Europsko prvenstvo u streljaštvu zračnim oružjem – EPSO 2019. —

Europsko prvenstvo u streljaštvu zračnim oružjem 10m (pištolj, puška, pokretna meta) održat će se od 16. do 25. ožujka u dvorani Gradski vrt.

Europsko prvenstvo u streljaštvu zračnim oružjem – EPSO 2019. —

Old Calendar Orthodox Daily Digest for 3/29/2020 — Orthodox Daily Readings

Posted bysamo lucijaLeave a commenton Old Calendar Orthodox Daily Digest for 3/29/2020 — Orthodox Daily ReadingsEditOld Calendar Orthodox Daily Digest for 3/29/2020 — Orthodox Daily Readings

Orthodox daily readings, saints and feasts celebrations, and fasting guidelines for 3/29/2020

Old Calendar Orthodox Daily Digest for 3/29/2020 — Orthodox Daily Readings

so intressant readings ortodox faith not

Now before the Feast of the Passover, when Jesus knew that his hour had come to depart out of this world to the Father, having loved his own who were in the world, he loved them to the end. During supper, when the devil had already put it into the heart of Judas Iscariot, Simon’s […] You’re Invited! — Forging Our Stories The Holy Cross and Us Sep 13, 2019 Saturday, September 14 is the Feast of the Exaltation of the Cross. This verse from Thursday night’s Vespers struck me while preparing for this feast:Today the Cross is exalted; * today the faithless ones perished; * today the faith is revealed through faithful kings. * Because of the tree, Adam has fallen, * and now by the Tree of the Cross the demons are filled with terror. * O all- powerful Lord, glory to You!Demons are filled with terror and so flee from the cross. The enemies of Christ on earth fear the cross and all that it stands for. In Muslim countries, Christians are routinely mocked as worshippers of the cross. When Islamic fundamentalism starts up, one of the first things they do is tear crosses off of churches and from people’s houses.Members of Isil dismantle crosses from a churchCross torn off Iraqi Catholic church by ISIS “warriors”In communist China, the current campaign against all religious beliefs began with the removal of crosses from Catholic and Protestant churches, and continues with demands that Christians replace their crosses inside their houses with photos of the Chinese president. Crosses were torn off of closed churches by state authorities in communist Eastern Europe and the USSR.The American Humanist Association sought to either remove or disfigure the Peace Cross with its 49 names of men who died in the First World War in Maryland. Justice Samuel Alito wrote in the Supreme Court decision that saved the Peace Cross “A government that roams the land, tearing down monuments with religious symbolism and scrubbing away any reference to the divine will strike many as aggressively hostile to religion,” he added. All of this is over the cross which we lift up literally tonight, the cross we routinely kiss in church or at home, the cross we hang on our walls or wear around our necks. Two pieces of wood create all this anger among Muslims and communists and secularists alike. Why?Cross burns as Chinese officials remove it from church – ucanews.comRemoval of cross in Tang He county, Henan province, ChinaIt is, I think, as Justice Alito wrote, very much a case of eliminating all traces of the Christian religion from the public eye, because the cross is a reminder of the sacrifice of Jesus Christ on it, and because it states that there are still men and women and children who honor that cross as part of their Christian lives. It is the sign of hope, of the victory over death by the sacrifice and resurrection of the God-Man crucified on it, a victory that communists mock and secularists preach against as a vain hope.Why do we continue to honor the Cross with a holy day, with a special Vespers, with a ceremony of lifting up? The Old Testament readings today evoke the symbolism of the cross among the Israelites: the tree of Eden; Jacob crossing his hands to bless his son Joseph; Moses with his arms held out like a cross to help the Israelites defeat the warriors of Amalek; the bronze serpent on a cross which Moses held up for the afflicted people to see and be healed by God’s mercy.No evangelism without prayer | volgdeboereninzuidafrikaSaint John Chrysostom writes eloquently – of course – on this: A virgin, a tree and a death were the symbols of our defeat. The virgin was Eve: she had not yet known man; the tree was the tree of the knowledge of good and evil; the death was Adam’s penalty. But behold again a Virgin and a tree and a death, those symbols of defeat, become the symbols of his victory. For in place of Eve there is Mary; in place of the tree of the knowledge of good and evil, the tree of the Cross; in place of the death of Adam, the death of Christ. Do you see him defeated by the very things through which he had conquered? At the foot of the tree the devil overcame Adam; at the foot of the tree Christ vanquished the devil. And that first tree sent men to Hades; this second one calls back even those who had already gone down there. Again, the former tree concealed man already despoiled and stripped; the second tree shows a naked victor on high for all to see. And that earlier death condemned those who were born after it; this second death gives life again to those who were born before it.We wear the cross casually or have it on our walls and walk by it. This feast is a reminder of the power of Christ’s Cross, a reminder of why both communists and secularists hate it, of why Islamic fundamentalists seek to destroy both it and those who honor it. It must be for us who believe in Christ and His Church an image that we cherish, that we honor, that we are proud of. Yes it was a blood-soaked tree outside of Jerusalem on Good Friday, but that blood washes away our sins and is the blood we receive at Holy Communion. May we continue to people of the cross, people who ponder the cross and its many attributes, and above all people who love both the Cross and our Savior who was crucified on it.Abbey Roads: The Exaltation of the Holy Cross2 MORE IN FATHER CHRISTOPHER ZUGGER Lifting Up Of The Cross; Worshipers of the Cross Byzantine Catholic Cathedral of the Exaltation of the Holy Cross, Uzhhorod, Ukraine Christians are called “Worshipers of the Cross by Muslims. Why? Because we… Exaltation of the Holy Cross, Sept 14 We make the sign of the cross constantly in the Divine Liturgy in the Byzantine Catholic Church. Sometimes we can do it casually, and rush through it. St John… Follow conversation 1 COMMENT samo lucija samo lucija just now reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja! * Bože moj u koga se uzdam!«Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, * od kuge pogubne. Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: * Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga * ni strelice što leti danju, ni kuge što se šulja kroz tmine, * ni pošasti što hara o podne.Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,* deseci tisuća s desne tvoje, * tebi se neće primaći!Tek što okom pogledaš, * već ćeš vidjeti plaću grešnika. Jer Gospodin je zaklon tvoj, * Višnjega odabra sebi za okrilje.Neće te snaći nesreća, * nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovijedi * da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi * da se gdje nogom ne spotakneš o kamen. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, * zgazit ćeš lavića i zmiju.Izbavit ću ga jer me ljubi, * zakrilit’ ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, * spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, * pokazat’ mu spasenje svoje.«Ant. Svojim će te krilima zaštititi, i nećeš se bojati strašila noćnoga.KRATKO ČITANJEGledati će lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće, i neće trebati svjetla od svjetiljke, ni svjetla sunčeva. Obasjavat će ih Gospod Bog, i oni će kraljevati u vijeke vjekova.OTPJEVR. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj. U ruke. O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj. Slava Ocu. U ruke.EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32) Krist svjetlost naroda i slava IzraelovaAnt. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom i počivamo u miru.Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, * po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje, * spasenje tvoje, koje si pripravio * pred licem sviju naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda, * i slavu puka svoga izraelskoga. Slava Ocu. Kako bijaše.Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom i počivamo u miru.MOLITVADanas smo, Gospodine, proslavili otajstvo uskrsnuća tvoga Sina. Smjerno te molimo:daj da sigurni od svakoga zla počivamo u miru te radosno sutra ustanemo i tebi hvalu dademo. Po Kristu.Nato se reče:O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.O. AmenANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJESlavna Majko Spasitelja, Rajska dveri milostivna, Koja vjerne vodiš k sreći, Iznad mora zvijezdo divna! O pomozi palom svijetu, Koji želi ozdravljenje, Ti, što rodi Stvorca svoga Prirodi na udivljenje. Čuvši pozdrav Gabriela Donese nam život svima, Djevom zače, Djevom osta: Smiluj nam se grešnicima. Ili: Rajska kruno, rajska slavo, Anđeoska Gospo, zdravo. Ti si korijen, ti si vrata, S kojih sinu svjetlost zlata. Ti si ljiljan djevičanstva, Ti si nakit čovječanstva. Zdravo, puno svih milina, Moli za nas svoga Sina.Ili:Zdravo Kraljice, majko milosrđa, Živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!ili:Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sin izruči! Amen.Sveti Ivan KlimakSveti Ivan Klimak (Johannes Climacus, grčki Klimakos) ili sveti Ivan od Ljestava, redovnik, pustinjak i opat, rođen je oko 579. u Siriji. Kao šesnaestogodišnjak postao je monah na gori Sinaju i stupio u najstariji kršćanski samostan, onaj svete Katarine na Sinaju. Nakon iskušeničkog roka povukao se dublje u sinajsku pustoš, gdje se dvadesetak godina kajao, molio i proučavao živote svetaca, kako bi dosegao duhovne visine. Oko 639. postao je opat samostana svete Katarine. Napisao je mnoga asketska djela, kojima je htio pokazati put do kršćanskog savršenstva. Njegovo je najvažnije djelo „Ljestve ili 30 stuba do raja“, koje se putem brojnih prijepisa raširilo diljem Istoka i Zapada, a objavljeno je i na hrvatskom jeziku.Nadahnut ljestvama Jakovljevim, uz koje i niz koje su hodali anđeli, Ivan je čovjekov put prema nebu zamislio nalik tim ljestvama, koje imaju trideset prečaka. Papa Benedikt XVI. napisao je o „Ljestvama“: „Mogu li „Ljestve“, napisane prije tisuću četiristo godina govoriti i nama danas?… Ako promotrimo malo pobliže, vidjet ćemo da je taj monaški život veliki znak krsnog života kojim žive kršćani. Za mene je posebno važna činjenica što je vrh ljestava (vjera, ufanje i ljubav) istodobno i početak svega, tj. početak je ujedno i kraj, polazište je ujedno i cilj: čitavo putovanje ide uvijek prema sve dubljem ostvarenju vjere, nade i ljubavi.“ Sveti Ivan Klimak preminuo je u ožujku 649. na Sinaju. Štuju ga i na Istoku i na Zapadu, a posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem kršćanskog svijeta.Kraljice, sultanije, Hrvati i Bošnjaci Dec 8, 2019 Kako se desilo da je kraljica Katarina postala isključivo hrvatska, a sultanija Esma bošnjačka, i kakve veze ovo doba ima s njima?Po količini historijskih zapisa, popularnosti lika u usmenoj predaji te njegovom predstavljanju u književnosti, prednjači lik Katarine Kosače, Ilustracija/heiligenlexikon-de Piše: Emina Žuna Fraza “historiju pišu pobjednici” nakon posljednjeg rata ne važi, jer pobjednika u klasičnom smislu nema i umjesto jedne verzije oko koje bi postojao konsenzus, imamo najmanje tri. Da stvar bude gora, te tri verzije se dodatno rasparčavaju i kontaminiraju pa se, što vrijeme više prolazi, pojavljuje sve više novih interpretacija određenih događaja. Najnoviji i najgnusniji primjer je Masakr na Tuzlanskoj kapiji iz 1995. godine, gdje sada imamo i publikaciju kojoj je cilj da ”dokaže” da djeca nisu poginula od posljedica granate ispaljene sa srpskih položaja nego se radilo o terorizmu. Ovim tvrdnjama se ponovo vrijeđaju i same žrtve i njihove porodice.Drugi period po intenzitetu rana koje i danas izaziva, svakako je period Drugog svjetskog rata. Uporedno s ratom devedesetih, reinterpretiralo se i naše socijalističko naslijeđe i provocirala historija na način na koji je ostala zapisana od naših antifašističkih prethodnika da bi se slagala s novim fašističkim narativima. Partizani više nisu bili nedodirljivi pobjednici već su se, po zločinima koji su im se pripisivali, stavljali u isti rang sa ustašama i četnicima, a išlo se dotle da se čak ovi drugi proglašavaju antifašistima.Međutim, u pričama o historijskim revizijama često se zaboravlja da su isti procesi na djelu i za onu još ”stariju” historiju – period srednjovjekovne ili osmanske Bosne, iako nam njihova reintepretacija, budući da se radi o periodima koji su se desili prije nekoliko stoljeća, ne otvara veće rane.Dobra i zla kraljica Ti procesi su također trostrani, ovisno o kojem nacionalističkom narativu se radi. Tako se i ona bošnjakizira, srbizira, ili kroatizira – proces koji je naročito popularan u posljednje vrijeme, zajedno sa revitalizacijom kralja Stjepana Tomaševića, obilježavanja njegove krunidbe i prigodnih svečanosti koje se dešavaju u Jajcu. U osnovi sva tri procesa nije toliko historijska istina (u onom smislu u kojem se na nju uopće možemo pozivati), koliko manipulacije te iste historije da bi se njome dokazala ”naša” stvar u sadašnjosti.Obzirom da nisam historičarka već spisateljica, ovo mi je prvi put zasmetalo dok sam istraživala za priče o posljednjim bosanskim kraljicama, Katarini Kosači i Mari Jeleni. Po količini historijskih zapisa, popularnosti lika u usmenoj predaji te njegovom predstavljanju u književnosti, prednjači lik Katarine Kosače. O njoj čak imamo i određeni psihološki konstrukt – profil ličnosti, koji je u tolikoj mjeri crnobijeli i rađen po crkvenom uzoru, da u njega moramo posumnjati. Naime, Katarina je predstavljena kao tradicionalna, pobožna katolkinja, gotovo svetica, koja je živjela smjernim vjerskim životom, i pred kraj života u izbjeglištvu u Rimu patila za Bosnom koju su osvojile Osmanlije. Proglašena je i blaženom te je članica franjevačkog svjetovnog reda. Međutim, u ovakvoj predstavci lika zamemaruje se historijski kontekst i činjenica da je njen konvertizam na katoličanstvo – koji se desio kad su joj bile dvadeset i tri godine, bio politički uslovljen. Ne znamo kakva je bila kao stvarna osoba od krvi i mesa i sve što možemo danas od nje imati je konstrukt – kao i o drugim osobama koje su živjele tako davno. Međutim, današnjem dominirajućem vjersko-političkom narativu odgovara da ona bude baš takva, dok se njena stvarna historijska ličnost zanemaruje.Njemu odgovara i da se Katarina Kosača naziva posljednjom bosanskom kraljicom, iako ona to činjenično nije bila već njena snaha, Mara Jelena, srpska princeza udata za Kotromanićevog sina Stjepana Tomaševića. Za razliku od kraljice Katarine, za historijski lik Mare Jelene niko od ”za našu stvar” orijentiranih historičara nije bio puno zainteresiran, jer ga je bilo teže iskoristiti – ne odgovara ni srpskoj, ni hrvatskoj slici rodoljubnog identiteta, pa se prepustio zaboravu. Naime, Mara Jelena je bila pravoslavna djevojčica koju su udali za posljednjeg bosanskog kralja – koji je prešao na katoličanstvo, pa je prešla i ona, nakon čega Bosnu osvajaju Osmanlije. Mara Jelena bježi i kao mlada žena, trojnog političko-vjerskog identiteta, i pravoslavka i katolkinja i bosanska kraljica, traži svoje mjesto u svijetu, i na tom putu odlazi i do Turske i do Svete gore. Monahe sa Svete gore će tužiti za neke posjede koje je tvrdila da su joj oduzeli, pa će većinu zapisa koje danas imamo o njoj, načiniti baš oni. To znači da su negativni i Mara Jelena je predstavljena kao zla kraljica – za razliku od Katarine, dobre kraljice. U ovom smislu je i ona izgubljena kao osoba kakva je uistinu bila.Selektivno iščitavanje povijesne baštine Po kraljicama, i drugim istaknutim ženama iz naše prošlosti, danas su često nazvana različita udruženja žena po bh gradovima i entitetima. Ime ”Katarina Kosače” nose uglavnom ona sa hrvatskom većinom, a njime se kiti i zajednica žena HDZ-a. Bitno je spomenuti da paralelno imamo i npr. zajednicu žena “Esma sultanija”. Nju, iako nema politički prefiks, čine uglavnom Bošnjakinje, a lik Esme sultanije se dovodi u vezu s tradicionalnim islamskim vrijednostima. Za one koji ne znaju, radilo se o kćerki osmanskog sultana Ahmeda III i ženi bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića, koji je vladao Bosnom u drugoj polovini 18. vijeka. Pored legende koje povezuje historijski lik Esme sultanije i džamiju nazvanu po noj u Jajcu, koju je pomogla izgraditi, te poznate fontane „Esme sultanije“, u Istanbulu, o njoj i tome kakva je bila kao osoba, zna se veoma malo. Ali to ne smeta da se ona dovede u vezu s tradicionalnim islamskim svjetonazorom, i izjednači sa likom smjerne muslimanke, iako i površno poznavanje prilika koje su vladale na osmanskom dvoru, ne pokazuje da su sultanije živjele u skladu s njim.Dakle, njen se lik koristi kao simbol određenog vrijednog sustava, baš kao i onaj Katarine Kosače – koji se onda i dodatno politički instrumentalizira povezivanjem s politikom s kojom nije imao ništa. Ovakvo jednostrano i selektivno iščitavanje povijesne baštine – da bi se njome navodno dokazale sadašnje političke, nacionalne pa i vjerske potrebe – ne samo da nije tačno nego nije ni pravedno prema tim istim kraljicama, bosanskoj povijesti i našim precima.Ne znam kako će historija naših prostora izgledati za nekoliko decenija – tj. kakve će interpretacije preovladati i u kojem smjeru će se dalje razvijati, ali se iskreno i duboko nadam da neće biti iskorištene za nove podjele, ili čak sukobe.Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.Izvor: Al JazeeraReply samo lucijajust nowYour comment is awaiting moderation.So, PT is over for now. Hopefully, I won’t be getting any more injuries any time soon.The sun is shining outside, and new blooms continue to come forth on the awakening grass, with new buds on the trees as the March breezes sing through the boughs. I was reflecting on how just as the flowers die in the winter and come back in the Spring, so we ascend the cross with Jesus and rise with Him in Paschal joy! My Irish spiritual father once told me that the daily Christian life was a continual walk through the Paschal Mystery, again and again. With that in mind, I share with you the Lauds hymn from the daily Lenten Office in the Benedictine tradition. When I use this text, I sing it to the tune of “Jesu dulcis memoria,” a lovely melody that is found in several places in the Hymnal 1982 (numbers 18, 134 and 650). Here are the words to the Lenten Lauds hymn. I hope you find them as profound to reflect upon as I did today.IAM CHRISTE, SOL JUSTITIAE (Christ the Sun of Righteousness)1. The darkness flees, and dew-kissed earthsings welcome to the waking day;Hope holds to Christ the mirror high,to catch the Dayspring’s healing ray!2. Thou fill’st with light this sacred time,give tears as well to purify;Give flames of love to purge our hearts;in us Thy mercy magnify.3. The hidden wound whence flow our sins,Wash clean by bathing in the tide;Remove the things that, of ourselves,We cannot reach or put aside.4. The Day draws near when all re-blooms,Thy Day, O Christ, life-giving Lord!We too will joy, by Thy right handfrom death’s dark tomb to joy restored.5. To God, the loving Trinity,Let earth and sky adoring bend;And ever more from hearts renewedLet songs fresh sprung of praise ascend.Amen.If you do not remember the tune for “Jesu dulcis memoria,” here is a YouTube link of the hymn performed in its original form as a Gregorian chant. 4. KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA U REMETAMA (28. ožujka 2019.) – fra Mario Knezović 8 917 visningar•29 mars 2019 ocdkarmel 1 570 prenumeranter Od 6. ožujka 2019., kad je započela korizma započele su i korizmene duhovne obnove četvrtkom. Tema 2019. godine je: ISUS KRIST I DANAS DJELUJE I OBNAVLJA. ČETVRTA KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA (Četvrtak, 28. ožujka 2019.) Gost: fra Mario Knezović Fra Mario Knezović, član je hercegovačke franjevačke provincije, župnik župe u Kočerinu u BiH. Voditelj je duhovnih obnova, uređuje i vodi neke emisije na Radijskoj postaji Mir Međugorje, suradnik je vjerskoga programa Naše TV i Laudato TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira i Misije.hr. https://www.youtube.com/watch?v=SllT5BTfUiI

  1. sveča
    ŽIVOT MI SE TOTALNO PROMIJENIO MOLEĆI DEVETNICU DJETETU ISUSU Podijelite ovo s prijateljima! Dobra večer svima! Najprije bi htio zahvaliti Gospodinu za veliku čast i blagoslov da sam večeras ovdje s vama. Zahvaljujem ovdje svećeniku koji mi je povjerio svoju zajednicu. Došao sam s vama podijeliti svoje mistično iskustvo s Gospodinom. Ali nisam došao večeras pričati o sebi. Došao sam pričati o Gospodinu Isusu koji me spasio. I sve ono što ću vam večeras ispričati je samo da bih Njega proslavio. O životu do obraćenja Rođen sam u Kolumbiji u Južnoj Americi. Rođen sam u gradu u kojem uzgajaju kavu u planinama Anda, u katoličkoj obitelji s katoličkom tradicijom. Odrastao sam uz sva učenja i tradiciju Katoličke crkve u mnogobrojnoj obitelji. Mogao bih reći da sam imao prilično veselo djetinjstvo. Kad sam imao 14 godina poslali se me u glavni grad Kolumbije, Bogotu da završim srednju školu. A to su bile 60.-e godine prošlog stoljeća. Vrlo skoro sam prigrlio sve pokrete 60.-ih godina, svu pogansku filozofiju, sve okultne prakse i proricanja i sve one prakse koje mi danas zovemo New age ili Novo doba. I tako sam odlutao od katoličke vjere, prestao sam vjerovati da je Isus Gospodin, postao sam anti – kršćanin. S 20 god sam se oženio i odselio u Njemačku. Na sveučilištu u Hamburgu studirao sam umjetnost, postao sam glumac i skladatelj. Moja dva sina su rođena tamo i nakon 6 godina sam se preselio u Kaliforniju. Tamo živim od 1976. god. Tamo sam se priključio svijetu zabave. Radio sam kao glumac na TV i filmovima i 1985.-e sam potpisao ekskluzivni ugovor sa kompanijom Sony iz New Yorka. Kroz mnogo godina sam putovao po svijetu, imao sam koncerte i izdavao sam ploče. Tako 33 god. do 1997 živio sam život usredotočen na slavu, novac i zadovoljstva, potpuno daleko od Krista. Mogao bi reći da sam bio progonitelj kršćanstva. Za sebe sam mislio da sam najbolja faca u gradu. Pripadao sa mnogim dobrotvornim ustanovama. Ja i kolege smo skupljali mnogo novca za siromašne. Zato sam o sebi mislio kao o vrlo dobroj osobi. Ali sam živio vrlo dekadentan život. Život promiskuiteta, droge, alkohola. U godini 1997.-e sve se promijenilo u mom životu. Te godine sam otišao u Božićno vrijeme svojoj obitelji u Kolumbiji. A taj Božić je bio jako tužan Božić za nas. U četiri godine prije tog Božića smo izgubili petero dragih ljudi u našoj obitelji: Najprije je umrla moja žena od raka, a onda par mjeseci kasnije je moj mlađi brat poginuo u prometnoj nesreći na Bahamima. Nekoliko mjeseci kasnije umro mi je otac. Tri mjeseca kasnije jedan je moj brat počinio samoubojstvo. Samo nakon nekoliko mjeseci i moja je majka umrla. Nakon tih smrti smo ostale samo moje četiri sestre i ja. Vjerovao sam u reinkarnaciju. Toliko sam izgubljen bio. Moje sestre su vjerovale u uskrsnuće jer su prakticirale svoju katoličku vjeru. One su tako napravile kršćansko bdijenje. Još su uvijek bile u žalosti. Jedan moja sestra je mislila – kako su stvari krenule – da će nas Bog sve uzeti k sebi. Ona je mislila da je ona sljedeća jer je jedino ona od nas petero bila bolesna. Ona nas je zamolila da pođemo u crkvu moliti devetnicu djetetu Isusu. Ja sam inače prakticirao tu pobožnost koja je bila tradicija u mojoj obitelji, ali samo do moje 14. e godine. Tog Božića sam ima 47 godina. Do tada je prošlo već 33 godine otkako sam ušao u katoličku crkvu. No otišao sam u crkvu samo kako bih udovoljio svoje sestre. Kad sam ušao u crkvu svećenik nas je uveo u devetnicu: ”Onaj tko moli devetnicu s pobožnošću, s vjerom – dijete Isus će mu udijeliti milost.’ Kako sam bio poganin riječ ‘milost’ je značila ‘sreća’. Mislio sam – možda dobijem nešto od toga. Upitao sam svoju sestru kako je snažna ta ‘beba’, ali nisam mislio da je to dijete Bog, mislio sam da je to nešto magično, kao i sve ono što sam činio. Tako sam u svom umu – zamolio dijete Isusa da promijeni moj život. (!!!) Uopće nisam imao pojma da pričam s Bogom. I tog Božića Gospodin je promijenio moj život ali ga je promijenio na svoj način. Ono što sam ja od njega tražio nije ono što vi gledate večeras. Devetnica započinje navečer 16.og 12.-og i završava 24.og, misom u ponoć. Moja sestre nisu znale koliko sam daleko odlutao od vjere, jer sam cijeli život živio izvan Kolumbije. I ono malo puta kad bi se sastali nismo pričali o vjeri. Samo je moja mama znala da sam potpuno odlutao od vjere. Ali ona je umrla godinu dana prije toga. Kroz devetnicu one su saznale da sam potpuno ‘otišao’. Jer prije nego bih išao na pobožnost otišao sam popiti nekoliko viskija. Rekle su mi to nakon mog obraćenja. Mnogo su patile tog Božića. 25.-og te godine sam otišao u svoj rodi kraj u planinama. To je bilo 1 h od grada u kojem su udaljene moje sestre, od mjesta gdje je bila devetnica. Ja sam proveo dan Božića na svjetovan način, samo se zabavljajući. OTMICA Tu večer sam odlu čio provesti na jednom ranču izvan grada. Vozio sam džip. Kad sam prešao ulaz ranča šestorica momaka su me zaskočili iz šume s oružjem i oteli me. Pao sam u ruke urbane gerile Kolumbije. Tako su mi stavili kapuljaču na glavu, zavezali ruke i oteli me kao zatvorenika u šumu. Farmeri koji su bili svjedoci otmice su prijavili slučaj policiji. Još uvijek sam imao zavezane ruke i kapuljaču preko glave.Vojska me s prekidima tražila jedno petnaest dana. Gerilci nisu mogli zaći dublje u šunu. Sve skupa moja otmica je trajala šest mjeseci, ali mojih prvih petnaest dana bilo je u toj pećini. U tih 15 dana jednom dnevno, izveli bi me van iz pećine i hranili me divljim voćem, divljim korijenjem i davali mi prljavu vodu. Tako sam sve više slabio, bio sve očajniji i ispunjao se mržnjom prema njima. U mom srcu nije bilo Boga. Petnaestog dana su me izvukli iz te pećine i našao sam se usred gomile mladih pobunjenika. Bili su naoružani do zubiju. Jedan od njih mi je rekao da je on zapovjednik. Rekao mi je uvjete otmice, i da je trebalo platiti poprilično visoku svotu otkupnine. Pokazao mi je da imaju sve podatke o mojim sestrama i ako im ne platim sve će ih pobiti. Oni su me već osudili na smrt jer sam vidio lica momaka koji su me oteli. Opet su me zavezali i bacili u natrag u pećinu. MISTIČNO ISKUSTVO Te noći, 15.e od moje otmice, imao sam MISTIČNO ISKUSTVO koje me promijenilo zauvijek. Bio sam potpUno uništen kao ljudsko biće. Najveći moj bog bio je novac. Oni su mi ionako htjeli uzeti novac, koji me neće spasiti, jer su me ionako htjeli ubiti. I tako se taj moj bog srušio na zemlju. Moji drugi bogovi su bili moja filozofija, ideologija, umjetnost. I to se srušilo na zemlju jer se nisam mogao ni za to uhvatiti. I upravo kad sam bio potpuno shrvan do pepela, to je bio trenutak u koji je unišao Bog. Prvi dio mog mističnog iskustva možemo nazvati iluminacija svijesti. (prosvjetljenje) to je ono kroz što bi trebali proći u trenutku smrti. Iskusio sam svoj život od trenutka do 47.-e godine…. Drugi dio iskustva mogli bismo nazvati vizija Boga. U prvom dijelu mogu reći da sam potpuno bio budan kao mi sad ovdje, osim to sam se nalazio u mračnoj pećini s kapuljačom na glavi i zavezanih ruku. I uza svu tu muku odjednom sam sebe ugledao kao trogodišnje dijete u svom rodnom gradu u Kolumbiji. Vidio sam sebe kao dijete, imao štap u ruci i udarao cvijeće. Čuo sam sluškinju koja mi govori da to ne radim. Zapao sam u stanje panike. Nisam mogao shvatiti kako je moguće da ja u dobi od 47 godina mogu proživljavati nešto kad sam imao 3. Bio sam u stanju potpune budnosti u pećini i potpuno svjestan onog što se dešavalo prije. Prvi poriv je bio da pobjegnem iz pećine ali znao sam da to ne mogu učiniti jer bi me gerilci ubili misleći da bježim i tako sam morao ostati gdje jesam. Nastavio sam ići kroz svoj život i kad sam došao do dobi 11, 12 počeo sam osjećati neizdrživu bol. Nije to bila fizička nego duhovna bol – zbog mojih grijeha. A ja sam bio čovjek koji nije vjerovao u grijehe. Moja majka koja me znala posjećivati u Kaliforniji znala je reći da je jako zabrinuta za moj život. Rekla mi je da ako umrem u takvom stanju u kojem jesam da ću završiti u paklu. Ja sam se smijao mojoj majci govoreći joj da joj je religija isprala mozak. Zapravo ono što sam prolazio bila je bol mojih grijeha. Prolazio sam također i kroz dobro u svom životu. Ali ono što je bilo dobro prolazilo je bezbolno. A ono što je bio loše izgledalo je da se nikada neće maknuti, kao smrznuto i skamenjeno. Mislim da sam proživio cijeli svoj život. Sjedeća stvar je bila još mističnija. Grad svijetla i Božji milosrdni glas… Našao sam sebe u viziji, ležao sam licem prema dolje na travi na nečem što se činilo kao vrlo visoka planina, a kada sam pogledao ispred vidio sam još veću planinu, a na vrhu te planine vidio sam najdragocjeniji grad svjetla i savršeno sam mogao vidjeti unutar i izvan tog grada iako je bio jako daleko od mene. Nikad to neću moći staviti u riječi. Ali to je bio pre-dragocjen pogled. Znao sam nekako da sam morao biti tamo a li sam znao da nisam mogao. Dvije planine nisu bile povezane. Mogao sam vidjeti svoje tijelo u pećini, ali ne slično kao izvantjelesno iskustvo. Iskusio sam to potpuno povezan sa svojim tijelom. Zato ne znam kako to objasniti. Kako sam proživio to tijelo, u duhu ili tijelu. Samo Bog zna. Ali znam da sam čuo Božji glas koji mi govori. A taj glas je bio tako snažan da se činilo da dolazi odasvud iz svemira. Činilo se da dolazi i iz mene i to je bio najmilosrdniji, pun opraštanja i ljubavi i ja ga nisam mogao podnijeti,. Nisam se mogao nositi s njim. Samo sam želio da ga ne čujem. Kao da me palio. I u tom trenutku jako žalosno shvatio sam da sam potpuno ‘prazan od ljubavi’. Nikad nikog nisam volio i zato me prava ljubav pržila. Cijeli moj život je bio sebeljublje. Sva dobra djela koja sam mislio da radim cijeli život radio sam da proslavim samo sebe. Bio sam ‘prazan od Boga’. Bio sam pun sebe. Pre-strašno. Tako sam odbacio Boga. On je utihnuo. Kad je prestao govoriti upao sam u nevjerojatnu usamljenost. I tišina je bila kao vječno umiranje. Izgledalo je kao da nikada neće završiti. Znao sam da ako On ponovo progovori da ću se raspasti. Ali on više nije govorio. Planina na kojoj sam stajao je potpuno nestala i pretvorila se u ocean magle i ja sam znao što je to ali nisam htio pogledati jer za 33 godine sam se svađao sa svima služeći se svim ideologijama i filozofijama govoreći da pakao ne postoji, a sad sam znao da lebdim nad paklom. I večeras stojim pred vama u prisutnosti Gospodina i svjedočim vam svojim životom da pakao postoji ne jer sam pročitao u knjizi i ne jer mi je netko od ljudi rekao, jer kad sam čitao o tome u Katekizmu katoličke Crkve smijao sam se tome, kad su me učili u školi, u crkvi, obitelji ismijavao sam to. Ali večeras ja se više ne smijem tome Pakao postoji – jer ja sam bio tamo. I znam da zvuči vrlo čudno ali to JE istina. Ne pretvaram se i ne mislim da ćete zbog toga povjerovati jer ni ja nisam vjerovao 33 godine i znam da je to jedino milost., ali došao sam ovdje samo da udovoljim Gospodinu koji me poslao. I vi sami znate da je nemoguće opisati nešto nadnaravno na naravni način. Ali pokušat ću vam dati ideju. Počeo sam tonuti u tu maglu i kad sam mogao vidjeti gledao sam iz bližeg i mogao sam vidjeti da je svaka molekula prokleta duša a njih je bilo toliko mnogo da su sačinjavali maglu. Znao sam da su to demonizirane ljudske osobe. Ali na površini su još zadržavale crte ljudskog obličja ali su bile izobličene grijehom. Bio sam u savršenom stanju znanja. Mogao sam shvatiti sve. Znao sam sve moguće oblike grijeha koji ih je izobličio. Razumio sam nešto vrlo teško. Nisam znao da kad duša iziđe iz tijela i stigne do spasenja i čak je ako je u stanju čišćenja (čistilište) ona još uvijek ima glas, ali kad idete dublje u ponor prokletstva duša nema više glas. Tamo je toliko ljutnje i toliko mržnje i oni tako jako žele to izraziti, ali jedino što iziđe iz njih su samo zvjerski krici, a ja sam razumio što oni govore. Postoje mnogi stupnjevi osude. Tamo sam otkrio demonsku hijerarhiju. Nju sačinjavaju pali anđeli. To su duhovi koji nikad nisu bili ljudi koji su pali s neba. A ljudske duše su njihovi robovi u vječnosti. Počeo sam čuti iz velike daljine glas koji je postao sve bliži i jasniji. Ponovo sam se našao licem prema zemlji na planini i Gospodin je nastavio govoriti. Ako bi živio još 100 godina ne bi bio sposoban podijeliti s vama ni dio tog mističnog iskustva jer ono je vječno. I od mnogih stvari koje mi je objavio ono što je Gospodin s mnom podijelio je i nešto što ću večeras s vama podijeliti. Govorio mi je o čovječanstvu. Rekao je da idemo kroz vrlo mračno duhovno razdoblje i koje će postati sve tamnije duhovno. Svijet nije nikada bio zavodljiviji i nikad tako očaravajući kao danas. Rekao je da će svijet postati sve više materijalističan. Rekao mi je da će današnji svijet obitava milijuni pothranjenih duša zahvaljujući materijalizmu. Ove duše nisu sposobne ljubiti. Nisu sposobne oprostiti niti imati ljubavi ni milosti. Ove duše se vrte samo oko sebe. One nemaju snage dijeliti. Nemaju snage da daju. Gospodin kaže da svijet danas je vrlo opasno mjesto za duše. Ali u isto vrijeme Njegovo milosrđe je veće nego ikakav duhovni mrak. Jer ako sam išta došao podijeliti s vama nije mračna poruka o kraju vremena- došao sam podijeliti s vama poruku Milosrđa i praštanja. Jer ja sam primjer kako je Gospodin milostiv. Ako je on meni oprostio koji sam bio veliki grešnik i progonitelj može spasiti svakog. Ali unatoč tome moramo biti svjesni s kakvim se svijetom suočavamo. U Otk 14 kad čitamo o bitci među anđelima čitamo da je trećina anđela pala na zemlju i u pismu piše ‘jao vama zemlja i more’ … i to je bio objavljeno sv. Ivanu prije 2000 godina. Gospodin kaže mi smo vrlo blizu kraja vremena ali to nije vezano za naše ljudsko vrijeme. Tu se radi o jednom duhovnom razdoblju borbe dobra i zla. Gospodin je rekao da on ima svoj savršen plan I oni koji žive po njegovoj volji oni su u tom planu. A oni koji žive izvan njegove volje su kao ribe na obali. Rekao mi je da je točan broj osoba koji će ući u Kraljevstvo Nebesko ali svako stvoreno ljudsko biće stvoreno Bogom je pozvano da bude u tom broju. Bog ima vrlo malo prijatelja. Mnogo ljudi izabiru svijet. Ekonomija spasenja kaže da postoji točan broj osoba. Pavao nam to jasno objašnjava. Kad broj pogana koji će ući u Kraljevstvo je dosegnut, Izrael će se obratiti. Rekao mi je da je posljednji znak prije Isusova povratka – obraćenje židova i to će se dogoditi preko noći. To će biti posljednji znak. Sotona svakako pokušava eliminirati židove, jer misli ako se njih riješi da se Isus neće vratiti. Ali on to ne može učiniti. Ali jer je sotona 100 posto zao prema tome 100 posto je glup. Ali tako imamo što imamo, ali Gospodin ima svoj plan. On me ponovo pozvao u svoju katoličku vjeru rekao mi je da smo mi nastavak židovstva i pokazao mi je da je crkva počela na oltaru Melkisedekovu, u vrijeme Abrahama. Rekao je da je prisutnost Melkisedekova koji je nadnaravni svećenik je najavljenje božanskog svećenstva. Konzumacija tj. ispunjenje tog svećenstva je utjelovljenje Isusa Krista. Isus Krist kaže da ne može nitko postati katolik ljudskom voljom. stvoreni smo da bi smo bili jedno. I način na koji mi je objasnio je da Abraham nije bio Abraham dok nije ima 75 godina. Živo je kao poganin i zvao se Abram ali je rođen da bude Abraham. Zato je stvoren. Mojsije nije postao veliki prorok nego tek u 50.-oj god. Čak je bio ubojica, ali rođen je da bi bio Mojsije. Za to je stvoren. Mi smo stvoreni da bi bili – tko jesmo. Katolik koji postane katolik u 60.-oj je rođen da bude katolik. A razlog je taj što smo mi euharistijske posude za naknadu. Kovčeg saveza koje je pleme Levija nosilo toliko godina je isti kovčeg za kojeg je Salomon napravio veliki hram, taj kovčeg saveza je postao čovjekom i mi ga imamo u svetohraništu i ta euharistija je centar sve Božje moći, novog stvaranja. Gospodin mi je rekao da sam bio dezerter jer sam otišao iz njegove vojske. Crkvu je nazvao svojom vojskom. Rekao je da kad umremo i kad dođemo u njegovo sudište neće nam suditi po religiji nego po ljubavi. To je ono što je rekao sv. Ivan od Križa: “Na kraju ćemo biti suđeni po ljubavi.” Oni indijanci koji nikad nisu čuli o Bogu ni nj zapovijedima imaju uliveno znanje zakon dobra i zla i ako žive prema zakonu ulivenom u srce kad umre doći će pred Isusovo sudište i prepoznat će da je Isus njegov Gospodin jer on je Ljubav. Ali onaj kojem je mnogo dano tražit će se mnogo od njega. Rekao mi je da mi je dao veliku odgovornost, najveću koja se može dati jednom ljudskom biću. Rekao je da mi je dao puninu istine i da mi koji smo euharistijske posude za naknadu grijeha mi smo odgovorni za ostatak čovječanstva. Kad uzmemo pričest mi jedemo kruh život da možemo hraniti i one koji ga ne mogu uzeti. Kad idemo na ispovijed i kad kleknemo i tražimo odrješenje mi to činimo za onog koji nije sposoban ići ili ne zna za to. Kad molimo – molimo i za one koji ne mole. Kad vjerujemo – vjerujemo i za one koji ne vjeruju. Postajemo svijetlo i hrana čovječanstva. Postajemo nada. Postajemo tvrđave svijetla. Mi smo živi kamenovi hrama Božjeg. Naša poslanje u životu je da budemo vjerni, ostalo će učiniti Bog. Rekao mi je da oduzeo od mene vjeru kad mi je oduzeo ispovijed. Mislio sam da je smiješno ići ispovijed.Drugom grješniku. On mi je objasnio tajnu koja se krije iza tog sakramenta. To je vrlo snažan sakrament. On je ustanovio taj sakrament kad je uskrsnuo i pojavio se pred apostolima iza zatvorenih vrata. Rekao im je da im daje moć da otpuštaju grijehe ili da ih zadrže. I da će im dati snagu posredništva. Naša priroda ima na sebi mrlju– istočnog grijeha. Iako se za vrijeme krštenja nad nama moli mali egzorcizam Pavao nam kaže da je u nama zakon koji nas naginje ka grijehu. On kaže ‘radim upravo ono što ne želim’. Gospodin nam daje sakramente, jer za nas da bi bili vjerne euharistijske posude mi moramo držati naša srca spremna za euharistiju. Sakramenti ispovijedi nas ponizuje, jer takva je naša pobunjenička narav – da stalno rastemo u oholosti i prestajemo praštati i pitati za oproštenje i zato da naše srce ne otvrdne mi moramo ići pitati za oproštenje na koljenima. Rekao mi je da je i svaki smrtni grijeh je u nadležnosti jednog palog anđela i duže mi tamo stojimo u smrtnom grijehu više on dovodi više pomoćnika, Postoje samo dva područja: teritorij Božji i teritorij sotone. Ne postoji ništa u sredini. Sotona želi biti sigurna da mi budemo u okviru područja mraka. Tako da nas zapravo iznenadi da na kraju života vidimo da stojimo u okvirima njegova područja. Jer ona zna da smo nijemi, gluhi i slijepi za duhovne stvari zbog istočnog grijeha. Ali Gospodin nam daje milost sakramenata i kada nas svećenik odriješi mi smo oslobođeni od zlog duha. Raskinuli smo lance i kad bismo znali mi bismo išli osloboditi sebe od tih okova i onda kad smo primili oproštenje duša je ranjena ranom grijeha i mi moramo iscijeliti tu ranu i zacjeljenje dolazi preko najčudesnijeg dara, Boga koji je sve stvorio, svakog od nas, zna svaku i najmanju stvar o nama, ovdje je prisutan među nama i toliko je snažna da može biti i ovako malen kao bezokusan mali komad kruha i u tom malom neukusnom komadu kruha je Bog i to je apsolutna stvarnost. Vidio sam Isusa u hostiji. Kad mi stvarno vjerovali u to kad dođemo u crkvu mi bismo bili u ekstazi. Jer ovdje – mi smo u prisutnosti Gospodina koji nas je stvorio. On dolazi izliječiti rane naše duše i jačati nas da bismo mogli ponovo ljubiti i da bismo oprostili i ponovo imali samilosti i ljubavi i tako je euharistija naš život. Mi bismo trebali preklinjati Gospodina da nam da glad za euharistijom. Da prestanem o biti gladni za sobom. Gospodin me doveo u stanje čišćenja. Ali prije mi je pokazao crkvu. Kaže da župa ima svoje određeno područje. To je kao neko zemljopisno područje ali ima i mistično područje tabernakula. Tako kad dođemo u crkvu po pričest ili na klanjanje mi smo kao Petar, Jakov i Ivan u Getsemanskom vrtu. Mi smo svjedoci pred Ocem s Isusom koji spašava ljude. Kad uzimamo pričest tu u tom trenutku postoje duše koje umiru i mnoge su u opasnosti da propadnu i kroz euharistiju koju uzimamo Gospodin može spasiti duše koje su osuđene na propast*. U mističnom području svetohraništa su sve duše koje žive tu u okolici bez obzira tko su: budisti, hinduisti, … i recimo da ima neki čovjek koji razmišlja o samoubojstvu ali vi ste tu kao euharistijski vojnik za nadoknadu …. zbog vaše krvi koja postaje kristolika u trenutku pričesti Gospodin može otkupiti tog čovjeka koji je htio sebe ubiti to se zove ekonomija duše. Jer najveće blago koje možemo donijeti pred Gospodina pred kraj našeg života to su mnoge duše koje su spašene zbog našeg života. Govorim ovdje o dostojnom uzimanju pričesti, a ne o mlakim kršćanima. Gospodin prezire osrednjost i mlakost! Postavio me u jezero s vodom koja je dopirala do pojasa. Ispod tog jezera je bila stijena. Znao sam da je Isus u toj stijeni ali znao sam da ne mogu gledati u nju zbog stanja smrtnog grijeha u kojem sam se nalazio. Cijelo vrijeme sam pokušavao pobjeći od njega ali on me tjerao da proživljavam sve to. Kad sam pokušao pobjeći zapravo sam se našao među svim grijesima u 33 godine a ti grijesi su bili ‘duhovi’ i znao sam ih osobno … i znam da ovo zvuči jako čudno jer kad griješimo mi ne vidimo duhove ali svaki put kad griješimo mi imamo partnera ali kad sam gledao u duha vidio sam točno iskušenje i posljedice svog grijeha i kako sam grijehom utjecao na obitelj, crkvu, na buduće generacije, duše u čistilištu. Naprosto razarajuće. Mogao sam vidjeti punu dimenziju grijeha. Gospodin mi je dao snagu da pogledam u stijenu. Stijena i jezero nisu bili povezani. Kao da se stijena nalazila na obali jezera. Ne znam gdje je bilo jezero ni stijena, ali ja sam bio u jezeru gledajući stijenu i kad sam gledao u stijenu gledao sa najblještavije svijetlo i ono me zasljepljivalo ali znao sam da je Isus u tom svijetlu. Vrlo polako Isus se počeo ukazivati. I ukazao mi se kao osoba kao vi i ja s fizičkim tijelom. U njegovu božanstvu. Siguran sam da pošto sam bio u smrtnom grijehu da sam imao najmanju moguću viziju Gospodina, ali moj život se promijenio od kad sam ga ugledao. Ništa na ovom svijetu više da može biti privlačno za me nakon to sam vido Isusa, jer sam vidio pravo bogatstvo, s mojim vlastitim očima. Vidite da ja nisam neko specijalno ljudsko biće. Vjerojatno sam jedan od najgorih grešnika i zato sam naprosto shrvan njegovom ljubavlju. Niti jedan trenutak on nije gledao u moju bijedu, On me volio iznad toga. I cijeli moj život ja sam naprosto tragao za blagom ovog svijeta i nakupio sam ga puno, mogao sam kupiti što sam htio i putovati gdje sam htio, ali danas – mogu mi donijeti sve blago ovog svijeta a ja vam garantiram ja ga ne bi takao ni štapom, jer sam vidio blago. Gospodin je imao otvorene ruke pozivajući me k sebi. Bio sam paraliziran u jezeru. Objasnio mi je zašto sam paraliziran. Jer sam prazan od Njega. Nisam volio nikog. Kaže da je jedni način za vrijeme ovog života da možemo donijeti pravi život u naše duše, tako da na kraju života mogli isijavati svijetlo koje je Bog sam, to može biti samo kroz ljubav koju dajemo jedni drugima, ljubav koju dajemo svojim bližnjima, to je ljubav koja prolazi kroz nas prema bližnjemu, ojačava dušu našeg bližnjeg i nas ispunja ljubavlju. Tako što se više ispunjamo Božjom ljubavlju – više nam rastu krila, naročito u času smrti i poletjet ćemo prema Njemu. Ali ja nisam imao krila. No Gospodin mi je ipak dao šansu i dao mi je da pogledam u jezero i bio sam kao ptica bez krila, gledajući iz jezera u slavu. On mi je dozvolio da vidim beskrajan ocean i taj ocean je bio sačinjen od duša koje su bile savršene. Shvatio sam nešto predivno. Mi smo već stvoreni kao osobe i mi ćemo biti ista osoba zauvijek, samo što ćemo biti savršeni ako umremo u milosti Božjoj, ako dođemo do spasenja. Kad gledam večeras vas ovdje ja vidim nadu koju sam vidio kod onih osoba u nebu. Mi smo u procesu postajanja kao oni. Među njima Gospodin je doveo najdivniju osobu i rekao mi je da ću naučiti da mu vjerujem i dao mi način da mu se mogu približiti. Doveo mi je Blaženu Djevicu Mariju. Ugledao sam predivnu osobu. Imala je predivni autoritet poniznosti i čistoće. To je bilo upravo ono što ja nisam imao. Nisam imao niti čistoće, niti poniznosti. I tako je nisam mogao gledati. Pogledao sam u vodu a ona se pojavila tamo. Rekla mi je da ona je moja majka i da me nikad nije ostavila i da me neće ostaviti. Rekla mi je da vjerujem u Isusa i da će me on spasiti od moje paraliziranosti. Našao sam sebe u utrobi kao dijete i bio sam povezan s njom kao s duhovnom pupčanom vrpcom. I sve što je izlazilo iz mene i išlo prema Isusu išlo je kroz njenu utrobu. I sve što je dolazilo od Isusa prema meni išlo je kroz njenu utrobu. Od nje sam učio o hijerarhiji anđela. I o svetoj tradiciji. O otajstvu prvih mučenika. O tajni hijerarhije svetaca. o tajni crkvene hijerarhije na zemlji. Moć poslušnosti. Moć molitve. Tajna bitke kršćanstva koju proizvodi krunica. Mnogo je bitki kroz stoljeća koje su stvorile krunicu. Bog je svako zrnce krunice nizao s krvlju mučenika. Pripremao je oružje za svršetak svijeta. Ona je došla s oružjem za nas. To je rezultat mnogih bitaka koje su pobijeđene. Rekla mi je toliko stvari da sam ponekad na duhovnim vježbama govorio samo o Mariji. Gospodin me vratio u tijelo a to se dogodilo kao da je munja prošla kroz glavu. Trgao sam se. I dalje u pećini svezan s kapuljačom na glavi. Znao sam da mi se nešto divovsko dogodilo. Nisam to mogao dozvati u sjećanje. Jako sam se borio i mislio da sam izgubio. Vrlo uskoro sam shvatio da je naprosto uliveno u mene. Gerilci su me izvukli iz pećine. Shvatio sam da sam cijelu noć proveo u mističnom iskustvu. Oko 8 – 9 sati. Ali ne mogu to mjeriti duhovno jer svaki dio je vječan. Još 5 ipo mjeseci nakon ovog bio sam zatvorenik. Svaki dan sam molio sam Gospodina da mi da milost da ne umrem bez ispovijedi. Nešto ću podijeliti s vama što mi je Gospodin rekao o svećenicima – jer ovo je godina svećenika. Gospodin mi je rekao da onaj prvi put kad je poslao apostole među njima je bio i Juda Iškariotski i kad su oni njemu vratili bili su u čudu što su učinili u ime Isusovo – uključujući Judu – oslobađali su opsjednute i liječili bolesne i iako je Juda bio izdajica imao je dar. Gospodin je rekao kad idemo na ispovijed trebate se sjetiti da možete ići kod sveca ali možete ići na ispovijed i kod Jude ali to nije važno jer svećenik ima pomazanje svećenika i zato vas molim da vam sotona nikad ne oduzme taj sakrament jer kaže on – svećenik je najmoćnije oruđe na zemlji, on su najomraženije sredstvo od pakla. Kad se svećenik oblači u sakristiji, stavljajući liturgijsku odjeću pokrivaju svoju ljudskost i donose božanstvo Gospodina neovisno u kakvom su odnosu oni s Bogom – i pakao se trese. Dakle, trebamo se sjetiti svog spasenja kao katolika ovisi o svećenicima jer oni donose nama sakramente ispovijedi i euharistije. Ako bismo znali kako su oni važni molili bismo za njih svaki dan. Zašto nemamo dovoljno svećenika – mi smo svi krivi za to. Mnoge obitelji žele imati samo odvjetnike, ekonomiste, … ali ne svećenike.. jer su se zaljubili u svijet. Moramo moliti za zvanja. Molio sam da ne umrem bez ispovijedi. Tako sam svaku fizičku i duhovnu bol pružao Gospodinu za svoje grijehe. Šest mjeseci nakon toga nešto čudesno se dogodilo. Gerila je upala u paniku jer je čula na radiju da se vojska približava. Tako su se uspaničili i raspršili po grupama po 4. Mene su poslali sa četvoricom. Cijeli dan smo trčali po džungli, mi smo u stvari bježali od vojke. Duboko u sebi ja sam znao da nas nikakva vojska ne slijedi ali oni su bili uvjereni. Na kraju dana smo završili na nekoj prljavoj cesti i oni su se odmakli od mene da bi nešto tajno razgovarali preko radija. Kad su se vratili rekli su mi da samo hodam ravno i da se ne okrećem. Bio sam siguran da će me ubiti. Hodao sam, hodao i uglom svoga oka sam ugledao sam da su otišli natrag u džunglu. Mislio sam možda sam slobodan ali nisam bio siguran. Dugo sam nastavio hodati. Bilo je jako mračno. Odjednom se pojavio neki stari autobus. Bio sam vrlo sretan jer sam bio siguran da će me pokupiti. Kad su se vrata otvorila istrčala je neka gerilka i otrčala u džunglu. Pokušao sam ući u autobus ali su mi zatvorili vrata pred nosom. Izgledao sam kao luđak iz šume. Brada do prsa, ista odjeća već 6 mjeseci, izgledao kao kostur, nisu me takvog htjeli primiti u autobus. … I nakon duge vožnje odveli su me u civilizaciju. Sestra je došla po mene i nakon što sam se malo fizički oporavio otišao sam u ispovijed u franjevačkom samostanu. Tamo sam se ispovjedio jednom redovniku talijanu. Možete samo zamisliti kako je duga bila ta ispovijed. Vratio sam se nakon toga u Katoličku crkvu da bi naučio kako biti ponovo katolik. Moj se život radikalno promijenio. Kad sam uzeo Katekizam katoličke Crkve i počeo čitati čitao sam sve što mi je Gospodin rekao o svojoj vojsci i o svojoj crkvi. Bio sam tako sretan jer sam znao da sam u kući. Kad sam počeo čitati Sveto pismo ono mi je samo potvrđivalo ono o mističnom iskustvu. Dvije godine sam šutio i nisam nikom govorio o mističnom iskustvu. Ni mojim sinovima mislio sam tko će meni vjerovati da sam vidio Isusa. Mislio sam osim toga da je to velika tajna između Boga i mene. Tako sam težeći za dubljom duhovnošću otišao u Kolumbiju u toku velikog tjedna.. U vrijeme mise na cvjetnicu u podne bio sam u crkvu prepunoj ljudi. Kolumbija je katolička zemlja. Bio sam vani u atriju i gledao kroz glavna vrata. Sve što sam mogao vidjeti iznad glava ljudi divovski križ iznad oltara. Odjednom mi se počelo mantati mislio sam da ću se onesvijestiti. U stvari sam proživljavao iskustvo Isusa na križu. Za vrijeme prinosa darova dok je bila izgovor jedna riječ Gospodin mi je rekao misiju za koju sam rođen. Rekao mi je da moja misija tek počinje. A imao sam 49 godina. Rekao mi je da će me voditi svuda po svijetu. Svako mjesto u koje ću otići on je već unaprijed odabrao. Svaka osoba koja će me slušati već ju je odabrao po imenu. I da će sve osobe biti odgovorne za ono što ću im reći. Tako sam u čudu izišao iz crkve. Nisam ništa razumio. Zamislite mene najgoreg grešnika, progonitelja Crkve, sad odjednom misionar Crkve. Sjećam se franjevca-svećenika u samostanu gdje sam se ispovjedio u gradu gdje živi moja sestra – otišao sam na avion i potražio ga i našao ga. Rekao sam mu sve. Kad je sve čuo – idi u natrag u Kaliforniji i živi poslušnosti Bogu. Ako je sve što si mi rekao od Boga bog će učinit sada se to ostvari. Otišao sam još zbunjeniji. On je bio u pravu. Vrlo kratko poslije toga Gospodin je na jedna vrlo jednostavan način otvorio put moga poslanja. Gospodin me je stavio u situaciju da sam mogao posvjedočiti bar mali dio svog iskustva međutim to se razbuktalo u vatru koja se proširila. Moja žena je umrla davno prije mog iskustva. Moji sinovi su odrasli i neovisni i ja sam bio spreman. Ostavio sam sve što sam radio i postao laik misionar – puno vrijeme. Osnovao sam misiju koja se zove hodočasnici ljubavi. Već deset godina putujem svijetom. Do sada sam posjetio 90 zemalja i ovo ću raditi svakog danas svog života do trenutka kad me Gospodin bude pozvao sebi. Neki ljudi koji me poznaju pitaju me kad će se odmoriti izgorjet ćeš Rekao sam odmor ću naći u grobu jer 47 sam živio za sebe želim biti siguran da ostatak života – živom samo za Njega. Živim u vjeri, ništa mi ne nedostaje, imam duge dane, ali ispunjen sam životnom snagom, mirom i radošću. Tako ću ja puhati u tu trubu govoreći ljudima da se probude, jer ovaj život je samo tren u cijeloj vječnosti i u tom malom trenu milijun duša propadne jer se zaljubljuju u prolazan život i tako ja vas pozivam da se zaljubite u vječnost,… Budimo dovoljno pametni. Evo za kraj: Postoji pakao, postoji čistilište, postoji čudesna slava koja nas čeka u Isusu Kristu. To je pravo obećanje za sve koji se usude biti mu poslušni. Zapamtite: mi smo živa kamenja Božjeg hrama. I kad bismo shvatili to otajstvo bili bismo sposobni dovesti milijune duša u raj. Za kraj mogu samo zamoliti Gospodina da nam da najveću moguću milost – za sve nas prisutne – da se jednom sretnemo u raju, jer to je naš pravi dom. Devetnica Djetetu Isusu (Marino Restrepo, svjedočanstvo u crkvi sv. Filipa Nerija 1.10.2009.)
    Måndag den 30 mars
    Läsning Till Dan A:1–9, 15–17, 19–30, 33–62

I Babylon bodde en man som hette Jojakim. Han tog sig en hustru som hette Susanna, Hilkias dotter, en mycket vacker och gudfruktig kvinna. Hennes föräldrar var rättfärdiga människor och hade uppfostrat sin dotter efter Moses lag. Jojakim var mycket rik och hade en park i anslutning till sitt hus. Judarna brukade samlas hos honom, eftersom han var den mest ansedde av dem alla.

12345678910111213Detta år hade två av folkets äldste utsetts till domare. Det var om den Härskaren sade: »Laglöshet kom från Babylon, från de äldste och domare som gällde för att styra folket.« Dessa både höll alltid till i Jojakims hus, och alla gick till dem med sin rättstvister. Vid middagstid, när folket hade avlägsnat sig, brukade Susanna gå ut i sin mans park och promenera där. Dag efter dag såg de två äldste henne komma ut och promenera, och de greps av åtrå till henne. De hängav sig åt brottsliga tankar, de vände inte längre blicken mot himlen utan glömde vad rätt och rättfärdighet kräver. Medan de nu gick och väntade på ett lämpligt tillfälle, kom hon en dag ut som hon brukade, med bara två tjänsteflickor i sällskap, och hon fick lust att bada i parken, eftersom det var hett. Det fanns ingen där utom de båda äldste, som låg gömda och tittade på henne. Och hon sade till flickorna: »Hämta hit olja och parfymer och stäng porten till parken, så att jag kan bada.« När flickorna hade gått, reste sig de två gamla männen och rusade fram till Susanna och sade: »Porten till parken är stängd, och ingen ser oss. Vi vill ha dig — gör som vi vill och ligg med oss! Annars skall vi vittna mot dig och säga att en ung man var hos dig och att det var därför du skickade i väg flickorna.« Susanna jämrade sig och sade: »Jag har ingen utväg. Om jag gör som ni vill, blir det min död, och om jag inte gör det, kan jag ändå inte undkomma er. Men det är bättre för mig att inte göra det och råka i ert våld än att synda inför Herren.« Och hon började ropa högt, men de båda männen ropade de också, och den ene sprang och öppnade parkporten. När husfolket hörde skrikandet i parken, rusade de ut genom bakdörren för att se vad som hade hänt henne. De gamla männen berättade sin historia, och slavarna blev djupt generade, ty aldrig hade något sådant sagts om Susanna. Nästa dag, då folket samlades hos hennes man Jojakim, kom de två gamla männen dit, fyllda av sitt brottsliga uppsåt att få Susanna dömd till döden. De tog till orda inför folket: »Skicka efter Susanna, Hilkias dotter, Jojakims hustru.« Man skickade efter henne, och hon kom tillsammans med sina föräldrar och sina barn och alla sina släktingar. Hennes anhöriga grät, liksom alla åskådarna. De två gamla männen ställde sig mitt bland folket och lade händerna på hennes huvud. Gråtande såg hon upp mot himlen, ty i sitt hjärta förtröstade hon på Herren. Männen sade: »Medan vi ensamma promenerade i parken kom denna kvinna ut i sällskap med två tjänsteflickor, lät stänga parkporten och skickade i väg flickorna. Då kom det fram en ung man ur ett gömställe och lade sig ner med henne. Vi befann oss i ett hörn av parken, och när vi såg den brottsliga gärningen sprang vi fram till dem, och vi såg att de var tillsammans. Mannen kunde vi inte få fast, han var starkare än vi och öppnade porten och var försvunnen, men kvinnan här grep vi och frågade vem den unge mannen var. Men det ville hon inte tala om för oss. Detta är vårt vittnesmål.« Eftersom de var folkets äldste och domare, blev de trodda av de församlade, och Susanna dömdes till döden. Då ropade hon högt: »Evige Gud, du som ser det fördolda och känner till allt innan det sker, du vet att de har vittnat falskt om mig. Och nu skall jag dö, fastän jag inte har gjort något av det som dessa män i sin ondska har beskyllt mig för.« Herren hörde hennes bön. När hon fördes bort för att avrättas, lät Gud den helige Ande vakna hos en ung pojke som hette Daniel, så att han gav till ett högt rop: »Jag är oskyldig till den här kvinnans blod.« Alla vände sig mot honom och frågade: »Vad är det du säger?« Då ställde han sig mitt bland dem och sade: »Vilka dårar ni är, israeliter! Utan förhör och utan att utröna sanningen har ni dömt en Israels dotter. Gå tillbaka till domstolen, de här männen har vittnat falskt mot henne.« Alla skyndade tillbaka, och de äldste sade till honom: »Kom och sätt dig här bland oss och låt oss höra vad du har att säga, ty Gud har gjort dig till en av de äldste.« Daniel svarade: »Skilj dem åt och håll dem på avstånd från varandra, så skall jag förhöra dem.« När man hade skilt dem åt, kallade han till sig den ene av dem och sade: »Du som har åldrats i ondska, nu har dina gamla synder hunnit upp dig, de orättfärdiga domar du fällde när du dömde oskyldiga och frikände skyldiga, fastän Herren säger: Den oskyldige, den som har rätt, skall du inte sända i döden. Om det nu är så att du såg kvinnan, tala då om vad det var för träd de låg under när du såg dem.« Han svarade: »Under en pil.« – »Det var rätta ordet, den lögnen blev din död«, sade Daniel. »Guds ängel har redan fått befallning att genomborra dig med sin pil.« Sedan skickade han bort honom och lät föra fram den andre och sade: »Du som är ättling till Kanaan och inte till Juda, skönheten har dårat dig och begäret har fört dina tankar på avvägar. Så här har ni behandlat Israels döttrar, och de har gjort er till viljes av rädsla, men denna dotter av Juda fann sig inte i era lagbrott. Säg mig nu alltså vad var det för träd de låg under när du ertappade dem?« Han svarade: »Under en järnek.« – »Det var rätta ordet, den lögnen blev din död också«, sade Daniel. »Guds ängel står beredd att klyva dig med svärdets järn. Han skall göra slut på er båda.« Då ropade alla de församlade högt och prisade Gud, som räddar dem som sätter sitt hopp till honom. De vände sig mot de två gamla männen, eftersom Daniel med deras egna ord hade visat att de hade vittnat falskt, och lät dem lida det samma som de i sin ondska hade tänkt ut mot sin nästa, så att Moses lag blev uppfylld, och de avrättades. Så räddades ett oskyldigt liv den dagen.

eller (kortare läsning)

Läsning Till Dan A:13, 41c–62

Församlingen dömde Susanna till döden. Men Susanna ropade högt: »Evige Gud, du som ser det fördolda och känner till allt innan det sker, du vet att de har vittnat falskt om mig. Och nu skall jag dö, fastän jag inte har gjort något av det som dessa män i sin ondska har beskyllt mig för.«

1Herren hörde hennes bön. När hon fördes bort för att avrättas, lät Gud den helige Ande vakna hos en ung pojke som hette Daniel, så att han gav till ett högt rop: »Jag är oskyldig till den här kvinnans blod.« Alla vände sig mot honom och frågade: »Vad är det du säger?« Då ställde han sig mitt bland dem och sade: »Vilka dårar ni är, israeliter! Utan förhör och utan att utröna sanningen har ni dömt en Israels dotter. Gå tillbaka till domstolen, de här männen har vittnat falskt mot henne.« Alla skyndade tillbaka, och de äldste sade till honom: »Kom och sätt dig här bland oss och låt oss höra vad du har att säga, ty Gud har gjort dig till en av de äldste.« Daniel svarade: »Skilj dem åt och håll dem på avstånd från varandra, så skall jag förhöra dem.« När man hade skilt dem åt, kallade han till sig den ene av dem och sade: »Du som har åldrats i ondska, nu har dina gamla synder hunnit upp dig, de orättfärdiga domar du fällde när du dömde oskyldiga och frikände skyldiga, fastän Herren säger: Den oskyldige, den som har rätt, skall du inte sända i döden. Om det nu är så att du såg kvinnan, tala då om vad det var för träd de låg under när du såg dem.« Han svarade: »Under en pil.« – »Det var rätta ordet, den lögnen blev din död«, sade Daniel. »Guds ängel har redan fått befallning att genomborra dig med sin pil.« Sedan skickade han bort honom och lät föra fram den andre och sade: »Du som är ättling till Kanaan och inte till Juda, skönheten har dårat dig och begäret har fört dina tankar på avvägar. Så här har ni behandlat Israels döttrar, och de har gjort er till viljes av rädsla, men denna dotter av Juda fann sig inte i era lagbrott. Säg mig nu alltså vad var det för träd de låg under när du ertappade dem?« Han svarade: »Under en järnek.« – »Det var rätta ordet, den lögnen blev din död också«, sade Daniel. »Guds ängel står beredd att klyva dig med svärdets järn. Han skall göra slut på er båda.« Då ropade alla de församlade högt och prisade Gud, som räddar dem som sätter sitt hopp till honom. De vände sig mot de två gamla männen, eftersom Daniel med deras egna ord hade visat att de hade vittnat falskt, och lät dem lida det samma som de i sin ondska hade tänkt ut mot sin nästa, så att Moses lag blev uppfylld, och de avrättades. Så räddades ett oskyldigt liv den dagen.

Responsoriepsalm Ps 23 (R. 4a)

R. Inte ens i den mörkaste dal fruktar jag något ont.

Herren är min herde:

1ingenting skall fattas mig.

Han låter mig vila på gröna ängar,

1han för mig till vatten där jag finner ro,

Han ger mig ny kraft,

123han leder mig på rätta vägar, så som han har lovat. R.

Inte ens i den mörkaste dal

1fruktar jag något ont,

ty du är med mig,

1din käpp och stav gör mig trygg. R.

Du dukar ett bord för mig

1i mina ovänners åsyn,

du smörjer mitt huvud med olja

1och fyller min bägare till brädden. R.

Din godhet och nåd skall följa mig varje dag i mitt liv,

1och Herrens hus skall vara mitt hem så länge jag lever. R.

Lovsång Hes 33:11

Före och efter nedanstående vers kan ett av omkvädena i Cecilia 792-796 sjungas.

V. Jag har ingen lust till den ogudaktiges död, säger Herren,

utan till att han vänder om från sin väg och får leva.

Evangelium Joh 8:1–11

Vid den tiden gick Jesus till Olivberget. Tidigt på morgonen var han tillbaka i templet. Allt folket samlades kring honom, och han satte sig ner och undervisade. De skriftlärda och fariseerna kom då dit med en kvinna som hade ertappats med äktenskapsbrott. De ställde henne framför honom och sade: »Mästare, den här kvinnan togs på bar gärning när hon begick äktenskapsbrott. I lagen föreskriver Mose att sådana kvinnor skall stenas. Vad säger du?« Detta sade de för att sätta honom på prov och få något att anklaga honom för. Men Jesus böjde sig ner och ritade på marken med fingret. När de envisades med sin fråga, såg han upp och sade: »Den av er som är fri från synd skall kasta första stenen på henne.« Och han böjde sig ner igen och ritade på marken. När de hörde hans svar gick de därifrån en efter en, de äldste först, och han blev ensam kvar med kvinnan framför sig. Jesus såg upp och sade till henne: »Kvinna, vart tog de vägen? Var det ingen som dömde dig?« Hon svarade: »Nej, herre.« Jesus sade: »Inte heller jag dömer dig. Gå nu, och synda inte mer.«

JE LI BOLJE BITI ATEIST NEGO LICEMJERAN VJERNIK? Kakva je razlika između slabosti i licemjerja?
30
10
2019

Snimio: B. Čović
Autor: Glas Koncila
Mnoge naše televizijske kuće prilikom »Dnevnika« ili ostalih informativnih emisija prakticiraju, uz vijesti koje nam čitaju ili interpretiraju televizijski voditelji, na dnu ekrana pokazivati također vijesti u obliku pisanoga teksta odnosno displeja. Tako sam prije izvjesnoga vremena na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije prilikom središnjeg »Dnevnika« u 19 sati pročitao tekst našega pape Franje da je bolje biti ateist nego licemjeran vjernik. Kao praktičan vjernik počeo sam razmišljati o toj izreci i upitao sam se javlja li se i u mojem životu licemjerstvo.

Naime, koliko puta sam bio na ispovijedi i pričesti računajući od moje prve pričesti pa sve do dana današnjeg kada sam umirovljenik i blizu sam osmom deceniju života i svaki sam put u pokajanju u ispovjedaonici – moleći pokajanje – izgovorio riječi: »Odlučujem da ću se popraviti i da više ne ću griješiti.« No slabosti i sitni grijesi ponovno se pojavljuju od ispovijedi do ispovijedi. Otkako sam u mirovini već dvadeset godina zahvaljujući duševnom i tjelesnom zdravlju, za koje se posebno molim i Bog mi je uslišao moju molitvu, pohađam svetkovine prvih petaka i uvijek naiđem na mnoštvo vjernika koji čekaju ispovijed u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu. Tada se pitam kako će nam Bog dugo opraštati naše grijehe, jer uvijek tražimo oproštenje i uvijek upadamo u naše grijehe i slabosti?

Stojeći u redu za pričest zagledam se u prekrasnu sliku Srca Isusova i mnogo puta sa suznim očima pitam samoga sebe: »Bože, koliko puta sam dobio oprost i koliko puta sam te iznevjerio?« I konačno: je li to ipak neko malo licemjerje prema Bogu s obzirom na to da smo praktični vjernici?

Čitatelj

U svojim propovijedima, posebno onima na jutarnjoj misi u Domu svete Marte, papa Franjo doista često nas vjernike podsjeća da moramo živjeti svetim životom, pa upozorava i na nedosljednosti u vjerničkom životu. Često govori i o licemjerstvu, o kojem je govorio i početkom ovoga mjeseca, kako je javio Vatikanski radio 6. lipnja, ali je o toj temi govorio i ranije. Tako je u veljači u medijima odjeknula »vijest« da je »bolje biti ateist nego licemjerni vjernik«, a rijetki su vjerodostojno prenijeli Papine stvarne riječi sa službenih vatikanskih stranica, pa i sami znate da su bile podložne različitim interpretacijama i neizbježnim manipulacijama dijela medija, što im ne služi na čast.

Kršćanin ne može biti licemjer, niti je licemjer kršćanin
Sada u lipnju Sveti Otac ponovno nas je upozorio da »licemjerje nije Isusov jezik« niti treba biti jezik kršćanâ jer »licemjer je sposoban ubiti zajednicu«, prenosi Vatikanski radio, stavljajući Papine riječi u kontekst poduke o dvostrukom životu zakonoznanaca: »Ovi učitelji Zakona ‘govore, sude’ jedno, ali misle nešto drugo. To je licemjerje. A licemjerje nije Isusov jezik. Licemjerje nije jezik kršćanâ. Kršćanin ne može biti licemjer, niti je licemjer kršćanin. To je tako jasno. Riječ koju Isus za njih rabi jest ‘licemjer’. Pogledajmo kako to ide… Licemjer je uvijek laskavac – u većoj ili manjoj mjeri – ali (je) laskavac.« Da ne ponavljamo sve Papine riječi, istaknut ćemo još samo njegovu opomenu vjerničkoj zajednici da »licemjerje čini zlo Crkvi« jer je »licemjer ubojica«: »Molimo Gospodina da bdije nad nama da ne padnemo u porok licemjerja, da se služimo trikovima i lošim namjerama. Neka nam Gospodin dâ tu milost: ‘Gospodine, ne dopusti mi da ikada budem licemjer; da znam reći istinu – ili ako to ne znam – da šutim, ali licemjerje nikada.«

Svaki vjernik – a Vi o tome svjedočite – svjestan je da živi u toj napetosti između svojih slabosti i želje da živi savršeno i raskajano, da bude u ljubavi s Bogom. I nije licemjerno, nego je potrebno pristupati sakramentu pokore i pomirenja, sa sviješću da nam Bog svaki put na naše nesavršenstvo odgovara svojim savršenstvom, na našu izdaju svojom ljubavlju i opraštanjem.
Ta Papina poduka i molitva jako se dobro uklapaju u Vaše razmišljanje, koje je pošteno i otvoreno i u kojemu prepoznajemo Vašu snažnu vjerničku želju da svaki dan budete, kao što i svi trebamo biti, bolji čovjek i bolji vjernik. Svjesni svojih slabosti i svojih nesavršenstava, jako dobro uočavate da bismo i samima sebi mogli izgledati licemjerima. Ipak treba razlikovati ljudske slabosti i licemjerje. Licemjerje je gore jer je to ciljano ponašanje, smišljeno pretvaranje da bi se postigao kakav interes.

Svaka je ispovijed ujedno i poticaj
No kada pristupamo ispovijedi kao vjernici, doista smo potpuno otvoreni Božjoj milosti i milosrđu i doista se najiskrenije kajemo za svoje grijehe i za svoje propuste, te slobodnom voljom u tom trenutku doista prianjamo uz Božju volju i iskreno obećavamo da ćemo se popraviti i da više ne ćemo griješiti. To u sebi osjeća svaki iskreni vjernik kada pristupa sakramentu pokore i pomirenja, a kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve, kajanje je među pokornikovim činima na prvom mjestu. To je bol duše i osuda počinjenoga grijeha s odlukom više ne griješiti. »Kada proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenomu iznad svega, naziva se ‘savršenim kajanjem’ (iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće« (KKC 1452).

Svaki vjernik – a Vi o tome svjedočite – svjestan je da živi u toj napetosti između svojih slabosti i želje da živi savršeno i raskajano, da bude u ljubavi s Bogom. I nije licemjerno, nego je potrebno pristupati sakramentu pokore i pomirenja, sa sviješću da nam Bog svaki put na naše nesavršenstvo odgovara svojim savršenstvom, na našu izdaju svojom ljubavlju i opraštanjem. Svaka je ispovijed ujedno i poticaj da još dublje uđemo u odnos s Bogom, da prihvatimo ispovijed kao Božji dar, kao poticaj Duha Svetoga, da u nama jače zažive one Isusove riječi grješnici: »Idi i ne griješi više!«

Hvalevrijedna je stoga Vaša vjernička praksa prihvaćanja pobožnosti prvih petaka kojom pokazujete da Vam je i u poodmakloj životnoj dobi upravo stalo do što savršenijega vjerničkoga života do kojega nastojite doći upravo po djelovanju sakramentalne Božje milosti preko ispovijedi, pomirenja s Bogom i pričesti.

Izvor: glas-koncila.hr

Published by samo lucija

http://glasnik-sim.hr/prvi-dan-devetnice/ https://www.youtube.com/watch?v=QeKuqtTT1H PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva) VEČERNJA MOLITVA Isuse, ostavio si nam Sebe u sakramentu svoga Tijela i Krvi. Dao si nam neizreciv dar. Dar bogat ljubavlju. Darovao si nam čitavog Sebe. Hvala Ti, Isuse. Hvala Ti, Isuse, što si oduvijek bio čovjek blizine. Uz Tebe se svatko osjećao prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da si ga olako shvatio ili površno slušao. I danas je tako, Isuse. Utaži, Gospodine, moju glad za osobom povjerenja, osobom koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osobom koja ne važe, koja ne mjeri, koja nije zaokupljena prvenstveno sobom. Koja zna čuti nečije teškoće i onda kada samo šutnja progovara. Osobom koja će bez uvrijeđenosti saslušati ono što možda i ne želi čuti. Pomozi mi da tu osobu tražim jedino u Tebi. Znaš i sam koliko sam puta ranjena zbog neprisutnosti osoba koje bi mi trebale biti blizu. Razočarana jer se netko od najbližih ne sjeti da mi je potreban ili se ne sjeti nečega što nije trebao previdjeti. Boli me kada primijetim da me netko uopće ne sluša ili me potpuno ignorira. Gospodine, pomozi mi ispuniti te praznine. Pomozi mi drugome biti poput Tebe. Biti netko tko zna drugome biti blizak, tko zna biti bližnji. Biti netko tko ima vremena i ljubavi za drugoga. Isuse, održao si svoje obećanje da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Dao si nam sebe u Kruhu života. Na Tebe više nitko ne mora čekati, Isuse, u svakom času si sama prisutnost. Na svakoj Misi, u svakoj Pričesti. Hvala Ti, Isuse, na tom daru. Hvala ti što se i meni daruješ svojim Tijelom i svojom Krvlju. Više nisam sama, nisam prepuštena samoj sebi. Hvala Ti, Isuse …Suzana Monika Suzana Monika IL SORRISO DI MARIA 7 mtSptoniuhsaceormed · Santa Madre di Lourdes, madre degli infermi, poni sotto il tuo manto i malati terminali. Accoglili sotto il tuo Santo Manto e dona pace e Serenità alle loro famiglie. Heliga Lourdes moder, sjuka moder, sätt dödssjuk under din mantel. Välkomna dem under din Heliga Manto och ge fred och stillhet till deras familjer. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1m Suzana Monika Suzana Monika Fani Kovač‎ till Jezus te ljubi ♥ Jesus loves you 5tS Stponcsoreigdocfmf · Tolaži Oče žalostne otroke! Tolaži Oče žalostne otroke, ki v stiskah in nemiru trepetamo, priznanja in ljubezni ne poznamo, slabotne nam in vklenjene so roke. Trplenje reže rane nam globoke in križ težak nam upogiba ramo. Srce je v najbritkejših urah samo: suh list na sredi reke je široke. Tolaži Oče žalostne otroke: poslal je Sina ,da za nas trpi. Poslal Edinca,da za nas umre! Objele so nas prebodene roke in dvigajo nas tja,kjer angeli nas venčajo,se z nami vesele. Kristus je Bog z nami. in sicer je navzoč in deluje v Cerkvi in po Cerkvi. Cerkev je po Kristusovi in po Božji volji orodje odrešenjskega Božjega delovanja. *Pod tvoje varstvo pribežimo,o sveta Božja Porodnica*. * O Marija,Ti vedno siješ na naši poti kot znamenje odrešenja in upanja.* AMEN! Bekväm far till ledsna barn! Bekväm far ledsna barn, som vi darrar av problem och ångest, Vi vet inte igenkänning och kärlek, Våra händer är svaga och handbojor. Att lida skär ner våra sår djupt och ett tungt kors böjer vår axel. Hjärtat är bara i snabbaste timmarna: Torrlövet mitt i älven är brett. Bekväm far till ledsna barn: han skickade sin son för att lida för oss. Skickat en Edinburgh för att dö för oss! Vi blev kramade av de piercade händerna och de lyfter upp oss där änglar är de gifter sig med oss, de är nöjda med oss. Kristus är Gud med oss. och det är närvarande och fungerar i kyrkan och efter kyrkan. Kyrkan är ute efter Kristus och enligt Guds vilja, verktyg frälsningen av Guds agerande. * Vi springer under din vård, åh Guds fosterland *. * O Mary, du skiner alltid på vår väg som ett tecken på frälsning och hopp.* ÄNDRA! · Betygsätt den här översättningen La Luce Di Maria È Nei Nostri Cuori. har lagt till ett 3D-foto Isgånarutc mkolgaScf.fgpo 0in7Ss:4oitredd8 · ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️‼️Gesù all'anima:‼️⚜️‼️ Abbracciati alla mia Croce e cerca conforto e la forza nelle tue pene da me, crocifisso per te. Abbi fede nel mio amore che non ti abbandona e nella protezione di Maria, che ti è Mamma amorosissima. Tu soffri nel tuo interno e non sai manifestare le tue pene, ma io le vedo e ti consolo con grazie speciali di amore. Ti benedico con la tua famiglia. ‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨‼️⚜️✨ ‼️⚜️!! ️ Jesus till själen :‼ ️!! ️ Omfamna dig till mitt kors och sök tröst och styrka i dina sorger från mig, korsfäst för dig. Tro på min kärlek som inte överger dig och på skyddet av Mary, som är underbar mamma. Du lider inuti och du vet inte hur du ska visa dina sorger, men jag ser dem och trösta dig med ett speciellt tack av kärlek. Jag välsignar dig med din familj. Redigera eller ta bort detta Gilla · Svara · 1 min. Suzana Monika Suzana Monika amen https://www.facebook.com/photo.php?fbid=407414197090353&set=gm.3643338919056069&type=1&theater

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website with WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: