. (Est. 5:1-3)
Haman, thinking the king wanted to honor him, tells the king to array a man in the king’s robes and parade him around the city on the king’s royal horse on whose head the royal crown has been placed. (Est. 6:7-9)
The king tells Haman to honor Mordecai by doing exactly that: dress him in the king’s robe and lead him around the city proclaiming, “Thus shall it be done to a man the king desires to honor.” (Est. 6:10-11)
Haman was so humiliated that he went home mourning with his “head covered.” (Est. 6:12)
When Esther revealed herself and Haman’s plot at the second wine banquet, the king left in fury. When he returned, he found Haman falling on the couch where Esther sat. The king accused Haman of assaulting Esther, and they (the king’s guard) COVERED Haman’s face. (Est. 7:8)
The king took the signet ring off of Haman and gave it to Mordecai. (Est. 8:2)
Mordecai and Esther wrote new decrees in the king’s name and sealed it with the signet ring, so the Jews could fight and defend themselves. (Est. 8:8,10)
Mordecai wore royal robes of blue and white linen, a large crown of gold, and another outer garment of purple and linen. (Est. 8:15)
In a sense, the entire plot reversal in the Book of Esther is told through what is “worn.” Can you see how a tradition of dressing up or wearing costumes and masks could have arisen from the Biblical text? This is just the surface level of the story. If we dig deeper, there is more! I’ll give a couple of examples.

Did the King’s Horse Wear a Crown?

Est. 6:8 (NASB) let them bring a royal robe which the king has worn, and the horse on which the king has ridden, and on whose head a royal crown has been placed…

It’s obvious that Haman’s pride and unbridled desire for recognition and power had no bounds. This wasn’t lost on King Ahasuerus. Some scholars believe that the Persian horses wore crown-like adornments, especially those used by the royal family, but others disagree. I tend to side with the latter view based on the Hebrew text. The “royal crown” mentioned in the verse above is “מלכות כתר” or keter malkhut. It is used in two other places in the Book of Esther:

Est. 1:11 (NASB) to bring Queen Vashti before the king with her royal crown in order to display her beauty to the people and the princes, for she was beautiful.

Est. 2:17 (NASB) The king loved Esther more than all the women, and she found favor and kindness with him more than all the virgins, so that he set the royal crown on her head and made her queen instead of Vashti.

This “royal crown” is different than the large crown of gold (atarah gadol) that was given for Mordecai to wear.[1] Both display authority, but only one represents the actual kingdom, a feminine Hebrew word. Based on the usage of this Hebrew phrase, some scholars believe that what Haman actually requested was not the king’s crown or his horse’s, but the crown of the queen! Even though Haman was second in the kingdom, he wanted more. He wanted to be THE king and have his wife, the queen, too. This isn’t an outrageous interpretation considering what happened when the king returned from his anger at the second wine banquet. He found Haman falling onto the couch (or bed) with Esther.

Est. 7:8 (NKJV) When the king returned from the palace garden to the place of the banquet of wine, Haman had fallen across the couch where Esther was. Then the king said, “Will he also assault the queen while I am in the house?” As the word left the king’s mouth, they covered Haman’s face.

Ironically, it was this suspicion that cost Haman his life, not his hatred for the Jews. No one messes with the wife of the king and gets away with it!

Before Esther approached the king unannounced, she had not been summoned in thirty days. (Est. 4:11) But when Esther boldly approached the throne, inviting the king and Haman to a “wine banquet,” it intrigued the king. She had his full attention. What could she want? Why did she also invite Haman? To add to the mystery, Esther didn’t tell the king what she wanted at the first banquet. Can you imagine how heightened his curiosity must have been when she requested that he and Haman join her again the next night?

After the first banquet, the king couldn’t sleep. Can you blame him? You know he had to be wondering why in the world she (his queen and wife) only invited him and Haman to these specially prepared wine banquets. He tried to ease his troubled mind by having the book of records read to him. This is how he discovered that Mordecai had saved his life.

Thus, the next day, all his worry and suspicion is fresh on his mind when he asks Haman how he should honor a man that he desires to honor. Do you think he might have been extra sensitive to Haman using the words “keter malkhut?” After this display, King Ahasuerus was likely wondering if Haman wanted not only his kingdom, but also his woman, the queen. I believe this is why his reaction was swift and decisive when he saw Haman falling onto the couch with Esther. It was a confirmation of all his suspicions!

Haman essentially wanted to switch clothes (roles) with the king. Instead, he ended up wearing the very noose he had prepared for Mordecai. Or, perhaps more accurately, a very large pike was adorned with Haman’s head as a warning to all who defied the crown.

Concealed and Revealed

A common theme in the Book of Esther is hidden motives, hidden identities, and even a hidden God (YHWH’s Name doesn’t appear in the Esther even though His divine providence is seen throughout the book.) Costumes and masks “hide” or “conceal” what is underneath. Esther concealed the fact that she was a Jew at the command of Mordecai, though the writer is sure to tell us that they are from the tribe of Benjamin. (Est. 2)

The author also reveals the lineage of Haman:

Est. 3:1 (NASB) After these events King Ahasuerus promoted Haman, the son of Hammedatha the Agagite, and advanced him and established his authority over all the princes who were with him.

Haman is called the son of Hammedatha the Agagite, or of the Agagites. This recalls Agag the king of the Amalekites, conquered and taken prisoner by Saul, and hewn into pieces by Samuel. (1 Sam. 15:8,33) It also harkens back to when the children of Israel first crossed the Reed (Red) Sea and were attacked by the Amalekites. (Ex. 17:8-16) Hence, both Jewish and Christian expositors regard Haman as a descendant of the Amalekite king, who was a descendant of Esau.

If this is the case, Haman’s hatred of Mordecai and the Jews is a very old sibling rivalry that dates back to Jacob and Esau. On a spiritual level, this is the battle of appetites and desires (flesh) with the truth of the Word of God and His Torah. On the outside, Esau wore the skin of the firstborn, but he was ruled by his flesh rather than the Spirit of God. He acted rashly and without concern for his birthright, because he’d rather be in the field like a beast. But Jacob was a peaceful man of the tents, an idiom for Torah study. Thus, Esau’s stomach of desire sold the divine birthright to Jacob for a bowl of red (earth/flesh-like) soup.

Rebekah was given a Word from the LORD while the boys were still in her womb that the older would serve the younger. And, when an aged and blind Isaac went to bless the boys before he died, Rebekah counseled Jacob to dress up or wear the beast-like costume of Esau.

Jacob disguised his identity by donning the garments of his brother and received the blessing of the firstborn, which YHWH said belonged to him in the first place.

Gen. 27:15 (NASB) Then Rebekah took the best garments of Esau her elder son, which were with her in the house, and put them on Jacob her younger son.

At first glance, this activity appears to be highly deceptive. I believe we are meant to wrestle with this story. What was really happening here? Did Rebekah and Jacob sin or did they fulfill God’s plan in an unorthodox way? Wasn’t there a way for YHWH’s intended son to receive the birthright and the blessing without such trickery? To add to our struggle, the Word never says that Rebekah or Jacob sinned by going through with their plan.

Did you catch the punch line? Israel (Jacob) received the blessing while he was wearing the costume of Esau!

Some rabbis teach that this is the real reason for the tradition of wearing costumes on Purim. Descendants of Jacob and Esau met in Persia, and once again Esau sought the life of Jacob. But also once again, there was a heavenly reversal and Jacob (Mordecai) received the eminent position that Esau (Haman) sought.

There are some deep lessons to be learned by wearing the garments of another. If children benefit from this activity in the natural, what do you suppose the spiritual counterpart is?

I think the answer is found in Genesis chapter 1:

Gen. 1:27 (NASB) God created man in His own image, in the image of God He created him; male and female He created them.

We are the image of God in the earth. We are imitators of the Messiah.[2] We are clothed in garments of salvation and robed in His righteousness.[3] But sometimes, we must beat the beast at his own game of masquerading as an angel of light. Things are not always what they seem. Sometimes, what appears to be harlot, is a righteous woman doing the will of God. Sometimes, what appears to be foreign pagan ruler, is actually our long, lost brother. (Joseph)

Esau still hates Jacob, even if he offers a kiss. We need to discern these twins within ourselves first. Like Esther, many of us live in exile. But also like Esther, we are daughters of Abihail. (Est.2:15) In Hebrew, Abihail is Av + chayil. Our Father is a strong Warrior!

We recall righteous Tamar that took off her garments of widowhood and donned the apparel of a prostitute, concealing her identity from Judah. Her costume helped procure the line of Judah and the Messiah! We recall Joseph who dressed and spoke like an Egyptian, and saved not only the nation of Israel, but also many others. We remember that the outside of the cup can be deceiving. The children of light give others the benefit of doubt. They are not quick to judge or to speak. They do not promote unforgiveness or hatred, even when they are betrayed and hurt. They are image-bearers of God and not a red, hairy beast of the field.

If wearing a costume or dressing up teaches one to be more like Adonai, and to be more empathetic to other’s plights, and it confuses the schemes of the enemy, then that’s what I want to do.

-K

[1] Est. 8:15 (NASB) Then Mordecai went out from the presence of the king in royal robes of blue and white, with a large crown of gold and a garment of fine linen and purple; and the city of Susa shouted and rejoiced.

[2] 1 Cor. 1:11, Eph. 5:1

[3] Is. 61:10

Share this:
FacebookPinterest1LinkedInTwitterEmailPrintMore

Related
Moonbeams and the Moedim Part IV
Moonbeams and the Moedim Part IV
In “Moedim”

Rosh Chodesh Adar 2 5779 (2019)
Rosh Chodesh Adar 2 5779 (2019)
In “Moedim”

Moonthly Cycle
Moonthly Cycle
In “Messianic Issues”

Categories: Biblical Symbols, Moedim | Tags: Costumes, Esther, garments, Hadassah, Haman, Purim, robes | 7 Comments
Post navigation← OLDER POSTNEWER POST →
7 thoughts on “What Do Costumes Have to Do With the Book of Esther?”

February 4, 2018
Tekoa
Loved this blog with all its rich symbolism of crowns and clothing, Jacob and Esau, flesh and spirit and yes, costumes. Brilliant and thought provoking.
Thanks, Kisha!

Liked by 1 person

Reply

February 5, 2018
charlene reams manning
Back in the 80’s my church was way ahead of its time. We did all the feasts. The kids loved Purim the best because it and Hannukah were the feasts the kids did by themselves. With the teenagers in charge, all were given their part to do, some very little ones even brave enough to say a line or two. There was a narrated speaking as the others acted out the parts. The adults booed Haman and we had noise makers too. And, there were, of course, costumes. What fine memories for me. Thank you for a great teaching, too!

Liked by 2 people

Reply

February 5, 2018
K. Gallagher
Wow, your church really was ahead of its time! Baruch HaShem! (:

Like

Reply

February 5, 2018
Bonnie Agee
This was really good thank you for doing that Kisha I loved it!!!

Liked by 1 person

Reply
Pingback: Leviathan and the Witch of Endor – Obadiah’s Cave

Pingback: Warring with Amalek Part III | GRACE in TORAH

Pingback: Rosh Chodesh Adar 2 5779 (2019) | GRACE in TORAH

Leave a Reply
AHA ; CROATIAN JEW DOCTOR OF CATOLIC CHURCH WROTE LATIN GREEK AND CROATIAN OLD TES AND NEW TEST

danas me puno naplakalo od naroda poslanih meni od KRISTA DILIM JER DANAS NEZNA NIKO AKO SE VIDIMO SUTRADAN ZATO DILIM PRIVATE : Danas rijetko ili gotovo nikad ne čujete nekoga da bi htio da se Isus vrati. Maranatha, Marana tha ili Maran atha aramejski je izraz samo jednom upotrebljen u Novom zavjetu; upotrijebio ga je apostol Pavao na kraju svoje Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 16,22). Smatra se da je to bio pozdrav rane crkve, a u prijevod znači: ”Dođi, o Gospodine!” Nedavno sam slušala propovijed jednoga starog propovjednika, sada već kod Gospodina, koji u svojoj propovijedi rekao da kad je on bio mlad, u crkvama su se uglavnom propovijedale dvije teme: križ i dolazak Gospodnji. I rekao je da su se studenti biblijske škole u kojoj je bio pozdravljali s Maranatha! Kad bi netko nekoga vidio na drugoj strani ulice, viknuo bi: ”Maranatha! A onaj bi mu otpozdravio istim pozdravom. Ali tko danas uopće želi da se Isus vrati! Prije nekoliko godina dva su se moja prijatelja, oba propovjednika, oženila. Kratko nakon vjenčanja, jedan mi je od njih u razgovoru rekao: ”Volio bih da Isus dođe što prije!” ”Pa tek se oženio”, rekla sam. ”Unatoč tomu, htio bih da dođe što prije.” Kad sam ubrzo nakon vjenčanja drugoga, pred njim rekla da bih htjela da se Isus vrati, odgovorio mi je: ”O, ja ne bih htio! Tek sam se oženio!” Danas rijetko ili gotovo nikad ne čujete nekoga da bi htio da se Isus vrati. Crkva se uglavnom sastoji od dvije skupine ljudi: od onih koji se boje da će Isus uskoro doći i koji se tješe da je i danas kao što je uvijek bilo i da On može doći tek za tisuću godina, i od onih malobrojnih koji ga s čežnjom čekaju i žele Ga što prije vidjeti. To su oni koji kažu ”da su bolni od ljubavi” za njim (Pnp 5,8). U Otkrivenju čitamo: ”Duh i zaručnica vele: ‘Dođi!… Dođi, Gospodine Isuse!” (Otk 21,17.20). ”Ali još je toliko nespašenih, naši najbliži, prijatelji, poznanici i općenito ljudi oko nas, a zatim i širom svijeta”, kažemo. Istina je, no upregnemo svu svoju snagu te radimo na tome – molitvom, svjedočenjem i potpomaganjem onih koji šire Radosnu vijest – da svi, ili barem mnogi od njih, uskoro čuju i spase se. Jer sviđalo se to nama ili ne, htjeli to mi ili ne, rekli to ili ne, Isus Krist će doći – i to uskoro. On sam je rekao: ”Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega … ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali… i to sve do dana kada Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve odnese” (Mt 24,37-39). ”Dan Gospodnji doći će kao lopov u noći” (1 Sol 5,2). Ali, hvala Bogu, mi ”nismo u tami da bi nas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov” (1 Sol 5,4). ”Dakle, bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin”, rekao je Isus (Mt 24,42)… Neki dan pročitala sam svjedočanstvo jedne misionarke koja je čula jednoga starog Židova, kojemu se u konclogoru tako razbili čeljusti da je bio bez zuba i jedva govorio, kako tiho moli: ”O, moj Nebeski zlataru, drobi me, tali me, čisti me dok se Tvoja slava ne vidi u meni!” Dakle, moja želja je da to postane i naša svakodnevna molitva: ”O, moj Nebeski zlataru, što god je potrebno, drobi me, tali me, čisti me dok se Tvoja ljepota, Tvoja svetost i Tvoja slava ne vidi u meni!” A onda da i i mi kao zaručnica zajedno s Duhom oduševljeno kliknemo: ”Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!” ”Da, dolazim uskoro!” kaže Isus (Otk 21,20).

  1. sveča
    Križni put za nerođenu djecu Mar 4, 2020 Na večerašnjem križnom putu u župnoj crkvi sv. Petra pridružili su nam se članovi udruge Betlehem predmoleći križni put za nerođenu djecu. Križni put je napisao p. Marko Glogović, a u nastavku donosimo cijeli tekst. rbt KRIŽNI PUT ZA NEROĐENE (napisao p. Marko Glogović) PRIPRAVNA MOLITVA Znak križa Dobri Gospodine Isuse, pristupam ovom Putu Križa kao dijete Božje, svjesno svojih grijeha, slabosti i ograničenja. Blagoslivljam Te zbog Tvoje velike dobrote prema meni, zbog velikih milosti koje mi daješ svakog dana i sada. Ovu molitvu prikazujem Bogu Ocu, po Tebi, Isuse, Sine Božji, u snazi Duha Svetoga i zagovorom Marije Majke života, kao duhovnu zadovoljštinu za strašno zlo prolijevanja nevine krvi nerođene djece u našem narodu. Neka Te, Gospodine, ova bolna rana na duši čovječanstva ne zaustavi u Tvome milosrđu, nego nam se blag i milostiv smiluj i obrati naša srca, često otrovana duhom svijeta. Marijo, Zaštitnice nerođenih, putuj s nama ovom stazom trpeće ljubavi te potpomognuta našom molitvom i žrtvom zaštiti i spasi nerođeni život u opasnosti okrutne smrti! Amen. Draga Majko Marijo, prežalosna Gospo, Kraljice! Gledajući pošast današnjice, pobačaj, vidiš kakvu strahotu taj grijeh čini u dušama Tvoje djece. Rastavljeni brakovi, bolesti, ovisnosti, depresije, život u tami, u beznađu, samoubojstva, ratovi, mržnja… Majčice, Ti znaš da je to strašna posljedica čedomorstva u utrobi. Ti si rodila Isusa u hladnoći Betlehema, Ti si Ga nosila u progonstvu u Egipat, Ti si Ga odgajala u siromaštvu Nazareta i gledala krvava na križu. Ti si Majka Života, Zaštitnica nerođenih. Ti daj snage majkama da žele i da štite život kojega nose pod srcem! Ti daj snage mladićima i muževima da se ne boje života, djeteta, nego da ga zahvalno prihvate i vole! Ti svojim zagovorom obrati političare koji potpisuju zakone protiv života! Ti pomozi liječnicima da beskompromisno brane život od začeća do prirodne smrti, na što su se pozivu zakleli! Ti, Majko Života, pomaži u borbi, u molitvi i žrtvi, onima koji stoje uz život i slijede tako nauk naše Crkve! Marijo Majko, ja Te ljubim, ja Ti zahvaljujem, ja prizivam Tvoju nebesku pomoć i zaštitu od tijela, svijeta i zlog duha. Pobjednice stare zmije, MOLI ZA NAS! PRVA POSTAJA ISUSA OSUĐUJU NA SMRT Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, djeca su se zajedničkog nebeskog Oca okrenula protiv Tebe. Osudili smo Te svojim buntom, oholo se digli na Tvoju dobrotu, prezreli Tvoju ljubav. Utrobe majke postale su diljem svijeta prave grobnice nerođene djece- to je Tvoja najbolnija osuda i najokrutnije odbacivanje samoga Tebe. Zajedno s Majkom Marijom, prečistom Djevicom i Zaštitnicom nerođenih, kod ove mučne postaje vapimo;učini da ljudi prestanu osuđivati na smrt nerođene, pod krinkom zakona i raznih opravdanja! Nebeski Spasitelju, u trenutku suda Židovi su vikali: „Imamo zakon i po njemu on mora umrijeti“. Tako je Pilat oprao ruke kao znak svoje nevinosti i rekao:“Nevin sam od krvi ovog pravednog čovjeka. Vi se pazite“ Oslobodio je Barabu , ali Tebe je dao na križ. O moj Isuse, oprosti nam naše grijeh, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one koje su najpotrebnije Tvojeg milosrđa. NEROĐENO DIJETE: I ja sam osuđen na smrt jer postoji zakon. Po tom zakonu moji roditelji i liječnici vjeruju da im je dopušteno da me ubiju. Oni peru ruke u nevinosti kao da se može oprati krivnja vodom i nepoštivanjem božanskog zakona. Oni me osuđuju na fizičku smrt. No, hoće li se oni spasiti od vječne smrti? U pitanju je besmrtna duša, ne samo smrtno tijelo. DRUGA POSTAJA ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Božanski Spasitelju, primaš križ da olakšaš naše križeve. Pogledaj na tako težak križ naše domovine i svega svijeta, pogledaj na desetke milijuna usmrćene nedužne dječice na operacijskim stolovima! Molimo Te, u prisutnosti Tvoje svete Majke, dotakni srca onih koji pobačajem još više pritišću bez milosti i straha, Tvoja sveta ramena. Pomozi nam da raskrinkamo grijeh i svojim molitvama i žrtvama zaslijepimo Zloga, koji mrzi i uništava život. Marijo, Majko života, moli za nas! Svojim križem, Isuse, stavljaju na Te krivnju cijelog ljudskog roda. Ti ga ne odbijaš, jer samo tako ljudski rod može biti spašen. NEROĐENO DIJETE: Tako si uzeo na se grešni teret onih ljudi koji hladnokrvno oduzimaju život. Moja jedina krivnja je ta da nisam željen, kao da sam se ja nametnuo mojim roditeljima. Istina je da su mi oni dali život. Oni ne žele uzeti moj teret na se. Kako ih tada Tvoja smrt na križu može spasiti? Pa ipak, neizmjerno je Tvoje milosrđe, i Tebi je sve moguće. Molim za svoje roditelje i za svoje progonitelje. TREĆA POSTAJA ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Bože naš, shrvan si hladnoćom i bezosjećajnošću mnogih koji se nazivaju kršćanima, a opravdavaju i potiču, čak i promiču grijeh pobačaja. Zar ne čujemo gorki plač ubijenih u utrobama majke, zar nas uopće ne dira život koji nestaje u neizdrživim mukama i krvi? Padaš, jer tako je malo onih koji žele moliti, žrtvom i borbom spašavati najneviniju Tvoju braću i naše bližnje! U zajedništvu s Marijom, koja je gledala tvoj pad i padove milijuna žena i djevojaka, muškaraca i mladića, vapimo; spasi nerođene, spasi nerođene! Majko života, pomozi onima koje zli duh tjera na ovaj očajni čin kojim svojoj djeci i sebi uništavaju život! Križ ti postaje pretežak, Isuse. Padaš, drščući. Ležiš na zemlji. Tako što te tuku, prisiljavaju te da ustaneš. NEROĐENO DIJETE: Ja sam slabiji nego Ti. Još ne mogu ni ustati. Ne mogu se niti braniti. To što me tuku nije dovoljno – moraju me uništiti. Samo tada su zadovoljni… Tebi su nijekali božanstvo, meni niječu čak i čovještvo. Smiluj se ovom svijetu, tako praznom, hladnom. ČETVRTA POSTAJA ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse Spasitelju, kako je teško razmatrati taj bolni pogled, te suze nemoći i supatnje Tvoje i naše Majčice! Kako i danas Ona, Bezgrešna i Prečista, plače nad dječicom kojima nije dana mogućnost da žive, da ljube, da vjeruju, da Tebe svjedoče i slave. Neka suze Bogorodice operu hladne i samodopadne duše, neka ugase vatru požude, neka satru duha smrti i izagnaju iz ljudskih srdaca svako drugo neprijateljstvo prema Stvoritelju i Otkupitelju. Majko života, pomozi nama koji tako silno želimo obrisati Tvoje suze svojom molitvom, poniznošću i nastojanjima da se spasi nerođeni život! Ovaj je susret za Tebe i Tvoju Majku velika i gorka patnja. Ali to Ti je i utjeha. Tvoja Te Majka nije napustila u Tvom najtežem satu. NEROĐENO DIJETE: Ja nemam majku koja će plakati za mnom. Zatvoren sam u utrobi žene koja dopušta da budem uništen, pod izlikom svoje „slobode“. Po Proroku si rekao:“Može li majka zaboraviti svoje dijete?“ To bi bilo protiv svakog ljudskog osjećaja. U stvarnosti ja sam uništen da budem zaboravljen. No, da li ću biti uništen u njihovoj savjesti? PETA POSTAJA ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, ljubavi naša, ipak Ti u pomoć dolazi čovjek. Tvoj križ je tako težak, da jednostavno ne možemo dalje prema Golgoti, bez čovjeka. Da pobijediš zloduha pobačaja, tražiš pomoć svoje odane braće i sestara, onih koji mole i žrtvuju se, onih koji se kaju i obraćaju, koji Tebi predaju svoje grijehe i pouzdaju se u Tvoje milosrđe. Tvoj križ pomaže Ti nositi, dobri Gospodine i Majka koja Te tako žarko ljubi i svojim molitvama pred licem Oca nebeskog osigurava svijetu milosrđe i mir. Majko života- ojačaj nas u ovoj teškoj borbi za život nerođenih. Šimun ne želi svojevoljno nositi križ. Moraju ga natjerati. No, kada mu okreneš svoj božanski pogled, on uzima svojevoljno križ na ramena i ide iza Tebe, olakšavajući Ti teret. NEROĐENO DIJETE: Još sam slijep i ne mogu pogledati nikoga svojim molećivim pogledom, da bi mi se moglo pomoći. Ti si jedini kojega mogu pogledati. Nemoj me odbiti kada budem morao, bez krštenja, doći k Tebi. Svrni i na mene svoj božanski pogled. ŠESTA POSTAJA VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, krvavog i popljuvanog Presvetog Lica, u polovici neljudskog križnog puta, bivaš zaslijepljen krvlju i znojem, okrutnošću i mržnjom. Što reći na odvažnost i ljubav ove krhke žene kojoj si se smilio i koja svjedoči svoj divljoj masi nježnu predanost svome Učitelju? Svrni svoj pogled na tolike bogobojazne Veronike diljem svijeta, koje molitvama i odricanjima spašavaju nerođene, daju Tvome Licu ponovno sjaj i ljepotu. Te Veronike su zapravo Marijine produljene ruke… Obasjaj nas Licem svojim i bit ćemo spašeni! I bit će spašeni nerođeni! Veronika ne može mirno gledati Tvoje lice, prljavo i znojno. Ona uzima veo sa svoje glave i da Ti ga u ruke tako da može obrisati lice od prljavštine i krvi. Možda si joj pomogao u prošlosti i zato Ti je sada zahvalna. NEROĐENO DIJETE: Postoji jako mnogo dobrih, nesebičnih žena. Zašto ja moram imati ženu bez srca za majku? Kako bih ju samo kasnije nagradio za žrtvu, koju bi mi sada učinila! Gospodine, pogledaj svojim dubokim, božanskim pogledom u njenu dušu da ju ne bi izgubila za vječnost. SEDMA POSTAJA ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse Otkupitelju, ponovno si u prašini, opet padaš pod grubo drvo koje označuje naše grijehe i nemilosrdnosti. Pogubiti nerođeno dijete, samo zato jer nije planirano, jer se nema novaca za njegovo uzdržavanje; razapeti ga, uništiti mu budućnost, ne upoznati ga i nikad ga ne nazvati lijepim imenom… Zar ne padaš ponovno i zbog toga? Sjeti se tog bolnog pada i pošalji svoga Duha onima koji se u sebi bore s napašću da ne rode začeto djetešce. Obrati liječnike i medicinsko osoblje koje sudjeluje u ovom progonu najmanjih, protresi savjesti, osvjedoči nas o tom neizmjernom zlu i njegovim posljedicama! Marijo, Majko i Zaštitnice nerođenih, pridigni one koje posrću i padaju! Gospodine, po drugi put te grijesi čovječanstva tjeraju na pod. Još jednom se rane na Tvom Tijelu otvaraju i krvare. Goruća bol dovodi do grča Tvoje tijelo. NEROĐENO DIJETE: Kako Te uništavanje tolikih nevinih opterećuje. I moja smrt je nadodana Tvom teretu. Daj da ovaj drugi pad spasi one koji upadaju u krivnju, zbog mene, da ne budu bačeni u vječni ponor. OSMA POSTAJA ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse samilosni, milosrdni, Ti si dobar i pun ljubavi prema svome narodu, do samoga kraja. Tješiš riječima hrabrosti i pouzdanja žene koje su uplakane gledale strahotu Tvojih muka. Kako tek nježno i milostivo djeluješ u sakramentu pomirenja, u kojem liječiš duše, zacjeljuješ rane,štitiš od daljnje zaraze, braniš od novog ranjavanja… Ipak, toliki Ti ranjeni grijehom danas ne žele predati grijeh pobačaja, izvanbračne nečistoće, nevjere, nego teško ranjeni, ranjavaju druge. A Ti ih, Isuse, s velikim strpljenjem zoveš i čekaš i želiš utješiti! Marijo, Isusova Majko, sakrij svu nerođenu dječicu pred kandžama đavla! Suze obične empatije nisu dovoljne. Ti savjetuješ žene:“Ne plačite nada mnom, plačite nad sobom i nad svojom djecom.“ NEROĐENO DIJETE: Nada mnom nisu prolivene suze. Ili će biti? Zasigurno je, kada je moja majka saznala za me, plakala od ljutnje, jer me nije htjela. Moja joj smrt neće nanijeti nikakvu bol. Dati će joj anesteziju, tako da ne osjeti bol kada me osude na smrt. A mene će rastrgati. DEVETA POSTAJA ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse preblagi, Tvojim poniženjima nema kraja. Tvoja je muka duga i ponovno padaš u naše blato i nečistoću ljudskog srca. Križ nije zabava, nije igra, nije modni ukras. A toliki ga baš tako doživljavaju. Ne vide u križu jasan znak stvarne Božje ljubavi, naše spasenje, Jaganjčevu žrtvu za grijehe svijeta, predanje, bezgranično trpljenje našeg Krista. Križ se gazi, proklinje, još se dublje zabijaju čavli licemjerja, nepravde i oholosti. Pobačaj nije igra, smrt nije zabava, pakao nije šala. Žarko Te molimo, da Srcu Bezgrešne Majke života podariš sve mogućnosti da na bilo koji način spriječi pobačaj, a ženama i djevojkama te njihovim mladićima i muževima, koji su se ogriješili o život vlastite djece, daš srce skrušeno i otvoreno za pokoru i zadovoljštinu! Teret križa postaje nepodnošljiv. Treći put padaš na pod. Nemaš ni trenutak odmora. Bičevima i štapovima prisiljen si ustati. Dršćući od slabosti stojiš i zadnjom snagom hodaš posljednji dio puta do Golgote. NEROĐENO DIJETE: Ne moraju me udarati štapovima. No smatrat će me bezvrijednim kao i Tebe. Jedino ih zanima da me maknu sa puta, inače bih mogao donijeti svojim roditeljima nemir i zabrinutost. Umjesto štapa dobit ću nož. Čime sam to zaslužio? DESETA POSTAJA ISUSA SVLAČE Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse moj, dozvoljavaš se sramotiti, pogrđivati, bogohulno vrijeđati i omalovažavati. Međutim podnio bi i više, samo da spasiš duše od vječne tame. Na Kalvariji stojiš svučen, odjeven krvlju, udarcima i poniženjima. Kako su Ti samo slična nerođena djeca s kojih mnogi svlače dostojanstvo i neotuđivo pravo na sretan, radin, zdrav život. Predajem Ti svoje srce, sve što imam i sve što jesam. Neka moja molitva, koliko god bila slaba i rastresena, ipak donese plod pred Tvojim prijestoljem! Oslobodi prijetnje smrti nerođene, a svojoj rođenoj dječici, po svojoj milosti, daj blagoslov i udahni im vrline, da uvijek hode putem čovječnosti i svetosti. Majko života, ne napuštaj one koji su digli ruku na Tvog Sina i svukli Ga na Golgoti, a u kojima prepoznajemo i sebe. Gol i izložen pogledima, umrijet ćeš. Zato su skinuli odjeću sa Tvog tijela. Sad ispaštaš besramnost čovječanstva. NEROĐENO DIJETE: Srama nije igrao nikakvu ulogu kada sam počeo postojati. Ali sada, kada se trebam roditi, oni me se stide. Moji roditelji ne mogu skrbiti za treće ili četvrto dijete. Bolji krugovi imaju jedno ili dvoje djece. Imali bi dovoljno odjeće za mene, ali ne žele mi to dati. Koštam ih previše. A tako sam malen. JEDANAESTA POSTAJA ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse raspeti, dolazi vrhunac Tvojih muka. Hladni čavli probijaju Tvoje ruke i noge, čini se da zlo pobjeđuje i da ćeš otići u povijest kao gubitnik i lažac. Ali Ti, baš ovdje, na križu, pobjeđuješ đavla, grijeh, smrt i nesreće i tamo vječnog ponora. Na križu ne proklinješ. Na križu si Kralj trpljenja i Pobjednik. Isuse propeti, i smrt Te nerođenih pribija na križ, ali i ubojstvo nerođenih po križu možeš oprostiti i pobijediti! Učini to, učini po zagovoru Majke života, učini to sada, zbog svoje Krvi, zbog svoje djece, zbog najveće svetinje – života! Marijo, Zaštitnice života, oprosti nam što smo Tvoga Sina grijesima bičevali i razapeli, izmoli da se On više ne raspinje u utrobama majki! Zabijanje na križ je mučenje. Ova je najuvredljivija kazna Tvoja sudbina, da bi Te odvojila za svagda od ljudskog roda. No, tamo gdje je mržnja najjača, Tvoja je ljubav najjača. Svojom smrću na križu otvorio si vrata Neba za čovječanstvo. NEROĐENO DIJETE: Za moju smrt ne trebaju ni križ ni čavli. Nesavjesna osoba bit će izvršitelj. Bit ću izrezan i bačen, a oni će se samo brinuti da ne prouzročim infekciju. A tako ih volim. No ne mogu im to još uvijek reći. A oni ne čuju šapat. Niti nijemi krik. DVANAESTA POSTAJA ISUS UMIRE NA KRIŽU Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Janje Božje prezreno, usmrćeno na križu spasenja! Podijelio si svoju smrt sa smrću nebrojenog mnoštva nerođenih, u vlastitoj krvi ugušenih mališana. Umro si s njima, umireš s njima i za njih, za sve nas! Svojom predragocjenom Krvlju prekrivaš tjelešca i duše onih koji su postali žrtve sebičnosti, oholosti, uspjeha, tjelesne ljepote, svjetovnih ispraznosti. Kakva glupost i sablazan pred anđelima; uništiti život zbog prividnih, jadnih razloga, ne razmišljajući o kratkoći i krhkosti života svakog čovjeka, koji brzo dolazi na Sud. Tvoja smrt na je Isuse, opomena i poziv – moramo izabrati ili Boga ili svijet, ili Boga ili zlo, ili Boga ili tragediju. Marijo, Majko života, Zaštitnice nerođenih, svojim moćnim zagovorom možeš i hoćeš doprinijeti da pobačaj više ne odnosi nevine živote. Majko Života ubijenog i Života uskrslog – moli za nas! „Oče , oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk23,24). Ovo je tvoja molitva dok umireš. Kao što dobri razbojnik, umirući govori: „Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo“.(Lk23,42). Ti mu odgovaraš veličanstvenim riječima: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). NEROĐENO DIJETE: Teško mi je misliti i moliti kao dobri razbojnik. No, to je jedina prilika da napravim nešto od svog kratkog života. To je jedino što mogu učiniti i zato i ja molim: „Gospodine Isuse, oprosti liječniku koji me uništava, oprosti mom ocu i mojoj majci koji mi žele smrt. Oni ne znaju što čine“. Da me barem žele pogledati, i vidjeti. TRINAESTA POSTAJA ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse, Tvoje su beživotno tijelo skinuli s križa, da počineš u krilu svoje Majčice, podnijevši najsvetiju žrtvu i dajući život za svoje ovčice. Dobri Pastiru probodenog, poniženog tijela, sada živiš i djeluješ u otajstvenom Tijelu, u Crkvi. Toliko se udovi otajstvenog Tijela danas odmeću od Tebe, ponovno Te pribijaju na križ, smatraju zlo dobrim i promiču nemoralan život i bezakonje. Iz takvog života proizlazi misao o ubojstvu nerođenog čovjeka, koja svakodnevno postaje krvava stvarnost. Pomozi, zagovorom Majke života, da mnoge žene i djevojke kao i njihovi zaručnici i supružnici zadobiju umirenje savjesti, da siđu s križa očaja i smrti, da osnuju obitelji, da rode djecu. Hvala Ti, Isuse, što nas u svojoj dobroti uslišavaš! Nakon smrti dopušteno Ti je da budeš položen na majčino krilo. Jedno si se kao dijete tamo odmarao, a sada Ti majka iskazuje završni čin ljubavi. Crkva stavlja ove riječi iz Svetog Pisma u Njena usta:“Svi koji prolaze ovuda, neka vide ima li veće žalosti od moje“(Tuž 1,2) NEROĐENO DIJETE: Krajnji čin ljubavi meni nije dozvoljen, ali mogu ponoviti iste riječi:“Svi koji prolaze ovuda, neka vide ima li veće žalosti od moje“. Nikada nisam iskusio majčinu ljubav i nikad ju neću ni iskusiti na zemlji. No, Majka me Marija prihvaća kao svoje ljubljeno djetešce. Kao Tebe. ČETRNAESTA POSTAJA ISUSA POLAŽU U GROB Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te: Jer si po svom svetom križu otkupio svijet! Isuse ubijeni, ulaziš u hladan grob, gdje je sve ovijeno žalošću i smrću. Napaćena tijela, sada si konačno usnuo, čekajući pobjedu dobra i slavu uskrsnuća. Isto tako, Gospodine, ulaziš u nove grobnice, u srca nebrojenih ljudi koji su sami uzeli pravdu u svoje ruke i sebe učinili „bogovima“. Želiš svom snagom svoje ljubavi rasvijetliti te grobnice svojim svjetlom, svojim blaženim dodirom milosrđa. Zovem Te da uđeš u srca majki, da ih obnoviš, zaštitiš pred napadima pakla, da im podariš novu nadu i novi život! Marijo, Majko nerođene djece, stavi svoje svete ruke na živote dječice kojima je planiran pobačaj i zatvori grobove srdaca koja su ih već osudila, da smrt ne pobijedi već da bude pobijeđena. Moli za nas! Isuse, Ti nemaš svoj vlastiti grob. Moraju Te položiti u grob koji pripada drugome. No, ovaj grob nije Tvoje zadnje mjesto počivanja. Ustao si iz groba sa proslavljenim tijelom vječnog života. NEROĐENO DIJETE: Moj će grob biti kanta za smeće ili za pepeo, ili nešto još gore… Hoće li to biti moje zadnje počivanje? Hoću li biti zauvijek zaboravljen? Ne, moja duša živi i dalje i ta će duša na sudnji dan biti spojena sa mojim proslavljenim tijelom za vječnost. Na sudnjem danu moji će roditelji morati priznati da su uništili vlastito tijelo i krv. Hoće li tada zaplakati:“Planine, padnite na nas, vrhovi, pokrijte nas“(Hoš 10,18). Ja i milijuni nevine i nerođene Božje djece, koji smo prošli užasnu smrt na zemlji, da, mi nevini ljubimo svoje očeve i majke svom našom ljubavlju i svom dušom. MI SMO ŽIVI! Molimo, pred Božjim svetim prijestoljem, Njegovo beskrajno milosrđe za sve očeve i majke. Neka uživaju vječni život u nebeskom Kraljevstvu, zaslugom Kristove muke i smrti te Njegova slavnog uskrsnuća. ZAVRŠNA MOLITVA Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, Sine Marije Djevice, Majke života i Zaštitnice nerođenih! Išli smo zajedno s Tvojom Majkom križnim putem nerođenih. Prinijeli smo Ti sve koji čine, koju su učinili ili žele učiniti to teško zlodjelo, kojemu nema opravdanja. Prikazali smo Ti naše molitve i žrtve, da se naša domovina i cijeli svijet oslobode ove krvave tragedije i okrene Tebi, Životvorcu Bogu i Spasitelju čovjeka. Daj, milosrdni Isuse da ova pobožnost i našim dušama donese obilje blagoslova, snage na daljnjem putu i milost obraćenja, ustrajnosti i sreće. A Ti, predraga Majčice, budi naša jedina slast i utjeha. Gospodine, nerođeni i ona siromašna srca i duše, njihovi roditelji, prolaze put križa s Tobom. Pokreni sve one koji su odgovorni za živote nerođenih, očeve i majke, medicinsko osoblje, znanstvenike, novinare, svećenike, političare… Da shvate svoju odgovornost i obvezu pred Bogom Ocem, Stvoriteljem neba i zemlje, i da više ne odbijaju besramnim djelima Tvoju božansku dobrotu, čineći tako sebi najveće zlo. Sveta Marijo, Bezgrešna Djevice, Zaštitnice nerođenih i Majko svih ljudi, kako duboko ovaj užasan grijeh ranjava Tvoje srce. Smiluj se najnevinijima od svoje djece i zaštiti ih od udaraca i napada zloga. Majko ljubavi i milosrđa. Utočište grešnika. Izmoli od nebeskog Oca milost i milosrđe odgovornima, tako da ni jedan od njih ne bude izgubljen za vječnost. Amen. Share 1Like MORE IN ŽUPA SV. PETRA, ŠIBENIK – VIDICI Molitva za nerođenu djecu Korizmena kampanja inicijative „40 dana za život“ započela je na Čistu srijedu pod geslom „Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar. Ove ćemo korizme… Obiteljska liturgijska molitva za IV. korizmenu nedjelju Za sve one koji ne mogu sudjelovati na nedjeljnim svetim misama zbog zabrane održavanja svetih misa s narodom Hrvatski institut za liturgijski pastoral… Following conversation 1 COMMENT samo lucija samo lucija just now Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život! 1h ago Kad bi ove riječi ukorijenili u svoja srca i iz njih živjeli, bili bi nova stvorenja Sva su Kristova učenja moćne životne riječi. No, Njegovih sedam posljednjih izjava dok je umirao za nas dostojne su detaljnog razmatranja. Trebale bi promijeniti naše živote. Ovo je sedam Isusovih izjava s križa koje mogu promijeniti život … Da ste stajali u gomili tog dana i promatrali Isusa kako umire, čuli biste ga kako izgovara sedam zapanjujućih izjava. Izvanredne riječi, ne samo jer je bio primoran, nego zbog dubokog značenja koje prenose. A u ovih sedam posljednjih Kristovih izjava nalazimo trajan primjer kako i mi moramo misliti i živjeti! 1. „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ I dijeleći haljine njegove, baciše kocku“ (Luka 23,34). Isus je ispunio proročanstvo da će „posredovati za bezakonike“ (Izaija 53,12). Kome je govorio? U stvarnosti, svima nama. Kao što je Petar objasnio nekoliko tjedana kasnije, „sav dom Izraelov“ razapeo je Krista (Djela 2,36). Tada je Petar rekao svima u hramu: „Začetnika života ubiste“ (Djela 3,15). Pavao je proširio popis grešnika na svako ljudsko biće (Rimljanima 3,23). Petar je dalje rekao: „I sada, braćo, znam da ste ono učinili iz neznanja kao i glavari vaši“ (Djela 3,17). Znači li to da Bog spušta svoj standard pravednosti na našu razinu neznanja? Ne! Neznanje nije nevinost, stoga ih je Petar potaknuo da se pokaju – okrenu od grijeha za koje je Krist morao umrijeti – da im bude oprošteno. Iako smo zbog grijeha i mi bili Božji neprijatelji, On se nikad nije hladnokrvno okrenuo od nas, kao što Isusove riječi tako snažno ovdje pokazuju. Možemo li, dakle, učiniti išta manje od ovoga: „Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone“ (Matej 5,44)? 2. „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43). Dva kriminalca, koja su kriva i zaslužuju smrt, visjela su pokraj Isusa. Obojica su ga vrijeđali (Matej 27,40-44); ali kasnije, kad je netko ponovno ismijavao Krista, jedan od njih je imao značajnu promjenu srca i odgovorio: „Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom?“ (Luka 23,40). Prisjetivši se da nas čeka sud pred Bogom, priznao je njihovu pravednu osudu i Isusovu nevinost – „No ovaj nije nikakva zla učinio“ (stih 41). Čak još neobičnije, izrazio je vjeru da će Krist vladati u Božjem dolazećem kraljevstvu – „Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje“ (stih 42). Isusov je odgovor dokazao istinu iz Hebrejima 7,25: „Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.“ Zanimljivo, dok ga je masa vrijeđala, ismijavala i pljuvala, Isus im ništa nije odgovarao. Ali kad je ovaj kriminalac ponizno i pokajnički tražio milost, Isus je odmah odgovorio suosjećanjem i obećanjem. Ovo je Božji um, Božja ljubav. Bog je uvijek spreman odgovoriti na pokajanje. Vidimo li sami sebe u riječima tog kradljivca, svjesni našeg grijeha i potrebe za Božjim milosrđem? Gledamo li isto tako milosrdno druge kako je Isus vidio tog čovjeka – potencijalnog sina Božjeg koji nakon što se okrenuo Bogu, ima priliku biti u Njegovoj obitelji i kraljevstvu? 3. „Eli, Eli, lama sabahtani?“, to jest: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46). David je jednom napisao: „Ne vidjeh pravednika ostavljena“ (Psalam 37,25). „Ostaviti“ znači napustiti ili ostaviti bespomoćnim. Napuštanje je užasno iskustvo, ali napuštanje od Boga bilo bi nešto najgore! Zasigurno, Njegov ga Otac nije napustio! Kasnije izjave pokazuju da je Isus znao da ga Njegov otac nije napustio, ali ga je na trenutak ostavio bespomoćnim. Zašto? Prvo, Isus je preuzeo na sebe sve grijehe čovječanstva – „GOSPOD je na nj svalio bezakonje sviju nas“ (Izaija 53,6) – a Bog ne bi intervenirao da ublaži bilo što povezano s kaznom grijeha. Grijeh uzrokuje patnju, a Krist je podnio punu težinu, uključujući i emocionalnu traumu shvaćanja kako nas grijeh odvaja od Boga! Ranije je izjavio: „Otac me ne ostavi sama“ (Ivan 8,29). Nikada nije iskusio samoću koja dolazi od toga da bude odsječen od Boga, ali sada ponijevši grijehe svijeta, to se dogodilo. Jeste li se ikad osjećali sami, napušteni? Krist pozna taj osjećaj i može vam pružiti razumijevanje i vjeru koja vam je potrebna u takvim vremenima! Također zapazite da kad je pitao: „Zašto si me ostavio?“, samo je postavio pitanje. Samo zato što se osjećao napušteno, ne bi napustio Boga. Nije bilo optuživanja Boga, nije bilo dovođenja u pitanje Božje ljubavi, nije bilo sumnjanja u Njegova obećanja. Kao što su neki primijetili, bio je to „vapaj u nevolji, a ne nepovjerenje“. Nešto drugo vrijedi spomenuti. Ranije tog dana vjerski vođe, očigledno odbacujući ga kao svog Spasitelja, ismijavali su Isusa i išli toliko daleko da su to činili riječima iz Psalma 22, mesijanskog proročanstva (Matej 27,41-43). Kad je Isus kasnije povikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, također je citirao Psalam 22 – isti psalam kojeg su koristili Njegovi zlostavljači! Koristeći ovaj stih natrag protiv njih značilo je Njegovo pobijanje da su doista razapeli Mesiju! Znao je da ovaj psalam proriče Njega; i iako je bio tjeskoban zbog privremenog napuštanja, znao je da će Bog odgovoriti. Ipak, zapitajmo se u vezi nas: Je li nas Otac ikada pitao: „Moje dijete, moje dijete, zašto si me ostavilo?“ Svi smo, naravno, napustili Boga kroz našu grešnost. Nije li vrijeme da se to zaustavi? 4. „Žedan sam“ (Ivan 19,28). „Nakon toga Isus, kako je znao da je sve već svršeno, reče da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam!’“ U svojoj tjeskobi Isus je ostao bistre glave i svjestan da se proročanstvo iz Psalma 69,21 još uvijek trebalo ispuniti: „I dadoše mi žuč za jelo, i u žeđi me mojoj octom napojiše.“ Ovo opet pokazuje Njegovu tjelesnu patnju (Hebrejima 2,17-18), i zato razumije naše rane. Ali još važnije, žeđ je također duhovna stvar. „Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni“ (Ivan 4,13-14; vidi 7,38-39). Ušao je u naše cipele, pa hodajmo u Njegovim! Otkrijte ono što je znao: „Blaženi gladni i žedni pravednosti, jer oni će se nasititi“ (Matej 5,6). 5. „Svršeno je!“ (Ivan 19,30). Što je bilo dovršeno? Mnogo toga! Taj dan je bilo ispunjeno barem 25 mesijanskih proročanstva, svjedočeći nadahnuće Božje Riječi. U dobi od 12 godina, Isus je rekao: „Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2,49); i sad je to djelo koje mu je dodijeljeno bilo dovršeno! Samo nekoliko minuta dijelilo ga je od zaključivanja svog konačnog djela u tijelu – nudeći sebe kao žrtvu pomirenja, svoje bičevano tijelo i prolivenu krv kao plaću za naše grijehe. Isus se nikad nije kolebao u vezi svoje sudbine – Jaganjca Božjega, „zaklana od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13,8). Sada je pobijedio! „Upirimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu“ (Hebrejima 12,2). Završila je i Sotonska sudbina! Isusovom smrću „uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14). Sotona će biti bačen u bezdan, ali to tek dolazi. Što je Bog vama dao da dovršite? Možemo li biti tako posvećeni kao Onaj koji je izdržao do kraja i dovršio svoje djelo za nas? 6. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Luka 23,46). Onaj koji se dobrovoljno predao u ruke svojih krvnika, sada se predao u ruke svoga Oca. U životu je uvijek bio podvrgnut volji svoga Oca, a ni sada u smrti nije bilo drugačije. Nestao je osjećaj ostavljenosti koji je doživio nedugo prije toga. Znao je da će Bog odgovoriti na Njegovo očekivanje, stoga hvatajući svoj posljednji dah, Isus je izgovorio posljednje riječi – riječi potpune vjere. Naravno, točno kako je predodređeno, tri dana kasnije Bog ga je doveo natrag u život. Možemo li se i mi staviti u Božje ruke, ne samo kad umiremo, već poput Krista u svakodnevnom životu? Što bi nam Krist sada rekao? Oduševljeni smo onim što je naš Spasitelj prošao dok je umirao, a još je bolje znati što je mislio i rekao. Bog je sačuvao te riječi – i sve riječi u Bibliji – jer kao što je Krist proglasio u Ivanu 6,63: „Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ S obzirom da je On dao svoj život za nas, najmanje što možemo učiniti jest živjeti za njega, zar ne? Ono što nam sada kaže nije ništa drugačije od onoga što je izjavio nekoliko godina prije svoje smrti: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4), piše novizivot.net. 7. “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” U silnoj agoniji ovog trenutka, Isus ne misli na sebe. Opet misli na nas! Svojoj majci predaje najdražeg mu učenika Ivana, a najdražem učeniku predaje svoju Majku. Riječi veličanstvene i jasne: dobili smo majku, a majka je dobila ljubljenu djecu! Isuse daj nam svoje srce da ljubimo Tvoju majku onako kako si je ti ljubio. Amen! Share 1Like MORE IN VJERA-UFANJE-LJUBAV NIKAD AKTUALNIJE! Proročanstvo Benedikta XVI odjekuje! Evo što slijedi… ‘Ljudi će osjetiti sav užas bez Boga ali..’ Ove proročke riječi pape u miru, Benedikta XVI. izrečene su 1969. godine u jednom radio govoru, a… DON JOSIP RADIĆ RAZOTKRIVA PANDEMIJU: Evo zašto ju je Bog dozvolio! Ova pandemija je opomena ali i milost Bog je gospodar povijesti i ima plan baš za svaku osobu kako da je provede kroz ovaj svijet u vječnost. Budući da je to… Follow conversation 1 COMMENT samo lucija samo lucija just now na vijestima je me rasplakala kineskinja iz wuhana mlada izasla iz 60 dana i dva tjedna 1 ca je cinila javila mami tati da dolazi fri je uzala vlak ide svojima dragima ali kinezi su slozni mi nismo JA se mislila kada budem JA se vidala sa MOJIMA i suze mi lile ona ni mogla niti pricati JA nisam vidila 2 ljeta poludim od tuge iman underliggande bolesti svedsko tako sam tuzna kontaktirala sam fratra josipa marija nilsson iz jönköpinga male brace minimi ita jer se sramim moga zupnika mladen vuk HKM STEPINAC zupa reko je da se moram spovidati isla za malu tereziju iz diteta ISUSA ali bile su posvuda crvene lampe na vratima kada izasla iz sakristije kadi je BOZJI KRIZ vec gpotovo spovidanje kako mi je bilo zao u tisini se spovidala ISUS na krizu ljubila mu noge …………..rekla neznam kada cu ti opet doci se povratiti na masu , suze mi liju kako da sam znala …. ovo je moje iskreno svjedocanstvo , Blagoslov HVALA ! SVEDA KATOLIKA DODAN Posted bysamo lucija April 8, 2020 Leave a commenton SVEDA KATOLIKA DODAN EditSVEDA KATOLIKA DODAN Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted bysamo lucijaApril 8, 2020Leave a commenton Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijeEditOtvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije POTPISEN BI TRIBALO DA STE OTVORENA VRATA UVIJEK BILA RIMOKATOLICKA CRKVA A DANAS IDETE KAKO SVEDA ZATVORENI CRKVE I SAHRANE TO JE ZALOSTI KADA BOG DAJE UPUTE PRIKO NAPRIMJER MARIJA SIMME CITAJ DOBILA DANAS NA SVEDSKOM OD FRATRA JOSEFA MARIJA NILSSON JÖNKÖPINGA, SVEDSKE MALE BRACE TRECI RED, MINIMI BRAT Hämta alla bilagor som zip-fil GS Korsväg .doc 168.5kB Korsvägsandakt I .doc 2.4MB Žalost i tjeskoba Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika… Novi tekstovi Svi tekstovi Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted on 6 travnja, 2020 by Valentino Findrik Preuzvišeni oci biskupi, ponovno vam pišem u nadi da vas ovo pismo nalazi u dobru, u mjeri u kojoj je to u ovim tjeskobnim danima uopće moguće. Ovoga vam puta upućujem otvoreno pismo, prvenstveno zbog toga što se njegova nakana i iščekivani učinak tiče cijele naše Crkve, koju sam ovoga puta odlučio uključiti u svoje obraćanje. Pišem vam kao vjernik koji ima pitanja, ali i kao teolog koji bi želio s vama podijeliti dio svoje zabrinutosti. Crkva u Hrvatskoj već je u trećem tjednu otkako su odredbom Hrvatske biskupske konferencije obustavljena slavlja mise s narodom, slavlja svih sakramenata i blagoslovina te gotovo svi oblici zajedničke i javne pobožnosti. Bog je postao čovjekom – tijelom, mesom – kako bi bio s nama do svršetka svijeta. To Božje bivanje s nama imamo u sakramentima, bez kojih Crkva ne može. Crkva je bez njih bolesna. Ta bolest koja nas je zadesila mogla bi biti ozbiljno opasna – kao što je opasna svaka bolest čiji se rani simptomi ne daju lako uočiti. Ovdje ne mislim na pandemiju koja je sad već zahvatila sav ljudski svijet i koja doista jest na svoj način opasna. Zbog toga je Crkva do sada diljem svijeta pokazala apsolutnu suradnju sa svjetovnim vlastima u provođenju sigurnosnih mjera. Međutim, kriza koju su ta bolest i opća reakcija na nju uzrokovali sa sobom je donijela doista pogubnu opasnost – za cijelo društvo, ali pogotovo za Crkvu. Ta je opasnost u potpunom podlijeganju paralizirajućem strahu od tjelesne bolesti i smrti, koji rezultira prihvaćanjem načina življenja koji se može svesti na preživljavanje po svaku cijenu. Velika je opasnost za Crkvu da, u želji za poslušnosti svjetovnim vlastima i zaštitom potrebitih, pođe ruku pod ruku za svijetom u njegovu strahu od smrti i zaboravi ono radi čega živimo. Iako crkvena povijest poznaje slučajeve sličnih i jednako radikalnih restriktivnih mjera kakve su danas na snazi, ipak moramo priznati kako narod Božji nikada prije nije imao tako razvijen sakramentalni život kakav ima danas. Tu bitnu specifičnost našeg vremena ne možemo zanemariti bez ozbiljne štete po našu Crkvu. Zbog toga neki u Crkvi s pravom upozoravaju kako bi nam se moglo dogoditi da Crkva bez sakramenata s narodom postane Crkvom bez naroda. Molitva, post, euharistijski post, duhovna pričest, savršeno kajanje i druga kršćanska duhovna oruđa imaju svoje značajno mjesto u životu vjernika pojedinca i čitave Crkve. No tražiti u njima zamjenu ili nadomjestak za sakramentalni život, za svoj bi dugoročni učinak moglo imati to da se vjernici jednostavno naviknu na te nadomjestke – kao što se ovih dana tako brzo privikavamo na donedavno mnogo teže zamislive stvari – ili još gore, da im oni omrznu – kao što je Izraelcima nakon nekog vremena omrznuo privremeni kruh s neba. Izraelci su nadahnuti zlovoljom i neizvjesnošću svoje situacije počeli mrmljati na Mojsija i na Boga, zbog čega su nastradali. Ta je usporedba trajna opomena Božjem narodu na strpljenje i pouzdanje u Njega koji najbolje zna što nam je potrebno, radilo se o materijalnoj ili duhovnoj nestašici. No to nas Pismo također uči i o uvijek slaboj, paloj i manjkavoj ljudskoj naravi, zbog koje Bog jest postao čovjekom, kako bi svoj narod zauvijek lišio potrebe za privremenim kruhom i mjedenom zmijom. Specifična opasnost našeg konteksta leži u tome da se zbog spriječenosti činjenja jednog zanemari prilika činjenja drugog. Građanska je vlast osigurala nastavak mnogih esencijalnih djelatnosti, poput trgovina hranom, lijekovima, pa i građevinskim materijalom slijedom nedavnog zagrebačkog potresa. Stavljajući po strani specifičnosti drugih zemalja, katolički narod koji čini veliku većinu hrvatskog građanstva s pravom se može pitati: Što je s našom duhovnom hranom, lijekom i građevinskim materijalom? Je li djelatnost Crkve doista ne-esencijalna te je se može tretirati jednako kao i, recimo, djelatnost salona za uljepšavanje? Je li Crkva zabranom vjerskih okupljanja doista lišena svih prilika za vršenje svoje sakramentalne djelatnosti? Još jednom ističiću bitnu razliku između spriječenosti da se nešto čini i propuštanja prilike da se čini ono što se može činiti, ne mogu se, oci biskupi, oteti dojmu da se štošta toga moglo i trebalo učiniti umjesto potpune obustave sakramentalne prakse. Evo nekoliko primjera: 1. Kao i sve druge zdravstvene ustanove, rađaonice još uvijek rade. No što je s rađanjem za Nebo? Je li krštenje po nečemu opasnije od rođenja? Osim toga, građanska vlast dopušta čak i javno okupljanje do pet osoba. Je li doista nezamislivo osigurati uvjete za zatvoreno krštenje, pa bilo ono također do pet osoba: roditelji, dijete, kum, svećenik? Naglašavajući radikalnu važnost formalnog primanja sakramenta, Zakonik kanonskog prava dopušta da u smrtnoj pogibelji bilo tko može krstiti. A nije li ovo vrijeme pogibelji, zbog čega bismo pošto-poto trebali moći krstiti? A ako nismo u pogibelji, zašto, opet, ne krstimo? 2. Isto rečeno vrijedi i za sakrament ženidbe. Naša građanska vlast pruža mogućnost za taj temeljni događaj ljudskog života i jedan od stupova ljudske civilizacije – u najužem krugu osoba i uz pridržavanje sigurnosnih mjera. No je li sklapanje sakramenta ženidbe pod istim uvjetima po nečemu opasniji od civilne procedure? Uz svijest da korizmeno vrijeme ne dopušta crkvenu ženidbu, mogu li vjernici očekivati da će naša crkvena vlast po Uskrsu prilagoditi svoje odredbe, barem u skladu s postojećim građanskim, te svojim vjernicima, među kojima su mnogi mladi budući supružnici, omogućiti te doista minimalne uvjete za slavlje tog sakramenata? 3. Iako je važno što su oci biskupi dopustili da crkve vjernicima ostanu otvorene za osobnu molitvu, neobična je odluka da u jednoj crkvi može istovremeno biti prisutno najviše deset osoba. I to ne samo zbog puke činjenice da sve crkve nisu jednako velike – crkve se značajno razlikuju u broju vjernika koje istovremeno mogu primiti, pa i uz poštivanje važećih sigurnosnih mjera – nego i zbog toga što su se oci biskupi i po toj mjeri pokazali strožima od Stožera civilne zaštite, čije mjere uključuju sigurnosne upute za ponašanje u zatvorenim prostorima, ali ne ograničavaju na isti način broj osoba po objektu. Je li odlazak u crkvu radi molitve – ili pak slavljenja mise – po nečemu opasnije od odlaska u trgovinu? Možemo li očekivati prilagodbu dotične odredbe koja bi većem broju vjernika omogućila toliko važnu mogućnost barem kratkog pohoda i molitve u crkvi? A kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti u jednoj crkvi, na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s tim istim vjernicima slavi sveta misa? Što priječi našu crkvenu vlast da ide ukorak, pa i korak ispred svjetovne te kuša i uvjeri se u poslušnost svog vjerničkog naroda, koji bi ovih dana, budimo sigurni, sve dao da može ponovno slaviti svetu misu i pričestiti se? 4. Teško je shvatiti odluku biskupa da zabrane slavlje sakramenta ispovijedi osim u smrtnoj pogibelji, zato što je, usuđujem se reći, vrlo lako zamisliti mnoge načine slavlja tog sakramenta u sigurnim uvjetima. Je li ulazak u ispovjedaonicu po čemu opasniji od, recimo, sjedanja u taksi? Ako jest, što je s drugim mogućim mjestima sigurnijeg slavljenja ovog sakramenta, poput crkvenih dvorišta, župnih ureda, otvorenih hodnika crkvenih objekata, ulaza u kapele i crkve itd.? Iako je Euharistija vrhunac sakramenata i sveg kršćanskog života, ono gdje bi vjernici u svoj tjeskobi koja sada prožima naše živote mogli ponajviše biti uskraćeni jest upravo sakrament pomirenja. Znamo, Krista nitko nije dostojan primiti. A opet, koliko li ga nam je često lakše i primiti, nego se s njime pomiriti. Gdje je tjeskoba, tu je nemir, a gdje je nemir, tu je i grijeh. Nismo li stoga u ovakvim krizama u još većoj potrebi za milosti koju primamo po sakramentu? Savršeno pokajanje kao preporučena zamjena za sakrament ispovijedi može biti dovoljno za spasenje, ali, suvišno je reći, ono nije dovoljno za život. Više nego spasenjski mehanizmi, sakramenti su vjernicima uistinu ono što Crkva uči da jesu – vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti. Ovo doista jesu tjeskobni dani kada nas zdravstveni stručnjaci preko medija trebaju podsjećati kako nije opasno s bilo kime popričati na udaljenosti od nekoliko metara. Je li onda, ponizno pitam, doista neprihvatljivo zamisliti i zamoliti da naši biskupi, sa svećenicima, pronađu načine da se vjernicima osigura primanje sakramenta pomirenja u sigurnim uvjetima te budu oni koji će vjernike pozivati k sebi na razgovor, a po uzoru na svetoga Pavla zaklinjati ih da se u ovo vrijeme pomire s Gospodinom? Crkva dijeli radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi ovog svijeta. Crkvena vlast i Božji narod dužni su tako pokazivati solidarnost i suradnju s građanskom vlasti i znanstvenom strukom u zajedničkoj borbi protiv vladajuće pandemije. Međutim, valja nam se čuvati opasnosti koje vrebaju u apsolutnom slušanju svjetovnih pravila i mjerila. To po sebi zasigurno nikada nije bilo i ne može biti poslanje Crkve. Pravac na koji smo se gotovo besprigovorno otisnuli već nas je doveo do vrlo zabrinjavajućeg i do jučeg nezamislivog scenarija – toga da građanska vlast, na čelu s demokršćanskom vladom, sve svoje građane u maniri totalitarnog režima želi staviti pod stalni intimni nadzor i kontrolu. Zar će se itko usuditi reći da smo kao Crkva dužni slijepo se podložiti i takvom mogućem zakonu? U neizvjesnosti koja nas okružuje i pored odgovornosti koju imamo za zaštitu sebe i drugih oko nas, pogotovo starijih i slabijih, također imamo odgovornost i za očuvanje ljudskosti ovog našeg društva i svijeta. Crkva, sa svim svojim staležima, može i treba predvoditi taj proces, ali jedino tako što će se zauzimati za ono što je u čovjeku i u svijetu božansko. Tako što će ne samo učiti, nego i svjedočiti, da tjelesno zdravlje i svjetovna vlast, ma koliko važni, nisu i ne mogu biti sve što je vrijedno čuvanja, te da preživljavanje po svaku cijenu – modus vivendi koji već sada pušta korijenje u našem društvu – nije način življenja dostojan čovjeka – svakako ne kršćanina. Crkva je to kroz povijest nebrojeno puta i činila – u velikim bolestima, ali i pri padovima velikih gradova, država i carstava. Oci biskupi, ovo vam pismo pišem u nadi i s uvjerenjem da i u ovim okolnostima možemo zajedno ostati vjerni tom poslanju i na razini zadatka tolikih mučenika, blaženika i svetaca Crkve, u kojima ovih dana tražimo svoje uzore. Ponizno vas stoga molim da razmotrite ovdje izložene prijedloge te svome poslušnom sinu odgovorite na iznesene upite i, još važnije, svoju Crkvu blagoslovite ponovnom uspostavom sakramentalne prakse – za kojom vapimo. U iščekivanju vašeg odgovora i vašeg blagoslova, Valentino Findrik Share this: Označeno Crkva, Hrvatska biskupska konferencija, koronavirus, sakramenti Objavio Valentino Findrik Share this: https://youtu.be/ofWuFhl1SNM https://www.torkglobal.com/#regionEurope https://youtu.be/6HmJL6cRp1Q https://bogtevoli.wordpress.com/2020/04/08/ovo-je-sedam-isusovih-izjava-s-kriza-koje-mogu-promijeniti-zivot-vjera-ufanje-ljubav/
  2. sveča
    sretan vazam via dolorosa korsvägsandakt SVEDA KATOLIKA DODAN Posted bysamo lucija April 8, 2020 Leave a commenton SVEDA KATOLIKA DODAN EditSVEDA KATOLIKA DODAN Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted bysamo lucijaApril 8, 2020Leave a commenton Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencijeEditOtvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije POTPISEN BI TRIBALO DA STE OTVORENA VRATA UVIJEK BILA RIMOKATOLICKA CRKVA A DANAS IDETE KAKO SVEDA ZATVORENI CRKVE I SAHRANE TO JE ZALOSTI KADA BOG DAJE UPUTE PRIKO NAPRIMJER MARIJA SIMME CITAJ DOBILA DANAS NA SVEDSKOM OD FRATRA JOSEFA MARIJA NILSSON JÖNKÖPINGA, SVEDSKE MALE BRACE TRECI RED, MINIMI BRAT Hämta alla bilagor som zip-fil GS Korsväg .doc 168.5kB Korsvägsandakt I .doc 2.4MB Žalost i tjeskoba Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika… Novi tekstovi Svi tekstovi Otvoreno pismo biskupima Hrvatske biskupske konferencije Posted on 6 travnja, 2020 by Valentino Findrik Preuzvišeni oci biskupi, ponovno vam pišem u nadi da vas ovo pismo nalazi u dobru, u mjeri u kojoj je to u ovim tjeskobnim danima uopće moguće. Ovoga vam puta upućujem otvoreno pismo, prvenstveno zbog toga što se njegova nakana i iščekivani učinak tiče cijele naše Crkve, koju sam ovoga puta odlučio uključiti u svoje obraćanje. Pišem vam kao vjernik koji ima pitanja, ali i kao teolog koji bi želio s vama podijeliti dio svoje zabrinutosti. Crkva u Hrvatskoj već je u trećem tjednu otkako su odredbom Hrvatske biskupske konferencije obustavljena slavlja mise s narodom, slavlja svih sakramenata i blagoslovina te gotovo svi oblici zajedničke i javne pobožnosti. Bog je postao čovjekom – tijelom, mesom – kako bi bio s nama do svršetka svijeta. To Božje bivanje s nama imamo u sakramentima, bez kojih Crkva ne može. Crkva je bez njih bolesna. Ta bolest koja nas je zadesila mogla bi biti ozbiljno opasna – kao što je opasna svaka bolest čiji se rani simptomi ne daju lako uočiti. Ovdje ne mislim na pandemiju koja je sad već zahvatila sav ljudski svijet i koja doista jest na svoj način opasna. Zbog toga je Crkva do sada diljem svijeta pokazala apsolutnu suradnju sa svjetovnim vlastima u provođenju sigurnosnih mjera. Međutim, kriza koju su ta bolest i opća reakcija na nju uzrokovali sa sobom je donijela doista pogubnu opasnost – za cijelo društvo, ali pogotovo za Crkvu. Ta je opasnost u potpunom podlijeganju paralizirajućem strahu od tjelesne bolesti i smrti, koji rezultira prihvaćanjem načina življenja koji se može svesti na preživljavanje po svaku cijenu. Velika je opasnost za Crkvu da, u želji za poslušnosti svjetovnim vlastima i zaštitom potrebitih, pođe ruku pod ruku za svijetom u njegovu strahu od smrti i zaboravi ono radi čega živimo. Iako crkvena povijest poznaje slučajeve sličnih i jednako radikalnih restriktivnih mjera kakve su danas na snazi, ipak moramo priznati kako narod Božji nikada prije nije imao tako razvijen sakramentalni život kakav ima danas. Tu bitnu specifičnost našeg vremena ne možemo zanemariti bez ozbiljne štete po našu Crkvu. Zbog toga neki u Crkvi s pravom upozoravaju kako bi nam se moglo dogoditi da Crkva bez sakramenata s narodom postane Crkvom bez naroda. Molitva, post, euharistijski post, duhovna pričest, savršeno kajanje i druga kršćanska duhovna oruđa imaju svoje značajno mjesto u životu vjernika pojedinca i čitave Crkve. No tražiti u njima zamjenu ili nadomjestak za sakramentalni život, za svoj bi dugoročni učinak moglo imati to da se vjernici jednostavno naviknu na te nadomjestke – kao što se ovih dana tako brzo privikavamo na donedavno mnogo teže zamislive stvari – ili još gore, da im oni omrznu – kao što je Izraelcima nakon nekog vremena omrznuo privremeni kruh s neba. Izraelci su nadahnuti zlovoljom i neizvjesnošću svoje situacije počeli mrmljati na Mojsija i na Boga, zbog čega su nastradali. Ta je usporedba trajna opomena Božjem narodu na strpljenje i pouzdanje u Njega koji najbolje zna što nam je potrebno, radilo se o materijalnoj ili duhovnoj nestašici. No to nas Pismo također uči i o uvijek slaboj, paloj i manjkavoj ljudskoj naravi, zbog koje Bog jest postao čovjekom, kako bi svoj narod zauvijek lišio potrebe za privremenim kruhom i mjedenom zmijom. Specifična opasnost našeg konteksta leži u tome da se zbog spriječenosti činjenja jednog zanemari prilika činjenja drugog. Građanska je vlast osigurala nastavak mnogih esencijalnih djelatnosti, poput trgovina hranom, lijekovima, pa i građevinskim materijalom slijedom nedavnog zagrebačkog potresa. Stavljajući po strani specifičnosti drugih zemalja, katolički narod koji čini veliku većinu hrvatskog građanstva s pravom se može pitati: Što je s našom duhovnom hranom, lijekom i građevinskim materijalom? Je li djelatnost Crkve doista ne-esencijalna te je se može tretirati jednako kao i, recimo, djelatnost salona za uljepšavanje? Je li Crkva zabranom vjerskih okupljanja doista lišena svih prilika za vršenje svoje sakramentalne djelatnosti? Još jednom ističiću bitnu razliku između spriječenosti da se nešto čini i propuštanja prilike da se čini ono što se može činiti, ne mogu se, oci biskupi, oteti dojmu da se štošta toga moglo i trebalo učiniti umjesto potpune obustave sakramentalne prakse. Evo nekoliko primjera: 1. Kao i sve druge zdravstvene ustanove, rađaonice još uvijek rade. No što je s rađanjem za Nebo? Je li krštenje po nečemu opasnije od rođenja? Osim toga, građanska vlast dopušta čak i javno okupljanje do pet osoba. Je li doista nezamislivo osigurati uvjete za zatvoreno krštenje, pa bilo ono također do pet osoba: roditelji, dijete, kum, svećenik? Naglašavajući radikalnu važnost formalnog primanja sakramenta, Zakonik kanonskog prava dopušta da u smrtnoj pogibelji bilo tko može krstiti. A nije li ovo vrijeme pogibelji, zbog čega bismo pošto-poto trebali moći krstiti? A ako nismo u pogibelji, zašto, opet, ne krstimo? 2. Isto rečeno vrijedi i za sakrament ženidbe. Naša građanska vlast pruža mogućnost za taj temeljni događaj ljudskog života i jedan od stupova ljudske civilizacije – u najužem krugu osoba i uz pridržavanje sigurnosnih mjera. No je li sklapanje sakramenta ženidbe pod istim uvjetima po nečemu opasniji od civilne procedure? Uz svijest da korizmeno vrijeme ne dopušta crkvenu ženidbu, mogu li vjernici očekivati da će naša crkvena vlast po Uskrsu prilagoditi svoje odredbe, barem u skladu s postojećim građanskim, te svojim vjernicima, među kojima su mnogi mladi budući supružnici, omogućiti te doista minimalne uvjete za slavlje tog sakramenata? 3. Iako je važno što su oci biskupi dopustili da crkve vjernicima ostanu otvorene za osobnu molitvu, neobična je odluka da u jednoj crkvi može istovremeno biti prisutno najviše deset osoba. I to ne samo zbog puke činjenice da sve crkve nisu jednako velike – crkve se značajno razlikuju u broju vjernika koje istovremeno mogu primiti, pa i uz poštivanje važećih sigurnosnih mjera – nego i zbog toga što su se oci biskupi i po toj mjeri pokazali strožima od Stožera civilne zaštite, čije mjere uključuju sigurnosne upute za ponašanje u zatvorenim prostorima, ali ne ograničavaju na isti način broj osoba po objektu. Je li odlazak u crkvu radi molitve – ili pak slavljenja mise – po nečemu opasnije od odlaska u trgovinu? Možemo li očekivati prilagodbu dotične odredbe koja bi većem broju vjernika omogućila toliko važnu mogućnost barem kratkog pohoda i molitve u crkvi? A kada bi se pokazalo kako više vjernika može istovremeno biti u jednoj crkvi, na sigurnoj udaljenosti, u čemu bi bila dodatna prepreka da se s tim istim vjernicima slavi sveta misa? Što priječi našu crkvenu vlast da ide ukorak, pa i korak ispred svjetovne te kuša i uvjeri se u poslušnost svog vjerničkog naroda, koji bi ovih dana, budimo sigurni, sve dao da može ponovno slaviti svetu misu i pričestiti se? 4. Teško je shvatiti odluku biskupa da zabrane slavlje sakramenta ispovijedi osim u smrtnoj pogibelji, zato što je, usuđujem se reći, vrlo lako zamisliti mnoge načine slavlja tog sakramenta u sigurnim uvjetima. Je li ulazak u ispovjedaonicu po čemu opasniji od, recimo, sjedanja u taksi? Ako jest, što je s drugim mogućim mjestima sigurnijeg slavljenja ovog sakramenta, poput crkvenih dvorišta, župnih ureda, otvorenih hodnika crkvenih objekata, ulaza u kapele i crkve itd.? Iako je Euharistija vrhunac sakramenata i sveg kršćanskog života, ono gdje bi vjernici u svoj tjeskobi koja sada prožima naše živote mogli ponajviše biti uskraćeni jest upravo sakrament pomirenja. Znamo, Krista nitko nije dostojan primiti. A opet, koliko li ga nam je često lakše i primiti, nego se s njime pomiriti. Gdje je tjeskoba, tu je nemir, a gdje je nemir, tu je i grijeh. Nismo li stoga u ovakvim krizama u još većoj potrebi za milosti koju primamo po sakramentu? Savršeno pokajanje kao preporučena zamjena za sakrament ispovijedi može biti dovoljno za spasenje, ali, suvišno je reći, ono nije dovoljno za život. Više nego spasenjski mehanizmi, sakramenti su vjernicima uistinu ono što Crkva uči da jesu – vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti. Ovo doista jesu tjeskobni dani kada nas zdravstveni stručnjaci preko medija trebaju podsjećati kako nije opasno s bilo kime popričati na udaljenosti od nekoliko metara. Je li onda, ponizno pitam, doista neprihvatljivo zamisliti i zamoliti da naši biskupi, sa svećenicima, pronađu načine da se vjernicima osigura primanje sakramenta pomirenja u sigurnim uvjetima te budu oni koji će vjernike pozivati k sebi na razgovor, a po uzoru na svetoga Pavla zaklinjati ih da se u ovo vrijeme pomire s Gospodinom? Crkva dijeli radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi ovog svijeta. Crkvena vlast i Božji narod dužni su tako pokazivati solidarnost i suradnju s građanskom vlasti i znanstvenom strukom u zajedničkoj borbi protiv vladajuće pandemije. Međutim, valja nam se čuvati opasnosti koje vrebaju u apsolutnom slušanju svjetovnih pravila i mjerila. To po sebi zasigurno nikada nije bilo i ne može biti poslanje Crkve. Pravac na koji smo se gotovo besprigovorno otisnuli već nas je doveo do vrlo zabrinjavajućeg i do jučeg nezamislivog scenarija – toga da građanska vlast, na čelu s demokršćanskom vladom, sve svoje građane u maniri totalitarnog režima želi staviti pod stalni intimni nadzor i kontrolu. Zar će se itko usuditi reći da smo kao Crkva dužni slijepo se podložiti i takvom mogućem zakonu? U neizvjesnosti koja nas okružuje i pored odgovornosti koju imamo za zaštitu sebe i drugih oko nas, pogotovo starijih i slabijih, također imamo odgovornost i za očuvanje ljudskosti ovog našeg društva i svijeta. Crkva, sa svim svojim staležima, može i treba predvoditi taj proces, ali jedino tako što će se zauzimati za ono što je u čovjeku i u svijetu božansko. Tako što će ne samo učiti, nego i svjedočiti, da tjelesno zdravlje i svjetovna vlast, ma koliko važni, nisu i ne mogu biti sve što je vrijedno čuvanja, te da preživljavanje po svaku cijenu – modus vivendi koji već sada pušta korijenje u našem društvu – nije način življenja dostojan čovjeka – svakako ne kršćanina. Crkva je to kroz povijest nebrojeno puta i činila – u velikim bolestima, ali i pri padovima velikih gradova, država i carstava. Oci biskupi, ovo vam pismo pišem u nadi i s uvjerenjem da i u ovim okolnostima možemo zajedno ostati vjerni tom poslanju i na razini zadatka tolikih mučenika, blaženika i svetaca Crkve, u kojima ovih dana tražimo svoje uzore. Ponizno vas stoga molim da razmotrite ovdje izložene prijedloge te svome poslušnom sinu odgovorite na iznesene upite i, još važnije, svoju Crkvu blagoslovite ponovnom uspostavom sakramentalne prakse – za kojom vapimo. U iščekivanju vašeg odgovora i vašeg blagoslova, Valentino Findrik Share this: Označeno Crkva, Hrvatska biskupska konferencija, koronavirus, sakramenti Objavio Valentino Findrik Share this: https://youtu.be/ofWuFhl1SNM https://www.torkglobal.com/#regionEurope
    https://www.youtube.com/watch?v=4LYErw3PoKs

ĐAVAO NAPADA BAŠ SVAKO LJUDSKO BIĆE, A NAŠ BOG JE SAVRŠENA I JEDINA ZAŠTITA!
30 247 visningar•15 feb. 2016
436
17

DELA

SPARA

OMNIA DEO
PRENUMERERA
1.korizmena 2016. – c
Don Josip Radić, mr. sc. (Kupres, r. 2.4.1965.), negdašnji savjetnik u Hrvatskom ministarstvu prometa i veza, znanstvenik ekonomist (usput rečeno, završio je tri fakulteta a da nikada u životu ispita nije pao). Nakon sto je doživio jasan Božji poziv u svome srcu, ostavlja obećavajuću i blistavu karijeru te već zgotovljene planove o osnivanju vlastite obitelji, samo zato da se posve posveti spasonosnoj i nenadmašivoj Kristovoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi i velikoj obitelji Njegove Crkve, tj. posvećenju svih duša (‘u ministarstvu prometa i veza’ s Gospodinom).
Znajući da je, po riječima sv. Ivan Pavao II., SVETOST – PASTORALNA HITNOST i da PLODNOST SVAKOG PASTORALACA NE OVISI O METODAMA NEGO O SJEDINJENOSTI SA DUHOM SVETIM, nastoji živjeti na intezivan način duhovni život kroz poniznu molitvu i pokoru te djela milosrđa zajedno sa Euharistijskom zajednicom Srca Isusova i Marijina, koju je providonosno nadahnut pokrenuo da okuplja braću i sestre različitih duhovnih staleža sa nakanom i smjernicama da si budu podrška na putu rasta u pravovjernosti i predanosti Gospodinu, tj. u svetosti; Trojedinom Bogu na slavu i na službu Crkvi, koja kao Majka svih nas osposobljava i šalje svoju djecu da i u ovo naše vrijeme živo promiču Radosnu Vijest spasenja – da Ljubav bude što više ljubljena!
Već neko vrijeme, svake posljednje nedjelje u mjesecu održava izuzetno kvalitetne i posjećene duhovne obnove u povjerenoj mu župi u Polači (pored Benkovca) s početkom u 16h. Kontakt: 023 662 268. Tko bi želio prisustvovati tom zaista milosnom događaju, bolje da dođe ranije, poradi pronalaska slobodnih mjesta.
Ovdje Vam predstavljamo mozaik njegovih, iako ne sustavno složenih, ali da nadahnutih nagovora (svojevrsnih duhovnih vitamina), koji predstavljaju audio školu svetosti u kojoj je prava tajna istinskog smisla i sreće života! Stoga, pažljivo poslušajmo SVAKI TJEDAN – NAGOVOR JEDAN, te Vam od srca preporučamo da ga proslijedite i bližnjima kao jedno jednostavno, a toliko poticajno, sredstvo nove evangelizacije; šireći sljedeći link ‘Popisa za reprodukciju’ koji se svaki tjedan novim nagovorom nadopunjava: https://www.youtube.com/playlist?list…
I na koncu Vam posebno predstavljamo jedan naš izbor iz tog bogatog mozaika ovog zbilja vrlog i vrlo traženog duhovnika don Josipa Radića, jer je tematski posebno vezan uz aktualnu Godinu posvećenog života: https://www.youtube.com/watch?v=VjPCb…
AM
VISA MER
11 kommentarer
SORTERA EFTER
Standardprofilfoto
Lägg till en offentlig kommentar …

Marijana Nikolic
Marijana Nikolic
för 3 år sedan
Don .Josip je poslan da nam otvori oči srca.Divan svecenik i propovjednik.

20

SVARA
Sandra Lamesic
Sandra Lamesic
för 4 år sedan
TKO NEMA DUHA KRISTOVA NIJE KRISTOV Rim8.9
A DON JOSIP RADIC DEFINITIVNO IMA DUHA KRISTOVA I JEST KRISTOV SVEĆENIK! NEKA BLAGOSLOVI GOSPODIN I NEKA GA ČUVA. …AMEN

23

SVARA
Dölj svar
ivo harlamov
ivo harlamov
för 2 år sedan
Direktno ,bez ulepšavanja ti ubaci rječ u sred duše…za mnoge je to težko da slušaju.Hvala ti svečenik.

3

SVARA
Dijana Gabeljic
Dijana Gabeljic
för 1 dag sedan
Bog te blagoslovio svećrniče ☺👏

SVARA
Ivanka Perisa
Ivanka Perisa
för 5 månader sedan
Isuse daj nam snage i budi uz nas🙏🙏🙏

SVARA
Lorena Knezic
Lorena Knezic
för 1 år sedan
Ja sam ga vidjela prije dvije godine na zidu i znam njegov indentinet

SVARA
Suzana saloma
Suzana saloma
för 2 år sedan
💗 Isuse moj,

najmilije moje,

u ruke Tvoje

predajem

srce svoje.

+

“Obećavam da duša koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast.” Isus (Dn.48)
Visa mindre

6

SVARA
Kristina Draguljić
Kristina Draguljić
för 8 månader sedan
Don Josipe pravo govorite đavao napastuje ako ga zoveš once ti doci zovi Isusa i njemu se predaji i zoviBoga u svoj život Kristina Draguljić

SVARA
Josip Kolic
Josip Kolic
för 2 år sedan
za majke koje nece da radaju Pogledaj se u ogledalo I objasni sebi koga gledas licem u lice Dal bi postojala da te ubi Majka pod vlastitim srcem Ti muzu koji dozvolis zeni da ucini abortus Djeteta koji ste u strasti uzivanja zivot dali Zar vam ta postelja i ljubav nista nisu znacile Da mozete ubiti dio sebe Zar neznas muzu da je tebe rodila druga zena jel mozes vjerovat svojoj zeni da nece i tebe ubiti Kad ubija vlastito dijete pod Svojim srcem Eto koliko vrijede majke ubojice svoje dijece Gore su od ratnih zlocinaca A posle smrti kad stanu pred Krista i ugledaju svoju ubijenu Djecu unarucju Krista Isusu je svako dijete milo Bice pitanje zasto mama zasto tata Neces izbjeci odgovornosti Bozji Blagosov svima koji citate ovaj tekst Ruzica
Läs mer

3

SVARA
Dölj 2 svar
Josip Kolic
Josip Kolic
för 2 år sedan
Daj nam Boze razuma

1

SVARA

Katica Veverec
Katica Veverec
för 4 månader sedan
molim odgovorite mi kako spasiti od teške psovke .

What Do Costumes Have to Do With the Book of Esther?
Posted on February 4, 2018 by K. Gallagher
Recently, I participated in a “Table Topics” discussion with Jeremy Legatzke on Hebraic Roots Network. The topic was Purim. Jeremy prepared several questions that tend to be controversial about this Feast of the People. One question was about the tradition of dressing up or wearing costumes. Pondering this question caused me to dig for an answer. Jeremy quoted from a Haaretz article that said that donning costumes during Purim began in the 14th century as an alternative to lent. Is this tradition a tare that needs to be uprooted or is there a Biblical precedent for this custom?

While I do not agree with the scary Halloween-ish type of costumes, dressing up as Biblical or historical characters can be used as a good (and fun) teaching tool, especially for children. This is true not just for Purim, but at other times as well. Dramatic or associative play (dress-up) is an important part of child development that teaches self-regulation, conflict resolution, and empathy. It encourages imagination, creativity, and language and math development. It also relieves stress, tension, and helps children to deal with traumatic circumstances.

None of this should be surprising to a Bible Believer or something we should fear. God made us to be imitators of HIM, so naturally, children learn by imitating the adults they encounter. One year, we dressed up for our Passover Seder and it was one of the most memorable we’ve ever experienced, which is the primary POINT of the Seder.

But, what about Purim? First, it is helpful to do a concordance search on clothing, garments, robes, coverings, adornments, etc. The Word of God actually has A LOT to say about garments. In every generation, clothing has played an integral role as a mark of rank, status, royalty, righteousness, gender, holiness, wickedness, mourning, bridal attire, authority, service, and more. These coverings and what they represent are used literally, figuratively, and metaphorically in the Bible. The first mention of clothing is in Genesis:

Gen 3:21 (NASB) The LORD God made garments of skin for Adam and his wife, and clothed them.

(I’ve written some thoughts about these “garments of skin” here and here.) The last mention of clothing is in Revelation:

Rev 22:14 (NASB) Blessed are those who wash their robes, so that they may have the right to the tree of life, and may enter by the gates into the city.

I hope you will meditate on those two verses for a while, as I believe they teach a profound lesson. We could spend years exploring garments, the change of garments, and other adornments in the Bible. For now, consider rereading the Book of Esther and underlining or highlighting every time you see a mention of robes, changing clothes, coverings, and other royal attire such as crowns, scepters, and signet rings. That is what I did this year, and it revealed a new dynamic to this fascinating story. If you have a good imagination, you can also picture the attire not mentioned that other characters in the story would have worn. For example, how would one know if a person was part of the royal court, harem, officials, or army if not for their garments?

Wardrobe reveals much about a person. If we see someone wearing a white coat and a stethoscope, we know that individual is a doctor. If we see a man in a blue uniform with a badge, we know that he is a police officer. So, what do the garments in the book of Esther reveal?

Esther Told Through Apparel

Queen Vashti’s crown is taken due to her refusal to come at the king’s command. (Est. 1:11,19)
Esther is given the crown because she found favor in the king’s eyes and becomes queen. (Est. 2:17)
The king gives his signet ring to Haman; giving him the authority to send out a decree to destroy the Jews. (Est. 3:10-15)
Mordechai learns of Haman’s plan to annihilate the Jews, tears his clothes, and puts on sackcloth and ashes. (Est. 4:1-2)
Many other Jews did the same. (Est. 4:3)
Esther donned royal robes to approach the king on his throne. The King extends his golden scepter to Esther and offers her not only her life and favor, but up to half of his kingdom. (Est. 5:1-3)
Haman, thinking the king wanted to honor him, tells the king to array a man in the king’s robes and parade him around the city on the king’s royal horse on whose head the royal crown has been placed. (Est. 6:7-9)
The king tells Haman to honor Mordecai by doing exactly that: dress him in the king’s robe and lead him around the city proclaiming, “Thus shall it be done to a man the king desires to honor.” (Est. 6:10-11)
Haman was so humiliated that he went home mourning with his “head covered.” (Est. 6:12)
When Esther revealed herself and Haman’s plot at the second wine banquet, the king left in fury. When he returned, he found Haman falling on the couch where Esther sat. The king accused Haman of assaulting Esther, and they (the king’s guard) COVERED Haman’s face. (Est. 7:8)
The king took the signet ring off of Haman and gave it to Mordecai. (Est. 8:2)
Mordecai and Esther wrote new decrees in the king’s name and sealed it with the signet ring, so the Jews could fight and defend themselves. (Est. 8:8,10)
Mordecai wore royal robes of blue and white linen, a large crown of gold, and another outer garment of purple and linen. (Est. 8:15)
In a sense, the entire plot reversal in the Book of Esther is told through what is “worn.” Can you see how a tradition of dressing up or wearing costumes and masks could have arisen from the Biblical text? This is just the surface level of the story. If we dig deeper, there is more! I’ll give a couple of examples.

Did the King’s Horse Wear a Crown?

Est. 6:8 (NASB) let them bring a royal robe which the king has worn, and the horse on which the king has ridden, and on whose head a royal crown has been placed…

It’s obvious that Haman’s pride and unbridled desire for recognition and power had no bounds. This wasn’t lost on King Ahasuerus. Some scholars believe that the Persian horses wore crown-like adornments, especially those used by the royal family, but others disagree. I tend to side with the latter view based on the Hebrew text. The “royal crown” mentioned in the verse above is “מלכות כתר” or keter malkhut. It is used in two other places in the Book of Esther:

Est. 1:11 (NASB) to bring Queen Vashti before the king with her royal crown in order to display her beauty to the people and the princes, for she was beautiful.

Est. 2:17 (NASB) The king loved Esther more than all the women, and she found favor and kindness with him more than all the virgins, so that he set the royal crown on her head and made her queen instead of Vashti.

This “royal crown” is different than the large crown of gold (atarah gadol) that was given for Mordecai to wear.[1] Both display authority, but only one represents the actual kingdom, a feminine Hebrew word. Based on the usage of this Hebrew phrase, some scholars believe that what Haman actually requested was not the king’s crown or his horse’s, but the crown of the queen! Even though Haman was second in the kingdom, he wanted more. He wanted to be THE king and have his wife, the queen, too. This isn’t an outrageous interpretation considering what happened when the king returned from his anger at the second wine banquet. He found Haman falling onto the couch (or bed) with Esther.

Est. 7:8 (NKJV) When the king returned from the palace garden to the place of the banquet of wine, Haman had fallen across the couch where Esther was. Then the king said, “Will he also assault the queen while I am in the house?” As the word left the king’s mouth, they covered Haman’s face.

Ironically, it was this suspicion that cost Haman his life, not his hatred for the Jews. No one messes with the wife of the king and gets away with it!

Before Esther approached the king unannounced, she had not been summoned in thirty days. (Est. 4:11) But when Esther boldly approached the throne, inviting the king and Haman to a “wine banquet,” it intrigued the king. She had his full attention. What could she want? Why did she also invite Haman? To add to the mystery, Esther didn’t tell the king what she wanted at the first banquet. Can you imagine how heightened his curiosity must have been when she requested that he and Haman join her again the next night?

After the first banquet, the king couldn’t sleep. Can you blame him? You know he had to be wondering why in the world she (his queen and wife) only invited him and Haman to these specially prepared wine banquets. He tried to ease his troubled mind by having the book of records read to him. This is how he discovered that Mordecai had saved his life.

Thus, the next day, all his worry and suspicion is fresh on his mind when he asks Haman how he should honor a man that he desires to honor. Do you think he might have been extra sensitive to Haman using the words “keter malkhut?” After this display, King Ahasuerus was likely wondering if Haman wanted not only his kingdom, but also his woman, the queen. I believe this is why his reaction was swift and decisive when he saw Haman falling onto the couch with Esther. It was a confirmation of all his suspicions!

Haman essentially wanted to switch clothes (roles) with the king. Instead, he ended up wearing the very noose he had prepared for Mordecai. Or, perhaps more accurately, a very large pike was adorned with Haman’s head as a warning to all who defied the crown.

Concealed and Revealed

A common theme in the Book of Esther is hidden motives, hidden identities, and even a hidden God (YHWH’s Name doesn’t appear in the Esther even though His divine providence is seen throughout the book.) Costumes and masks “hide” or “conceal” what is underneath. Esther concealed the fact that she was a Jew at the command of Mordecai, though the writer is sure to tell us that they are from the tribe of Benjamin. (Est. 2)

The author also reveals the lineage of Haman:

Est. 3:1 (NASB) After these events King Ahasuerus promoted Haman, the son of Hammedatha the Agagite, and advanced him and established his authority over all the princes who were with him.

Haman is called the son of Hammedatha the Agagite, or of the Agagites. This recalls Agag the king of the Amalekites, conquered and taken prisoner by Saul, and hewn into pieces by Samuel. (1 Sam. 15:8,33) It also harkens back to when the children of Israel first crossed the Reed (Red) Sea and were attacked by the Amalekites. (Ex. 17:8-16) Hence, both Jewish and Christian expositors regard Haman as a descendant of the Amalekite king, who was a descendant of Esau.

If this is the case, Haman’s hatred of Mordecai and the Jews is a very old sibling rivalry that dates back to Jacob and Esau. On a spiritual level, this is the battle of appetites and desires (flesh) with the truth of the Word of God and His Torah. On the outside, Esau wore the skin of the firstborn, but he was ruled by his flesh rather than the Spirit of God. He acted rashly and without concern for his birthright, because he’d rather be in the field like a beast. But Jacob was a peaceful man of the tents, an idiom for Torah study. Thus, Esau’s stomach of desire sold the divine birthright to Jacob for a bowl of red (earth/flesh-like) soup.

Rebekah was given a Word from the LORD while the boys were still in her womb that the older would serve the younger. And, when an aged and blind Isaac went to bless the boys before he died, Rebekah counseled Jacob to dress up or wear the beast-like costume of Esau.

Jacob disguised his identity by donning the garments of his brother and received the blessing of the firstborn, which YHWH said belonged to him in the first place.

Gen. 27:15 (NASB) Then Rebekah took the best garments of Esau her elder son, which were with her in the house, and put them on Jacob her younger son.

At first glance, this activity appears to be highly deceptive. I believe we are meant to wrestle with this story. What was really happening here? Did Rebekah and Jacob sin or did they fulfill God’s plan in an unorthodox way? Wasn’t there a way for YHWH’s intended son to receive the birthright and the blessing without such trickery? To add to our struggle, the Word never says that Rebekah or Jacob sinned by going through with their plan.

Did you catch the punch line? Israel (Jacob) received the blessing while he was wearing the costume of Esau!

Some rabbis teach that this is the real reason for the tradition of wearing costumes on Purim. Descendants of Jacob and Esau met in Persia, and once again Esau sought the life of Jacob. But also once again, there was a heavenly reversal and Jacob (Mordecai) received the eminent position that Esau (Haman) sought.

There are some deep lessons to be learned by wearing the garments of another. If children benefit from this activity in the natural, what do you suppose the spiritual counterpart is?

I think the answer is found in Genesis chapter 1:

Gen. 1:27 (NASB) God created man in His own image, in the image of God He created him; male and female He created them.

We are the image of God in the earth. We are imitators of the Messiah.[2] We are clothed in garments of salvation and robed in His righteousness.[3] But sometimes, we must beat the beast at his own game of masquerading as an angel of light. Things are not always what they seem. Sometimes, what appears to be harlot, is a righteous woman doing the will of God. Sometimes, what appears to be foreign pagan ruler, is actually our long, lost brother. (Joseph)

Esau still hates Jacob, even if he offers a kiss. We need to discern these twins within ourselves first. Like Esther, many of us live in exile. But also like Esther, we are daughters of Abihail. (Est.2:15) In Hebrew, Abihail is Av + chayil. Our Father is a strong Warrior!

We recall righteous Tamar that took off her garments of widowhood and donned the apparel of a prostitute, concealing her identity from Judah. Her costume helped procure the line of Judah and the Messiah! We recall Joseph who dressed and spoke like an Egyptian, and saved not only the nation of Israel, but also many others. We remember that the outside of the cup can be deceiving. The children of light give others the benefit of doubt. They are not quick to judge or to speak. They do not promote unforgiveness or hatred, even when they are betrayed and hurt. They are image-bearers of God and not a red, hairy beast of the field.

If wearing a costume or dressing up teaches one to be more like Adonai, and to be more empathetic to other’s plights, and it confuses the schemes of the enemy, then that’s what I want to do.

-K

[1] Est. 8:15 (NASB) Then Mordecai went out from the presence of the king in royal robes of blue and white, with a large crown of gold and a garment of fine linen and purple; and the city of Susa shouted and rejoiced.

[2] 1 Cor. 1:11, Eph. 5:1

[3] Is. 61:10

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …Suzana Monika Suzana Monika IL SORRISO DI MARIA 7 mtSptoniuhsaceormed · Santa Madre di Lourdes, madre degli infermi, poni sotto il tuo manto i malati terminali. Accoglili sotto il tuo Santo Manto e dona pace e Serenità alle loro famiglie. Heliga Lourdes moder, sjuka moder, sätt dödssjuk under din mantel. Välkomna dem under din Heliga Manto och ge fred och stillhet till deras familjer. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1m Suzana Monika Suzana Monika Fani Kovač‎ till Jezus te ljubi ♥ Jesus loves you 5tS Stponcsoreigdocfmf · Tolaži Oče žalostne otroke! Tolaži Oče žalostne otroke, ki v stiskah in nemiru trepetamo, priznanja in ljubezni ne poznamo, slabotne nam in vklenjene so roke. Trplenje reže rane nam globoke in križ težak nam upogiba ramo. Srce je v najbritkejših urah samo: suh list na sredi reke je široke. Tolaži Oče žalostne otroke: poslal je Sina ,da za nas trpi. Poslal Edinca,da za nas umre! Objele so nas prebodene roke in dvigajo nas tja,kjer angeli nas venčajo,se z nami vesele. Kristus je Bog z nami. in sicer je navzoč in deluje v Cerkvi in po Cerkvi. Cerkev je po Kristusovi in po Božji volji orodje odrešenjskega Božjega delovanja. *Pod tvoje varstvo pribežimo,o sveta Božja Porodnica*. * O Marija,Ti vedno siješ na naši poti kot znamenje odrešenja in upanja.* AMEN! Bekväm far till ledsna barn! Bekväm far ledsna barn, som vi darrar av problem och ångest, Vi vet inte igenkänning och kärlek, Våra händer är svaga och handbojor. Att lida skär ner våra sår djupt och ett tungt kors böjer vår axel. Hjärtat är bara i snabbaste timmarna: Torrlövet mitt i älven är brett. Bekväm far till ledsna barn: han skickade sin son för att lida för oss. Skickat en Edinburgh för att dö för oss! Vi blev kramade av de piercade händerna och de lyfter upp oss där änglar är de gifter sig med oss, de är nöjda med oss. Kristus är Gud med oss. och det är närvarande och fungerar i kyrkan och efter kyrkan. Kyrkan är ute efter Kristus och enligt Guds vilja, verktyg frälsningen av Guds agerande. * Vi springer under din vård, åh Guds fosterland *. * O Mary, du skiner alltid på vår väg som ett tecken på frälsning och hopp.* ÄNDRA! · Betygsätt den här översättningen La Luce Di Maria È Nei Nostri Cuori. har lagt till ett 3D-foto Isgånarutc mkolgaScf.fgpo 0in7Ss:4oitredd8 · ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️‼️Gesù all'anima:‼️⚜️‼️ Abbracciati alla mia Croce e cerca conforto e la forza nelle tue pene da me, crocifisso per te. Abbi fede nel mio amore che non ti abbandona e nella protezione di Maria, che ti è Mamma amorosissima. Tu soffri nel tuo interno e non sai manifestare le tue pene, ma io le vedo e ti consolo con grazie speciali di amore. Ti benedico con la tua famiglia. ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️!! ️ Jesus till själen :‼ ️!! ️ Omfamna dig till mitt kors och sök tröst och styrka i dina sorger från mig, korsfäst för dig. Tro på min kärlek som inte överger dig och på skyddet av Mary, som är underbar mamma. Du lider inuti och du vet inte hur du ska visa dina sorger, men jag ser dem och trösta dig med ett speciellt tack av kärlek. Jag välsignar dig med din familj. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1 min. Suzana Monika Suzana Monika amen https://www.facebook.com/photo.php?fbid=407414197090353&set=gm.3643338919056069&type=1&theater

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website with WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: